Gdje su Delfi i kako je radilo Apolonovo proročište?

Delfi (turski: Delfi) su antičko svetište i arheološko nalazište na jugozapadnoj padini planine Parnas u središnjoj Grčkoj. Apolonovo proročište djelovalo je preko Pitije. Ta je svećenica izricala odgovore sjedeći na tronošcu u hramu. Savjetovanja su uključivala obredno očišćenje, darove i pravila o prvenstvu pristupa.

Zašto su grčki gradovi postavljali vrijedne darove duž prilaza ovom proročištu? Ako pratite put od Kastalijskog izvora do riznica, hrama i stadiona, upoznat ćete svetište u kojem su se susretali vjersko savjetovanje, javni ugled i zajednička uprava. Njegova historija povezana je i s Carigradom (turski: İstanbul), preko bronzanog Zmijskog stuba.

Zašto su Delfi smatrani središtem svijeta?

Prema starogrčkom mitu, Zeus je poslao dva orla, jednog s istoka, a drugog sa zapada. Susreli su se iznad Delfa i tako označili središte svijeta. Bilo je to vjersko objašnjenje položaja Delfa, zasnovano na priči o pticama ovog boga.

Kameni spomenik zvan omfalos dao je toj ideji fizički oblik. Njegovo ime na grčkom znači „pupak“. Ako u Delfima naiđete na taj pojam, on označava ovaj simbol središta svijeta.

Historija ovog mjesta seže u vrijeme prije razvoja Apolonovog proročišta. Mikenski ostaci ukazuju na naseljenost između 1500. i 1100. godine pr. n. e. Apolonovo svetište i njegovo proročište počeli su se razvijati u osmom vijeku pr. n. e. Vjerski i politički utjecaj Delfa rastao je tokom šestog vijeka pr. n. e.

Ovi datumi razdvajaju naseljenost mjesta od razvoja svetišta. Mikenski ostaci pripadaju ranijem razdoblju. Kasniji razvoj Apolonovog svetišta označava nastanak vjerskog središta povezanog s Pitijom.

Ko je bila Pitija i kako su se odvijala savjetovanja u proročištu?

Pitija je bila titula, a ne lično ime jedne žene. Apolonove vrhovne svećenice birane su iz delfskih porodica i služile su doživotno. Svaka je u svetištu bila priznata kao glasnogovornica boga.

Savjetovanja su se održavala prema ograničenom rasporedu. Prikazi zasnovani na antičkim izvorima navode da su se najranija savjetovanja održavala samo jednom godišnje: sedmog dana mjeseca Bisija. Kasnije su se održavala sedmog dana svakog mjeseca, osim tokom tri zimska mjeseca.

Oni koji su pristupali proročištu prolazili su obrednu pripremu. Njen dio bilo je očišćenje na Kastalijskom izvoru. Savjetovanje je, dakle, uključivalo radnje izvan hrama prije susreta s Pitijom u njegovoj unutrašnjosti.

Darovi su ujedno finansijski podržavali svetište. Oni koji su tražili savjet kupovali su od Delfljana mali žrtveni kolač zvan pelanos. Spaljivan je na žrtveniku. Ta je kupovina povezivala obredne obaveze posjetioca s prihodima proročišta.

Pristup je zavisio i od povlastica. Promanteja je određenim osobama ili gradovima omogućavala prvenstvo unutar njihovih grupa za savjetovanje. To možete uporediti s prvenstvom pristupa u svakodnevnom životu: priznata povlastica određivala je nečije mjesto u redu. U Delfima se ta prednost odnosila na pristup Apolonovom proročištu.

Pitija je izricala odgovore sjedeći na tronošcu u unutrašnjem dijelu hrama, aditonu. Njen položaj u Apolonovom hramu i uloga njegove glasnogovornice bili su ključni za savjetovanje. Tronožac je zato bio dio okruženja u kojem se izražavao božanski autoritet.

Cjelokupan slijed obreda i dalje je predmet rasprave. Michael Scott ističe da nijedan sačuvani antički prikaz ne opisuje jasno čitavu ceremoniju. Izvor, darovi, povlastice pri savjetovanju i tronožac predstavljaju konkretne elemente. Ipak, potpuna rekonstrukcija svake faze nadilazi ono što sačuvani prikazi potvrđuju.

Šta bi moglo objasniti Pitijin trans?

Jedno od predloženih objašnjenja povezuje Pitijin trans s plinovima koji prirodno izbijaju iz tla. Spiller, Hale i de Boer su 2002. godine iznijeli tezu da je udisala etilen ili smjesu etilena i etana koji su se oslobađali iz tla usljed geoloških procesa.

