Razvoj električnih automobila počeo je malim eksperimentalnim vozilima tokom 1820-ih i 1830-ih godina. Uslijedile su punjive baterije i cestovne probe tokom 1880-ih. Njihova popularnost opadala je početkom 20. vijeka jer su benzinski automobili iz masovne proizvodnje postajali pristupačniji i lakše se pokretali. Omogućavali su i duža putovanja između zaustavljanja radi sipanja goriva. Položaj električnih automobila dodatno su oslabili ograničen domet baterija, često održavanje, jeftina nafta, bolje ceste i slaba dostupnost električne energije u seoskim područjima.
Električni automobil je 1899. postao prvi automobil koji je premašio brzinu od 100 kilometara na sat. Ipak, London (turski: Londra) iste je godine povukao svoje prve električne taksije iz saobraćaja. Ako ova dva događaja pratite zajedno s razvojem baterija i pojavom Modela T, lakše ćete razumjeti njihov uspon i pad.
Kada su izumljeni električni automobili?
Ne postoji jedan datum izuma koji obuhvata sve faze razvoja. Mađarski fizičar Ányos Jedlik napravio je 1828. mali model vozila koji je pokretao električni motor vlastite izrade. Taj model pripada historiji električnog pogona. Ipak, kada govorimo o prvom električnom automobilu, važno je uzeti u obzir njegovu veličinu.
Primitivna električna kočija škotskog izumitelja Roberta Andersona potječe iz perioda između 1832. i 1839. godine. Sibrandus Stratingh i Christopher Becker napravili su 1835. još jedno malo električno vozilo u Groningenu, u Nizozemskoj (turski: Hollanda). Njihovo vozilo koristilo je baterije koje se nisu mogle ponovo puniti.
Ovi primjeri objašnjavaju zašto različiti prikazi navode različite izumitelje. Anderson se često povezuje s električnom kočijom iz 1830-ih godina. Prikazi koji kao uslov postavljaju vozilo za prijevoz putnika s vlastitim izvorom energije izdvajaju probu Gustavea Trouvéa u Parizu (turski: Paris) 1881. Odgovor se mijenja zavisno od toga kako definiramo automobil.
Kako su punjive baterije promijenile električna vozila?
Francuski fizičar Gaston Planté izumio je 1859. punjivu olovno-kiselinsku bateriju. Time je otvoren put skladištenju električne energije u vozilu koje se moglo obnavljati ponovnim punjenjem. Raniji model Stratingha i Beckera koristio je nepunjive baterije. Plantéov izum zato je riješio jedno od ključnih ograničenja tih ranih eksperimenata.
Camille Alphonse Faure poboljšao je konstrukciju olovno-kiselinske baterije 1881. Njegove izmjene povećale su kapacitet i olakšale industrijsku proizvodnju. Zato je razvoj baterija, uz motore i vozila, ključan dio priče o nastanku električnog automobila.
Trouvé je 19. 4. 1881. ispitao vozilo s tri točka u ulici Rue Valois u Parizu. Ugradio mu je električni motor i punjivu bateriju. Ta proba spojila je prijevoz putnika, električni pogon i izvor energije u samom vozilu koji se mogao ponovo puniti.
Sljedeći praktični korak uslijedio je u Sjedinjenim Američkim Državama (turski: Amerika Birleşik Devletleri). William Morrison razvio je 1891. električnu kočiju za šest osoba u Des Moinesu, u Iowi. Ona se ubraja među prva praktična električna vozila u toj zemlji. Kapacitet od šest osoba pokazuje vam konkretnu razliku u odnosu na male eksperimentalne modele iz ranijih decenija.
Zašto su električni automobili bili popularni oko 1900. godine?
Oko 1900. električni automobili privlačili su kupce tihim radom i jednostavnom upotrebom. Bili su naročito popularni među gradskim stanovništvom i ženama koje su vozile. Te prednosti odnosile su se na samo iskustvo vožnje, a ne na daleka obećanja o budućim mogućnostima električnog pogona.
Električna vozila počela su služiti i kao taksiji. Prvih dvanaest električnih taksija u Njujorku (turski: New York) počelo je saobraćati 1897. U Londonu je prvi licencirani električni taksi Waltera Berseyja počeo saobraćati 19. 8. 1897. Električni prijevoz putnika prešao je iz privatnih eksperimenata u vožnje koje su se naplaćivale.
Berseyjevi taksiji imali su domet od oko 30 milja, odnosno 48 kilometara. Vezu sa svakodnevicom možete prepoznati i sami: ako obaveze planirate prema udaljenosti koju možete preći prije povratka, razmišljate o istom praktičnom ograničenju. Upotrebljivo vozilo mora odgovarati putovanju. Domet je samo dio te procjene.
Poboljšanje baterija ostalo je važan zadatak. Thomas Edison je 1901. radio na razvoju bolje baterije za električne automobile. Njegov rad pripada periodu između njihove popularnosti oko 1900. i jačanja konkurencije nakon pojave Modela T.
