Christopher Marlowe (turski: Christopher Marlowe) bio je dramski pisac školovan u Cambridgeu i Shakespeareov savremenik, poznat po djelima Tamburlaine i Doktor Faustus. Kršten je u Canterburyju 1564. godine. Prije smrti u Deptfordu 1593. godine pomogao je promijeniti stih engleskog pozorišta. Računi koledža, zapisnik državnog vijeća i izvještaj istrage o smrti čuvaju dokaze o njegovom obrazovanju, državnoj službi i smrti.
Kako ti dokumenti povezuju studentske troškove s intervencijom vlasti i smrtonosnom svađom? Ako pratite Marloweov put kroz Cambridge, pozorište i Deptford, susrest ćete različite vrste dokaza. Knjiga računa bilježi kupovine. Zapisnik vijeća pohvalno govori o službi. Istraga donosi službeni prikaz ubistva. Svaki dokument potkrepljuje drugi dio njegove priče.
Koji su zapisi sačuvani o Marloweovom školovanju u Cambridgeu?
Marlowe je bio sin Johna Marlowea, obućara iz Canterburyja, i Katherine. Kršten je u crkvi svetog Jurja 26. 2. 1564. To je datum njegovog krštenja. Ne treba ga smatrati zabilježenim datumom rođenja.
Nakon školovanja u ustanovi King's School u Canterburyju, Marlowe se upisao na koledž Corpus Christi u Cambridgeu uz stipendiju Matthewa Parkera. Prema historiji koledža, stigao je u 12. mjesecu 1580. godine. U njoj je i Old Court naveden kao mjesto gdje je stanovao.
Marlowe je stekao diplomu BA 1584, a diplomu MA 1587. godine. Računi koledža za hranu i piće pružaju manje formalan zapis o njegovim studentskim godinama. Bilježe odsustva i pokazuju da su njegovi troškovi za hranu i vino u pojedinim sedmicama dostizali dvanaest penija.
Ako ste ikada pregledali račun iz prodavnice da biste rekonstruisali sedmične troškove, ovi zapisi pružaju vam poznatu vezu sa svakodnevnim životom. Čuvaju podatke o kupovinama i obrascima prisustva na koledžu. Sami po sebi ne objašnjavaju gdje je Marlowe odlazio tokom odsustava niti zašto je putovao.
Dodjela njegove diplome MA postala je predmet intervencije vlasti. Cambridge je 1587. godine oklijevao da mu dodijeli diplomu zbog glasine da namjerava pohađati englesko katoličko sjemenište u Reimsu. Sačuvani zapisnik Tajnog vijeća potom je u univerzitetsko razmatranje uveo njegovu službu kraljici Elizabeti.
Kako su Tamburlaine i Doktor Faustus utjecali na englesko pozorište?
Drama Tamburlaine Veliki napisana je u dva dijela oko 1587–1588. godine. Slobodno se oslanja na život vladara iz četrnaestog vijeka, emira Timura. Među mogućim izvorima su Silva de Varia Lección Pedra Mexíje, djelo koje potječe iz vremena oko 1540. godine, i biografija Timura koju je Petrus Perondinus objavio 1553. godine.
Drama samo slobodno prati njegov život. Zato njenu historijsku temu i moguće pisane izvore treba razlikovati od dramske obrade.
Poetry Foundation navodi da je uspjeh Tamburlainea 1587–1588. godine pomogao širenju nerimovanog jambskog pentametra u engleskom pozorištu. Drugi dramski pisci oponašali su taj stih. Time Marloweov utjecaj dobija konkretan oblik: njegov uspješni pozorišni stih postao je uzor koji su drugi preuzimali.
Marlowe je glavnu ulogu u Tamburlaineu napisao za Edwarda Alleyna, zvijezdu glumačke družine Admiral's Men. Jezik drame tako je bio povezan s određenim izvođačem. Kasnije priznanje stiglo je od Bena Jonsona. On je pohvalio Marloweov snažni stih u pjesmi napisanoj za Shakespeareov Prvi folio iz 1623. godine.
Doktor Faustus usmjerava pažnju na pogodbu o znanju i moći. Glavni lik pristaje predati dušu u zamjenu za dvadeset četiri godine onoga što mu Mefistofeles može pružiti. Njegova potraga za znanjem tom pogodbom dobija određen rok i jasno navedenu cijenu.
Drama koristi i starija pozorišna sredstva. Open University prepoznaje Dobrog anđela, Zlog anđela i Sedam smrtnih grijeha kao personifikacije naslijeđene iz srednjovjekovnih moraliteta. Ti likovi daju vidljiv oblik moralnim izborima koji okružuju Faustusa.
Poetry Foundation opisuje još jednu promjenu. Marlowe opći ljudski lik iz moraliteta pretvara u glavnog junaka s ličnom historijom. Također narušava obrazac prema kojem grešnik na kraju dobija spasenje. Doktor Faustus tako spaja naslijeđena dramska sredstva s drugačijom obradom glavnog lika.
