Japanski car: kako se mijenjala moć vladara Tennō

Moć japanskog cara (turski: Japonya imparatoru) mijenjala se od kraljevske vlasti do položaja uz vojne vlade, a zatim do ustavnog suvereniteta u sistemu Meiji. Šoguni su imali vojnu moć, dok je prijestolje i dalje davalo legitimitet njihovoj vlasti. Otkako je Ustav iz 1947. godine stupio na snagu, Tennō je simbol države i jedinstva naroda, bez ovlaštenja da upravlja državom.

Kako je prijestolje moglo dati ovlaštenje šogunu 1192. godine, a prema Ustavu iz 1947. godine ostati bez ovlaštenja za upravljanje državom? Ako pratite prve dokaze o tituli, ograničenja koja su nametali šoguni te ustave iz 1889. i 1947. godine, jasnije ćete razumjeti te promjene. Carska institucija je opstala, ali se vlast koja joj je pripadala znatno promijenila.

Kako razlikovati legendarne početke od dokumentovane historije?

Prema tradicionalnoj priči o osnivanju države, Jimmu je osnovao Japan 660. godine prije nove ere. U toj priči opisan je i kao potomak Amaterasu. Riječ je o legendarnom predanju. Historijski počeci dinastije traže se u razdoblju Kofun.

Mač iz Inariyame pruža drugačiju vrstu dokaza: natpis na sačuvanom predmetu. Wakatakeru, koji se u njemu spominje, uglavnom se poistovjećuje s carem Yūryakuom. Godina navedena u natpisu prema cikličnom računanju vremena najčešće se tumači kao 471. godina nove ere. Istraživači su, međutim, razmatrali i 531. godinu nove ere.

Zato trebate razlikovati tradicionalni datum, 660. godinu prije nove ere, od spornog datiranja natpisa. Prvi pripada priči o osnivanju države. Drugi zahtijeva tumačenje materijalnog dokaza. Ne treba ih predstavljati kao jednako pouzdane početne tačke dokumentovane historije careva.

Kako su se razvijali titula Tennō i carska institucija?

Titula Tennō dokumentovana je od sedmog vijeka. Naknadno je pripisivana i ranijim japanskim vladarima. Ako naiđete na ranog vladara opisanog kao Tennō, to zato ne dokazuje da je tu titulu koristio za života.

Kikushi Hon-iden je u studiji iz 1981. godine protumačio natpis iz Inariyame kao dokaz da su japanski vladari u petom i šestom vijeku koristili titulu Daiō, odnosno „veliki kralj“. Time se historija vladarske institucije razlikuje od historije njene kasnije titule.

Porijeklo titule i dalje je predmet rasprave. Prema jednoj teoriji, preuzeta je neposredno iz upotrebe vladara Gaozonga iz dinastije Tang. Hon-iden osporavao je to objašnjenje. Predložio je mogućnost da se Tennō u Japanu najprije koristio za vladare iz prošlosti.

Administrativni temelji opisani su u institucionalnoj historiji Agencije carskog doma. Agencija svoje početke vezuje za odredbe o državnoj organizaciji iz zakonika Taihō. Taj zakonik donesen je 701. godine, za vrijeme cara Monmua. Titula i administrativna struktura tako pružaju različite dokaze o razvoju institucije.

Kakvu su vlast carevi zadržali pod šogunima?

Carski utjecaj nije uvijek zavisio od toga ko je sjedio na prijestolju. Vladari koji su se povukli s prijestolja, među njima Shirakawa, Toba i Go-Shirakawa, snažno su utjecali na dvorsku politiku. Razdoblje od 1086. do 1185. godine poznato je kao insei, odnosno vladavina careva koji su se povukli s prijestolja.

Vojna vlast donijela je drugačiju raspodjelu moći. Minamoto no Yoritomo pobijedio je svoje suparnike iz roda Taira 1185. godine i uspostavio vojnu vladu u Kamakuri. Car Go-Toba imenovao ga je 1192. godine za seii tai shōguna. Vojna vlast dobila je legitimitet preko carske institucije.

To imenovanje pomaže vam da razlikujete dvije vrste vlasti. Yoritomo je vojnu vladu uspostavio 1185. godine. Carsko imenovanje uslijedilo je 1192. godine. Prijestolje je zadržalo politički značaj i onda kada je moć bila u rukama vojne vlade.

Carevi su pokušavali i obnoviti neposrednu političku vlast. Car Go-Daigo i njegove pristalice srušili su šogunat Kamakura 1333. godine. Njihova restauracija Kenmu trebala je vratiti političku moć prijestolju.

Taj pokušaj nije donio trajno rješenje. Ashikaga Takauji protjerao je Go-Daiga iz Kjota 1336. godine i postavio suparničkog cara. Go-Daigov Južni dvor u Yoshinu nadmetao se sa Sjevernim dvorom u Kjotu sve do 1392. godine. Suparnički carski dvorovi postali su dio borbe za vlast.