Zašto je početkom 20. vijeka opala popularnost električnih automobila?
Pad je imao više povezanih uzroka. Kupovna cijena išla je u prilog sve pristupačnijim benzinskim automobilima. Električno pokretanje olakšalo je njihovu upotrebu. Istovremeno su održavanje baterija i ograničen domet nastavili sputavati električna vozila. Duža putovanja i nejednaka dostupnost električne energije dodatno su povećavali razliku.
Masovna proizvodnja promijenila je odluku o kupovini
Henry Ford predstavio je Model T 1908. Masovna proizvodnja učinila je benzinske automobile dostupnim širem krugu kupaca i povećala pritisak na električne konkurente. Tihom radu i jednostavnom upravljanju električnih automobila sada se suprotstavljao snažniji argument: pristupačna cijena.
Električni automobil Clare Ford pruža konkretan primjer kupovne cijene. Prema muzeju The Henry Ford, njen opremljeni Detroit Electric iz 1914. koštao je 3.730 američkih dolara. Prosječna godišnja zarada te godine iznosila je 627 američkih dolara. Te brojke pokazuju koliko je kupovina mogla biti veliki izdatak, iako se odnose na jedan određeni automobil.
Benzinski automobili postali su jednostavniji za upotrebu
Neki proizvođači benzinskih automobila uveli su 1912. električne pokretače i električno osvjetljenje. Time je smanjena prednost u jednostavnosti upotrebe koja je električnim automobilima pomagala da privuku kupce oko 1900. Električna energija povećala je privlačnost benzinskih automobila upravo dok su potpuno električna vozila bila izložena sve većoj konkurenciji.
Ova promjena bila je važna jer je jednostavno rukovanje bilo jedan od prodajnih aduta električnih automobila. Kada su neki benzinski modeli dobili električno pokretanje, kupci su dio te udobnosti mogli dobiti u vozilu koje je prelazilo veću udaljenost između zaustavljanja radi sipanja goriva.
Baterije su ograničavale domet i zahtijevale održavanje
Smithsonianov historijski pregled navodi često održavanje i ograničenu udaljenost između punjenja kao probleme ranih olovno-kiselinskih baterija. Mogućnost ponovnog punjenja omogućila je praktična električna vozila. Ipak, nije uklonila teškoće skladištenja dovoljne količine energije u njima.
Tokom 1910-ih i 1920-ih godina mnogi američki kupci birali su benzinske automobile jer su mogli preći veću udaljenost između zaustavljanja radi sipanja goriva. Ako ste željeli putovati na te duže udaljenosti, tih rad električnog automobila nije rješavao ograničenje njegovog dometa.
Ceste, nafta i električna energija određivale su kuda automobili mogu putovati
Tokom 1920-ih godina poboljšanje cesta između gradova u SAD-u ojačalo je položaj benzinskih vozila. U prilog im je išla i jeftina nafta iz Teksasa (turski: Teksas). Duža putovanja i lako dostupno, jeftino gorivo povećavali su privlačnost automobila koji su mogli preći veće udaljenosti između zaustavljanja.
Dostupnost punjenja bila je zasebna prepreka. Velik dio seoskih područja SAD-a sve do 1930-ih godina nije imao električnu energiju za punjenje baterija. To je ograničavalo širenje električnih automobila izvan gradova. Punjiva baterija nudila je manje praktične slobode tamo gdje nije bilo električne energije potrebne za njeno punjenje.
Prema vremenskom pregledu Ministarstva energetike SAD-a, električni automobili gotovo su nestali s automobilskog tržišta do 1935. Tome su prethodile godine pritiska povezanog s cijenama, jednostavnošću pokretanja, dometom, cestama, gorivom i dostupnošću punjenja.
Hronologija
- 1828: Ányos Jedlik napravio je mali model vozila koji je pokretao njegov električni motor.
- 1832–1839: Iz ovog perioda potječe primitivna električna kočija Roberta Andersona.
- 1835: Stratingh i Becker napravili su malo električno vozilo u Groningenu.
- 1859: Gaston Planté izumio je punjivu olovno-kiselinsku bateriju.
- 1881: Faure je poboljšao bateriju, a Trouvé ispitao svoj električni tricikl u Parizu.
- 1891: William Morrison razvio je električnu kočiju za šest osoba u Des Moinesu.
- 1897: Električni taksiji počeli su saobraćati u Njujorku i Londonu.
- 29. 4. 1899.: La Jamais Contente postao je prvi automobil koji je premašio brzinu od 100 kilometara na sat.
- 1908: Ford je predstavio Model T.
- 1912: Neki benzinski automobili dobili su električne pokretače i električno osvjetljenje.
- 1914: Modelska godina automobila Detroit Electric Clare Ford.
- 1920-e: Bolje ceste i jeftina nafta ojačale su položaj benzinskih automobila.
