Anglosaksonci (turski: Anglosaksonlar) bili su kulturna zajednica koja je govorila staroengleskim jezikom. Nastala je kroz dodire doseljenika sa Sjevernog mora i postojećeg romaniziranog britanskog stanovništva. Nakon završetka rimske vlasti oko 410. godine, ratne vođe osnovale su zasebna kraljevstva. Njihove kasnije promjene, kroz širenje kršćanstva, vikinška osvajanja i širenje Wessexa, dovele su do Æthelstanovog ujedinjenja Engleske (turski: İngiltere) 927. godine.
Kako su iz seoba nastala kraljevstva i kako su ta kraljevstva postala Engleska? Ako pratite veze između putovanja brodovima, kraljevskih darova, samostana i utvrđenih gradova, taj proces postaje jasniji. Čak i pravila trgovanja i nazivi ulica čuvaju dijelove ove historije.
Odakle su došli Angli, Sasi i Juti i kako su se naselili u Britaniji?
Anglosaksonske zajednice živjele su na velikom dijelu današnje Engleske i na jugoistoku Škotske (turski: İskoçya). Njihovo oblikovanje pripada razdoblju između završetka rimske uprave oko 410. godine i normanskog osvajanja 1066. godine. Tokom tih vijekova Briti, Anglosaksonci i Vikinzi borili su se za prevlast u Britaniji (turski: Britanya). [1, 2]
Beda je ostavio utjecajan prikaz porijekla doseljenika. U djelu završenom 731. godine povezao je dolaske iz 449. godine s trima grupama. Angli su došli iz Angelna, Sasi iz današnje Donje Saske (turski: Aşağı Saksonya), a Juti s Jutlanda (turski: Yutland). [3]
Taj prikaz nastao je vijekovima nakon dolazaka koje opisuje. Arheološki nalazi otkrivaju složeniji sastav stanovništva od Bedine slike jasno odvojenih grupa. Zato te nazive posmatrajte kao polazište za razumijevanje seoba, a ne kao potpun opis svih ljudi koji su prešli more. [3]
Veze su postojale i prije seoba u petom vijeku. Saski plaćenici služili su u rimskoj vojsci u Britaniji. Vojna služba povezivala je ostrvo s kontinentom i prije većih kretanja stanovništva vezanih za anglosaksonsko naseljavanje. [4]
Prelazak Sjevernog mora (turski: Kuzey Denizi) nije uvijek značio trajni odlazak. Doseljenici su putovali brodovima, a neki su se vraćali na kontinent kako bi doveli još članova porodice u Britaniju. Naseljavanje se moglo odvijati kroz ponovljena putovanja i porodične veze. [3]
Kako su doseljenici stupali u dodir s postojećim stanovništvom Britanije?
Anglosaksonsko društvo nastalo je kroz dodire pridošlica i romaniziranih britanskih zajednica. Bila je to kulturna zajednica koja je govorila staroengleskim jezikom. Naziv opisuje zajednicu oblikovanu tokom vremena, a ne jednostavno sve ljude pristigle iz jedne kontinentalne postojbine. [1]
O razmjerama seobe vodile su se rasprave. Jedno objašnjenje naglašava velika kretanja stanovništva. Drugo veći značaj daje tome što su postojeći Briti prihvatali germanski jezik i način života manje doseljeničke grupe. Ta objašnjenja razlikuju se u procjeni koliko je doseljavanja bilo potrebno da nastane kulturna promjena. [3]
Istraživanje objavljeno u časopisu Nature 2022. godine obuhvatilo je genome 460 osoba iz davne prošlosti, među njima 278 iz Engleske. Rezultati su podržali objašnjenje o znatnom doseljavanju, nasuprot tumačenju zasnovanom samo na dolasku malobrojne elite. Kod ispitanih osoba iz istočne Engleske istraživači su modeliranjem procijenili da je udio porijekla iz kontinentalnih područja uz Sjeverno more dostizao 76%. [5]
Taj podatak odnosi se na ispitane osobe iz istočne Engleske. Ne predstavlja postotak za svaku anglosaksonsku zajednicu. Isto istraživanje dovodi u pitanje i pretpostavke o društvenom položaju: kod muškaraca sahranjenih s oružjem doseljeničko porijeklo nije bilo vjerovatnije od lokalnog. [5]
Kako su širenje kršćanstva i vikinško naseljavanje promijenili društvo?
