Katari (turski: Katharlar) bili su kršćanske disidentske zajednice, posebno povezane s Languedocom u južnoj Francuskoj i sjevernom Italijom od 12. do 14. vijeka. Osporavali su katoličke sakramente i učenja o spasenju. Zbog toga su bili izloženi progonima kroz križarski rat i inkviziciju. Njihova historija i dalje je predmet rasprave. Historičari se ne slažu o tome potvrđuju li sačuvani dokazi postojanje jedinstvene katarske crkve.
U Montséguru je stambena kula koju danas vidite sagrađena nakon katarskog naselja. U inkvizicijskim zapisima svjedočenja izgovorena na lokalnom jeziku sačuvana su na latinskom. Te dvije činjenice upućuju na osnovni problem: ako želite razumjeti katare, trebate razlikovati zajednice i njihova vjerovanja od građevina, naziva i zapisa kroz koje ih pamtimo.
Ko je nazivan katarom i koja su vjerovanja pripisivana tim zajednicama?
Naziv katari koristi se za vjerske disidente prisutne posebno u Languedocu i sjevernoj Italiji. U njihovim vlastitim tekstovima korišteni su i nazivi Bons Hommes, Bonnes Femmes i Bons Chrétiens. Oni znače dobri muškarci, dobre žene i dobri kršćani. Ti su nazivi važni jer njihov vjerski identitet smještaju unutar kršćanstva, iako su katoličke vlasti osporavale njihova vjerovanja.
Srednjovjekovni crkveni izvori pripisivali su tim zajednicama dualistička vjerovanja. Ti su prikazi razlikovali duhovni svijet dobrog Boga od materijalnog svijeta povezanog sa zlom. Među vjerovanjima pripisivanim katarima pojavljuje se i reinkarnacija, odnosno prelazak duše u drugo tijelo. Takve opise treba čitati uz raspravu o tome ko ih je zabilježio i na koliko su se zajednica odnosili.
Consolamentum je bio središnji vjerski obred u prikazima katarskih zajednica. Povezivao se s očišćenjem od grijeha i primanjem među vjerske posvećenike zvane perfecti. Pojedini posvećenik nazivao se perfectus. Važnost tog obreda odnosila se i na duhovni položaj i na prihvatanje zahtjevnog vjerskog života.
Neki obični vjernici odgađali su consolamentum do samrtne postelje zbog strogih obaveza koje su slijedile nakon njega. To možete povezati sa svakodnevnom razlikom: prihvatiti neko vjerovanje i urediti svakodnevni život prema njegovim najzahtjevnijim pravilima podrazumijeva različit stepen predanosti. Ovdje vrijeme pristupanja obredu tu razliku čini konkretnom.
Sukob s katoličkim vlastima obuhvatao je više od različitih opisa duhovnog i materijalnog svijeta. Do početka 13. vijeka katarsko protivljenje dovodilo je u pitanje valjanost katoličkih sakramenata i crkveno učenje o spasenju. Time je neposredno osporavan vjerski autoritet Crkve.
Kako su se razvijali Albigenški križarski rat i inkvizicijske istrage?
Prije križarskog rata dio sukoba odvijao se kroz otvorene rasprave. Katarske vođe su 1207. godine u Montréalu raspravljale s biskupom Diegom de Acebesom i Domingom de Guzmánom, budućim osnivačem dominikanskog reda. Taj susret pokazuje da su se vjerski protivnici javno sučeljavali argumentima prije početka vojnog pohoda.
Papin predstavnik Pierre de Castelnau ubijen je u 1. mjesecu 1208. godine. Papa Inocent III pozvao je u 3. mjesecu iste godine na križarski rat protiv disidenata i njihovih zaštitnika. Michael D. Costen u svojoj akademskoj enciklopedijskoj odrednici datira Albigenški križarski rat u razdoblje 1209–1229.
Pokolj u Béziersu dogodio se 1209. godine. U nekim prikazima navodi se 20.000 mrtvih. Međutim, National Geographic History taj broj predstavlja kao procjenu koja može biti pretjerana. Zato taj broj trebate čitati kao sporan. Njegova prividna preciznost nije dokaz tačnosti.
Sporazum iz Meauxa i Pariza iz 4. mjeseca 1229. godine otkriva i političke posljedice pohoda. Njime je Raymond VII, grof od Toulousea, bio prisiljen prihvatiti francusku vrhovnu vlast i razmještanje kraljevskih vojnika na svojim teritorijama. Vjerska represija i regionalne borbe za vlast bile su isprepletene u ishodu križarskog rata.
Tokom 1230-ih mjere pape Grgura IX i ovlaštenja dodijeljena dominikancima proširili su istrage hereze kroz inkvizicijske postupke uz papinsku podršku. Ranije su takve istrage vodili biskupi. Tim razvojem istražni aparat nastavio se širiti i nakon godine koja se obično uzima kao kraj križarskog rata.
