Gdje se dogodio masakr kod Wounded Kneeja? Lokacija i karta
Masakr kod Wounded Kneeja dogodio se 29. 12. 1890. Mjesto masakra nalazi se u rezervatu naroda Lakota Pine Ridge, u američkoj saveznoj državi Južnoj Dakoti. Vojnici i logor Lakota nalazili su se blizu potoka Wounded Knee.
Ako tražite kartu ovog mjesta, naići ćete na dokument stariji od bilo koje telefonske aplikacije. Poručnik Sidney A. Cloman ucrtao je logor i položaje vojnika 3. i 4. 1. 1891. U dokumentaciji za nominaciju Službe nacionalnih parkova njegovi podaci kasnije su preneseni na kartu Geološke službe SAD-a (USGS) iz 1967. godine. Raspored na mjestu ubijanja tako je zabilježen samo nekoliko dana nakon događaja.
Zašto su Lakote bile u tako očajnom položaju
Masakr nije došao niotkuda. Više pritisaka gomilalo se godinama.
- Lakote su izgubile zemlju.
- Krda bizona bila su gotovo istrijebljena.
- Obećanja iz ugovora nisu bila ispunjena.
Godina 1890. donijela je i sušu. Usjevi u rezervatima su se osušili. Divljači je bilo sve manje. Ljudi su bili prisiljeni živjeti na neplodnoj zemlji. Zajednicama Lakota prijetila je glad.
Zamislite grad u kojem je fabrika zatvorena, prodavnice su prazne, a obećana pomoć nikada ne stiže. Ljudi u takvom gradu saslušat će svakoga ko nudi nadu. Takvo je raspoloženje vladalo u rezervatima.
Ples duhova: šta je bio i zašto je plašio vlasti
Wovoka, prorok iz naroda Sjevernih Pajuta, obnovio je pokret Plesa duhova 1889. godine. Podučavao je obredima zasnovanim na tri cilja: zajedničkom životu u miru, radu i povratku mrtvih.
Bila je to religija nade. Ipak, predstavnici vlasti tumačili su je kao vojnu prijetnju. Prema Kongresnoj biblioteci, vlasti su u jednom rezervatu u Južnoj Dakoti u decembru 1890. zabranile religiju Plesa duhova.
Napetost je dodatno porasla 15. 12. 1890. Policija rezervata Standing Rock pokušala je uhapsiti Bika Koji Sjedi (Sitting Bull). Ubijen je tokom pokušaja hapšenja.
Šta se dogodilo 28. i 29. 12. 1890.
Jedinica majora Samuela M. Whitsidea dovela je 28. 12. 1890. jednu grupu do potoka Wounded Knee. Činile su je Miniconjou Lakote koje je predvodio Pjegavi Los (Spotted Elk) i 38 Hunkpapa Lakota. Vojnici su ih doveli iz blizine uzvišenja Porcupine Butte.
Pukovnik James W. Forsyth komandovao je 7. konjičkom pukovnijom. Njegova pukovnija opkolila je logor. Imala je podršku četiri brdska topa Hotchkiss.
Ujutro 29. 12. 1890. Forsyth je zatražio da Lakote predaju oružje. Želio je i da ih premjesti u drugi logor. Miniconjou su to vjerovatno shvatili kao pripremu za progon na Indijanski teritorij.
Tokom razoružavanja začuo se pucanj. Vojnici su otvorili vatru. Ratnici Lakota uzvratili su vatru. Do tada je velik dio grupe već bio razoružan.
Ko je prvi pucao?
Prema jednom svjedočenju, Crni Kojot (Black Coyote) nije želio predati pušku. U tom prikazu navodi se da je puška opalila tokom otimanja. Historijski pregled Kopnene vojske SAD-a ne utvrđuje odakle je došao prvi pucanj. Ostavlja mogućnost da je oružje opalilo slučajno.
Ovaj detalj je važan. Bez obzira na uzrok prvog pucnja, ljudi u logoru u tom su trenutku bili podvrgnuti razoružavanju.
Kako je tekla pucnjava
Prema vojnom pregledu, žestoka paljba trajala je oko sat vremena. Sporadična pucnjava nastavila se i tokom poslijepodneva. Lakote koje su bježale tražile su zaklon u jarugama.
Koliko je ljudi poginulo?
Broj je sporan. Vojni pregled navodi više od 200 poginulih Lakota, a moguće i do 300. Ne daje tačan ukupan broj. Među žrtvama su bile žene i djeca.
