Thomas Cranmer (turski: Thomas Cranmer) bio je jedan od vođa engleske reformacije i nadbiskup Canterburyja od 1533. do 1555. godine. Podržavao je kraljevsku vrhovnu vlast nad Crkvom i pomogao uspostavljanju protestantskog bogosluženja kroz Knjigu zajedničkih molitvi. Za vladavine Marije I pogubljen je zbog hereze u Oxfordu 21. 3. 1556. Prethodno se odrekao protestantskih uvjerenja, a zatim ih javno ponovo prihvatio.
Kako je nadbiskup koji je odlučivao o braku Henrika VIII završio kao osuđenik pod Marijom I? Promjene njegovog položaja možete pratiti kroz tri povezane teme: kraljevsku vlast, bogosluženje na engleskom jeziku i izjave koje je potpisivao u zatvoru. Njegova karijera povezuje odluke o kruni s riječima koje su se izgovarale u crkvi.
Kakvu je ulogu Cranmer imao u poništenju braka Henrika VIII?
Cranmer je rođen 2. 7. 1489. u Aslocktonu, u engleskoj grofoviji Nottinghamshire. Od 1517. do 1528. živio je na koledžu Jesus Univerziteta u Cambridgeu. Ondje je predavao teologiju na predavačkom mjestu Rysley. Njegov teološki rad prethodio je uključivanju u spor oko kraljevog braka.
Godine 1529. Cranmer je predložio prikupljanje mišljenja teologa s evropskih univerziteta o braku Henrika VIII. Time je univerzitetsku učenost uključio u pitanje koje se ticalo kralja. U taj spor uključio se nekoliko godina prije nego što je 1533. postao nadbiskup Canterburyja.
Kao nadbiskup, Cranmer je u razmaku od nekoliko dana donio dvije presudne odluke. Dana 23. 5. 1533. proglasio je Henrikov brak s Katarinom Aragonskom nevažećim. Dana 28. 5. 1533. potvrdio je valjanost Henrikovog braka s Anom Boleyn. Bile su to odvojene odluke o dva braka.
Cranmer je, zajedno s Thomasom Cromwellom, podržavao i kraljevsku vrhovnu vlast nad Crkvom. Prema tom načelu, Crkva u kraljevoj državi bila je podređena kraljevskoj vlasti. Njegov doprinos engleskoj reformaciji zato se nije završavao poništenjem braka. Podržavao je i širi zahtjev da kralj upravlja Crkvom u Engleskoj.
Koje je promjene podržavao kao nadbiskup Canterburyja?
Za vladavine Henrika VIII sukob vjerskih konzervativaca i reformatora ograničavao je Cranmerovu mogućnost da uvede opsežne promjene. Podrška kraljevskoj vrhovnoj vlasti nad Crkvom nije mu davala neograničenu slobodu u pitanjima vjerskog učenja. Brzina reformi zavisila je od prilika tokom kraljeve vladavine.
Jedan konkretan pomak uslijedio je 27. 5. 1544, kada je objavljeno Cranmerovo djelo Pouka i litanija. Bio je to prvi službeno odobreni bogoslužbeni tekst na engleskom jeziku. Objavljen je prije Knjige zajedničkih molitvi. Pokazuje da je Cranmer rad na bogosluženju na engleskom započeo još pod Henrikom.
Dolazak Edvarda VI na prijestolje 1547. omogućio je Cranmeru da brže provodi protestantske reforme. Tokom Edvardove vladavine podržavao je pravo svećenika na brak. Predvodio je i promjene u učenju o euharistiji, vjerskim slikama i poštovanju svetaca. Njegov program obuhvatao je i bogosluženje i život onih koji su ga vodili.
Te teme pokazuju širinu Cranmerovih reformi. Brak svećenika ticao se njihovog porodičnog života. Euharistija, slike i sveci ticali su se vjerskog učenja i prakse. Njegov rad zato možete razumjeti kao niz povezanih promjena, a ne samo kao sastavljanje molitvenika.
Kako je nastala Knjiga zajedničkih molitvi?
Knjiga zajedničkih molitvi objavljena je 1549, za vladavine Edvarda VI. Cranmer je predvodio njenu pripremu. Engleska crkva tako je dobila zajednički bogoslužbeni red na engleskom jeziku. Knjiga je pomogla uspostavljanju protestantizma kroz sam jezik i raspored bogosluženja.
Važna je njena veza s djelom Pouka i litanija iz 1544. godine. Ranije djelo donijelo je službeno odobreni bogoslužbeni tekst na engleskom. Molitvenik iz 1549. dao je Crkvi zajednički bogoslužbeni red na tom jeziku. Zajedno pokazuju kako je Cranmerov doprinos prerastao iz pojedinačnog teksta u zajednički obrazac bogosluženja.
