Sukob Henrika III Engleskog (turski: III. Henry) s baronima promijenio je parlament. Oksfordske odredbe iz 1258. pretvorile su redovne sastanke parlamenta u sredstvo pozivanja kraljevske vlasti na odgovornost. Parlament Simona de Montforta iz 1265. zatim je okupio vitezove iz grofovija i predstavnike gradova radi rasprave o državnim pitanjima koja nisu bila ograničena na oporezivanje. Njihovo učešće nastavilo se pod Edvardom I, iako su ograničenja nametnuta Henriku ukinuta nakon Montfortovog poraza.
Kako je kralj koji je naslijedio prijestolje s devet godina postao zarobljenik svojih protivnika? Put do toga vodio je preko zahtjeva za novcem, vijeća ovlaštenog da nadzire vlast i parlamenta koji je raspravljao o zarobljenom princu. Ako pratite te veze, jasnije ćete razumjeti značaj 1265. godine. Henrikova ponovna izgradnja Westminsterske opatije otkriva i vjerske ambicije kralja koji se nalazio u središtu sukoba.
Kako je Henrik III postao kralj kao dijete?
Henrik je rođen u dvorcu Winchester 1. 10. 1207. Njegovi roditelji bili su kralj Ivan i Izabela od Angoulêmea. Pripadao je dinastiji Plantagenet. Vladao je Engleskom od 1216. do 1272, približno 56 godina.
Kada je Ivan umro 1216, Henrik je imao devet godina. Prvi baronski rat već je trajao. Pobunjeni baroni podržavali su francuskog princa Luja, pa nasljeđivanje krune nije značilo da je Henrikov položaj siguran. Njegova vladavina počela je usred borbe oko toga ko treba vladati Engleskom.
Politička neizvjesnost dovela je do užurbanog krunisanja u Gloucesteru 28. 10. 1216. Pristalice kralja, predvođene Williamom Marshalom, zatim su 1217. ostvarile pobjede kod Lincolna i Sandwicha. Ti uspjesi sačuvali su prijestolje dječaka kralja. Henrik je drugi put krunisan u Westminsterskoj opatiji 17. 5. 1220.
Henrik je 1227. preuzeo upravljanje državom od namjesništva. Tome je prethodila obnova poretka zasnovanog na prihvatanju Velike povelje sloboda, poznate kao Magna Carta. Njegovo djetinjstvo tako je povezalo opstanak kraljevske vlasti sa sporazumima koji su priznavali njena ograničenja. Kasnije će njegovi zahtjevi za finansijskom podrškom ponovo otvoriti spor o odnosu vlasti i odgovornosti.
Zašto su zahtjevi za novcem prerasli u političku krizu?
Henrikova potreba za dodatnim porezima dovela je do češćeg sazivanja parlamenta. Baroni su koristili te prilike da traže reforme u zamjenu za finansijsku podršku. Novac i način upravljanja postali su povezani. Da bi dobio sredstva, Henrik je morao saslušati pritužbe na način vršenja kraljevske vlasti.
Poređenje sa svakodnevnim životom može vam pomoći da razumijete to pregovaranje. Zamislite da neko traži još novca iz zajedničkog budžeta, dok ostali koji u njega uplaćuju zahtijevaju pravo glasa o potrošnji. Henrikovi baroni slično su povezivali finansijsku podršku s promjenama u upravljanju državom. Spor se vodio i oko sredstava i oko ovlasti da se njima raspolaže.
Više pritisaka doprinijelo je reformskoj krizi 1258. godine. Dvorske skupine nadmetale su se za utjecaj. Teškoće su produbili raširena glad i vojni neuspjesi u Walesu. Henrik je prihvatio i veliku finansijsku obavezu prema papstvu radi pokušaja preuzimanja Sicilije. Ti problemi zajedno dali su reformatorima osnovu da zahtijevaju promjene u uređenju vlasti.
Kako su Oksfordske odredbe ograničile kraljevsku vlast?
Oksfordske odredbe iz 1258. zahtijevale su da Henrik prihvati vlast vijeća od petnaest članova. U njegovom izboru učestvovale su dvadeset četiri osobe. Dvanaest je imenovao kralj, a dvanaest reformatori. Te dvadeset četiri osobe trebale su izabrati vijeće koje će nadzirati upravljanje državom.
Sporazum je promijenio i kontrolu nad važnim imenovanjima. Vodeće službenike, uključujući glavnog sudskog upravitelja, odnosno justicijara, i kancelara, trebalo je birati vijeće. Oni su njemu trebali i odgovarati. Time je između kralja i važnih službenika postavljeno posebno tijelo. Reformski sporazum uređivao je i imenovanje i odgovornost.
Parlament se trebao redovno sastajati tri puta godišnje kako bi pozivao vlast na odgovornost. Kada to povežete s ovlastima vijeća, možete vidjeti značaj tih promjena. Odredbe su uređivale ko nadzire upravljanje državom, ko bira vodeće službenike i koliko često njihov rad podliježe parlamentarnoj provjeri.
