Tukidid (turski: Thukididis) bio je atinski historičar i vojskovođa, rođen oko 460. godine p. n. e. Pisao je o Peloponeskom ratu između Atine i njoj pridruženih gradova te saveza predvođenog Spartom. Pomogao je promijeniti pisanje historije kritičkim ispitivanjem svjedočenja i jasnim objašnjenjem kako je rekonstruirao govore. Uzroke sukoba tražio je u moći, strahu i političkim odlukama.
Uz njegove najodlučnije tvrdnje o dokazima stoji i teško priznanje: svjedoci istog događaja mogli su se razilaziti zbog pamćenja i odanosti. Ako tu napetost pratite kroz njegov prikaz, atinska kuga i Melijski dijalog postaju više od poznatih epizoda. Pokazuju i domet njegove metode i ograničenja njegove perspektive.
Ko je bio Tukidid i zašto je pisao o ovom ratu?
Tukidid je potjecao iz Halimunta, atinskog dema na području današnjeg Alimosa. Bio je i historičar i vojni zapovjednik. Te su ga uloge smjestile u sam sukob koji je istraživao. Bio je neposredno uključen u njegove odluke i posljedice.
Peloponeski rat trajao je od 431. do 404. godine p. n. e. Atina i njoj pridruženi gradovi ratovali su protiv saveza predvođenog Spartom. Tukidid navodi da je istraživanje započeo čim su počele borbe. Očekivao je da će sukob po razmjerama nadmašiti ranije ratove.
Njegov iskazani cilj prevazilazio je želju da zadovolji tadašnju publiku. U I.22 svoje djelo predstavlja kao nešto trajno vrijedno ljudima koji žele razumjeti prošle događaje i slične situacije u budućnosti. Ta ambicija pomaže objasniti njegovu pažnju prema odlukama, objašnjenjima i pritiscima koji se ponavljaju.
U I.23 razlikuje sporove koje su suprotstavljene strane javno isticale od vlastitog objašnjenja dubljeg uzroka. Taj uzrok vidi u rastu atinske moći i strahu koji je taj rast izazvao u Sparti. Njegova analiza zato od vas traži da razdvojite razloge koje ljudi javno navode od pritisaka koji oblikuju njihove postupke.
Kojim je događajima Peloponeskog rata Tukidid lično svjedočio?
Atinska kuga pruža naročito neposredan dokaz njegovog ličnog iskustva. U II.48 Tukidid navodi da je i sam obolio i posmatrao druge oboljele. Epidemija je počela 430. godine p. n. e. Njegov prikaz spaja iskustvo bolesnika s posmatranjem ljudi oko sebe.
Njegova vojna služba predstavlja još jednu pouzdanu vezu s događajima. Godine 424. p. n. e. služio je kao strateg u području Tasosa kada je Brasida zauzeo Amfipolj. Tukidid je doveo pomoć, ali nije uspio spriječiti predaju grada. Njegovo učešće bilo je praktično i imalo je posljedice. Nije bio samo posmatrač.
U V.26 navodi da je nakon zapovijedanja kod Amfipolja proveo dvadeset godina u progonstvu. Također kaže da je proživio cijeli dvadesetsedmogodišnji rat. Ipak, to nije značilo da je vidio svaki pohod ili čuo svaki razgovor koji se pojavljuje u njegovom prikazu.
Polly Low u uvodu zbornika Cambridge Companion naglašava da nije lično svjedočio svim događajima koje opisuje, pa ni većini njih. Zato trebate razlikovati njegova neposredna iskustva od epizoda rekonstruiranih na osnovu tuđih svjedočenja. Njegov prikaz oslanja se na oboje.
Kako je koristio govore i iskaze očevidaca?
U I.22 Tukidid kaže da nije prihvatao prvi izvještaj do kojeg bi došao. Vlastita zapažanja i tuđa svjedočenja ispitivao je što je pažljivije mogao. Provjera dokaza tako postaje dio odgovornosti koju historičar izričito preuzima.
Objašnjava i zašto je ta provjera bila teška. Ljudi koji su svjedočili istom događaju davali su proturječne iskaze. Pamćenje ih je moglo iznevjeriti, a njihove su privrženosti mogle utjecati na ono što su prenosili. Očevidac je imao neposredan pristup događaju, ali to nije jamčilo tačan iskaz.
Vezu sa svakodnevicom lako ćete prepoznati: kada čujete različite verzije iste svađe, pamćenje i odanost mogu oblikovati svaku od njih. Tukidid prepoznaje iste probleme u svjedočenjima o ratu. Zato je provjeravao iskaze umjesto da pretpostavi kako lično prisustvo rješava svako pitanje.
Govori su zahtijevali drugačiju vrstu rekonstrukcije. Tukidid priznaje da je bilo teško zapamtiti tačne riječi. To je vrijedilo i za njega i za ljude koji su mu prenosili govore. Kaže da je birao izraze primjerene okolnostima, nastojeći ostati blizak općem smislu onoga što je zaista izrečeno.
