Ignacije Antiohijski (turski: Antakyalı İgnatius) bio je ranokršćanski biskup poznat po sedam pisama. Prema tradicionalnom tumačenju, napisao ih je dok je pod stražom odvođen prema Rimu. Pisma otkrivaju povezanost zajednica širom Male Azije, snažan zahtjev za jedinstvom oko biskupa i praktične brige o bogosluženju, udovicama, porobljenim ljudima i braku.
Zašto prepiska jednog zatvorenika sadrži upute i o euharistiji i o tome da se članovi zajednice potraže po imenu? Ignacije povezuje vjerovanje, autoritet i svakodnevne obaveze. Ako pratite njegova pisma od Smirne do Troade, možete uočiti te veze. Pritom možete razdvojiti njegova očekivanja od kasnijih izvještaja o njegovoj smrti.
Šta se zna o Ignacijevom položaju u Antiohiji i putovanju u Rim?
U djelu Crkvena historija 3.36 Euzebije navodi Ignacija kao drugog biskupa Antiohije nakon Petra. Kada se računa i sam Petar, Ignacije je prema tradicionalnom redoslijedu treći biskup. Prividno neslaganje između oznaka „drugi“ i „treći“ zato proizlazi iz načina brojanja.
Putovanje povezano s pismima vodilo je Ignacija pod vojnom stražom iz Sirije prema Rimu. U Poslanici Rimljanima 5.1 opisuje putovanje kopnom i morem. Desetoricu vojnika koji ga čuvaju naziva desetoricom leoparda. Životinje su ovdje metafora za stražare. Treba ih razlikovati od divljih životinja pred kojima je očekivao da će se naći.
Poslanica Rimljanima ima posebnu svrhu. Ignacije moli tamošnje kršćane da ne intervenišu kako bi spriječili njegovu očekivanu smrt od životinja. Putovanje zato nije samo okvir njegove prepiske. Izgledno pogubljenje određuje ono što traži od ove zajednice.
Antiohija također ostaje prisutna u njegovoj prepisci. U Poslanici Smirnjanima 11.2–3 Ignacije izvještava da je tamošnja zajednica ponovo stekla mir. Od zajednice u Smirni traži da u Siriju pošalje predstavnika s čestitkom u obliku pisma. Čak i tokom svog odvođenja predstavlja komunikaciju među zajednicama kao praktičnu obavezu.
Koje su zajednice u Maloj Aziji primile njegova pisma?
Prema opisu putovanja koji je sačuvao Euzebije, Ignacije je tokom boravka u Smirni napisao četiri pisma. Primaoci su bile zajednice u Efezu, Magneziji na Meandru, Tralu i Rimu. Smirna je, dakle, bila i mjesto pisanja i zajednica kojoj je upućeno jedno drugo pismo.
Iz Troade je poslao pisma Filadelfiji i Smirni. Napisao je i lično pismo Polikarpu, biskupu Smirne. Zajedno čine zbirku od sedam poslanica: Efežanima, Magnežanima, Traljanima, Rimljanima, Filadelfijcima, Smirnjanima i Polikarpu.
Ako putujete i zanima vas ranokršćanska prošlost Turske, važno je razlikovati odredišta pisama od mjesta njihovog nastanka. Efez, Magnezija i Tral primili su pisma napisana u Smirni. Filadelfija i Smirna primile su pisma poslana iz Troade. Ovu prepisku možete čitati kao prikaz mreže zajednica. Ne morate pretpostaviti da je svako mjesto koje je primilo pismo bilo i potvrđena stanica na putovanju.
Sedam pisama pripisanih Ignaciju izvorno je napisano na starogrčkom jeziku, uz određeni latinski utjecaj u izrazu. Zajednički jezik prati različite načine obraćanja. Većina pisama obraća se zajednicama, dok Poslanica Polikarpu savjete upućuje jednom biskupu.
Šta pisma otkrivaju o biskupima, bogosluženju i organizaciji zajednice?