Podjele među pristalicama sporazuma ugrozile su njegov opstanak. Henrik je iskoristio neslaganja među baronima reformatorima i 1261. ponovo preuzeo kontrolu. Ishodio je i papinsku osudu Oksfordskih odredbi. Zahtjev da prihvati vlast vijeća tako nije osigurao trajan dogovor.
Zašto su sukob sa Simonom de Montfortom i parlament iz 1265. bili značajni?
U prvom mjesecu 1264. francuski kralj Luj IX nastupio je kao arbitar i proglasio Oksfordske odredbe u cijelosti nevažećim. Simon de Montfort i njegovi saveznici odbacili su tu odluku. Neslaganje oko reformi ostalo je neriješeno. U petom mjesecu Montfort je porazio Henrika u bici kod Lewesa. Zarobio je kralja i preuzeo upravljanje državom.
Montfort je vladao u kraljevo ime. Osnovao je vijeće od devet članova koje su izabrali on i dvojica njegovih bliskih saveznika. Većina članova bili su njegovi pristalice. Taj podatak važan je za procjenu njegovog ugleda reformatora. Vlast uspostavljena nakon Henrikovog poraza koncentrisala je utjecaj među Montfortovim političkim saveznicima.
Montfort je 14. 12. 1264. izdao pozive za parlament koji se sastao u Westminsteru 20. 1. 1265. Pozvana su po dva viteza iz svake grofovije, po dva predstavnika iz gradova i po četiri osobe iz svake luke saveza Cinque Ports. Poziv je okupio predstavnike grofovija i gradova na istom parlamentarnom zasjedanju.
Značaj je bio u pitanjima o kojima su pozvani da zajedno raspravljaju. Prvi put su vitezovi iz grofovija i predstavnici gradova pozvani u isti parlament da razmatraju državna pitanja koja nisu bila ograničena na odobravanje poreza. Zasjedanje je proširilo njihovo zajedničko učešće izvan finansijskih pregovora koji su doprinijeli ranijem sazivanju parlamenta.
Montfortovi ciljevi i dalje se različito tumače. Predstavljan je i kao principijelan reformator i kao oportunist koji je obogatio svoju porodicu. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva naglašava da on 1265. nije svjesno stvorio Donji dom. Njegova skupština bila je važan korak u razvoju predstavništva. Ipak, njene kasnije posljedice ne treba poistovjećivati s njegovim namjerama.
Šta je opstalo nakon Montfortovog poraza?
Montfortova vlast završila je bitkom kod Eveshama 4. 8. 1265. Kraljevska vojska pod zapovjedništvom Henrikovog sina Edvarda porazila ga je i ubila. Ograničenja nametnuta Henriku kasnije su ukinuta. Uređenje zasnovano na vijećima nije uspostavilo trajan nadzor nad kraljem.
Praksa sazivanja predstavnika imala je dužu budućnost. Edvard I nastavio je pozivati predstavnike grofovija i gradova u parlament. Tokom prvih decenija četrnaestog vijeka ti predstavnici izdvojili su se od Doma lordova. Kada pratite vezu s nastankom Donjeg doma, upravo je to kontinuirano učešće ključno za ovu priču.
Marlboroughski statut iz 1267. također je spojio obnovljenu kraljevsku vlast sa zadržavanjem reformskih obaveza. Henrik se obavezao da će čuvati Veliku povelju sloboda i neke odredbe Westminsterskih odredbi. Povratak njegove moći tako je išao zajedno s prihvatanjem dijelova reformskog programa.
Zašto je Henrik III ponovo izgradio Westminstersku opatiju?
Henrik je ponovo izgradio Westminstersku opatiju kako bi slijedio uzor velikih francuskih crkava, osigurao novo svetište za svetog Edvarda i pripremio vlastiti ukop u blizini sveca. Rušenje sačuvane crkve iz jedanaestog vijeka i izgradnja nove gotičke crkve počeli su 1245.
Ponovna izgradnja i novo svetište koštali su približno 45.000 funti (£45,000). Bio je to veliki projekt koji se odvijao tokom iste vladavine kao i parlamentarna borba. Henrikova finansijska obaveza u vezi sa Sicilijom doprinijela je krizi 1258. Njegovi planovi za Westminster izražavali su odanost svetom Edvardu i ambicije koje je imao za opatiju.
Ponovo izgrađena opatija posvećena je 13. 10. 1269. Posmrtni ostaci svetog Edvarda preneseni su te godine u novo svetište. Westminster tako povezuje nekoliko dijelova Henrikove priče: njegovo drugo krunisanje, pokroviteljstvo nad vjerskim ustanovama i konačni ukop.
Hronologija
- 1. 10. 1207.: Henrik je rođen u dvorcu Winchester.
- 1216.: Naslijedio je prijestolje s devet godina i krunisan je u Gloucesteru 28. 10. 1216.
- 1217.: Pobjede kraljevih pristalica kod Lincolna i Sandwicha sačuvale su njegovo prijestolje.
- 17. 5. 1220.: Henrik je ponovo krunisan u Westminsterskoj opatiji.
- 1227.: Preuzeo je upravljanje državom od namjesništva.