Kada čitate Doktora Faustusa, važno je koje izdanje imate pred sobom. Rani tekst sačuvan je u dva oblika: tekst A, prvi put štampan 1604. godine, i tekst B, štampan 1616. godine. Oba su objavljena nakon Marloweove smrti.
Koji dokazi podupiru tvrdnje o državnoj službi i špijunaži?
Najčvršće dokumentarno polazište jeste zapisnik Tajnog vijeća od 29. 6. 1587. U njemu je zabilježeno da je pet članova vijeća tražilo od vlasti u Cambridgeu da obnove Marloweov ugled. U intervenciji povodom spora oko njegove diplome MA pohvalili su njegovu službu kraljici Elizabeti.
Izvorno pismo je izgubljeno. Sačuvani zapisnik prenosi sažetak, a taj sažetak ne spominje izričito špijunažu. On potkrepljuje tvrdnju da je Marlowe obavljao državnu službu. Ne navodi određeni špijunski zadatak.
Prema jednoj tvrdnji, boravio je u sjemeništu u Reimsu kao špijun Francisa Walsinghama. Arata Ide ističe da priroda Marloweovog zadatka nije poznata. Marloweovo ime ne pojavljuje se ni u dnevniku sjemeništa. Pretpostavljena misija u Reimsu zato nadilazi ono što potvrđuje sačuvani zapisnik vijeća.
Ta razlika je važna jer se zabrinutost Cambridgea zbog Reimsa i pohvala vijeća pojavljuju u okviru istog spora oko diplome. Njihova povezanost pomaže objasniti privlačnost teorije o špijunaži. Ipak, ona glasinu o sjemeništu ne pretvara u dokumentovano putovanje ili misiju.
Šta se zna o njegovoj smrti 1593. godine?
Nalog za Marloweovo hapšenje izdat je 18. 5. 1593. Pred vlastima se pojavio 20. 5. 1593. i morao im je svakodnevno biti na raspolaganju. Ti događaji pripadaju dokumentovanim posljednjim sedmicama njegovog života.
Ingram Frizer zadao je Marloweu smrtonosnu ubodnu ranu u kući Eleanor Bull u Deptfordu 30. 5. 1593. Istraga o smrti uslijedila je 1. 6. 1593. U njenom izvještaju opisana je svađa oko plaćanja i zaključeno je da je Frizer djelovao u samoodbrani.
Leslie Hotson pronašao je izvještaj istrage 1925. godine. Dokument se čuva u britanskom Nacionalnom arhivu. Marlowe je sahranjen na groblju uz crkvu svetog Nikole u Deptfordu. Tako prikaz njegove smrti ima i pravni zapis i zabilježeno mjesto ukopa.
Ubistvo je tumačeno i kao atentat. Constance Kuriyama i J. A. Downie, međutim, prihvataju zaključak istrage o samoodbrani. Kasniju tvrdnju o atentatu treba razmatrati odvojeno od zaključka zabilježenog u istrazi.
Zašto se tvrdnja da je napisao Shakespeareova djela ne smatra dokazanom?
Teorija o Marloweu kao autoru Shakespeareovih djela zavisi od pretpostavke da je preživio događaj zabilježen kao njegova smrt. Prema toj teoriji, ubistvo je bilo inscenirano, on je pobjegao u Evropu i nastavio pisati djela pripisana Shakespeareu.
Prigovor Charlesa Nicholla usmjeren je na dokumente. On tvrdi da dokazi, uključujući izvještaj istrage, pokazuju da je Marlowe umro 1593. godine. Prema toj hronologiji, Marlowe više nije bio živ kada je napisana većina Shakespeareovih drama. Teorija zato zahtijeva pobijanje dokumentovanog prikaza njegove smrti.
Hronologija
- 26. 2. 1564.: Marlowe je kršten u crkvi svetog Jurja u Canterburyju.
- 12. mjesec 1580.: Stigao je na koledž Corpus Christi u Cambridgeu.
- 1584.: Stekao je diplomu BA.
- 29. 6. 1587.: Tajno vijeće intervenisalo je u njegovu korist kod vlasti u Cambridgeu.
- 1587.: Stekao je diplomu MA.
- Oko 1587–1588.: Napisana su dva dijela Tamburlainea.
- 1590.: Richard Jones objavio je oba dijela u jednoj knjizi.
- 18. 5. 1593.: Izdat je nalog za njegovo hapšenje.
- 30. 5. 1593.: Zadobio je smrtonosnu ubodnu ranu u Deptfordu.
- 1. 6. 1593.: Provedena je istraga o njegovoj smrti.
- 1594.: Didona je objavljena pod imenima Marlowea i Thomasa Nashea.
- 1604.: Objavljen je tekst A Doktora Faustusa.