Poslanica Magnežanima 6.1 jasno razlikuje tri grupe nosilaca službi: biskupa, vijeće prezbitera i đakone. Ignacije te uloge smješta u svoje zalaganje za jedinstvo zajednice. Ova podjela daje konkretan institucionalni sadržaj njegovim ponovljenim pozivima na slogu.
Poredak koji je zagovarao nije prihvatan bez otpora. U Poslanici Magnežanima 4.1 žali se da neki ljudi riječima priznaju biskupa, ali djeluju nezavisno od njega. Ovaj odlomak je važan jer je uputa istovremeno i dokaz neslaganja. Njegov zahtjev za jedinstvom ne treba shvatiti kao dokaz da je jedinstvo već postojalo.
U bogosluženju taj autoritet dobija praktičan izraz. Poslanica Smirnjanima 8.1 povezuje valjano slavljenje euharistije s biskupom ili osobom koju on ovlasti. Naredni odlomak traži da se krštenje i agape, odnosno gozba ljubavi, održavaju uz biskupovo odobrenje. Autoritet se tako proteže na konkretne aktivnosti zajednice.
Poslanica Filadelfijcima 4.1 povezuje slike jedne euharistije, jedne čaše, jednog oltara i jednog biskupa. Ignacije zajedničko bogosluženje povezuje s jedinstvenom zajednicom. U Poslanici Smirnjanima 8.2 koristi i izraz katholike ekklesia za sveopću Crkvu u kojoj je prisutan Isus Krist.
Ovi argumenti tiču se vjerovanja jednako kao i organizacije. Poslanica Smirnjanima 2.1 odbacuje tvrdnju da je Isus patio samo prividno. Naglašava stvarnost njegove patnje i uskrsnuća. U poglavljima 6–7 Ignacije kaže da ljudi koje kritikuje izbjegavaju zajedničko bogosluženje jer euharistiju ne priznaju kao Isusovo tijelo.
Poslanica Magnežanima 10.3 razmatra još jednu granicu. Ignacije se protivi tome da se govori o Isusu Kristu, a istovremeno nastavljaju jevrejske vjerske prakse. Odlomak otkriva njegov pokušaj da identitet kršćanske zajednice razgraniči od judaizma. Bilježi stav koji zagovara, uz njegove druge pokušaje da pripadnost odredi kroz vjerovanje i ponašanje.
Kako je život zajednice obuhvatao više od bogosluženja?
U Poslanici Polikarpu 4.1–2 Ignacije traži da se udovicama posveti pažnja, da okupljanja budu češća i da se članovi potraže po imenu. To su konkretne obaveze brige i organizacije. Uz govor o biskupima i oltarima stoje upute o ljudima koji bi inače mogli biti zanemareni.
Ovdje postoji veza sa svakodnevnim životom. Ako ste ikada provjeravali ko je izostao s redovnog okupljanja, možete prepoznati praktičnu brigu iza zahtjeva da se članovi potraže po imenu. Ignacijeva uputa Polikarpu povezuje nadzor nad zajednicom s ličnom pažnjom. Uz to izričito iskazuje brigu za udovice.
I brak ulazi u njegovo shvatanje biskupske odgovornosti. Poslanica Polikarpu 5.2 traži da žene i muškarci koji namjeravaju stupiti u brak svoju zajednicu zasnuju uz biskupovo odobrenje. Kada se čita uz upute o krštenju i gozbi ljubavi, ovaj odlomak pokazuje koliko je široko Ignacije shvatao biskupovo učešće u životu zajednice.
Pojedinosti koje nećete pronaći u turističkim vodičima
Ignacije se na početku Poslanice Magnežanima predstavlja i drugim imenom: Teofor. U poglavljima 2–3 iste poslanice navodi se da je biskup Damas mlad. Ignacije od čitalaca traži da Damasovu dob ne koriste kao razlog za umanjivanje njegovog autoriteta.