Šogunat Tokugawa kasnije je nametnuo izričita ograničenja dvorskom životu. Njegov propis iz 1615. godine, koji je imao 17 članova, odredio je učenje i umjetnost kao glavne vladareve djelatnosti. Caru je tako propisana uloga pod vojnom vlašću.

Kako je Ustav Meiji iz 1889. godine odredio carsku vlast?

Restauracija Meiji promijenila je politički položaj prijestolja 3. 1. 1868. Reformske snage dvorskim su udarom uklonile vojnu vladu Tokugawa. Car se vratio u središte političke moći.

Ustav Meiji, proglašen 11. 2. 1889., pravno je izrazio taj položaj. Član 3 proglasio je cara svetim i nepovredivim. Član 4 odredio ga je kao šefa države koji u sebi objedinjuje suverena prava.

Uz te odredbe postojali su i zahtjevi za učešće parlamenta. Članovi 5 i 37 zahtijevali su saglasnost Carskog parlamenta za donošenje zakona. Član 6 predviđao je carevu potvrdu zakona. Suverena prava pripadala su caru, ali je zakonodavstvo ipak zahtijevalo učešće parlamenta.

Član 7 dao je caru ovlaštenja nad radom parlamenta. Mogao je sazvati Carski parlament, odgoditi njegova zasjedanja i raspustiti Predstavnički dom. Ustav je tako važna institucionalna ovlaštenja stavio u carske ruke.

Vojna i diplomatska ovlaštenja bila su jednako izričita. Član 11 dao je caru vrhovnu komandu nad vojskom i mornaricom. Član 13 dodijelio mu je ovlaštenja da objavljuje rat, sklapa mir i zaključuje međunarodne ugovore.

I ministri su imali određenu ustavnu ulogu. Prema članu 55, odgovarali su za savjete koje su davali caru. Zakoni, uredbe i carske naredbe o državnim poslovima zahtijevali su ministarski supotpis. Ako tu odredbu čitate zajedno s članovima 3 i 4, dobit ćete potpuniju sliku carske vlasti.

Kako je Ustav iz 1947. godine promijenio suverenitet i ulogu cara?

Prijelaz je vodio preko predaje 1945. godine. Hirohitov carski proglas kojim je prihvaćena Potsdamska deklaracija nosio je datum 14. 8. 1945. Snimak njegovog glasa emitovan je na radiju u podne 15. 8. 1945.

Dokument o predaji, potpisan u Tokijskom zaljevu 2. 9. 1945., podredio je vlast cara i japanske vlade vrhovnom komandantu savezničkih snaga. To je prethodilo ustavnoj promjeni nosioca suvereniteta.

Novi ustav proglašen je 3. 11. 1946., a stupio je na snagu 3. 5. 1947. Član 1 odredio je da suverenitet pripada narodu. Cara je definisao kao simbol države i jedinstva naroda, čiji položaj proizlazi iz narodne volje.

Član 4 isključio je ovlaštenja za upravljanje državom. Car je mogao obavljati samo one radnje u državnim poslovima koje su navedene u ustavu. Član 3 za sve takve radnje zahtijevao je savjet i odobrenje vlade. Vlada je za njih snosila odgovornost.

Imenovanja pokazuju kako taj sistem funkcioniše. Prema članu 6, car imenuje premijera kojeg odredi parlament. Imenuje i predsjednika Vrhovnog suda kojeg odredi vlada. Kada pročitate da car „imenuje“ te zvaničnike, obratite pažnju na ustavni postupak: izbor pripada drugoj instituciji.

Nasljedno prenošenje prijestolja nastavljeno je prema članu 2. Ipak, Zakon o carskom domu, koji uređuje nasljeđivanje, postao je zakon koji donosi parlament. Ustav je sačuvao nasljeđivanje prijestolja, a njegov pravni okvir stavio u nadležnost parlamentarnog zakonodavstva.

Detalji koje nećete naći u vodičima

Dokaz iz Inariyame potječe sa željeznog mača pronađenog tokom iskopavanja grobne humke Inariyama u Saitami 1968. godine. Natpis na njemu sadrži 115 znakova. Taj mali predmet pruža dokaze ključne za rasprave o ranim vladarima i njihovim titulama.

Incident s ljubičastim odorama pokazuje vojno uplitanje u dodjelu vjerskih počasti. Vlada Tokugawa je 1629. godine ukinula povlastice nošenja ljubičastih odora koje je dvor od 1615. godine dodjeljivao pojedinim budističkim sveštenicima. Careva dodjela vjerskih zvanja tako je bila podložna intervenciji.

Uređenje iz 1889. godine odvojilo je i upravljanje carskim domom od redovnih struktura vlade. Zakon o carskom domu, donesen uz ustav, zadržao je unutrašnje dinastičke poslove izvan parlamentarnog postupka. Ministarstvo carskog doma djelovalo je nezavisno od vlade.