To objašnjenje važno je pri čitanju Periklovog nadgrobnog govora. Održan je krajem 431. godine p. n. e. u čast poginulih u ratu. Govor u Tukididovom prikazu veliča atinsku kulturu, demokratiju i žrtvovanje za grad. Takvim prikazom politički ideali dobijaju istaknuto mjesto u historiji ratovanja.
I dalje je sporno koliko taj tekst vjerno prenosi Periklov stvarni govor. Rasprava Univerziteta u Bristolu opisuje tumačenja koja se kreću od vjernog prenošenja do parafraze i većeg udjela izmišljanja. Govor zato treba čitati uz Tukididovo vlastito upozorenje o teškoćama obnavljanja izgovorenih riječi.
Kako je rasporedio ratne događaje i promijenio pisanje historije?
Tukidid u V.26 navodi da je događaje rasporedio po ljetima i zimama. Borbe nakon Nikijinog mira također smatra dijelom istog dvadesetsedmogodišnjeg rata. Njegova hronologija zato ne daje samo redoslijed događaja. Ona izražava i tvrdnju o kontinuitetu sukoba.
Njegov metodološki doprinos povezuje nekoliko postupaka. Objašnjava teškoće u radu s dokazima, razlikuje javno iznesene sporove od dubljih uzroka i otkriva kako je rekonstruirao govore. Ti izbori omogućavaju čitaocima da, uz opisane događaje, ispituju i način na koji je historijski prikaz nastao.
Nazvati ga potpuno objektivnim ili jednostavno prvim modernim historičarem znači otići dalje od tih postupaka. Istraživanja Univerziteta u Bristolu takva utjecajna tumačenja stavljaju uz ona koja naglašavaju retoriku, političke privrženosti i historijski kontekst. Njegova pažljiva metoda ostaje važna i bez pretpostavke da je potpuno prevazišao vlastitu perspektivu.
Hronologija
- Oko 460. godine p. n. e.: Tukidid je rođen u Halimuntu, atinskom demu.
- 431. godine p. n. e.: Počeo je Peloponeski rat; Tukidid navodi da je tada započeo istraživanje.
- Krajem 431. godine p. n. e.: Periklo je održao nadgrobni govor u čast poginulih u prvoj godini rata.
- 430. godine p. n. e.: Počela je atinska kuga.
- 424. godine p. n. e.: Doveo je pomoć Amfipolju, ali nije uspio spriječiti njegovu predaju.
- Nakon 424. godine p. n. e.: Počelo je njegovo dvadesetogodišnje progonstvo, prema njegovom navodu.
- 416. godine p. n. e.: Atinski pohod protiv Melosa dao je okvir Melijskom dijalogu.
- 411. godine p. n. e.: Ovdje završavaju događaji obuhvaćeni sačuvanim prikazom.
- 404. godine p. n. e.: Rat je završen porazom Atine; Tukidid navodi da je doživio njegov završetak.
Šta otkrivaju atinska kuga i Melijski dijalog i koja su ograničenja njegovog prikaza?
U II.48 Tukidid drugima prepušta nagađanja o porijeklu kuge. Umjesto toga bilježi njene simptome kako bi je ljudi mogli prepoznati ako se vrati. Njegov iskazani cilj povezuje pažljivo posmatranje s budućom korisnošću. To odgovara široj svrsi koju pripisuje svojoj historiji.
Epidemija otkriva i raspad društvenih običaja. U II.52–53 pogrebni običaji se urušavaju, a ljudi spaljuju svoje mrtve na lomačama koje su pripremili drugi. Strah od zakonske kazne slabi kada ljudi očekuju da će umrijeti prije nego što ih kazna stigne. Bolest postaje dio historije društvenog poretka.
Melijski dijalog ispituje pritisak kroz sukob oko zahtjeva za pokoravanjem. Smješten u vrijeme pohoda 416. godine p. n. e., odjeljak V.84–116 suprotstavlja zahtjeve Atine pozivanju stanovnika Melosa na nezavisnost, pravdu i očekivanu pomoć Sparte. Razmjena neposredno izlaže suprotstavljene argumente o moći.
Tvrdnju iz V.89 da pravda vrijedi među stranama jednake snage iznose atinski izaslanici. Važno je kome su te riječi pripisane. Kada bi se argument jednog govornika shvatio kao Tukididova lična pouka, izbrisala bi se razlika između historičara i glasova koje on predstavlja.
Prikaz zatim bilježi šta je uslijedilo nakon predaje Melosa. Zarobljeni odrasli muškarci bili su ubijeni. Žene i djeca bili su porobljeni. Na ostrvo je poslano pet stotina atinskih doseljenika. Te posljedice daju prethodnim argumentima konkretan ljudski ishod.
Oxford Bibliographies među glavne političke pripovijesti ubraja katastrofalni sicilijanski pohod iz knjiga VI–VII, idealiziranu Periklovu Atinu i imperijalno nasilje na Melosu. Kada ih čitate zajedno, ove epizode povezuju veličanje građanske zajednice, prisilu i katastrofu unutar istog prikaza atinske moći.
