Knjiga Dede Korkuta zbirka je oguskih priča. Junaci se bore protiv čudovišta. Porodice čekaju sinove koji se možda nikada neće vratiti. Nad svime bdije mudri stari pjesnik i pripovjedač. Ako ste ikada čuli za jednookog diva iz neke turske priče, vjerovatno potječe upravo odavde.
U ovom članku saznat ćete šta je ova knjiga, ko stoji iza nje, koji su rukopisi sačuvani i gdje danas možete pratiti njene tragove.
Šta je Knjiga Dede Korkuta?
To je zbirka epskih priča o oguskim Turcima. Prema Ministarstvu kulture i turizma, 12 priča klasične zbirke opisuje život muslimanskih Oguza na području Azerbejdžana i sjeveroistočne Anadolije (Anadolu).
Priče su napisane na oguskom turskom jeziku. U njima se proza smjenjuje s govorima u stihovima. Pripovjedač izlaže radnju jednostavnim rečenicama. Zatim likovi progovaraju stihovima.
Dva imena stalno se ponavljaju. Bajindir-han nalazi se na čelu oguske zajednice. Salur Kazan ističe se kao predvodnik ratničkih velikaša.
Priče govore o hrabrosti, ali i o porodici. Sinovi se rađaju, bivaju oteti, nestaju i ponovo se pronalaze. Roditelji se pogađaju sa sudbinom. Zato je knjiga i danas bliska svakodnevnom životu. Možda i sami znate kako je čekati člana porodice koji kasni kući. Ove priče taj osjećaj protežu na šesnaest godina.
Ko je napisao Knjigu Dede Korkuta?
To nije poznato. Knjiga je anonimna. Dede Korkut pojavljuje se u pričama kao njihov pripovjedač. To ga, međutim, ne čini historijskim autorom. Identitet stvarnog pisca nije poznat.
Tu često dolazi do zabune. Dede Korkut je lik u samom tekstu. On je polulegendarni mudri pjesnik i pripovjedač. U oguskoj tradiciji poznaje običaje, daje savjete i svira kopuz, stari žičani instrument. Poznat je i kao Korkut Ata.
Zato odgovor ima dva dijela:
- Priče nose njegovo ime i prenose njegov glas.
- Osoba koja ih je zapisala ostaje nepoznata.
Ko je bio Dede Korkut?
Historičari nisu uspjeli utvrditi gdje je rođen ni kada je živio. Predanja kažu da je živio uz Sir Darju. To su narodna predanja, a ne dokumentirana biografija.
Sporno je čak i njegovo porijeklo. Rašiduddinovo djelo Džami et-tevarih (Jami’ al-tawarikh) svrstava Dedu Korkuta u pleme Bajat (Bayat). Djelo Šedžere-i Terakime (Shajara-i Tarakima) Ebulgazija Bahadur-hana (Abu'l-Ghazi Bahadur Khan) svrstava ga u pleme Kaji. Oba navoda ne mogu biti tačna, a nijedan izvor ne daje konačan odgovor.
Nejasno je i mjesto njegove smrti. Lokalna predanja spominju Derbend, Ahlat, obale Sir Darje i selo Masat u Bajburtu (Bayburt). Svako mjesto ima svoju priču. Nijedna nije potvrđena.
Rukopisi: gdje je tekst sačuvan
Knjiga je do nas stigla u nekoliko rukopisnih primjeraka. Svaki od njih donosi nešto drugačije.
Dresdenski rukopis
Najpotpuniji primjerak čuva se u Dresdenu. Saksonska državna i univerzitetska biblioteka (SLUB) vodi ga pod signaturom Mscr.Dresd.Ea.86. Sadrži uvod s poslovicama i 12 junačkih priča. SLUB smatra da rukopis vjerovatno potječe iz 16. vijeka.
Ne morate putovati u Njemačku da biste ga vidjeli. Cijeli rukopis možete pregledati na internetu, u digitalnoj zbirci biblioteke SLUB.
Vatikanski primjerak
Ovaj primjerak je kraći. Sadrži šest priča. Ettore Rossi predstavio ga je naučnoj javnosti 1950. godine.