Član 8 Ustava iz 1947. godine zadire i u nešto poznato iz svakodnevnog života: davanje i primanje poklona. Dodjela imovine carskom domu, njegovo prihvatanje imovine i pokloni koje daje zahtijevali su odobrenje parlamenta. Čak su i imovinske transakcije carskog doma uslovljene parlamentarnim odobrenjem.

Administrativne promjene učvrstile su ustavni zaokret. Ministarstvo carskog doma je 3. 5. 1947. postalo ured pod nadležnošću premijera. Broj zaposlenih, kojih je neposredno nakon rata bilo više od 6.200, pao je ispod 1.500.

Hronologija

• 660. godina prije nove ere: Tradicionalni datum osnivanja države povezan s Jimmuom; legendarna hronologija.
• 471. godina nove ere: Najčešće prihvaćeno datiranje natpisa iz Inariyame; alternativa je 531. godina nove ere.
• Sedmi vijek: Tennō se pojavljuje u pisanim dokazima.
• 701: Zakonik Taihō donesen je za vrijeme Monmua.
• 1086–1185: Carevi koji su se povukli s prijestolja utjecali su na dvorsku politiku tokom razdoblja insei.
• 1185: Yoritomo je uspostavio vojnu vladu u Kamakuri.
• 1192: Go-Toba je imenovao Yoritoma za šoguna.
• 1333: Počela je Go-Daigova restauracija Kenmu.
• 1336–1392: Sjeverni i Južni carski dvor nadmetali su se za vlast.
• 1615: Vlasti Tokugawa donijele su propis o dvoru sa 17 članova.
• 3. 1. 1868.: Restauracija Meiji vratila je cara u središte političke moći.
• 11. 2. 1889.: Proglašen je Ustav Meiji.
• 15. 8. 1945.: Emitovan je snimak Hirohitovog carskog proglasa.
• 2. 9. 1945.: Predaja je podredila vlast cara i vlade vrhovnom komandantu savezničkih snaga.
• 3. 11. 1946.: Proglašen je novi ustav.
• 3. 5. 1947.: Narodni suverenitet i simbolična uloga cara stupili su na snagu prema ustavu.

Često postavljana pitanja

Je li Japan osnovan 660. godine prije nove ere?

To je tradicionalni datum povezan s legendarnom pričom o Jimmuovom osnivanju države. Historijski počeci dinastije traže se u razdoblju Kofun.

Jesu li šoguni ukinuli carsku vlast?

Carska institucija nastavila je davati legitimitet. Go-Tobino imenovanje Yoritoma 1192. godine pokazuje tu ulogu, dok propisi Tokugawa pokazuju ograničenja nametnuta dvoru.

Je li car prema Ustavu iz 1889. godine sam donosio zakone?

Ustav je članovima 5 i 37 zahtijevao saglasnost Carskog parlamenta za donošenje zakona. Član 6 predviđao je carevu potvrdu.

Dopušta li Ustav iz 1947. godine caru da upravlja državom?

Član 4 isključuje ovlaštenja za upravljanje državom. Član 3 zahtijeva savjet i odobrenje vlade za carske radnje u državnim poslovima.

Izvori

1. Vikipedija na turskom — Japanski car tr.wikipedia.org
2. Vikipedija na engleskom — Japanski car en.wikipedia.org
3. Shigaku Zasshi — O tituli vladara u drevnom Japanu i Kini jstage.jst.go.jp
4. Prefekturalni muzej drevnih grobnih humki Sakitama u Saitami — Grobna humka Inariyama sakitama-muse.spec.ed.jp
5. Godišnjak muzejskih istraživanja u Saitami 17 — Godina Shingai na željeznom maču iz Inariyame sakitama-muse.spec.ed.jp
6. Agencija carskog doma — Historija Agencije carskog doma kunaicho.go.jp
7. Cambridgeova historija Japana — Insei cambridge.org
8. Metropolitan muzej umjetnosti — Japan, 1000–1400. godine nove ere metmuseum.org
9. Japan Society — Političko uređenje razdoblja Tokugawa japansociety.org
10. Državni univerzitet Ohio, Origins — Restauracija Meiji u Japanu origins.osu.edu
11. Nacionalna parlamentarna biblioteka — Ustav Japanskog carstva ndl.go.jp
12. Nacionalna parlamentarna biblioteka — Carski proglas o završetku rata ndl.go.jp
13. Nacionalna parlamentarna biblioteka — Dokument o predaji ndl.go.jp
14. Nacionalna parlamentarna biblioteka — Hronološka tabela ndl.go.jp
15. Nacionalna parlamentarna biblioteka — Ustav Japana ndl.go.jp
16. Agencija carskog doma — Car kunaicho.go.jp

FAQ

Image: Emperor of Japan Birthday Akihito 2017.png — Artanisen, CC BY-SA 4.0