Arheologija i otkrića

Kako je prepoznato izgubljeno Asklepijevo svetište?

Arheolozi su prepoznali gradsko Asklepijevo svetište poređenjem Pauzanijinog opisa s iskopanim ograđenim prostorom na otvorenom i keramikom na kojoj je sačuvan dio božijeg imena. Riječ je o svetištu blizu Malog pozorišta u antičkom Epidauru, odvojenom od čuvenog Asklepiona izvan grada.

7 min čitanja6 izvoraObjavljeno: 14 Novembra 2026Posljednja provjera: 15 Novembra 2026
Redakcija Köküne Kadar TVNaša načela korištenja izvora
Kako je prepoznato izgubljeno Asklepijevo svetište?
Sanctuary of Asclepius at Epidaurus – Temple of Asclepius – 52042443674.jpg

Arheolozi su prepoznali izgubljeno Asklepijevo svetište u Epidauru (turski: Epidavros) poređenjem Pauzanijinog opisa kipova na otvorenom s iskopanim ograđenim prostorom blizu Malog pozorišta. Ulomak keramike na kojem je sačuvan dio imena Asklepija (turski: Asklepios) neposredno je potkrijepio tu identifikaciju. Riječ je o gradskom svetištu, odvojenom od čuvenog Asklepiona izvan Epidaura.

Trag koji otkriva ime boga samo je dio priče. Pauzanija (turski: Pausanias) opisao je i njegovu suprugu Epionu te naveo vrstu mramora od kojeg su bili izrađeni njihovi kipovi. Ako pratite dokaze od njegovog zapisa do ograđenog prostora, sistema za snabdijevanje vodom i skulpture, možete razumjeti kako je svetište prepoznato. Vidjet ćete i zašto neke predložene veze ostaju neizvjesne.

Gdje je pronađeno izgubljeno svetište?

Svetište se nalazi unutar antičkog Epidaura, u priobalnom naselju koje se danas zove Palaia Epidavros, u grčkoj regiji Argolidi. Prema izvještaju lista To Vima iz novembra 2026. godine, iskopine su oko 20 metara od Malog pozorišta. To je gradsko Asklepijevo svetište, koje se opisuje i kao njegov temenos, odnosno sveti prostor. Treba ga razlikovati od poznatijeg Asklepiona izvan grada.

Ta je razlika važna kada čitate o otkriću. Oba mjesta pripadaju istraživanju Asklepijevog kulta u Epidauru. Međutim, ovdje se identifikacija odnosi na ograđeni prostor u gradu. Obližnje Malo pozorište služi kao orijentir. Čuveno svetište izvan grada zasebna je lokacija, a ne drugi naziv za novoprepoznate ostatke.

Projektom iskopavanja rukovodi Vasilis Lambrinoudakis s Univerziteta u Atini, u saradnji s Eforatom za starine Argolide. Nalazi obuhvataju građevine, natpise i sitnije predmete. Zajedno omogućavaju poređenje gradskog svetišta s antičkim opisom. Arheologija u Grčkoj na internetu donosi podatke o projektu i njegovim nalazima.

Šta je opisao Pauzanija?

Pauzanija je u 2. vijeku nove ere opisao svetište u odjeljku 2.29.1 svog djela Opis Grčke. Prema njegovom zapisu, kipovi Asklepija i njegove supruge Epione stajali su na otvorenom u gradskom svetištu. Time je ostavio konkretan trag za proučavanje arhitekture: kipovi su bili pod vedrim nebom.

Pauzanija je zabilježio i materijal od kojeg su izrađeni. Oba kipa bila su od parskog mramora. Taj podatak pruža drugu osnovu za poređenje njegovog opisa s pronađenim skulpturama. Položaj kipova i kamen od kojeg su isklesani dva su odvojena zapažanja. Oba su važna pri procjeni odgovaraju li sačuvani ostaci onome što je vidio. Pauzanija, Opis Grčke, knjiga II

Položaj na otvorenom ključan je za identifikaciju. Iskopavanjem je otkriven ograđeni prostor na otvorenom površine 100 kvadratnih metara. Njegov raspored mogao se uporediti s Pauzanijinim opisom. To podudaranje u arhitekturi dobilo je veću težinu kada je razmotreno zajedno s keramikom na kojoj je sačuvan dio Asklepijevog imena.

Kako su keramika i arhitektura potvrdile podudaranje?

