John Jay (turski: John Jay) bio je prvi predsjednik Vrhovnog suda SAD-a, diplomata i jedan od autora Federalističkih spisa. Predsjednik George Washington poslao ga je 1794. na pregovore s Britanijom. Sporovi oko vojnih uporišta, trgovine, zaplijenjenih brodova i prisilne službe u ratnoj mornarici ugrožavali su mir. Sporazum proizašao iz tih pregovora riješio je nekoliko sporova. Ipak, izazvao je protivljenje jer je ograničavao dio trgovine i nije zaustavio prisilno regrutovanje američkih mornara.
Jay je već učestvovao u pregovorima o Pariškom miru iz 1783., kojim je osigurano britansko priznanje američke nezavisnosti. Njegov kasniji sporazum s Britanijom ipak je podijelio javnost. Slično tome, njegova podrška postepenom oslobađanju porobljenih ljudi postojala je uporedo s njegovim držanjem ljudi u ropstvu. Ako pratite ove poveznice, kroz njegovu karijeru možete sagledati diplomatiju, ovlasti savezne vlasti i granice njegove privrženosti slobodi.
Ko je bio John Jay prije nego što je postao predsjednik Vrhovnog suda?
Jay je rođen u gradu New Yorku 23. 12. 1745. prema gregorijanskom kalendaru. Prema julijanskom kalendaru koji se tada koristio, datum njegovog rođenja bio je 12. 12. 1745. Diplomirao je 1764. na King's Collegeu, kasnijem Univerzitetu Columbia. Pravo na bavljenje advokaturom stekao je 1768.
Njegov rani javni rad obuhvatao je izradu ustava i obavljanje sudijske dužnosti. Imao je važnu ulogu u pripremi ustava države New York iz 1777. Od 1777. do 1779. bio je prvi predsjednik Vrhovnog suda te države. Također je predsjedavao Kontinentalnim kongresom 1778–1779.
Jay je 1789. postao prvi predsjednik Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država. Tu je dužnost obavljao do 1795. Njegova misija u Britaniji, dakle, odvijala se dok je još bio na čelu najvišeg saveznog suda. Do tada je već stekao iskustvo u vođenju Kongresa, međunarodnim pregovorima i na dužnosti sekretara za vanjske poslove.
Kako je John Jay pomogao osigurati diplomatsko priznanje američke nezavisnosti?
Kongres je 1779. poslao Jaya u Španiju, ali tamo nije uspio dobiti diplomatsko priznanje. Španija je priznala Sjedinjene Američke Države 20. 2. 1783., kada je prihvatila Williama Carmichaela kao diplomatskog predstavnika. Zato njegovu misiju u Španiji treba razlikovati od njegove uloge u osiguravanju britanskog priznanja.
Jay je 3. 9. 1783. potpisao Pariški mir u ime Sjedinjenih Američkih Država, zajedno s Johnom Adamsom i Benjaminom Franklinom. To su bila trojica američkih pregovarača koji su potpisali sporazum. Njegov prvi član predviđao je da kralj George III prizna 13 američkih država kao slobodne, suverene i nezavisne.
U toj odredbi možete pronaći precizan odgovor na pitanje šta je Jay pomogao postići. Britansko priznanje uneseno je u sam mirovni sporazum. Njegova diplomatska karijera obuhvatala je i neuspjeli pokušaj u Španiji i učešće u sporazumu kojim je Britanija priznala američku nezavisnost.
Kada se Jay vratio u Ameriku u julu 1784., saznao je da je tokom odsustva izabran za sekretara za vanjske poslove. Njegov rad na odnosima s drugim državama tako se nastavio i nakon Pariškog mira.
Koje je stavove iznosio u Federalističkim spisima?
Jay je napisao pet od ukupno 85 Federalističkih spisa: brojeve 2, 3, 4, 5 i 64. On, Hamilton i Madison objavljivali su pod zajedničkim pseudonimom Publius. Njegovi eseji povezivali su nacionalno jedinstvo sa sigurnošću i diplomatijom.
U Federalističkom spisu br. 2 Jay se zalagao za ujedinjenje Amerikanaca pod jednom saveznom vladom, umjesto razdvajanja u različite konfederacije. Federalistički spis br. 3 razrađivao je međunarodne posljedice tog izbora. Tvrdio je da jedna zajednička vlada može dosljednije primjenjivati sporazume i međunarodno pravo nego 13 zasebnih država. Ta bi dosljednost smanjila broj povoda za rat.
Federalistički spis br. 5 razmatrao je opasnosti podjele. Jay je tvrdio da bi podjela Amerike na tri ili četiri države poticala zavist, granične sporove i suparničke saveze sa stranim silama. Njegovo zalaganje za uniju zato je obuhvatalo i odnose koje bi zasebne američke vlade mogle razviti sa stranim silama.