- 1245.: Počela je ponovna izgradnja Westminsterske opatije u gotičkom stilu.
- 1258.: Oksfordske odredbe podvrgle su Henrika vlasti vijeća od petnaest članova.
- 1261.: Henrik je ponovo preuzeo kontrolu nad upravljanjem državom.
- Peti mjesec 1264.: Montfort je porazio i zarobio Henrika kod Lewesa.
- 20. 1. 1265.: Montfortov parlament sastao se u Westminsteru.
- 4. 8. 1265.: Montfort je poražen i ubijen kod Eveshama.
- 1267.: Marlboroughski statut ojačao je kraljevsku vlast, uz zadržavanje nekih reformi.
- 13. 10. 1269.: Posvećena je ponovo izgrađena Westminsterska opatija.
- 16. 11. 1272.: Henrik je umro.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Na Henrikovom prvom krunisanju nije bilo kraljevske krune. Umjesto nje upotrijebljen je jednostavan zlatni obruč koji je pripadao njegovoj majci Izabeli. Taj mali predmet jasno dočarava užurbane pripreme za krunisanje dječaka kralja 1216.
Parlament iz 1265. imao je i neposredno praktično pitanje: raspravu o uslovima oslobađanja zarobljenog princa Edvarda. Uz značaj za razvoj predstavništva, skupština se bavila posljedicama Montfortove pobjede i zatočeništvom članova kraljevske porodice.
Nakon Henrikove smrti 16. 11. 1272, voštana figura predstavljala je njegovo tijelo u pogrebnoj povorci. Sahranjen je u Westminsterskoj opatiji 20. 11. 1272. Njegovo tijelo preneseno je u tamošnju grobnicu 1291. Prema njegovoj oporuci, srce je predato opatici Fontevrauda u Francuskoj.
Često postavljana pitanja
Je li sukob Henrika III s baronima trajno promijenio parlament?
Neke promjene opstale su nakon poraza reformatora. Ograničenja nametnuta Henriku ukinuta su, ali je Edvard I nastavio sazivati predstavnike grofovija i gradova. Njihovo kasnije odvajanje od Doma lordova dalje je razvilo predstavničku praksu povezanu s 1265. godinom.
Je li parlament iz 1265. namjerno zamišljen kao Donji dom?
Montfort nije svjesno osnovao Donji dom. Značaj tog zasjedanja bio je u zajedničkom okupljanju vitezova iz grofovija i predstavnika gradova radi rasprave o državnim pitanjima koja nisu bila ograničena na oporezivanje.
Zašto je Henrik krunisan dva puta?
Politička neizvjesnost dovela je do užurbanog krunisanja u Gloucesteru 28. 10. 1216. Drugo krunisanje održano je u Westminsterskoj opatiji 17. 5. 1220.
Šta su zahtijevale Oksfordske odredbe?
Zahtijevale su da Henrik prihvati vijeće od petnaest članova. Vijeće je trebalo birati vodeće službenike i pozivati ih na odgovornost. Parlament se trebao sastajati tri puta godišnje radi nadzora nad upravljanjem državom.
Izvori
- Westminsterska opatija — Henrik III westminster-abbey.org
- Wikipedija na engleskom jeziku — Henrik III Engleski en.wikipedia.org
- Wikipedija na turskom jeziku — Henrik III tr.wikipedia.org
- Kraljevska porodica — Henrik III royal.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Reforme iz 1258 parliament.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Oksfordske odredbe parliament.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Reakcije na Oksfordske odredbe parliament.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Parlament Simona de Montforta iz 1265 parliament.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Parlament Simona de Montforta parliament.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Parlament Simona de Montforta parliament.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Naslijeđe Simona de Montforta parliament.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Montfortov pad parliament.uk
FAQ
Kako je sukob Henrika III s baronima promijenio parlament?
Oksfordske odredbe zahtijevale su da se parlament sastaje tri puta godišnje kako bi pozivao vlast na odgovornost. Simon de Montfort je 1265. zajedno sazvao vitezove iz grofovija i predstavnike gradova da raspravljaju o državnim pitanjima koja nisu bila ograničena na oporezivanje.
Je li Simon de Montfort osnovao Donji dom 1265. godine?
Montfort nije svjesno osnovao Donji dom. Njegov parlament pomogao je razvoju predstavničke prakse koja se nastavila pod Edvardom I. Predstavnici grofovija i gradova odvojili su se od Doma lordova u prvim decenijama četrnaestog vijeka.
Zašto je Henrik III krunisan dva puta?
Politička neizvjesnost dovela je do užurbanog krunisanja u Gloucesteru 28. 10. 1216. Henrik je drugi put krunisan u Westminsterskoj opatiji 17. 5. 1220.
Zašto je Henrik III ponovo izgradio Westminstersku opatiju?
Henrik je želio slijediti uzor velikih francuskih crkava, osigurati novo svetište za svetog Edvarda i obezbijediti sebi mjesto ukopa u blizini sveca.
Image: Henry III funeral head.jpg — Valerie McGlinchey, CC BY-SA 2.0
