Ujgurski kaganat: gradovi, pisma i štampanje knjiga

Šta je bio Ujgurski kaganat?

Ujgurski kaganat bio je turkijska država u mongolskoj stepi. Osnovan je 744. godine pod Kutlug Bilge Kul kaganom. Njegovi prvi vladari došli su na vlast kroz ustanak. Ujguri, Karluci i Basmili podigli su 742. godine ustanak protiv Drugog turkijskog kaganata. Dvije godine kasnije Ujguri su imali vlastitu državu.

Središte države nalazilo se na području današnje Mongolije, u oblasti Orhona. Na vrhuncu moći kaganat je kontrolisao dijelove Tuve, Burjatije, sjevernog dijela Tarimskog bazena i istočne Unutrašnje Mongolije. To je veliko prostranstvo unutrašnje Azije. Stanovništvo njegovog središnjeg područja živjelo je u dolinama Selenge i Orhona. Govorilo je turkijskim jezikom, a nomadsko stočarstvo ostalo je važan izvor sredstava za život.

Raširena predstava o Turkijcima koji su prešli na život u gradovima djelimično je tačna. Ovi Turkijci jesu naseljavali gradove. Međutim, u doba kaganata nisu štampali knjige, a ta razlika je važna. Na nju se vraćamo u nastavku.

Historija Ujgurskog kaganata: od ustanka do sloma

Ova historija je kratka i puna brzih promjena. Obuhvata manje od jednog vijeka.

• Prvi kagan, Kutlug Bilge Kul, vladao je od 744. do 747. godine.
• Naslijedio ga je Bajan Čor, koji je vladao od 747. do 759. godine.
• Oko 762. godine Begu kagan prihvatio je manihejstvo, koje je postalo državna religija.
• Jenisejski Kirgizi zauzeli su i razorili Ordu-Balik 840. godine.

Padom 840. godine završena je centralna vlast kaganata u Mongoliji. Ujguri time nisu nestali kao narod. Njihove grupe preselile su se u Gansu i u područja oko Turfana, Kuče (Kucha), Karašara (Karashahr) i Bešbalika (Beshbalik). Zapamtite ta imena. Tamo su nastala kasnija poglavlja ujgurske kulture.

Karta Ujgurskog kaganata: gdje se nalazio?

Zamislite dolinu Orhona u središnjoj Mongoliji. Tu je bilo jezgro države. Odatle se utjecaj kaganata širio na sjever prema Tuvi i Burjatiji. Na jugu i zapadu dopirao je do sjevernog dijela Tarimskog bazena. Na istoku je zahvatao dijelove Unutrašnje Mongolije.

Ako tražite kartu, očekujte da vanjske granice budu približne. Izvori opisuju zemlje koje je kaganat kontrolisao na vrhuncu moći. Navode ih kao šire oblasti, a ne kao prostor omeđen nepromjenjivom graničnom linijom. Karta s oštro povučenim obrisom predstavlja ilustraciju, a ne geodetski utvrđenu granicu.

Glavni grad Ujgurskog kaganata: Ordu-Balik

Glavni grad bio je Ordu-Balik. Sam naziv govori vam o kakvom je mjestu riječ. Na staroturkijskom jeziku ordu znači vladarev logor, a balık grad. Naziv bi zato približno značio „grad-logor vladara“.

Ruševine se danas nazivaju Karabalgasun. Nalaze se u dolini Orhona u Mongoliji, oko 30 kilometara sjeverno od Karakoruma. Ako budete planirali putovanje u Mongoliju, potražite podatke o tom području.

Ruševine pripadaju Kulturnom pejzažu doline Orhona. UNESCO je taj pejzaž 2004. godine uvrstio na Listu svjetske baštine.

Ko je živio u gradu? Izvori navode nekoliko grupa:

• ujgursku vladarsku porodicu;
• aristokrate;
• pripadnike straže;
• kineske stanovnike;
• Sogdijce.

To, dakle, nije bio logor samo jednog naroda. Bio je to grad raznolikog stanovništva, s vladarskim dvorom u središtu.

Grad u kojem se obrađivala i zemlja

Pomislite na brašno u svojoj kuhinji. Neko je morao uzgojiti žito i samljeti ga. Arheolozi su u Karabalgasunu pronašli mlinsko kamenje. Prepoznali su i obrađena polja oko nalazišta. Ovi nalazi zajedno pokazuju da se u prijestolnici kaganata stanovništvo bavilo zemljoradnjom.