Kao vojni gubici navedeni su 25 poginulih i 39 ranjenih. Isti pregled navodi da su neki vojnici vjerovatno pogođeni vatrom vlastite strane.
Hronologija
- 1889: Wovoka je obnovio pokret Plesa duhova.
- 15. 12. 1890.: Bik Koji Sjedi ubijen je u Standing Rocku tokom pokušaja hapšenja.
- 28. 12. 1890.: Grupa Pjegavog Losa dovedena je do potoka Wounded Knee.
- 29. 12. 1890.: Tokom razoružavanja izbila je pucnjava. Ubijeni su muškarci, žene i djeca iz naroda Lakota.
- 3. i 4. 1. 1891.: Sidney A. Cloman ucrtao je logor i položaje vojnika.
- 1903: Uz masovnu grobnicu podignut je spomenik.
- 1965: Mjesto je dobilo status nacionalnog historijskog znamenitog mjesta.
- 1970: Objavljena je knjiga Deeja Browna Bury My Heart at Wounded Knee.
- 27. 2. 1973.: Počelo je zauzimanje Wounded Kneeja koje je predvodio AIM; trajalo je 71 dan.
- 1990: Kongres je povodom 100. godišnjice usvojio rezoluciju kojom je izrazio žaljenje.
- 1999: Glasgow je Lakotama vratio košulju Plesa duhova.
- 2001: Nacionalni kongres američkih Indijanaca zatražio je oduzimanje medalja dodijeljenih za Wounded Knee.
- 25. 9. 2025.: Pete Hegseth izjavio je da Medalje časti neće biti oduzete.
Posljedice: ko je smatran odgovornim?
General Nelson Miles smijenio je Forsytha s komandne dužnosti. Uslijedila je vojna istraga. Forsyth je oslobođen odgovornosti.
Oba doma Kongresa usvojila su rezoluciju 1990., povodom 100. godišnjice. Njome su izrazila duboko žaljenje zbog Wounded Kneeja.
Spomenik žrtvama masakra kod Wounded Kneeja i današnje stanje mjesta
Uz masovnu grobnicu podignut je spomenik 1903. godine. Posvećen je ljudima koji su tamo ubijeni. Ministarstvo unutrašnjih poslova SAD-a dodijelilo je mjestu masakra 1965. status nacionalnog historijskog znamenitog mjesta.
Ako ga posjetite, imajte na umu da se nalazite u rezervatu naroda Lakota Pine Ridge. To je groblje i mjesto žalosti, a ne usputna turistička zanimljivost.
Masakr kod Wounded Kneeja i Medalja časti
Vojnici su za svoje postupke kod Wounded Kneeja dobili Medalju časti. Associated Press u ispravci od 26. 9. 2025. navodi da ih je bilo 19, a ne 20, kako su objavili pojedini mediji.
Dodijeljene medalje i dalje su predmet spora. Nacionalni kongres američkih Indijanaca zatražio je njihovo oduzimanje 2001. godine. Pete Hegseth izjavio je 25. 9. 2025. da će vojnici zadržati medalje. Tvrdio je da su ih zaslužili.
Masakr kod Wounded Kneeja i 1973: zaseban događaj
Nemojte miješati ova dva događaja. Događaj u Wounded Kneeju iz 1973. odvojen je od masakra iz 1890. Pristalice Pokreta američkih Indijanaca (AIM) zauzele su naselje 27. 2. 1973. Zauzimanje je trajalo 71 dan. Služba američkih maršala opisuje ga kao incident u Wounded Kneeju.
Masakr kod Wounded Kneeja u knjigama
Knjiga Deeja Browna Bury My Heart at Wounded Knee objavljena je 1970. godine. Na turskom je objavljena pod naslovom Kalbimi Vatanıma Gömün.
Detalji koje nećete naći u turističkim vodičima
- Snijeg i preživjeli. Nakon masakra uslijedila je snježna oluja. Kada se grupa zadužena za ukop vratila, pronašla je neke ranjene Lakote. Pronašla je i bebe koje su još bile žive u naručju mrtvih majki.
- Broj ukopanih. PBS navodi da su ukopana 84 muškarca, 44 žene i 18 djece. Taj broj ne predstavlja ukupan broj žrtava. Neke su odnijeli članovi porodice, a drugi su umrli drugdje.
- Košulja i njena kopija. Glasgow je Lakotama vratio košulju Plesa duhova 1999. godine. Marcella LeBeau izradila je kopiju koja je zauzela njeno mjesto. Na kopiji je korišteno fazanovo perje tamo gdje se na originalu nalazilo orlovo.