U Federalističkom spisu br. 64, datiranom 7. 3. 1788., Jay je branio ovlast predsjednika da sklapa međunarodne sporazume uz odobrenje dvije trećine prisutnih senatora. Zalagao se i za tajnost i brzinu u diplomatskim pregovorima. Ti argumenti odnosili su se i na to ko treba imati ovlast za sklapanje sporazuma i na način vođenja pregovora.
Šta je Jayev sporazum iz 1794. trebao riješiti i zašto je bio sporan?
Washington je poslao Jaya u Britaniju u aprilu 1794. jer je strahovao od posljedica novog rata. Britanija nije napustila utvrđenja na sjeveru. Ograničavala je američku trgovinu, plijenila američke brodove i prisiljavala mornare da služe u njenoj ratnoj mornarici. To su bili konkretni sporovi koji su doveli do odluke da se tadašnji predsjednik Vrhovnog suda pošalje u inostranstvo.
Američki i britanski predstavnici potpisali su Jayev sporazum 19. 11. 1794. Njime su se nastojale riješiti nesuglasice preostale iz vremena sticanja nezavisnosti. Britanija je trebala napustiti svoja uporišta na sjeverozapadu, a Sjedinjene Američke Države dobiti status najpovlaštenije nacije u trgovini. Ipak, sporazum je nametnuo i ozbiljna ograničenja trgovini s Britanskom Zapadnom Indijom.
Sporazum je uspostavio arbitražne mehanizme za nekoliko drugih sporova. Oni su obuhvatali granicu između Mainea i britanskih teritorija u Kanadi, dugove nastale prije Revolucije i zahtjeve za naknadu štete zbog zapljene američkih brodova. Njegove odredbe zato su sezale dalje od vojnih uporišta i pristupa tržištima.
Ako ste ikada vagali korisne odredbe nekog ugovora naspram problema koji ostavlja neriješenim, u ovom sporazumu možete prepoznati historijsku paralelu. Predviđao je postupke za rješavanje odštetnih zahtjeva zbog zapljene brodova. Međutim, nije zaustavio prisilno regrutovanje u ratnu mornaricu. To neriješeno pitanje postalo je jedna od zamjerki Jayevom sporazumu.
Druga zamjerka odnosila se na naknadu vlasnicima porobljenih ljudi. Sporazum nije osigurao isplatu vlasnicima za porobljene osobe koje su Britanci odveli tokom rata. Taj prigovor odnosio se na finansijska potraživanja vlasnika nad ljudima koje su držali u ropstvu.
Protivnici sporazuma, uglavnom Jeffersonovi republikanci, tvrdili su 1795. da o njegovim uslovima treba ponovo pregovarati. Federalistički senatori podržavali su odobravanje postojećeg sporazuma. Senat ga je odobrio 24. 6. 1795., s 20 glasova za i 10 protiv.
Washington je taj kompromis smatrao cijenom očuvanja mira s Britanijom i dobijanja vremena da Sjedinjene Američke Države ojačaju. Ta procjena objašnjava zašto ga je podržao uprkos nedostacima. Spor oko sporazuma svodio se na pitanje jesu li postignuta rješenja i trgovinske odredbe opravdavali prihvatanje problema koji su ostali neriješeni.
Kako razumjeti njegovu podršku ukidanju ropstva uz činjenicu da je držao ljude u ropstvu?
Jay je 1785. pomogao osnovati Njujorško društvo za oslobađanje robova i postao njegov predsjednik. Društvo se borilo protiv ropstva, ali je svojim članovima dopuštalo da drže ljude u ropstvu. Članstvo i rukovodeća dužnost zato nisu zahtijevali da Jay prekine vlastito učešće u ropstvu.
U njegovom domaćinstvu bilo je pet porobljenih osoba 1800. i jedna 1810. godine. Ti su podaci važni kada procjenjujete njegovo javno protivljenje ropstvu. Njegovo djelovanje u organizaciji protiv ropstva odvijalo se uporedo s nastavkom držanja ljudi u ropstvu u vlastitom domaćinstvu.
Benoitov slučaj pokazuje kako je Jay uslovljavao slobodu. Jay ga je kupio 1779., a 1784. pripremio plan njegovog oslobađanja. Zahtijevao je da Benoit najprije svojim radom otplati trošak kupovine. Sloboda je zavisila od ispunjavanja finansijskog uslova koji je Jay postavio.
Jay je branio praksu oslobađanja porobljenih ljudi nakon što bi njihov rad pokrio njegov izdatak. U ocjeni Univerziteta Columbia naglašava se da je takvo razmišljanje stavljalo finansijske interese bijelaca ispred prava na slobodu. Njegovo iskazano protivljenje ropstvu mora se sagledati zajedno s tim uslovom.