Kršćanstvo se učvrstilo u rimskoj Britaniji tokom četvrtog vijeka. Opstalo je među britskim zajednicama nakon završetka rimske uprave. Kasnije pokrštavanje anglosaksonskih vladara zato se odvijalo na ostrvu na kojem je kršćanstvo već imalo svoju historiju. [8]
Papa Grgur Veliki poslao je 597. godine Augustina u Kent. Augustin je pokrstio kralja Æthelberhta i osnovao samostan u Canterburyju. Kraljeva supruga, franačka princeza Berta, već je bila kršćanka. Vjerske promjene tako su uključivale i kraljevske porodice i misiju pristiglu preko mora. [8]
Kršćanska praksa nije bila ujednačena. Na sinodu u Whitbyju 664. godine, kralj Northumbrije Oswiu izabrao je rimski način izračunavanja datuma Uskrsa umjesto irske tradicije. Odluka se odnosila na to kako će jedno kršćansko kraljevstvo primjenjivati svoj vjerski kalendar. [8]
Samostani su bili i središta učenosti. Radeći u učenoj sredini samostanskog kompleksa Wearmouth-Jarrow, Beda je oko 731. godine završio svoju Crkvenu historiju engleskog naroda. Tokom života napisao je ili preveo oko 40 knjiga o religiji, historiji, astronomiji i drugim temama. [9]
Vikinški napadi donijeli su nove promjene. Napad na crkvu svetog Cuthberta na Lindisfarneu 793. godine bio je jedan od ranih pohoda koji su privukli pažnju širom Evrope. Dolazak Velike vikinške vojske 865. godine izazvao je mnogo veći politički preokret. [2, 7]
Northumbria, Mercia i Istočna Anglija pale su tokom pohoda te vojske. Wessex je nastavio borbu. Alfred, njegov kralj od 871. do 899. godine, porazio je vikinšku vojsku kod Edingtona 878. godine. Vikinški vođa Guthrum kasnije je primio kršćansko krštenje. [4, 7]
Alfred je ojačao odbranu mrežom utvrđenih središta zvanih burh. Njegov sporazum s Guthrumom priznao je vikinšku kontrolu nad prostranim sjevernim i istočnim područjima. Ta područja povezana su s poretkom poznatim kao Danelaw. [4, 7]
Kako su zasebna kraljevstva postala ujedinjena Engleska?
Prije ujedinjenja politička vlast jačala je oko uspješnih ratnih vođa. Pobjede i vrijedni darovi pomagali su im da okupe sljedbenike. Povezivanjem manjih zajednica stvarali su kraljevstva poput Northumbrije, Mercije i Wessexa. Kraljevska moć zavisila je od sposobnosti privlačenja i nagrađivanja pristalica. [6]
Otprilike od 650. do 800. godine glavna anglosaksonska kraljevstva bila su Kent, Mercia, Northumbria, Istočna Anglija, Essex, Sussex i Wessex. Njihov odnos snaga se mijenjao. Prevlast Northumbrije u sedmom vijeku ustupila je mjesto usponu Mercije, čije se središte nalazilo u Midlandsu. [4, 7]
Mercia je postala naročito moćna pod Offom, koji je vladao od 757. do 796. godine. Ipak, iz njene moći nije proizašlo buduće ujedinjeno kraljevstvo. Vikinška osvajanja promijenila su političke prilike, dok je Wessex opstao kao kraljevstvo koje je nastavilo pružati otpor osvajačkoj vojsci. [7]
Od 910-ih godina Edvard Stariji i njegova sestra Æthelflæd širili su vlast na područja Danelawa južno od Humbera. Æthelflæd je nosila titulu gospodarice Mercijaca. Oboje imaju mjesto u objašnjenju kako su teritorije dospjele pod vlast koja je prethodila ujedinjenoj Engleskoj. [7]
Æthelstan je 927. godine okupio zasebna engleska kraljevstva pod jednom vlašću. Priznat je kao prvi kralj Engleza. Godine 937. učvrstio je vodeći položaj u Britaniji pobjedom kod Brunanburha. Porazio je savez u kojem su bili škotski kralj i Skandinavci iz Dublina. [11]
Ujedinjenje je povezano i sa svakodnevnim životom. Za Æthelstanove vladavine kupovina i prodaja uglavnom su bile ograničene na utvrđena središta, burhove, što je podsticalo gradski život. Monetarni propisi nastojali su kontrolirati težinu srebra i kažnjavati krivotvorenje novca. Razmislite gdje kupujete i na čemu zasnivate povjerenje u plaćanje. Ti propisi pružaju vam prepoznatljivu vezu s kraljevskom upravom. [11]
Zašto se normansko osvajanje 1066. godine smatra prekretnicom?