Najneposredniji dokaz povezanosti svetišta s Asklepijem jeste ulomak keramike s urezanim natpisom. Na njemu je sačuvan dio božijeg imena. Taj pisani trag povezuje Asklepija s iskopanim lokalitetom. Time pruža dokaz koji nadilazi sam izgled ili raspored građevina.

Identifikacija počiva na zajedničkom razmatranju tih nalaza. Pauzanija je opisao božanske kipove na otvorenom. Arheolozi su otkrili ograđeni prostor pod vedrim nebom. Keramika s natpisom potkrijepila je njegovo pripisivanje Asklepiju. Kada zajedno razmotrite tekst, arhitekturu i natpis, jasno je zašto su ti ostaci povezani sa svetištem iz njegovog opisa.

Iskopani kompleks obuhvata više od ograđenog prostora. Arheolozi su prepoznali dio površine 220 kvadratnih metara koji obuhvata fontanu i cisternu, kao i stou površine 128 kvadratnih metara. Te mjere pokazuju veličinu sačuvanih objekata. Pokazuju i da je svetište imalo infrastrukturu za vodu te još jednu znatnu građevinu. Ministarstvo kulture Grčke objavilo je podatke o tim ostacima i keramici s natpisom u januaru 2024. godine.

Koliko je svetište bilo staro?

Objekti gradskog svetišta potječu iz 4. vijeka prije nove ere. Međutim, njihov sačuvani arhitektonski raspored odražava obimnu obnovu tokom 2. vijeka nove ere. Vrijeme nastanka ranijih objekata i vrijeme oblikovanja danas vidljivog rasporeda zato pripadaju različitim fazama istog mjesta.

Obnova iz 2. vijeka uslovno je povezana s Hadrijanovom posjetom Epidauru 124. godine nove ere. Ta veza ostaje mogućnost. Posjeta pruža mogući kontekst za obnovu, ali povezanost ta dva događaja nije utvrđena.

I Pauzanija je pisao tokom 2. vijeka nove ere. Njegov opis i velika obnova zato pripadaju istom širem razdoblju. To pomaže da se njegov zapis razmotri uz sačuvani raspored. Time se ne potvrđuje predložena veza s Hadrijanom, koja ostaje zasebno tumačenje.

Hronologija

  • 4. vijek prije nove ere: Iz ovog razdoblja potječu objekti gradskog Asklepijevog svetišta.
  • 124. godina nove ere: Hadrijan posjećuje Epidaur. Kasnija obnova svetišta uslovno je povezana s tom posjetom.
  • 2. vijek nove ere: Pauzanija bilježi da kipovi Asklepija i Epione stoje na otvorenom u gradskom svetištu.
  • 2021. godina: U antičkom Epidauru otkriven je mramorni ženski kip. Kasnije je predloženo da bi mogao predstavljati Epionu.
  • 11. 1. 2024.: Ministarstvo kulture Grčke objavljuje podatke o gradskom svetištu i nalazima koji podržavaju njegovu identifikaciju.
  • 9. 11. 2026.: U programu Univerziteta u Atini navedeno je Lambrinoudakisovo predavanje o Asklepijevom kultu, zasnovano na novijim istraživanjima u gradu i Asklepionu.
  • Novembar 2026. godine: To Vima izvještava o identifikaciji svetišta koje je opisao Pauzanija.

Pojedinosti koje nećete naći u vodičima

Bunar u središtu ograđenog prostora snabdijevao je fontanu kroz podzemni zidani tunel. Tunel je imao šiljasti svod. Taj detalj povezuje otvoreni prostor s objektima za vodu preko stvarnog dovodnog puta. Fontana i bunar bili su dijelovi povezanog sistema.

U svojoj prvoj fazi fontana je imala jonsku fasadu. Između stubaca stajala su tri stuba. Ti arhitektonski detalji pružaju precizniju sliku objekta od samog podatka o njegovoj površini. Zajedno s cisternom, fasada je dio dokaza o razvijenoj infrastrukturi za vodu u svetištu.

Na stepenicama uz istočni zid ograđenog prostora sačuvana su ležišta za učvršćivanje stela ili drugih zavjetnih darova. Ta mala udubljenja pokazuju gdje su se predmeti mogli pričvrstiti. Ona dopunjuju arhitektonske dokaze: pored središnjeg bunara, ograđeni prostor imao je i mjesta uređena za izlaganje darova.