Poslanica Polikarpu 4.3 donosi neugodan spoj dviju uputa. Ignacije kaže da porobljene žene i muškarce ne treba prezirati. Istovremeno ih savjetuje da ne traže oslobođenje o trošku zajednice. Obje upute pripadaju ovom odlomku. Briga o postupanju prema porobljenim ljudima postoji uz ograničenje finansijske podrške zajednice za njihovo oslobađanje.
U Poslanici Rimljanima 4.3 Ignacije razlikuje svoj položaj od položaja Petra i Pavla. Oni su bili apostoli, kaže, dok je on osuđenik. Zato ne tvrdi da Rimljanima može zapovijedati kao što su oni činili. Ovo ograđivanje stoji uz njegov odlučan zahtjev da dopuste izvršenje kazne koju očekuje.
Kojim se pismima i redakcijama teksta osporava autentičnost?
Redakcija je oblik teksta koji se prenosi kroz historiju njegovog prenošenja. Kada je riječ o Ignaciju, srednja redakcija sa sedam pisama uglavnom se prihvata kao autentična. Ipak, taj su sud osporavali naučnici, među njima Robert Joly. Opće prihvatanje ne znači da je pitanje autentičnosti nestalo.
Duga redakcija obično se smatra preradom iz 4. vijeka. Ona proširuje sedam pisama i dodaje šest spisa koji se smatraju neautentičnim. Dodatna prepiska obuhvata pisma upućena Tarsu, Antiohiji, Filipima i Heronu, kao i razmjenu pisama između Ignacija i Marije iz Kasobole.
Drugačiji problem predstavlja zbirka na sirjačkom jeziku koju je William Cureton otkrio 1845. godine. Ona sadrži verzije poslanica Efežanima, Rimljanima i Polikarpu. U početku se razmatralo da bi ova zbirka od tri pisma mogla predstavljati izvorni tekst. Lightfoot i drugi naučnici ocijenili su je kao skraćenu verziju.
Datiranje i autentičnost također treba razmatrati odvojeno. Jonathon Lookadoo je u svom pregledu iz 2020. utvrdio da su rasprave iz približnog perioda 1997–2018. sve češće odvajale vrijeme nastanka od pitanja autentičnosti. Zato trebate razlikovati prihvatanje zbirke od sedam pisama od pouzdanosti određivanja konkretne godine njihovog nastanka.
Koliko su sigurni datum i okolnosti njegove smrti?
Tradicionalno datiranje smješta Ignacija u vrijeme Trajana, koji je vladao od 98. do 117. godine. Ipak, razlikuju se čak i predloženi tradicionalni datumi smrti. U obraćanju iz 2007. Vatikan navodi 107. godinu, dok Wikipedija na turskom jeziku navodi period 110–115. Ovi podaci ne mogu se predstaviti kao jedna općeprihvaćena godina.
Predloženi su i kasniji datumi. Richard Pervo smješta njegovu smrt u period 135–140, dok Timothy Barnes daje prednost četrdesetim godinama 2. vijeka. Ove mogućnosti izlaze izvan Trajanove vladavine. One naglašavaju razliku između tradicionalne hronologije i pouzdano utvrđenog datuma.
I samo odredište zahtijeva pažljivu formulaciju. Cambridgeov izbor pisama iz 2022. navodi da nijedan dokaz izričito ne potvrđuje da je Ignacije stigao u Rim. Istovremeno ne nalazi razlog da se odbaci predaja da je tamo ubijen. Sudbina koju je očekivao i kasnije pripovijedanje o njoj imaju različita uporišta u dokazima.
Njegova pisma izražavaju očekivanje smrti od divljih životinja. Lavove izričito navodi Jeronim, dok Ivan Zlatousti kao mjesto navodi Kolosej. Zato određenu životinju, mjesto i godinu ne treba predstavljati kao da je sve troje zabilježio sam Ignacije.
Hronologija
- 2. vijek, tradicionalno 98–117: Ignacijevo putovanje pod stražom prema Rimu i sedam pisama smještaju se u vrijeme Trajana; predlažu se i kasniji datumi.