Vilim, vojvoda Normandije (turski: Normandiya), porazio je vojsku kralja Harolda kod Hastingsa 14. 10. 1066. Harold je poginuo. Vilim je krunisan za kralja Engleske 25. 12. 1066. Osvajanjem je postojeće kraljevstvo dobilo novog vladara. [12]
Posljedice su se protezale i izvan prijestolja. Normansko-francuski plemići zamijenili su veliki dio dotadašnje vladajuće elite. Nove vlasti gradile su zamkove kako bi osigurale kontrolu nad zemljom. Promjene u zemljišnom posjedu i načinu provođenja vlasti učinile su osvajanje velikom političkom prekretnicom. [13]
Jezik pokazuje i promjene i kontinuitet. Francuski se koristio u upravi i među krupnim zemljoposjednicima. Latinski je služio crkvi i pravnim zapisima. Engleski je ostao govorni jezik stanovništva, pa smjena vladara nije izbrisala engleski govor. [14]
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Brodski grob iz sedmog vijeka na lokalitetu Sutton Hoo u Suffolku postavio je 1939. godine neobičan problem pred istraživače. Drveni brod nije bio sačuvan. Ipak, njegovi tragovi u pijesku i željezne zakovice otkrili su oblik plovila dugog oko 27,3 metra. [15]
Nekada se smatralo da su crni fragmenti iz groba borov katran korišten za popravke brodova. Analiza objavljena 2016. godine utvrdila je da je riječ o bitumenu. Njegove hemijske i izotopske osobine ukazivale su na bliskoistočno porijeklo. Time je materijalna historija ovog groba dobila vezu koja seže izvan Sjevernog mora. [15]
Na tragove vikinškog naseljavanja možete naići i u običnoj uličnoj adresi. Završetak naziva ulice Fletcher Gate u Nottinghamu potječe od staronordijske riječi gata, koja znači ulica ili put. Ovdje riječ „gate” ne označava ulaz. [10]
Hronologija
- Četvrti vijek: Kršćanstvo se učvrstilo u rimskoj Britaniji.
- Oko 410. godine: Završila je rimska vlast u Britaniji.
- Peti vijek: Doseljenici su prelazili Sjeverno more prema Britaniji.
- 597. godina: Augustinova misija stigla je u Kent.
- Otprilike 650–800. godine: Sedam glavnih anglosaksonskih kraljevstava dominiralo je političkim prostorom.
- 664. godina: Oswiu je u Whitbyju izabrao rimski način izračunavanja datuma Uskrsa.
- 731. godina: Beda je završio Crkvenu historiju engleskog naroda.
- 757–796. godine: Offa je vladao Mercijom.
- 793. godina: Vikinzi su napali Lindisfarne.
- 865. godina: Stigla je Velika vikinška vojska.
- 878. godina: Alfred je pobijedio kod Edingtona.
- 910-e godine: Edvard i Æthelflæd osvojili su područja Danelawa južno od Humbera.
- 927. godina: Æthelstan je ujedinio engleska kraljevstva.