Kazne su bile različite. U Languedocu u 13. vijeku neki obični vjernici koji su se odrekli svojih uvjerenja morali su na gornju odjeću prišiti žute križeve. Tako je vjersko discipliniranje postalo vidljivo u svakodnevnom odijevanju. Inventar francuskog Ministarstva kulture za Montségur bilježi drugačiji ishod: nakon predaje, 16. 3. 1244., spaljeno je 225 katarskih posvećenika, muškaraca i žena.
Guillaume Bélibaste, opisan kao posljednji poznati katarski perfectus u Languedocu, pogubljen je 1321. godine. Izraz „posljednji poznati“ zaslužuje pažnju. On određuje njegovo mjesto u sačuvanim zapisima, ali jedno pogubljenje ne pretvara u dokaz o privatnim vjerovanjima svih ljudi.
Hronologija
- 12. vijek: Vjerski disidentski krugovi u Languedocu i sjevernoj Italiji povezuju se s historijom katara.
- 1167: Navodno je održan sastanak u Saint-Félixu; pouzdanost dokumenta koji ga opisuje ostaje sporna.
- 1207: Katarske vođe i katolički predstavnici javno raspravljaju u Montréalu.
- 1208: Pierre de Castelnau je ubijen; Inocent III poziva na križarski rat.
- 1209: Počinje Albigenški križarski rat; događa se pokolj u Béziersu.
- 1229: Potpisan je sporazum iz Meauxa i Pariza.
- 1230-e: Inkvizicijske istrage uz papinsku podršku šire se pod Grgurom IX.
- 16. 3. 1244.: Katarski posvećenici spaljeni su nakon predaje Montségura.
- 1321: Guillaume Bélibaste je pogubljen.
- 1968: U Montséguru počinje veliki program arheoloških iskopavanja.
Koja ograničenja treba uzeti u obzir pri korištenju inkvizicijskih zapisa?
Studija Johna H. Arnolda o svjedočenjima iz Languedoca ukazuje na osnovnu promjenu kroz koju su dokazi prošli. Ljudi su davali izjave na lokalnom jeziku. Te su izjave zapisivane na latinskom, u trećem licu i prošlom vremenu. Nastali dokument već se po obliku razlikovao od izgovorenog razgovora.
U knjizi Inkvizicija i moć (Inquisition and Power) iz 2001. godine Arnold tvrdi da te zapise treba čitati kao tekstove koje su oblikovali i ispitivači i ispitivani. Njihov jezik odražava i odnose moći. Pisani prikaz ispitivanja zato se ne može jednostavno smatrati doslovnim prijepisom razgovora.
To utječe na način na koji tumačite izjavu o vjerovanju. Sačuvani latinski zapis prenosi svjedočenje kroz postupke i jezik istrage. Arnoldov pristup traži da taj proces uzmete u obzir kada procjenjujete šta zapis potvrđuje o ispitanoj osobi.
Drugi sačuvani tekstovi pružaju drugačiju vrstu dokaza. Encyclopaedia Iranica među katarskim izvorima navodi obredne tekstove na latinskom i provansalskom te Interrogatio Iohannis. Ta djela proširuju dokaznu građu izvan inkvizicijskih zapisa. Ipak, njihova povezanost s određenim zajednicama i dalje je važna.
Liber de duobus principiis, datiran približno u razdoblje 1250–1280., pokazuje to ograničenje. Encyclopaedia Iranica povezuje ga s krugom Giovannija di Lugija u sjevernoj Italiji. On ne predstavlja svaku radikalnu katarsku grupu. To što je neki tekst sačuvan ne znači da su njegovo učenje dijelile sve zajednice označene istim nazivom.
Zašto historičari raspravljaju o postojanju jedinstvene katarske crkve?
Deborah Shulevitz u svojoj ocjeni, objavljenoj na internetu 2018. godine, opisuje tradicionalno tumačenje dokaza. Prema njemu, izvještaji o dualizmu u različitim regijama dokazuju postojanje institucionalno organizirane suparničke crkve širom Evrope, pod utjecajem Balkana. U tom tumačenju izvještaji iz geografski udaljenih krajeva odnose se na veću vjersku organizaciju.
Historičari skeptičnog usmjerenja čije stavove sažima Shulevitz objašnjavaju disidentstvo lokalnim okolnostima i protivljenjem svećenstvu. Također tvrde da su se crkveni pisci pri opisivanju dualizma oslanjali na starije spise o herezi. Neslaganje se tiče toga u kojoj mjeri slični opisi dokazuju zajedničke institucije i vjerovanja.
Peter Biller osporava izrazito skeptično tumačenje u svom osvrtu na knjigu R. I. Moorea Rat protiv hereze (The War on Heresy) iz 2012. godine. Biller tvrdi da zapisi o biskupima, imenovanjima na vjerske dužnosti i propovijedanju u Montséguru potvrđuju organiziran vjerski život. Njegov prigovor u središte rasprave stavlja konkretne zabilježene aktivnosti.
Dokument koji opisuje sastanak u Saint-Félixu 1167. godine otkriva još jedno neslaganje. Biller ga prihvata kao autentičan. Moore odgovara da prihvatanje datiranja teksta u 13. vijek ne potvrđuje da on tačno opisuje događaje iz 1167. godine. Datiranje dokumenta i potvrđivanje događaja o kojem izvještava odvojene su historijske procjene.