Vezu sa svakodnevnim životom možete prepoznati u riječima koje prate poznatu rutinu. Kada više puta slijedite iste pisane upute, njihov jezik postaje dio same radnje. Cranmerov molitvenik ugradio je vjersko učenje u zajednički bogoslužbeni red. Tako je povezao doktrinu s riječima koje su se koristile u crkvi.
Cranmer je predvodio i pripremu drugog izdanja iz 1552. godine. Jedna konkretna promjena bila je uklanjanje molitvi za umrle. Time se odražavalo udaljavanje od učenja o čistilištu. Promjena vjerskog uvjerenja tako je dobila konkretan izraz u bogoslužbenom tekstu.
Dva izdanja zato treba posmatrati kao faze Cranmerovog reformskog rada. Knjiga iz 1549. uspostavila je zajednički bogoslužbeni red na engleskom. Izdanje iz 1552. izmijenilo je taj red, uključujući odnos prema umrlima. Cranmerov utjecaj ogledao se i u stvaranju zajedničkog teksta i u mijenjanju onoga što je taj tekst izražavao.
Kako se njegov položaj promijenio između vladavina Edvarda VI i Marije I?
Pod Edvardom VI Cranmer je mogao brže provoditi protestantske reforme. Nakon Edvardove smrti 1553. podržao je neuspješni pokušaj protestantkinje lady Jane Grey da preuzme prijestolje. Tom odlukom povezao je svoj vjerski stav s neuspjelim polaganjem prava na kraljevsku vlast.
Dolazak Marije I na prijestolje donio je Cranmeru zatvor zbog podrške lady Jane Grey. Dana 13. 11. 1553. osuđen je za veleizdaju i kažnjen smrću. Kruna mu je zaplijenila imovinu, uključujući njegovu veliku biblioteku. Gubitak je obuhvatio i njegov javni položaj i ličnu imovinu.
Cranmer se potom suočio s optužbom za herezu. Suđenje pod papinskom vlašću počelo je u Oxfordu 12. 9. 1555. Presuda za veleizdaju i postupak zbog hereze bili su odvojeni dijelovi njegovog pada. Prva je uslijedila zbog podrške lady Jane Grey. Drugi se ticao njegovih vjerskih uvjerenja.
U Oxfordu je Cranmer bio zatvoren s Hughom Latimerom i Nicholasom Ridleyjem u zatvoru Bocardo, kod sjeverne gradske kapije. Njegovo zatočeništvo trajalo je više od dvije godine. Tokom tog razdoblja reformacijski nadbiskup više puta se odrekao protestantskih stavova čijem je širenju pomagao.
Kako su odricanja i njihovo odbacivanje utjecali na završno suđenje i pogubljenje?
Tokom zatočeništva Cranmer se više puta odrekao protestantskih uvjerenja i pomirio s Katoličkom crkvom. Odricanje je značilo povlačenje njegovog ranijeg vjerskog stava. Te izjave važne su zato što tokom cijelog zatočeništva nije neprekidno javno branio protestantizam.
Takva odricanja u pravilu su mogla donijeti pomilovanje. Marija I ipak je insistirala da Cranmer bude pogubljen. Njegova odricanja zato nisu spriječila izvršenje kazne. Njihov značaj dijelom leži upravo u tom neuspjehu: pomirenje mu nije osiguralo opstanak.
Na dan pogubljenja Cranmer je javno odbacio svoja ranija odricanja i ponovo branio protestantsku vjeru. Završnom izjavom preokrenuo je stav koji je prihvatio tokom zatočeništva. Dana 21. 3. 1556. spaljen je na lomači u Oxfordu.
Ako razdvojite pojedine faze, redoslijed postaje jasniji. Cranmer je 1553. osuđen za veleizdaju. Suđenje za herezu počelo je 1555, a tokom zatočeništva odrekao se svojih uvjerenja. Marija je insistirala na pogubljenju uprkos tim odricanjima. Javno ih je odbacio na dan svoje smrti, nakon što ga nisu uspjela spasiti.
Detalji koje nećete pronaći u vodičima
Cranmer je bio krsni kum Elizabeti I, kćerki Henrika VIII i Ane Boleyn. Njegova veza s tom porodicom zato je sezala dalje od odluke kojom je potvrdio valjanost braka njenih roditelja. Obuhvatala je i tu ličnu vjersku vezu s njihovom kćerkom.
Nakon što je postao nadbiskup, Cranmer je upravniku koledža Jesus poslao jelena za obrok članovima koledža. Obećao je platiti i prateća jela. Taj dar predstavlja opipljivu vezu između njegovog ranijeg života na koledžu i nadbiskupskog položaja.
Westminsterska opatija čuva šestougaonu propovjedaonicu s početka 16. vijeka. Prema predaji, Cranmer ju je koristio na krunisanju Edvarda VI. Ta veza počiva na predaji, a ne na potvrđenoj identifikaciji. Razlika je važna kada se sačuvani predmet povezuje s određenim historijskim događajem.