Rukopis iz Günbeda
Ovaj rukopis otkriven je nedavno. Ima 31 list i potječe iz iranske regije Türkmen Sahra. Metin Ekici predstavio ga je u aprilu 2019. godine na 4. međunarodnom simpoziju o Dedi Korkutu na Univerzitetu u Bajburtu. Među pričama iz tog rukopisa objavljenim 2019. godine nalazi se i ona u kojoj Salur Kazan ubija sedmoglavog zmaja.
Priče koje trebate poznavati
Bamsi Bejrek
Bamsi Bejrek provodi 16 godina u zatočeništvu. Zatim saznaje da se njegova nevjesta Bani Čiček treba udati za drugoga. Bježi i vraća se kući.
Deli Dumrul
Dumrul izaziva Azraila, meleka smrti. Njegova majka i otac odbijaju dati svoje živote za njega. Njegova žena pristaje umrijeti umjesto njega. To je jedan od najupečatljivijih porodičnih prizora u knjizi.
Basat ubija Tepegöza
Ovo je osma od 12 priča dresdenskog rukopisa. Tepegöz je jednooki div. Njegovi roditelji su Sari Čoban, sin Konur Kodže (Konur Koca), i jedna vila.
Basat ga savladava tako što mu užarenim ražnjem oslijepi jedino oko. Zatim ubija čudovište njegovim vlastitim mačem.
Tepegöz i kiklop: dugotrajna rasprava
Ako vam jednooki div zvuči poznato, ne umišljate. Heinrich Friedrich von Diez preveo je priču o Tepegözu na njemački 1815. godine. Uporedio ju je s pričom o Polifemu iz Homerove Odiseje.
To poređenje pokrenulo je raspravu koju naučnici još nisu zaključili. Postoje tri glavna stajališta:
- Diez je tvrdio da je priča o Polifemu preuzeta iz stare oguske priče.
- Grimm je pretpostavio da obje priče potječu iz zajedničkog starijeg izvora.
- Van Gennep smatrao je da se priča proširila iz Odiseje.
Zapisi o ovoj raspravi pokazuju koliko su daleko ove priče putovale u naučnoj mašti. Pokazuju i koliko se malo toga može dokazati.
Druga rasprava tiče se religije. Barthold je smatrao da je islamski utjecaj u tekstu samo površan. Ettore Rossi tvrdio je da su islamski elementi mjestimično snažni. I sami možete čitati tekst i procijeniti ova tumačenja.
Hronologija
- 16. vijek: Vjerovatno razdoblje prepisivanja dresdenskog rukopisa s 12 priča.
- 1815: Heinrich Friedrich von Diez objavljuje njemački prijevod priče o Tepegözu i poredi je s pričom o Polifemu.
- 1950: Ettore Rossi predstavlja vatikanski primjerak naučnoj javnosti.
- 1994: Obnovljeno je turbe Korkut Ate u selu Masat u Bajburtu.
- 28. 11. 2018.: Baština Dede Korkuta – Korkut Ate upisana je na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu.
- april 2019.: Metin Ekici predstavlja rukopis iz Günbeda na simpoziju na Univerzitetu u Bajburtu.
Pojedinosti koje nećete naći u turističkim vodičima
- Dresdenski rukopis je malen. Ima 154 papirna lista i dimenzije 20,8 × 14,5 centimetara. Manji je od standardnog lista papira za štampač.
- Tepegöz je odrastao u porodici. Aruz Kodža (Aruz Koca) primio je Tepegöza u svoj dom da ga odgaja zajedno sa sinom Basatom. Čudovište i njegov budući ubica odrasli su kao braća po odgoju.
- Majka ga je zaštitila. Tepegözova majka vila stavila mu je na prst zaštitni prsten kako mu strijele i mačevi ne bi mogli nauditi.
- Dede Korkut sklopio je pogodbu s divom. Prema dogovoru, div je svakog dana trebao dobiti dvoje ljudi i 500 ovaca.
- UNESCO opisuje ovu baštinu kao nešto više od knjige. Turska nacionalna komisija za UNESCO predstavlja je kao tradiciju zasnovanu na 12 junačkih priča i 13 tradicionalnih muzičkih kompozicija.
Posjeta Bajburtu
Ako putujete u Bajburt, potražite selo Masat, poznato i kao Yıldırım. Ondje se nalazi turbe Ali Babe, poznato i kao turbe Korkut Ate. Prema Portalu kulture, obnovljeno je 1994. godine.