Sporne su i tvrdnje o neprekinutom lancu koji povezuje katare s manihejstvom i bogumilstvom. Efstathios Fokas u magistarskom radu iz 2023. godine naglašava hronološke praznine i nedostatak potvrda u tekstovima samih disidenata. Sličnost između pripisanih vjerovanja i dalje treba razlikovati od dokaza o njihovom neprekinutom prenošenju.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
U Montséguru arheologija mijenja način na koji tumačite ono što vidite na lokalitetu. Prema inventaru francuskog Ministarstva kulture, današnja stambena kula potječe iz druge polovine 13. vijeka. Sagrađena je nakon katarskog naselja. Građevina koju vidite zato pripada kasnijoj fazi.
Iskopavanja smještaju ljude opsjednute 1244. godine u okolni castrum, odnosno utvrđeno naselje, a ne unutar današnjeg zamka. U velikom programu iskopavanja, započetom 1968. godine, pronađeni su i brojni kameni projektili u naslagama uz zidine. Datirani su u vrijeme opsade iz 1244. godine.
Još jedna pojedinost tiče se učenih rasprava o vjerskim idejama. Peter Biller u članku iz 1999. godine pokazuje da se Toma Akvinski u svom pariškom radu iz razdoblja 1252–1256. pozivao i na Aristotela i na manihejce kada je raspravljao o više prvih načela. Takva pozivanja pokazuju kako su stariji intelektualni autoriteti ulazili u rasprave važne za tumačenje dualizma.
Često postavljana pitanja
Jesu li katari bili kršćani?
Zajednice nazivane katarima pripadale su kršćanskom disidentstvu. Među nazivima u njihovim vlastitim tekstovima bio je Bons Chrétiens, što znači dobri kršćani.
Zašto su katari progonjeni?
Osporavanje katoličkih sakramenata i crkvenog učenja o spasenju dovelo ih je u sukob s vjerskim vlastima. Regionalne borbe za vlast također su oblikovale križarski rat i njegove posljedice.
Je li postojala jedna jedinstvena katarska crkva?
Historičari se ne slažu. Neki izvještaje o dualizmu i vjerskim službama tumače kao dokaz organizirane suparničke crkve. Drugi naglašavaju lokalne razlike i utjecaj neprijateljski nastrojenih pisaca.
Je li današnji zamak u Montséguru nekadašnje katarsko naselje?
Stambena kula koju danas vidite potječe iz druge polovine 13. vijeka, nakon katarskog naselja. Iskopavanja smještaju stanovništvo opsjednuto 1244. godine u okolno utvrđeno naselje.
Izvori
- Wikipedia — Katarizam en.wikipedia.org
- Vikipedi — Katarizam tr.wikipedia.org
- National Geographic History — Sergi Grau Torras, Katari i Katolička crkva nationalgeographic.com
- Univerzitet u Bristolu — Michael D. Costen, Albigenški križarski rat (1209–1229) research-information.bris.ac.uk
- Francusko Ministarstvo kulture — POP, inventar Montségura pop.culture.gouv.fr
- Encyclopaedia Iranica — John van Schaik, Katari, albigenzi i bogumili iranicaonline.org
- Univerzitet Concordia — Efstathios Fokas, Kriza u kršćanskom svijetu? spectrum.library.concordia.ca
- History Compass — Deborah Shulevitz, Historiografija hereze compass.onlinelibrary.wiley.com
- Reviews in History — Osvrt Petera Billera na knjigu Rat protiv hereze i odgovor R. I. Moorea reviews.history.ac.uk
- Izdavačka kuća Univerziteta u Pennsylvaniji — John H. Arnold, Inkvizicija i moć pennpress.org
- Izdavačka kuća Univerziteta u Cambridgeu — Peter Biller, Sjeverni katari i visoko obrazovanje cambridge.org
FAQ
Jesu li katari bili kršćani?
Zajednice nazivane katarima pripadale su kršćanskom disidentstvu. Među nazivima u njihovim vlastitim tekstovima bio je Bons Chrétiens, što znači dobri kršćani.
Zašto su katari progonjeni?
Osporavanje katoličkih sakramenata i crkvenog učenja o spasenju dovelo ih je u sukob s vjerskim vlastima. Regionalne borbe za vlast također su oblikovale križarski rat i njegove posljedice.
Je li postojala jedna jedinstvena katarska crkva?
Historičari se ne slažu. Neki izvještaje o dualizmu i vjerskim službama tumače kao dokaz organizirane suparničke crkve. Drugi naglašavaju lokalne razlike i utjecaj neprijateljski nastrojenih pisaca.
Je li današnji zamak u Montséguru nekadašnje katarsko naselje?
Stambena kula koju danas vidite potječe iz druge polovine 13. vijeka, nakon katarskog naselja. Iskopavanja smještaju stanovništvo opsjednuto 1244. godine u okolno utvrđeno naselje.
Image: Berruguete ordeal.jpg — Pedro Berruguete, Public domain