Među nalazima su svjetiljke i ulomci termofora od terakote. Termofori povezuju nalaze sa svakodnevnim životom. Ako posežete za termoforom da biste se ugrijali ili osjetili olakšanje, naziv ovog antičkog predmeta odmah vam je blizak. U Epidauru njegovi sačuvani dijelovi pripadaju materijalu pronađenom u gradskom svetištu.

Još jednu upečatljivu pojedinost pruža ono što Pauzanija nije spomenuo. Opisujući gradske hramove i luku tokom svojih putovanja u 2. vijeku, nije naveo Malo pozorište. Ipak, danas upravo to pozorište služi kao orijentir za položaj obližnjih iskopina. Antički opis i savremeno određivanje lokacije zato se oslanjaju na različita obilježja. Festival Atina–Epidaur

Je li ženski kip zaista predstavljao Epionu?

Ženski kip pronađen u Epidauru 2021. godine izrađen je od parskog mramora. Odjeven je u hiton i himation. Njegov materijal odgovara mramoru koji je Pauzanija naveo za kipove Asklepija i Epione. To podudaranje potaknulo je pretpostavku da bi figura mogla predstavljati Epionu koju je opisao.

Predloženi identitet ostaje nepotvrđen. U svetištu su pronađeni i mali diskovi od terakote s reljefima ženskih poprsja, kao i veći ulomci figurina sa sličnim prikazima. Ti ženski prikazi povezani su s boginjom majčinstva i obnove prirode. Predloženo je da bi u lokalnom kultu to mogla biti Epiona, ali takvo poistovjećivanje nije potvrđeno. To Vima razlikuje te pretpostavke od potvrđenih identifikacija.

I druga tumačenja zahtijevaju oprez. Stoa iz rimskog razdoblja možda je služila za spavanje u svetištu radi izlječenja. Bronzani medicinski instrumenti pronađeni tokom ranijih iskopavanja u orkestri obližnjeg pozorišta možda su potjecali iz ovog svetišta. Obje veze ostaju pretpostavke. Nisu potvrđeni ni predložena namjena stoe ni porijeklo instrumenata.

Često postavljana pitanja

Koji su dokazi bili presudni?

Identifikacija je objedinila Pauzanijin opis kipova na otvorenom, iskopani ograđeni prostor i keramiku sa sačuvanim dijelom Asklepijevog imena. Ulomak keramike neposredno podržava povezanost s tim bogom.

Je li ovo čuveni Asklepion izvan Epidaura?

Ne. Ovo svetište nalazi se unutar antičkog Epidaura, blizu Malog pozorišta. Čuveni Asklepion izvan grada zasebno je svetište.

Je li otkriće objavljeno 2026. godine?

O identifikaciji se izvještavalo u novembru 2026. godine. Ministarstvo kulture Grčke objavilo je podatke o gradskom svetištu i nalazima koji je podržavaju već 11. 1. 2024.

Može li se ženski kip nazvati Epionom?

Predloženo je da kip od parskog mramora pronađen 2021. godine predstavlja Epionu. Njegov identitet ostaje nepotvrđen, uprkos podudaranju s materijalom koji je opisao Pauzanija.

Izvori

  1. Ministarstvo kulture Grčke — Saopćenje o iskopavanjima u Epidauru culture.gov.gr
  2. Univerzitet Fordham — Pauzanija, Opis Grčke, knjiga II sourcebooks.web.fordham.edu
  3. École française d’Athènes / British School at Athens — Arheologija u Grčkoj na internetu chronique.efa.gr
  4. To Vima — Antički Epidaur izlazi iz sjene Asklepiona tovima.com
  5. Festival Atina–Epidaur — Malo pozorište antičkog Epidaura aefestival.gr
  6. Univerzitet u Atini, Odsjek za historiju i arheologiju — Program događaja arch.uoa.gr

Image: Sanctuary of Asclepius at Epidaurus – Temple of Asclepius – 52042443674.jpg — TimeTravelRome, CC BY 2.0

Podijeli

Primijetili ste grešku u ovom članku? Javite nam →

Ovaj članak pripremljen je uz pomoć umjetne inteligencije. Svaka tvrdnja provjerena je prema izvorima i nijedna rečenica nije objavljena bez izvora. Ako primijetiš grešku, piši nam. Naša načela korištenja izvora · Piši nam →

Povezani članci