Ograničenja djela su znatna. Sačuvani prikaz završava 411. godine p. n. e., pa posljednjih sedam godina ostaje neopisano. Low također naglašava njegovu perspektivu kao djela atinskog muškarca iz elite, u kojem je ženama dato malo prostora. To je jedini sačuvani kontinuirani prikaz ovog rata iz pera savremenika. Zbog toga su njegova ograničenja posebno značajna.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Progonstvo je bilo i prilika za istraživanje. U V.26 Tukidid kaže da mu je omogućilo da izbliza prouči obje strane, naročito Peloponežane. Njegovo udaljavanje iz Atine tako je oblikovalo pristup koji je imao tokom istraživanja sukoba.
U II.51 navodi da su preživjeli nakon kuge s više pouzdanja njegovali oboljele. Bilježi i da nije primijećeno da je drugo obolijevanje bilo smrtonosno. To je zapažanje unutar njegovog prikaza epidemije, zasnovano na ponašanju i iskustvima koje opisuje.
Pamćenje se ponovo pojavljuje u II.54. Ljudi su se sporili oko toga odnosi li se staro proročanstvo na glad ili kugu. Tukidid primjećuje da su svoja sjećanja prilagođavali nesreći koju su proživljavali. Ta epizoda daje konkretan primjer nepouzdanog pamćenja o kojem govori u objašnjenju svoje metode.
Pregovori na Melosu vođeni su pred zvaničnicima i ograničenim krugom ljudi, umjesto pred javnom skupštinom. U V.84–85 atinski izaslanici predlažu da se razgovor vodi kroz prigovore i odgovore, umjesto kroz duge govore. Okolnosti i oblik dijaloga zato su dio njegovog političkog značenja.
Često postavljana pitanja
Ko je bio Tukidid?
Bio je atinski historičar i vojskovođa, rođen oko 460. godine p. n. e. u Halimuntu. Njegova historija istražuje Peloponeski rat kroz lična zapažanja i ispitana svjedočenja.
Je li svjedočio cijelom ratu?
Kaže da je proživio cijeli sukob, ali nije lično vidio sve događaje koje opisuje, pa ni većinu njih. Njegova neposredna iskustva uključuju kugu i vojnu službu kod Amfipolja.
Jesu li njegovi govori doslovni citati?
Priznaje da je teško zapamtiti tačne riječi. Govore je rekonstruirao nastojeći sačuvati njihov opći smisao i povezanost s okolnostima.
Doseže li njegov prikaz do poraza Atine?
Sačuvani prikaz završava 411. godine p. n. e. Ne opisuje posljednjih sedam godina prije poraza Atine 404. godine p. n. e.
Izvori
- Vikipedi — Thukididis tr.wikipedia.org
- Oxford Bibliographies — Jeffrey S. Rusten, Thucydides academic.oup.com
- Wikipedia — Thucydides en.wikipedia.org
- MIT internetski arhiv klasičnih djela — Thucydides, knjiga II classics.mit.edu
- Univerzitet Tufts, Perseus — Thucydides, V.26 beta.perseus.tufts.edu
- Cambridge University Press — Polly Low, Uvod assets.cambridge.org
- Univerzitet Tufts, Perseus — Thucydides, I.22 beta.perseus.tufts.edu
- Univerzitet Tufts, Perseus — Thucydides, I.23 beta.perseus.tufts.edu
- Univerzitet u Bristolu — II.43: Kontekst i značenje bristol.ac.uk
- MIT internetski arhiv klasičnih djela — Thucydides, knjiga V classics.mit.edu
- Univerzitet u Bristolu — Thucydides: Recepcija, reinterpretacija i utjecaj bristol.ac.uk
FAQ
Ko je bio Tukidid?
Tukidid je bio atinski historičar i vojskovođa, rođen oko 460. godine p. n. e. u Halimuntu. Napisao je prikaz Peloponeskog rata koristeći vlastita zapažanja i kritički ispitana svjedočenja.
Je li Tukidid svjedočio cijelom Peloponeskom ratu?
Naveo je da je proživio cijeli rat, ali nije lično svjedočio svim događajima koje opisuje, pa ni većini njih. Prebolio je atinsku kugu i služio kao vojskovođa tokom pohoda kod Amfipolja.
Jesu li govori kod Tukidida doslovni citati?
Tukidid je priznao da je bilo teško zapamtiti tačne riječi. Govore je rekonstruirao tako da odgovaraju okolnostima, nastojeći sačuvati opći smisao onoga što je zaista izrečeno.
Opisuje li njegova historija kraj rata?
Ne. Sačuvani prikaz završava događajima iz 411. godine p. n. e., sedam godina prije nego što je rat okončan porazom Atine 404. godine p. n. e.
Image: Thucydides Venizelos Modern Greek translation Oxford c1937.jpg — Thucydides, transl. to Modern Greek by Eleftherios Venizelos, Public domain