U tome je suština tvrdnje o prelasku na gradski život. Država čija je početna osnova bilo stočarstvo razvila je gradski život sa žitom i mlinovima. Ipak, stočarstvo nije nestalo. Izvori opisuju nomadski uzgoj stoke kao važan dio ujgurskog života.

Drugi grad na Selengi

Bajan Čor izgradio je još jedan grad. Prema natpisu Šine-Usu (Shine-Usu), dao je podići Baj-Balik na rijeci Selengi 757–758. godine. Natpis povezuje taj grad sa Sogdijcima i Kinezima.

Stanovništvo i jezik Ujgurskog kaganata

Ujguri iz dolina Selenge i Orhona govorili su turkijskim jezikom. Izvori ih opisuju kao zajednicu turkijskog jezika sa snažnom stočarskom tradicijom.

Pisani spomenici otkrivaju više. Nekoliko spomenika iz doba kaganata ispisano je turkijskim runskim pismom. Među njima su natpisi Šine-Usu i Tarjat (Taryat), podignuti 759. godine u ime Mojena Čora.

Natpis iz Karabalgasuna je drugačiji. Sastavljen je na tri jezika: staroturkijskom, sogdijskom i kineskom. Bilježio je vojne uspjehe kagana i njihovu podršku manihejstvu. Tri jezika na jednom spomeniku odgovaraju prijestolnici u kojoj su Ujguri, Sogdijci i Kinezi živjeli jedni pored drugih.

Iz tih dodira kasnije se razvilo još jedno pismo. Ujgursko pismo nastalo je postepenim promjenama kasnog sogdijskog pisma. Ujguri su ga koristili u budističkoj, manihejskoj i kršćanskoj književnosti. Ove tri religije pokazuju koliko je ta književnost bila raznolika.

Religija Ujgurskog kaganata: manihejstvo

Oko 762. godine Begu kagan prihvatio je manihejstvo. Ono je zatim postalo državna religija kaganata. Ranije spomenuti natpis iz Karabalgasuna također bilježi podršku kagana toj vjeri.

Ipak, budite oprezni s tvrdnjom „Ujguri su bili manihejci“. Istraživanje Hayrettina İhsana Erkoça iz 2023. godine osporava takvo uopćavanje. On tvrdi da je manihejstvo ostalo manjinska vjera, naročito među vladajućom elitom i gradskim stanovništvom. Državna religija, dakle, nije bila i religija svakog Ujgura.

Zastava Ujgurskog kaganata i njeno značenje

Mnogi čitaoci traže zastavu kaganata. Evo šta potvrđuju izvori.

U infokutiji članka o kaganatu na turskoj Wikipediji prikazan je jedan znak. Stranica ga ne naziva zastavom. Opisuje ga kao tamgu klana Jaglakar (Yaglakar). Tamga je oznaka klana. Ona nije državna zastava.

Postoji i slika na Wikimediji postavljena 2. 10. 2023. pod naslovom koji je predstavlja kao zastavu kaganata. Na stranici datoteke uz taj prikaz stoji upozorenje. U njemu piše da je prikaz izmišljen, predložen ili neslužben. Zato tu sliku ne treba smatrati historijskom zastavom.

Pošten odgovor na pitanje „šta znači zastava“ glasi ovako: znak u infokutiji je tamga klana Jaglakar. On vam govori o jednom klanu. Slika zastave izrađena 2023. godine ne govori vam ništa o osmom vijeku.

Jesu li Ujguri štampali knjige?

Ovdje mnoge stranice griješe. Kultura štampanja zaista je postojala, ali pripada kasnijem razdoblju.

Institut Max Planck za historiju nauke proučava staroujgursko štamparstvo. Njegov korpus građe potječe iz 13. i 14. vijeka. Institut navodi da ga treba jasno odvojiti od Orhonskog kaganata iz razdoblja 744–840. godine. Kaganat i štampane knjige, dakle, razdvaja nekoliko vijekova.

Brojke su velike. Korpus Instituta Max Planck obuhvata 1.535 štampanih primjeraka. Čuvaju se u zbirkama u Berlinu, Kjotu, Parizu i Sankt Peterburgu.