- 1616.: Objavljen je tekst B Doktora Faustusa.
- 1925.: Leslie Hotson pronašao je dokument istrage.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Tamburlaine je upisan u registar londonskog udruženja knjižara i izdavača, Stationers’ Register, u 8. mjesecu 1590. godine. Richard Jones objavio je njegova dva dijela zajedno te godine. Bila je to jedina Marloweova drama štampana za njegovog života, ali prva izdanja nisu nosila ime autora.
Drugačiji trag sačuvan je za Didonu. Zapis Britanske biblioteke pod oznakom Add MS 5142 opisuje prijepis iz osamnaestog vijeka. Prema izdanju iz 1594. godine izradio ga je gospodin Henderson iz pozorišta Covent Garden. Prijepis sadrži dvadeset sedam listova. Katalog bilježi da su u tom izdanju Christopher Marlowe i Thomas Nashe zajedno navedeni kao autori.
Marloweovo spomen-obilježje u Westminsterskoj opatiji donosi još jednu pojedinost o načinu na koji je njegova priča predstavljana. Otkriveno je 11. 7. 2002. i sadrži upitnik pored datuma njegove smrti. Društvo Marlowe, koje je poklonilo ploču, zatražilo je taj dodatak. Interpunkcijski znak bilježi izbor darodavca. Istraga iz 1593. godine ostaje dokumentovani prikaz njegove smrti.
Često postavljana pitanja
Ko je bio Christopher Marlowe?
Marlowe je bio dramski pisac školovan u Cambridgeu i Shakespeareov savremenik. Njegov Tamburlaine pomogao je popularizaciji nerimovanog jambskog pentametra u engleskom pozorištu. Doktor Faustus prilagodio je sredstva moraliteta priči o glavnom junaku s ličnom historijom.
Je li Marlowe sigurno bio špijun?
Zapisnik Tajnog vijeća iz 1587. godine pohvalno govori o njegovoj službi kraljici Elizabeti, ali ne navodi izričito špijunažu. Tvrdnja da je u Reimsu špijunirao za Francisa Walsinghama nije potvrđena tim dokumentom.
Kako je Marlowe umro?
Ingram Frizer zadao mu je smrtonosnu ubodnu ranu u Deptfordu 30. 5. 1593. Istraga je opisala svađu oko plaćanja i zaključila da je Frizer djelovao u samoodbrani.
Je li Marlowe napisao Shakespeareova djela?
Ta teorija pretpostavlja insceniranu smrt i nastavak pisanja iz Evrope. Charles Nicholl tvrdi da sačuvani dokumenti potvrđuju Marloweovu smrt 1593. godine, prije nego što je napisana većina Shakespeareovih drama.
Izvori
- Vikipedi — Christopher Marlowe tr.wikipedia.org
- Poetry Foundation — Christopher Marlowe poetryfoundation.org
- Corpus Christi College — Historija koledža corpus.cam.ac.uk
- Wikipedia — Christopher Marlowe en.wikipedia.org
- Arata Ide — Marlowe i Tajno vijeće cambridge.org
- Royal Shakespeare Company — Tamburlaine: Datumi i izvori rsc.org.uk
- Open University — Doktor Faustus: Moralitet open.edu
- Britanska biblioteka — Add MS 5142 searcharchives.bl.uk
- Westminsterska opatija — Christopher Marlowe westminster-abbey.org
- Shakespeare Birthplace Trust — Marlowe i autorstvo Shakespeareovih djela shakespeare.org.uk
FAQ
Ko je bio Christopher Marlowe?
Christopher Marlowe bio je dramski pisac školovan u Cambridgeu i Shakespeareov savremenik. Kršten je u Canterburyju 1564. godine, napisao je djela Tamburlaine i Doktor Faustus, a umro je u Deptfordu 1593. godine.
Je li Christopher Marlowe bio špijun?
Sačuvani zapisnik Tajnog vijeća iz 1587. godine pohvalno govori o njegovoj službi kraljici Elizabeti. Špijunaža se ne spominje izričito, a tvrdnja da je špijunirao u Reimsu ostaje nepotvrđena.
Kako je umro Christopher Marlowe?
Ingram Frizer zadao mu je smrtonosnu ubodnu ranu u kući Eleanor Bull u Deptfordu 30. 5. 1593. Istraga je opisala svađu oko plaćanja i zaključila da je Frizer djelovao u samoodbrani.
Je li Marlowe napisao Shakespeareova djela?
Ta teorija pretpostavlja da je Marloweova smrt bila inscenirana i da je nastavio pisati nakon bijega u Evropu. Charles Nicholl tvrdi da dokumenti, uključujući izvještaj istrage, potvrđuju njegovu smrt 1593. godine, prije nego što je napisana većina Shakespeareovih drama.
Image: Christopher Marlowe.jpg — anonymous, Public domain