Foster i Lehoux osporili su to objašnjenje. Tvrdili su da hipoteza o trovanju etilenom počiva na problematičnim naučnim dokazima i tumačenju tekstova. Teoriju o plinovima zato treba razumjeti kao sporno tumačenje, a ne kao utvrđeno objašnjenje djelovanja proročišta.

Rasprava se odnosi na predloženi fizički uzrok transa. Savjetovanje je imalo i dokumentovane društvene i obredne elemente: očišćenje, kupljene darove i povlastice prvenstva. Oni ostaju ključni za razumijevanje načina na koji su ljudi pristupali proročištu, bez obzira na predloženo objašnjenje Pitijinog stanja.

Šta otkrivaju gradske riznice i zavjetni darovi?

Grčki gradovi podizali su riznice i postavljali zavjetne darove i monumentalne skulpturalne grupe s obje strane Svetog puta. Prilaz kroz Apolonovo svetište tako je izlagao darove povezane s različitim zajednicama. Vjerska predanost imala je vidljiv izraz u ime gradskih zajednica.

Atinjani su u svojoj riznici čuvali vrijedne zavjetne darove i ratni plijen. Na dane službenih proslava javno su ih izlagali na trouglastoj terasi pored zgrade. Riznica je služila i za čuvanje predmeta i za njihovo javno predstavljanje.

Riznica Sifnijaca povezivala je zavjetni dar s prihodima od rudarstva. Izgrađena je oko 530–525. godine pr. n. e. Prema Herodotovim i Pauzanijinim zapisima, finansirana je darivanjem Apolonu jedne desetine rudarskih prihoda ostrva. Tako je dio tih prihoda uložen u svetište.

Nakon pobjede kod Plateje 479. godine pr. n. e. uslijedio je zajednički pobjednički dar. Ukupno 31 grčki grad koji se borio protiv Perzijanaca posvetio je Apolonu zlatni tronožac u Delfima. Izrađen je od jedne desetine ratnog plijena.

Ovi primjeri zajedno pokazuju različite izvore bogatstva svetišta. Rudarski prihodi finansirali su Riznicu Sifnijaca. Atinjani su među svojim darovima čuvali ratni plijen. Dar nakon bitke kod Plateje predstavljao je zajedničku pobjedu kroz zajednički poklon Apolonu.

Kako su Pitijske igre bile povezane s upravom svetišta?

Delfska amfiktionija, sastavljena od 12 zajednica, imala je važnu ulogu u upravljanju svetištem. Sastajala se dva puta godišnje: u Delfima u proljeće i kod Termopila u jesen. Njene nadležnosti povezivale su Delfe sa širim krugom zajednica.

Nakon Prvog svetog rata, reorganizovane Pitijske igre održavale su se svake četiri godine. Nadzirali su ih službenici zvani hijeromnemoni, pod upravom Amfiktionije. Igre su, dakle, bile dio sistema upravljanja svetištem.

Pripreme su počinjale šest mjeseci unaprijed. Devet delfskih teora putovalo je u grčke gradove da najave takmičenja i sveto primirje. Svečanost je zahtijevala pravovremeno obavještavanje zajednica izvan samih Delfa.

Kršenje primirja moglo je utjecati i na učešće u takmičenjima i na vjersko savjetovanje. Građani grada koji je prekršio primirje mogli su biti isključeni s Pitijskih igara. Moglo im je biti zabranjeno i savjetovanje s proročištem. Te su kazne povezivale učešće na svečanosti s pristupom Apolonovom svetištu.

Takmičenja su se odvijala u različitim dijelovima Delfa. Muzička takmičenja održavana su u pozorištu. Atletska takmičenja održavana su na stadionu iznad hrama. Ako zamislite ove prostore zajedno, vidjet ćete da su aktivnosti svetišta obuhvatale i savjetovanje u hramu i nastupe i takmičenja na drugim dijelovima nalazišta.

Pojedinosti koje nećete pronaći u vodičima

Koza je mogla odrediti hoće li se savjetovanje održati. U obredu koji opisuje Michael Scott, svećenici su životinju prskali hladnom vodom. Njeno drhtanje tumačeno je kao znak da Apolon tog dana prihvata savjetovanja.

Skulpturalni ukras Riznice Sifnijaca nekada je bio obojen snažnim bojama. Antička dekoracija uključivala je plavu, crvenu, zlatnu i zelenu. Skulpturalni prikazi na zgradi zato su uključivali i boju i isklesane oblike.