- Boravak u Smirni: Pisma se šalju u Efez, Magneziju, Tral i Rim.
- Boravak u Troadi, nakon Smirne: Pisma se šalju Filadelfiji, Smirni i Polikarpu.
- 107. ili 110–115, sporno: U obraćanju iz 2007. Vatikan navodi prvi datum smrti; Wikipedija na turskom jeziku navodi drugi raspon.
- 135–140. ili četrdesete godine 2. vijeka: Pervo i Barnes predlažu kasnije datume smrti.
- Euzebijev izvještaj: Euzebije opisuje putovanje i sedam pisama u djelu Crkvena historija 3.36.
- 4. vijek: Duga redakcija uglavnom se datira u ovaj period.
- 1845: Cureton otkriva sirjačku zbirku od tri pisma.
- 2020: Lookadoo razmatra novije rasprave o datiranju i autentičnosti.
Često postavljana pitanja
Je li Ignacije bio drugi ili treći biskup Antiohije?
Euzebije ga naziva drugim biskupom nakon Petra. Kada se računa i Petar, Ignacije je prema tradicionalnom redoslijedu treći biskup.
Koliko se pisama uglavnom prihvata kao autentično?
Srednja redakcija sadrži sedam uglavnom prihvaćenih pisama. Robert Joly i drugi naučnici osporavali su njihovu autentičnost.
Šta znači katholike ekklesia?
U Poslanici Smirnjanima 8.2 ovaj izraz označava sveopću Crkvu u kojoj je prisutan Isus Krist.
Jesu li Ignacija ubili lavovi u Koloseju?
Njegova pisma izražavaju očekivanje smrti od divljih životinja. Jeronim izričito navodi lavove, dok Ivan Zlatousti kao mjesto navodi Kolosej.
Izvori
- Euzebije, Crkvena historija, 3.36 newadvent.org
- Ignacije, Poslanica Magnežanima, Lightfootov prijevod earlychristianwritings.com
- Ignacije, Poslanica Rimljanima, Lightfootov prijevod earlychristianwritings.com
- Vatikan, Opća audijencija, 2007 vatican.va
- Ignacije, Poslanica Smirnjanima, Lightfootov prijevod earlychristianwritings.com
- Ignacije, Poslanica Filadelfijcima, Lightfootov prijevod earlychristianwritings.com
- Ignacije, Poslanica Polikarpu, Lightfootov prijevod earlychristianwritings.com
- Jonathon Lookadoo, Datiranje i autentičnost Ignacijevih pisama journals.sagepub.com
- Wikipedija na turskom jeziku, İgnatius (biskup Antiohije) tr.wikipedia.org
- Cambridgeovo izdanje ranokršćanskih spisa, Ignacije Antiohijski, Pisma (izbor) cambridge.org
FAQ
Je li Ignacije bio drugi ili treći biskup Antiohije?
Euzebije ga naziva drugim biskupom nakon Petra. Kada se u brojanje uključi i Petar, Ignacije se tradicionalno navodi kao treći biskup.
Koliko se pisama uglavnom prihvata kao autentično?
Srednja redakcija sa sedam pisama uglavnom se prihvata kao autentična, iako su naučnici, među njima Robert Joly, osporavali taj stav.
Šta izraz katholike ekklesia znači u njegovim pismima?
U Poslanici Smirnjanima 8.2 taj izraz označava sveopću Crkvu u kojoj je prisutan Isus Krist.
Jesu li Ignacija ubili lavovi u Koloseju?
Njegova pisma izražavaju očekivanje smrti od divljih životinja. Jeronim izričito navodi lavove, dok Ivan Zlatousti spominje Kolosej. Ti detalji zato pripadaju različitim slojevima izvora.
Image: Triumph of St. Ignatius of Loyola, ceiling fresco by Andrea Pozzo.jpg — Wilfredor, CC0