Kako su knjige nastajale? Berlinsko-brandenburška akademija nauka navodi da većina štampanih primjeraka iz 13. i 14. vijeka u Turfanskoj zbirci nije izrađena pomoću pojedinačnih slova. Štampani su pomoću drvenih ploča na kojima je bila urezana cijela stranica.

Postoje i nalazi pokretnih štamparskih slova. Nacionalna biblioteka Francuske datira ujgurska pokretna štamparska slova pronađena u Dunhuangu oko 1300. godine.

A šta je prethodilo tome? Nakon 840. godine ujgurska književnost ušla je u svoje najsjajnije razdoblje u naseljima u Turfanu i Gansuu. Put od orhonske stepe do štampanih knjiga zato vodi kroz gradove u kojima su se Ujguri nastanili nakon pada kaganata.

Hronologija

• 742: Savez Ujgura, Karluka i Basmila podigao je ustanak protiv Drugog turkijskog kaganata.
• 744: Osnovan je Ujgurski kaganat pod Kutlug Bilge Kul kaganom.
• 747–759: Vladao je Bajan Čor.
• 757–758: Izgrađen je grad Baj-Balik, spomenut u natpisu Šine-Usu.
• 759: Podignut je natpis Šine-Usu u ime Mojena Čora.
• Oko 762: Begu kagan prihvatio je manihejstvo.
• 840: Kirgizi su razorili prijestolnicu, a ujgurske grupe počele su se seliti.
• 13–14. vijek: Razdoblje iz kojeg potječe korpus staroujgurskih štampanih primjeraka koji istraživači proučavaju.
• Oko 1300: Vrijeme iz kojeg potječu ujgurska pokretna štamparska slova pronađena u Dunhuangu.
• 2004: Kulturni pejzaž doline Orhona, koji obuhvata Ordu-Balik, uvršten je na UNESCO-ovu listu.

Pojedinosti koje nećete naći u vodičima

• Dubok bunar. Njemačko-mongolski arheološki tim pronašao je očuvan bunar u dvorištu unutrašnje tvrđave u Karabalgasunu. Dubok je više od 10 metara.
• Fragmenti knjige od žada. Tokom istih iskopavanja u unutrašnjoj tvrđavi pronađeni su fragmenti knjige od žada.
• Klesani granit. Tim je pronašao i obrađene granitne kapitele stubova.
• Pozlaćeni metal i bronzano zvono. U istom iskopavanju pronađeni su pozlaćeni metalni predmeti i bronzano zvono.
• Drugi grad. Baj-Balik, izgrađen 757–758. godine na Selengi, poznat je iz natpisa Šine-Usu.
• Ime koje samo sebe objašnjava. Ordu je vladarev logor, a balık grad. Ime prijestolnice njen je kratki opis.

Često postavljana pitanja

Izvori

1. Wikipedia — Ujgurski kaganat en.wikipedia.org
2. Vikipedi — Ujgurski kaganat tr.wikipedia.org
3. Michael R. Drompp — Ujgursko carstvo (744–840), Oxfordova istraživačka enciklopedija academic.oup.com
4. Encyclopaedia Iranica — Karabalgasun i. Nalazište iranicaonline.org
5. Encyclopaedia Iranica — Karabalgasun ii. Natpis iranicaonline.org
6. Encyclopaedia Iranica — Manihejstvo i. Opći pregled iranicaonline.org
7. Hayrettin İhsan Erkoç — Predmanihejska vjerovanja Ujgura II onlinelibrary.wiley.com
8. TDV İslâm Ansiklopedisi — Ujguri islamansiklopedisi.org.tr
9. Institut Max Planck za historiju nauke — Štampani primjerci i kultura štampanja starih Ujgura mpiwg-berlin.mpg.de
10. Nacionalna biblioteka Francuske — Tradicionalno kinesko štamparstvo heritage.bnf.fr
11. Berlinsko-brandenburška akademija nauka — Istraživanja Turfana turfan.bbaw.de
12. Njemački arheološki institut — Iskopavanja u Karabalgasunu, 2015–2017 publications.dainst.org
13. Wikimedia Commons — Zastava Ujgurskog kaganata (16 velikih turkijskih carstava) 1.svg commons.wikimedia.org
14. Wikipedia — Ordu-Balik en.wikipedia.org

Image: Map of the Uyghur Khaganate.png — Ktrinko, CC BY-SA 4.0