Imajte na umu jednu stvar. Ovo je jedno od nekoliko mjesta koja lokalna predanja povezuju s grobom Dede Korkuta. Turbe je mjesto sjećanja, a ne dokaz o tome gdje je umro.
UNESCO-ovo priznanje
Baština Dede Korkuta – Korkut Ate upisana je 28. 11. 2018. na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Turska, Azerbejdžan (Azerbaycan) i Kazahstan (Kazakistan) zajedno su podnijeli nominaciju.
Zajednička nominacija govori nešto i o samoj knjizi. Ove priče ne pripadaju prostoru unutar jedne savremene državne granice. Dio su široke zajedničke tradicije.
Često postavljana pitanja
Ko je napisao Knjigu Dede Korkuta?
To nije poznato. Knjiga je anonimna. Dede Korkut pripovijeda priče unutar samog teksta, ali historijski autor ostaje nepoznat.
Koliko priča sadrži?
Dresdenski rukopis sadrži 12 junačkih priča i uvod s poslovicama. Vatikanski primjerak ima šest priča.
Gdje je Dede Korkut sahranjen?
To nije utvrđeno. Lokalna predanja spominju Derbend, Ahlat, Sir Darju i selo Masat u Bajburtu. Turbe u Masatu možete posjetiti.
Je li na UNESCO-ovoj listi?
Da. Upisana je 28. 11. 2018. na osnovu zajedničke nominacije Turske, Azerbejdžana i Kazahstana.
Mogu li vidjeti rukopis?
Da. Dresdenski rukopis možete u cijelosti pregledati na internetu, u digitalnoj zbirci biblioteke SLUB.
Izvori
- Vikipedija na turskom jeziku — Korkut Ata tr.wikipedia.org
- Islamizacija Anadolije — Knjiga Dede Korkuta islam-anatolia.ac.uk
- Ministarstvo kulture i turizma — Priče Dede Korkuta kygm.ktb.gov.tr
- Wikipedia na engleskom jeziku — Knjiga Dede Korkuta en.wikipedia.org
- TDV-ova Enciklopedija islama — Dede Korkut islamansiklopedisi.org.tr
- Portal kulture — Turbe Dede Korkuta beta.kulturportali.gov.tr
- SLUB Dresden — Dresdenski rukopis slub-dresden.de
- SLUB Dresden — Kitab-i Dedem Korkut slub-dresden.de
- Godišnjak istraživanja turskog jezika — Belleten, rukopis iz Günbeda tdkbelleten.gov.tr
- Ece Yurtseven — Tepegöz kao kiklop u priči o Dedi Korkutu makale.isam.org.tr
- Slovačka akademija nauka — O najnovijim izdanjima Knjige Dede Korkuta orient.sav.sk
- Fatma Berna Yıldırım — Klasifikacija živih bića u pričama o Polifemu i Depegözu dergipark.org.tr
- Turska nacionalna komisija za UNESCO — Baština Dede Korkuta – Korkut Ate unesco.org.tr
- Turska nacionalna komisija za UNESCO — Elementi na listama unesco.org.tr
FAQ
Ko je napisao Knjigu Dede Korkuta?
To nije poznato. Knjiga je anonimna. Dede Korkut pojavljuje se u pričama kao njihov pripovjedač, ali historijski autor djela ostaje nepoznat.
Koliko priča sadrži Knjiga Dede Korkuta?
Dresdenski rukopis sadrži 12 junačkih priča i uvod s poslovicama. Vatikanski primjerak sadrži šest priča.
Gdje je grob Dede Korkuta?
To nije pouzdano utvrđeno. Lokalna predanja spominju Derbend, Ahlat, obale Sir Darje i selo Masat u Bajburtu. U Masatu možete posjetiti turbe Ali Babe, poznato i kao turbe Korkut Ate, koje je obnovljeno 1994. godine.
Je li Knjiga Dede Korkuta na UNESCO-ovoj listi?
Da. Baština Dede Korkuta – Korkut Ate upisana je 28. 11. 2018. na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Turska, Azerbejdžan i Kazahstan zajedno su podnijeli nominaciju.
Mogu li izvorni rukopis čitati na internetu?
Možete čitati dresdenski rukopis. Cijeli rukopis dostupan je za pregled u digitalnoj zbirci biblioteke SLUB Dresden.
Image: The opening page of the Gonbad Manuscript of the Book of Dede Korkut, discovered in Iran.jpg — Unknown author, Public domain
