Šta je bila Revolucija ruža?
Revolucija ruža (turski: Gül Devrimi) bila je mirni narodni pokret koji je u novembru 2003. okončao vladavinu Eduarda Ševardnadzea (Eduard Şevardnadze) u Gruziji (Gürcistan). Protesti su uslijedili nakon parlamentarnih izbora održanih 2. 11. 2003. Vrhunac su dostigli ulaskom demonstranata u parlament i predsjednikovom ostavkom 23. 11. 2003. Glavni grad Gruzije, Tbilisi (Tiflis), bio je središte sukoba oko vlasti i njenog prijenosa.
Pokret je dobio ime po jednom konkretnom prizoru. Mihail Saakašvili (Mihail Saakaşvili) i njegove pristalice ušli su u parlament 22. 11. 2003. noseći crvene ruže. Ševardnadze se obraćao novom sazivu parlamenta kada su demonstranti stigli u salu. Prekinuo je govor i otišao sa svojim tjelohraniteljima. Sljedeće večeri objavio je ostavku nakon razgovora s opozicionim vođama.
Ako želite razumjeti kako je završila Ševardnadzeova vladavina, pratite i ulične proteste i izborni spor. Ruže su pokretu dale ime. Sporno parlamentarno glasanje bilo je njegov neposredni povod. Pregovori 23. 11. 2003. doveli su do ostavke koja je označila odlučujući trenutak sukoba.
Revolucija ruža u Gruziji: ko se suprotstavio Ševardnadzeu?
Ševardnadze je predvodio Gruziju od 1992, a predsjednik je postao 1995. Do novembra 2003. među njegovim glavnim protivnicima našli su se i nekadašnji politički saveznici. Mihail Saakašvili, Nino Burdžanadze (Nino Burcanadze) i Zurab Žvanija (Zurab Jvania) postali su vodeće opozicione ličnosti povezane s Revolucijom ruža. Njegovoj vlasti su se, dakle, suprotstavili i ljudi koji su ranije radili uz njega.
Omladinski pokret Kmara također je pomagao u organizaciji novembarskih protesta. Njegovo ime na gruzijskom znači „Dosta!“ Učešće tog pokreta osiguralo je organizirano prisustvo mladih na demonstracijama. U mobilizaciji, čije je središte bio Tbilisi, učestvovali su i opozicioni vođe i omladinski aktivisti.
Televizija je bila još jedan važan dio izbornog spora. Televizija Rustavi-2, sa sjedištem u Tbilisiju, objavila je izlaznu anketu prema kojoj je Saakašvilijev Nacionalni pokret bio u vodstvu. U međuvremenu je vođa Adžarije (Acara), Aslan Abašidze (Aslan Abaşidze), poslao kontrademonstrante u Tbilisi da podrže Ševardnadzea. Glavni grad tako je postao mjesto okupljanja i predsjednikovih protivnika i njegovih pristalica.
Zašto su izbori u novembru 2003. pokrenuli proteste?
Parlamentarni izbori održani su 2. 11. 2003. Pratilo ih je oko 450 međunarodnih posmatrača iz 43 zemlje. Međunarodna posmatračka misija saopćila je 3. 11. 2003. da izbori nisu ispunili nekoliko međunarodnih standarda. Među razlozima za zabrinutost navela je zbrku oko biračkih spiskova i kašnjenja koja su narušila povjerenje u rad izborne administracije.
Taj problem možete povezati sa svakodnevnim iskustvom: zamislite da provjeravate neki spisak i otkrijete da su vaši podaci nejasni ili sporni. Posmatrači su na izborima u Gruziji upravo zbrku oko biračkih spiskova prepoznali kao problem koji narušava povjerenje u proces. To se odnosilo na samu organizaciju glasanja, još prije nego što je riješen spor oko rezultata.
Konačna ocjena OSCE-a/ODIHR-a dokumentirala je raširenu i sistematsku izbornu prevaru na dan izbora i nakon njega. Posebno je izdvojila Adžariju i Kvemo Kartli. Ti nalazi pokazali su konkretne izborne zloupotrebe u pozadini političkog sukoba. Spor je obuhvatao i dokumentirane propuste u glasanju i suprotstavljene političke tvrdnje.