- 937. godina: Æthelstan je pobijedio kod Brunanburha.
- 14. 10. 1066.: Vilim je porazio Haroldovu vojsku kod Hastingsa.
- 25. 12. 1066.: Vilim je krunisan za kralja Engleske.
Često postavljana pitanja
Jesu li Anglosaksonci bili samo doseljenici?
Nisu. Anglosaksonsko društvo nastalo je kroz dodire doseljenika i postojećeg romaniziranog britanskog stanovništva. Tom procesu doprinijelo je doseljavanje velikog broja ljudi, zajedno s dodirima s onima koji su već živjeli u Britaniji. [1, 5]
Koja su bila glavna anglosaksonska kraljevstva?
Otprilike od 650. do 800. godine to su bili Kent, Mercia, Northumbria, Istočna Anglija, Essex, Sussex i Wessex. Njihov odnos snaga mijenjao se tokom tog razdoblja. [4, 7]
Je li Alfred ujedinio Englesku?
Alfred je ojačao Wessex i porazio vikinšku vojsku 878. godine. Ujedinjenje pod jednim vladarom ostvareno je s Æthelstanom 927. godine, nakon širenja vlasti Edvarda i Æthelflæd. [4, 7, 11]
Je li normansko osvajanje označilo kraj engleskog jezika?
Nije. Engleski je ostao govorni jezik stanovništva. Francuski je dobio ulogu u upravi i među krupnim zemljoposjednicima, dok se latinski koristio u crkvi i pravnim zapisima. [14]
Izvori
- Wikipedia — Anglosaksonci en.wikipedia.org
- English Heritage — Engleska u ranom srednjem vijeku english-heritage.org.uk
- Our Migration Story — Anglosaksonska invazija i počeci „Engleza” ourmigrationstory.org.uk
- Historical Association — Anglosaksonci: kratka historija history.org.uk
- Nature — Anglosaksonska seoba i oblikovanje ranog engleskog genskog fonda nature.com
- English Heritage — Rani srednji vijek: vlast i politika english-heritage.org.uk
- English Heritage — Uvod u Englesku ranog srednjeg vijeka english-heritage.org.uk
- English Heritage — Rani srednji vijek: religija english-heritage.org.uk
- Durham Cathedral — Beda Časni durhamcathedral.co.uk
- University of Nottingham — Dolazak i naseljavanje nottingham.ac.uk
- The Royal Family — Æthelstan royal.uk
- English Heritage — Historija opatije Battle i bojišta english-heritage.org.uk
- Kent Historic Environment Record — Srednjovjekovni Kent heritage.kent.gov.uk
- London Museum — Kako je normansko osvajanje promijenilo London londonmuseum.org.uk
- PLOS ONE — Identifikacija, geohemijska karakterizacija i značaj bitumena journals.plos.org
FAQ
Ko su bili Anglosaksonci?
Bili su kulturna zajednica koja je govorila staroengleskim jezikom, nastala kroz dodire doseljenika i postojećeg romaniziranog britanskog stanovništva. Živjeli su na velikom dijelu današnje Engleske i na jugoistoku Škotske.
Odakle su došli Angli, Sasi i Juti?
Beda je Angle povezivao s Angelnom, Sase s današnjom Donjom Saskom, a Jute s Jutlandom. Arheološki nalazi ukazuju na složeniji sastav stanovništva nego što sugerira takva podjela na odvojene grupe.
Ko je ujedinio engleska kraljevstva?
Æthelstan je 927. godine okupio zasebna engleska kraljevstva pod jednom vlašću. Njegovom uspjehu prethodilo je širenje Edvarda Starijeg i Æthelflæd na područja Danelawa južno od Humbera.
Je li engleski jezik nestao nakon normanskog osvajanja?
Nije. Francuski je postao jezik uprave i krupnih zemljoposjednika, dok se latinski koristio u crkvi i pravnim zapisima. Stanovništvo je nastavilo govoriti engleskim.
Image: Harold godwinson, Late anglo-saxon warriors, Hastings 1066.png — Rowyn flowerdew, CC0