- 1935: Električni automobili uglavnom su nestali s automobilskog tržišta SAD-a.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Londonski Berseyjevi taksiji težili su oko dvije tone. Gume su im se brzo trošile, kvarovi su bili česti, a taksiji s konjskom zapregom često su se mogli kretati brže. Električni taksiji povučeni su iz saobraćaja u augustu 1899, a preduzeće koje ih je koristilo zatvoreno je. Njihov domet od približno 48 kilometara zato je bio samo jedan dio teškoća u radu.
Ipak, električni pogon iste je godine postigao veliku prekretnicu u brzini. Camille Jenatzy je 29. 4. 1899. vozio La Jamais Contente brzinom većom od 100 kilometara na sat na cestama kod Achèresa u Francuskoj (turski: Fransa). Bio je to prvi automobil koji je prešao taj prag. Postavljanje brzinskog rekorda i pouzdana taksi služba imali su različite zahtjeve.
Clara Ford, supruga Henryja Forda, nastavila je koristiti svoj Detroit Electric Model 47 Brougham iz 1914. i tokom 1930-ih godina. Njegov baterijski sistem sadržavao je 54 ćelije i davao napon od 108 volti. To što je nastavila posjedovati i koristiti taj automobil pokazuje da pad tržišta nije značio da je svaki električni automobil odmah nestao s cesta.
Često postavljana pitanja
Ko je izumio prvi električni automobil?
Odgovor zavisi od toga koje vozilo uzimamo u obzir. Jedlik je napravio mali model 1828, a Andersonova primitivna kočija potječe iz perioda 1832–1839. Trouvéova proba u Parizu 1881. posebno se izdvaja ako definicija zahtijeva vozilo za prijevoz putnika s vlastitim izvorom energije.
Jesu li električni automobili bili praktični prije 1900. godine?
Neki su prevozili putnike i služili kao taksiji. Morrison je 1891. razvio električnu kočiju za šest osoba. Njujork i London uveli su električne taksije 1897. Ipak, londonska Berseyjeva služba prestala je raditi 1899. nakon problema u radu.
Je li samo Model T uzrokovao njihov pad?
Ne. Model T pojačao je cjenovnu konkurenciju nakon 1908, ali važne su bile i druge promjene. Doprinijeli su električni pokretači, veći domet benzinskih automobila, održavanje baterija, bolje ceste, jeftina nafta i ograničena dostupnost električne energije u seoskim područjima.
Je li neko nastavio voziti električne automobile tokom njihovog pada?
Da. Clara Ford koristila je svoj Detroit Electric iz 1914. i tokom 1930-ih godina. Njen primjer uklapa se u širu sliku pada tržišta koji bilježi Ministarstvo energetike SAD-a. Prema tom pregledu, električni automobili gotovo su nestali do 1935.
Izvori
- Wikipedia — Historija električnog vozila en.wikipedia.org
- Kongresna biblioteka — Rani električni automobili u Americi guides.loc.gov
- Londonski muzej saobraćaja — Prvi električni taksi u Londonu library.ltmuseum.co.uk
- Muzej nauke — Tekst izložbe Energetska revolucija sciencemuseum.org.uk
- Château de Compiègne — La Jamais Contente chateaudecompiegne.fr
- Ministarstvo energetike SAD-a — Hronologija: Historija električnog automobila energy.gov
- Smithsonianov Nacionalni muzej američke historije — Električni automobili: prije 100 godina i danas americanhistory.si.edu
- The Henry Ford — Detroit Electric Clare Ford iz 1914 thehenryford.org
FAQ
Kada su izumljeni električni automobili?
Rani modeli električnih vozila pojavili su se tokom 1820-ih i 1830-ih godina. Ányos Jedlik napravio je 1828. mali model s električnim motorom. Gustave Trouvé je 1881. u Parizu ispitao električni tricikl koji je prevozio putnika i imao punjivu bateriju.
Zašto je početkom 20. vijeka opala popularnost električnih automobila?
Benzinski automobili iz masovne proizvodnje postajali su pristupačniji, a električni pokretači olakšali su njihovu upotrebu. Položaj električnih automobila oslabili su i ograničen domet baterija, često održavanje, bolje ceste, jeftina nafta i slaba dostupnost električne energije u seoskim područjima.
Jesu li električni automobili služili kao taksiji?
Da. Dvanaest električnih taksija počelo je saobraćati u Njujorku 1897. Prvi licencirani električni taksi Waltera Berseyja počeo je saobraćati u Londonu 19. 8. 1897.
Jesu li električni automobili potpuno nestali do 1935. godine?
Prema Ministarstvu energetike SAD-a, električni automobili gotovo su nestali s automobilskog tržišta do 1935. Pojedini vlasnici nastavili su ih koristiti. Među njima je bila Clara Ford, koja je svoj Detroit Electric iz 1914. vozila i tokom 1930-ih godina.
Image: Senator George P. Wetmore of Rhode Island in a Krieger electric automobile.jpg — Harris & Ewing, Inc.; restored by Adam Cuerden, Public domain