Uz parlamentarne izbore održan je i referendum. Birači su se izjašnjavali i o smanjenju broja poslanika sa 235 na 150. To zasebno pitanje bilo je na izbornom dnevnom redu istog dana, iako su parlamentarni izbori postali neposredni povod za proteste.
Šta se dogodilo u parlamentu 22. 11. 2003.?
Demonstranti predvođeni Saakašvilijem ušli su 22. 11. 2003. u parlamentarnu salu dok je Ševardnadze govorio. Saakašvili i njegove pristalice nosili su crvene ruže. Taj ulazak u parlament dao je Revoluciji ruža ime po kojem je ostala poznata. Opozicija se tako našla unutar same institucije koja je bila u središtu izbornog spora.
Ševardnadze je prekinuo obraćanje i otišao sa svojim tjelohraniteljima. Nakon što su demonstranti preuzeli kontrolu nad parlamentom, proglasio je vanredno stanje. Proglašenje je uslijedilo nakon događaja u parlamentu. Ostavku je podnio sljedećeg dana, poslije dodatnog posredovanja i razgovora s opozicionim vođama.
Jedan sitan detalj posebno približava prizor iz parlamenta. Prema časopisu Columbia Magazine, Saakašvili je nakon dolaska za parlamentarnu govornicu popio čaj koji je Ševardnadze ostavio za sobom. Uz ruže i prekinuti govor, ostavljeni čaj dio je dokumentiranog prikaza tog dana i sukoba.
Kako je Ševardnadzeova vladavina završila 23. 11. 2003.?
Ruski ministar vanjskih poslova Igor Ivanov poslan je u Tbilisi 23. 11. 2003. da posreduje između Ševardnadzea i opozicije. Njegov dolazak otvorio je diplomatski kanal u krizi koju su već obilježili demonstracije, ulazak u parlament i proglašenje vanrednog stanja.
Te večeri Ševardnadze se sastao sa Saakašvilijem i Žvanijom u državnoj rezidenciji Krtsanisi. Nakon sastanka objavio je ostavku. Redoslijed je važan: sukob u parlamentu dogodio se 22. 11. 2003, a razgovori i ostavka uslijedili su 23. 11. 2003. Trajanje pokreta obično se smješta u period od 3. 11. 2003. do 23. 11. 2003.
Predsjednica parlamenta Nino Burdžanadze potom je postala privremena predsjednica države. Saakašvilijev izbor za predsjednika uslijedio je kasnije. Ako razdvojite ostavku od kasnijih izbora, lakše ćete pratiti prijenos vlasti: Ševardnadze je napustio dužnost, Burdžanadze je preuzela privremeno predsjedništvo, a zatim su održani prijevremeni predsjednički izbori.
Šta se promijenilo nakon Revolucije ruža?
Parlament izabran 1999. odobrio je 25. 11. 2003. održavanje prijevremenih predsjedničkih izbora 4. 1. 2004. Saakašvili je na tim izborima pobijedio sa 96,2 posto glasova, prema rezultatima koje je prenijela međunarodna posmatračka misija. Njegova izborna pobjeda uslijedila je nakon privremenog predsjedništva uspostavljenog poslije Ševardnadzeovog odlaska.
I parlamentarni spor zahtijevao je izborno rješenje. Vrhovni sud poništio je dio novembarskih izbora proveden po proporcionalnom sistemu. Tim dijelom izbora raspoređivalo se 150 od ukupno 235 poslaničkih mjesta. Rezultati za mjesta birana po većinskom sistemu ostali su na snazi. Odluka se, dakle, odnosila na dio parlamentarnih izbora, a ne na sva poslanička mjesta.
Ponovljeni parlamentarni izbori održani su 28. 3. 2004. Saakašvilijev savez Nacionalni pokret–Demokrati osvojio je 135 od 150 mjesta za koja se ponovo glasalo. Međunarodni posmatrači zabilježili su napredak na martovskim izborima. Naveli su i da se demokratski proces može u potpunosti provjeriti samo u političkom okruženju s većom konkurencijom i pluralizmom.
Hronologija
- 1992: Ševardnadze je preuzeo vodstvo Gruzije.
- 1995: Ševardnadze je postao predsjednik.
- 2. 11. 2003.: Održani su parlamentarni izbori i referendum o smanjenju broja poslanika.