Ako putujete u Tursku, dar nakon pobjede kod Plateje pruža vam neposrednu historijsku vezu. Konstantin je njegov bronzani Zmijski stub premjestio u Carigrad. U 12. mjesecu 2015. godine bronzana replika postavljena je na njegov prvobitni položaj u Delfima.

Iskopavanja oko zapadnih utvrđenja Delfa otkrila su dorske arhitektonske fragmente koji su pripadali jednom svetištu. Uz njih su pronađeni ostaci zavjetnih darova iz šestog i petog vijeka pr. n. e. Na drugim mjestima iskopavanja su otkrila nekoliko stotina metara kasnoantičkog gradskog zida i dvije kapije. Taj zid izgrađen je između četvrtog i šestog vijeka n. e.

Hronologija

• 1500–1100. godine pr. n. e.: Mikenski ostaci ukazuju na naseljenost Delfa.
• Osmi vijek pr. n. e.: Počinje razvoj Apolonovog svetišta i proročišta.
• Šesti vijek pr. n. e.: Raste vjerski i politički utjecaj Delfa.
• Oko 530–525. godine pr. n. e.: Izgrađena je Riznica Sifnijaca.
• 479. godina pr. n. e.: Nakon pobjede kod Plateje, 31 grčki grad posvećuje zlatni tronožac.
• 373. godina pr. n. e.: Zemljotres uništava Apolonov hram.
• Sredina četvrtog vijeka pr. n. e.: Fokidski zapovjednik Filomel zauzima i utvrđuje Delfe kako bi zadržao kontrolu nad svetištem.
• Oko 330. godine pr. n. e.: Novi hram dovršen je novcem ponovo prikupljenim od grčkih gradova.
• Četvrti–šesti vijek n. e.: Izgrađen je kasnoantički gradski zid Delfa.
• 1987. godina: Arheološko nalazište Delfi upisano je na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine.
• 12. mjesec 2015. godine: Bronzana replika Zmijskog stuba postavljena je na njegov prvobitni položaj.

Često postavljana pitanja

Gdje se nalaze Delfi?

Delfi se nalaze u središnjoj Grčkoj, na jugozapadnoj padini planine Parnas. To je antičko svetište i arheološko nalazište.

Je li Pitija bila samo jedna žena?

Pitija je bila titula Apolonovih vrhovnih svećenica u Delfima. Potjecale su iz delfskih porodica i služile su doživotno.

Jesu li se ljudi mogli svakodnevno savjetovati s proročištem?

Savjetovanja su se u početku održavala jednom godišnje, sedmog dana mjeseca Bisija. Kasniji prikazi opisuju savjetovanja sedmog dana svakog mjeseca, osim tokom tri zimska mjeseca.

Je li prirodni plin izazivao Pitijin trans?

To objašnjenje ostaje sporno. Spiller, Hale i de Boer predložili su etilen ili smjesu etilena i etana. Foster i Lehoux osporili su naučne dokaze i tumačenje tekstova na kojima se to objašnjenje zasniva.

Izvori

1. Wikipedia — Delfi, tursko izdanje tr.wikipedia.org
2. UNESCO — Arheološko nalazište Delfi whc.unesco.org
3. Wikipedia — Delfi en.wikipedia.org
4. Arheološki muzej u Delfima — Mitološke verzije osnivanja proročišta delphi.culture.gr
5. Visit Greece — Arheološko nalazište Delfi visitgreece.gr
6. Princeton University Press — Michael Scott, Delfi, poglavlje 1: Proročište assets.press.princeton.edu
7. Spiller, Hale i de Boer — Delfsko proročište: multidisciplinarna odbrana teorije o ispuštanju plinova tandfonline.com
8. Foster i Lehoux — Delfsko proročište i hipoteza o trovanju etilenom tandfonline.com
9. Arheološki muzej u Delfima — Arheološko nalazište Delfi delphi.culture.gr
10. Arheološki muzej u Delfima — Atinska riznica delphi.culture.gr
11. Arheološki muzej u Delfima — Riznica Sifnijaca delphi.culture.gr
12. Arheološki muzej u Delfima — Tronožac iz Plateje delphi.culture.gr
13. Arheološki muzej u Delfima — Historija Delfa delphi.culture.gr
14. Ministarstvo kulture Francuske — Utvrđenja Delfa archeologie.culture.gouv.fr

FAQ

Image: Delphi BW 2017-10-08 11-25-43.jpg — Berthold Werner, CC BY-SA 3.0