Muzej Ashmolean čuva ključ zatvora Bocardo, zaveden pod kataloškom oznakom AN1836 p.133.351. Sam zatvor srušen je 1771. godine. Ključ je sačuvan kao predmet povezan s mjestom na kojem su bili zatočeni Cranmer, Latimer i Ridley.
U Oxfordu križ u kolovozu ulice Broad Street označava mjesto povezano s njihovim spaljivanjima. Zasebni Spomenik mučenicima, koji je projektovao George Gilbert Scott, dovršen je 1843. godine. Ulična oznaka i spomenik dvije su različite tačke sjećanja.
Hronologija
- 2. 7. 1489.: Rođen u Aslocktonu, u grofoviji Nottinghamshire.
- 1517–1528: Živio i predavao teologiju na koledžu Jesus Univerziteta u Cambridgeu.
- 1529: Predložio prikupljanje mišljenja evropskih univerziteta o braku Henrika VIII.
- 1533: Postao nadbiskup Canterburyja.
- 23. 5. 1533.: Proglasio Henrikov brak s Katarinom Aragonskom nevažećim.
- 28. 5. 1533.: Potvrdio valjanost Henrikovog braka s Anom Boleyn.
- 27. 5. 1544.: Objavljeno djelo Pouka i litanija.
- 1547: Dolazak Edvarda VI na prijestolje ubrzao njegove reforme.
- 1549. i 1552.: Predvodio pripremu prva dva izdanja Knjige zajedničkih molitvi.
- 1553: Podržao lady Jane Grey; zatvoren za vladavine Marije I.
- 13. 11. 1553.: Osuđen za veleizdaju i kažnjen smrću.
- 12. 9. 1555.: U Oxfordu počelo suđenje za herezu.
- 21. 3. 1556.: Odbacio svoja odricanja i pogubljen u Oxfordu.
- 1843: Dovršen Spomenik mučenicima u Oxfordu.
Često postavljana pitanja
Je li Thomas Cranmer bio nadbiskup Canterburyja?
Da. Tu je službu obavljao od 1533. do 1555. godine i bio je jedan od vođa engleske reformacije.
Je li Cranmer pripremio Knjigu zajedničkih molitvi?
Predvodio je pripremu njena prva dva izdanja, objavljena 1549. i 1552. godine. Prvo je Engleskoj crkvi donijelo zajednički bogoslužbeni red na engleskom jeziku.
Je li se Cranmer odrekao protestantskih uvjerenja?
Da. Tokom zatočeništva više puta ih se odrekao i pomirio se s Katoličkom crkvom. Na dan pogubljenja javno je odbacio ta odricanja.
Kada i gdje je Cranmer pogubljen?
Spaljen je na lomači u Oxfordu 21. 3. 1556. Križ u kolovozu ulice Broad Street označava mjesto povezano sa spaljivanjima Cranmera, Latimera i Ridleyja.
Izvori
- Wikipedia — Thomas Cranmer en.wikipedia.org
- Vikipedi — Thomas Cranmer tr.wikipedia.org
- Univerzitet u Cambridgeu, koledž Jesus — Thomas Cranmer jesus.cam.ac.uk
- Historijske kraljevske palače — Katarina Aragonska hrp.org.uk
- Nacionalna galerija portreta — Thomas Cranmer npg.org.uk
- Westminsterska opatija — Thomas Cranmer westminster-abbey.org
- Univerzitet u Oxfordu, Muzej Ashmolean — Predmeti povezani s oksfordskim mučenicima britisharchaeology.ashmus.ox.ac.uk
FAQ
Ko je bio Thomas Cranmer?
Thomas Cranmer bio je jedan od vođa engleske reformacije i nadbiskup Canterburyja od 1533. do 1555. godine. Podržavao je kraljevsku vrhovnu vlast nad Crkvom i predvodio pripremu prva dva izdanja Knjige zajedničkih molitvi.
Kakvu je ulogu Cranmer imao u brakovima Henrika VIII?
Brak Henrika VIII s Katarinom Aragonskom proglasio je nevažećim 23. 5. 1533. Dana 28. 5. 1533. potvrdio je valjanost Henrikovog braka s Anom Boleyn.
Zašto je Knjiga zajedničkih molitvi bila važna?
Izdanje iz 1549. godine donijelo je zajednički bogoslužbeni red na engleskom jeziku za Englesku crkvu. Cranmer je predvodio i pripremu izdanja iz 1552. godine, iz kojeg su uklonjene molitve za umrle.
Zašto je Thomas Cranmer pogubljen iako se odrekao svojih uvjerenja?
Iako je odricanje od protestantskih uvjerenja u pravilu moglo donijeti pomilovanje, Marija I insistirala je na njegovom pogubljenju. Cranmer je javno odbacio ta odricanja prije nego što je 21. 3. 1556. spaljen na lomači u Oxfordu.
Image: Thomas Cranmer by Gerlach Flicke.jpg — Gerlach Flicke, Public domain