- 3. 11. 2003.: Međunarodni posmatrači izvijestili su da izbori nisu ispunili nekoliko međunarodnih standarda.
- 22. 11. 2003.: Saakašvili i demonstranti ušli su u parlament. Ševardnadze je napustio zgradu.
- 23. 11. 2003.: Nakon posredovanja i razgovora, Ševardnadze je podnio ostavku. Burdžanadze je postala privremena predsjednica.
- 25. 11. 2003.: Parlament je odobrio održavanje prijevremenih predsjedničkih izbora 4. 1. 2004.
- 4. 1. 2004.: Saakašvili je pobijedio na prijevremenim predsjedničkim izborima.
- 28. 3. 2004.: Ponovo je održan dio parlamentarnih izbora po proporcionalnom sistemu.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Na referendumu održanom 2. 11. 2003. predloženo je smanjenje broja poslanika sa 235 na 150. Isti brojevi pojavljuju se i u kasnijoj sudskoj odluci, ali u drugačijem odnosu. Poništeno glasanje po proporcionalnom sistemu obuhvatalo je 150 mjesta u parlamentu sa 235 poslanika. Referendumsko pitanje i sudska odluka bili su zasebni događaji.
Vrhovni sud ostavio je na snazi rezultate izbora po većinskom sistemu, a poništio proporcionalni dio. Ta razlika objašnjava zašto su se ponovljeni izbori u martu 2004. odnosili na 150 mjesta. Savez Nacionalni pokret–Demokrati potom je osvojio 135 tih mjesta.
Uloga Burdžanadze također pomaže da se razumije prijenos vlasti. Bila je i vodeća opoziciona ličnost i predsjednica parlamenta. Nakon Ševardnadzeove ostavke preuzela je privremeno predsjedništvo. Saakašvilijeva pobjeda na predsjedničkim izborima uslijedila je 4. 1. 2004, a ne one večeri kada je dotadašnji predsjednik odstupio.
Često postavljana pitanja
Šta je bila Revolucija ruža?
Bio je to mirni protestni pokret u Gruziji u novembru 2003. Uslijedio je nakon spornih parlamentarnih izbora i završio ostavkom predsjednika Eduarda Ševardnadzea 23. 11. 2003.
U kojoj se zemlji dogodila Revolucija ruža?
Dogodila se u Gruziji. Glavni grad Tbilisi bio je središte protesta i prijenosa vlasti.
Zašto je nazvana Revolucija ruža?
Naziv je dobila po crvenim ružama koje su Mihail Saakašvili i njegove pristalice nosili prilikom ulaska u parlament 22. 11. 2003.
Izvori
- Vikipedija — Revolucija ruža tr.wikipedia.org
- Civil Georgia — Hronologija – 2003 civil.ge
- Vikipedija — Revolucija ruža en.wikipedia.org
- OSCE/ODIHR — Parlamentarni izbori, 2. 11. 2003 odihr.osce.org
- OSCE/ODIHR — Parlamentarne izbore u Gruziji obilježila zbrka oko biračkih spiskova odihr.osce.org
- Columbia Magazine — Revolucionar s ružom magazine.columbia.edu
- OSCE — Protesti u Gruziji nakon drugog kruga parlamentarnih izbora doveli do predsjednikove ostavke osce.org
- Civil Georgia — Preliminarno saopćenje međunarodnih posmatrača o izborima civil.ge
- Interparlamentarna unija — Gruzija: izbori 2004 data.ipu.org
- Vikipedija — Trg Prve republike en.wikipedia.org
FAQ
Šta je bila Revolucija ruža?
Revolucija ruža bila je mirni protestni pokret u Gruziji u novembru 2003. Uslijedila je nakon spornih parlamentarnih izbora i završila ostavkom predsjednika Eduarda Ševardnadzea 23. 11. 2003.
U kojoj se zemlji dogodila Revolucija ruža?
Dogodila se u Gruziji. Glavni grad Tbilisi bio je središte protesta i prijenosa vlasti.
Zašto je nazvana Revolucija ruža?
Naziv je dobila po crvenim ružama koje su Mihail Saakašvili i njegove pristalice nosili prilikom ulaska u parlament 22. 11. 2003.
Image: OP13.JPG — Zaraza, CC BY-SA 3.0