- Ples se nastavio. Ples duhova nije završio kod Wounded Kneeja. U Oklahomi se bez prekida nastavio najmanje do 1914. godine.
Je li to bio posljednji dan starosjedilačkog otpora?
Nazivati Wounded Knee posljednjim danom starosjedilačkog otpora simboličan je način podjele historije na razdoblja. Oružani sukobi između starosjedilačkih zajednica i Sjedinjenih Američkih Država nastavili su se nakon 29. 12. 1890. Opstao je i Ples duhova. Zato taj naziv može poslužiti kao historijska oznaka. Nije doslovan kraj otpora.
Često postavljana pitanja
Kada i gdje se dogodio masakr kod Wounded Kneeja?
Dogodio se 29. 12. 1890. u rezervatu naroda Lakota Pine Ridge u Južnoj Dakoti, blizu potoka Wounded Knee.
Koliko je ljudi poginulo kod Wounded Kneeja?
Ukupan broj je sporan. Historijski pregled Kopnene vojske SAD-a navodi više od 200, a moguće i do 300 poginulih Lakota. Ne daje tačan broj. Navodi 25 poginulih i 39 ranjenih vojnika.
Je li Wounded Knee bio posljednji dan starosjedilačkog otpora?
Samo u simboličnom smislu. Oružani sukobi nastavili su se i poslije, a Ples duhova u Oklahomi se nastavio najmanje do 1914. godine.
Je li Wounded Knee iz 1973. isti događaj?
Nije. Pristalice Pokreta američkih Indijanaca zauzele su naselje 27. 2. 1973. Zauzimanje je trajalo 71 dan.
Koliko je vojnika dobilo Medalju časti?
Devetnaest, prema ispravci Associated Pressa od 26. 9. 2025.
Izvori
- Wikipedia — Masakr kod Wounded Kneeja en.wikipedia.org
- Vikipedi — Masakr kod Wounded Kneeja tr.wikipedia.org
- PBS — Ples duhova Lakota i masakr kod Wounded Kneeja pbs.org
- Univerzitet Nebraska–Lincoln — Ples duhova plainshumanities.unl.edu
- Univerzitet Nebraska–Lincoln — Masakr kod Wounded Kneeja plainshumanities.unl.edu
- Kongresna biblioteka — Katastrofa kod Wounded Kneeja loc.gov
- Centar za vojnu historiju Kopnene vojske SAD-a — Indijanski ratovi history.army.mil
- Historijsko društvo Oklahome — Ples duhova okhistory.org
- Služba nacionalnih parkova — Nominacija Wounded Kneeja za nacionalno historijsko znamenito mjesto npgallery.nps.gov
- Muzeji Glasgowa — Košulja Plesa duhova collections.glasgowmuseums.com
- Služba američkih maršala — Incident u Wounded Kneeju usmarshals.gov
FAQ
Kada i gdje se dogodio masakr kod Wounded Kneeja?
Dogodio se 29. 12. 1890. u rezervatu naroda Lakota Pine Ridge u Južnoj Dakoti, blizu potoka Wounded Knee.
Koliko je ljudi poginulo kod Wounded Kneeja?
Ukupan broj je sporan. Historijski pregled Kopnene vojske SAD-a navodi da je poginulo više od 200, a moguće i do 300 pripadnika naroda Lakota, bez tačnog ukupnog broja. Navodi i 25 poginulih te 39 ranjenih vojnika.
Je li Wounded Knee bio posljednji dan starosjedilačkog otpora?
Samo u simboličnom smislu. Oružani sukobi između starosjedilačkih zajednica i Sjedinjenih Američkih Država nastavili su se nakon 29. 12. 1890. Ples duhova u Oklahomi se nastavio najmanje do 1914. godine.
Je li Wounded Knee iz 1973. isti događaj?
Nije. Zauzimanje naselja 1973. bilo je zaseban događaj. Pristalice Pokreta američkih Indijanaca zauzele su naselje 27. 2. 1973., a zauzimanje je trajalo 71 dan.
Koliko je vojnika dobilo Medalju časti za Wounded Knee?
Devetnaest. Associated Press je ispravkom od 26. 9. 2025. korigovao broj 20 koji su objavili pojedini mediji.
Image: The Ghost dance by the Ogallala (sic) Sioux at Pine Ridge Agency … Dakota – Frederic Remington, Pine Ridge, S. Dak. LCCN90707734.jpg — Frederic Remington, Public domain