Dok je Jay bio guverner, država New York donijela je 1799. zakon o postepenom oslobađanju porobljenih ljudi. Ropstvo je ipak ostalo zakonito u toj državi do 1827. Njegova podrška postepenom oslobađanju bila je konkretan politički stav. Međutim, nije značila trenutnu slobodu za sve porobljene ljude u New Yorku.
Pojedinosti koje nećete pronaći u vodičima
Jay je bio delegat Kontinentalnog kongresa, ali nije bio prisutan kada je usvojena Deklaracija nezavisnosti. Zato nije bio među njenim potpisnicima. Njegova uloga u sporazumnom priznanju nezavisnosti ostvarena je kroz diplomatiju, uključujući njegov potpis na Pariškom miru iz 1783.
Prema izložbi Univerziteta Columbia, jedini sačuvani nacrti među 85 Federalističkih spisa jesu oni koje je napisao Jay. Njegov doprinos obuhvatao je pet eseja. Ipak, ti nacrti imaju posebno mjesto u sačuvanoj dokumentaciji ove zbirke.
Jayev pregovarački položaj 1794. dodatno je otežao Hamiltonov postupak. Hamilton je obavijestio Britance da se Sjedinjene Američke Države neće pridružiti inicijativi Danske i Švedske za oružanu neutralnost. Time je oslabio Jayevu pregovaračku moć tokom razgovora o sporazumu.
Hronologija
- 1745: Rođen u gradu New Yorku 23. 12. 1745. prema gregorijanskom kalendaru.
- 1764: Diplomirao na King's Collegeu.
- 1768: Stekao pravo na bavljenje advokaturom.
- 1777: Pomogao izraditi ustav države New York i postao predsjednik njenog Vrhovnog suda.
- 1778–1779: Predsjednik Kontinentalnog kongresa.
- 1779: Poslan u Španiju u diplomatsku misiju.
- 1783: Potpisao Pariški mir 3. 9. 1783.
- 1784: Vratio se u Ameriku u julu i saznao da je tokom odsustva izabran za sekretara za vanjske poslove.
- 1785: Pomogao osnovati Njujorško društvo za oslobađanje robova.
- Federalistički spisi: Napisao pet od ukupno 85 eseja u zbirci.
- 1789–1795: Prvi predsjednik Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država.
- 1794: Jayev sporazum potpisan 19. 11. 1794.
- 1795: Senat odobrio sporazum 24. 6. 1795.
- 1795–1801: Guverner države New York.
- 1799: Država New York donijela zakon o postepenom oslobađanju porobljenih ljudi.
- 1801: Povukao se s javnih dužnosti na svoje imanje u Bedfordu.
- 1827: Ukinuto ropstvo u državi New York.
- 1829: Umro 17. 5. 1829. u dobi od 83 godine.
Često postavljana pitanja
Zašto je Washington za misiju u Britaniji izabrao predsjednika Vrhovnog suda?
Washington je strahovao od posljedica rata i poslao je Jaya u aprilu 1794. Jay je imao diplomatsko iskustvo, uključujući učešće u pregovorima o Pariškom miru iz 1783.
Je li Jayev sporazum spriječio Britaniju da američke mornare prisiljava na službu u svojoj ratnoj mornarici?
Nije. Sporazum nije zaustavio tu praksu. Taj propust bio je među zamjerkama sporazumu, uz trgovinska ograničenja i neuspjeh da se osigura naknada koju su tražili vlasnici porobljenih ljudi.
Koliko je Federalističkih spisa napisao Jay?
Jay je napisao pet: brojeve 2, 3, 4, 5 i 64. Cijela zbirka sadržavala je 85 eseja koje su Jay, Hamilton i Madison objavili pod zajedničkim pseudonimom Publius.
Je li Jay oslobodio sve ljude koje je držao u ropstvu kada je podržavao njegovo ukidanje?
U njegovom domaćinstvu i dalje je bilo pet porobljenih osoba 1800. i jedna 1810. godine. Njegov plan za Benoitovo oslobađanje zahtijevao je da Benoit radom pokrije trošak kupovine prije nego što dobije slobodu.
Izvori
- Wikipedia — John Jay en.wikipedia.org
- Univerzitet Columbia — Kratka biografija Johna Jaya columbia.edu
- Univerzitet Wisconsin–Madison — John Jay csac.history.wisc.edu
- Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, Ured historičara — Španija history.state.gov
- Nacionalni arhiv SAD-a — Pariški mir (1783) archives.gov
- Biblioteke Univerziteta Columbia — Stvaranje savezne vlade online-exhibitions.library.columbia.edu
- Pravni fakultet Univerziteta Yale, Projekt Avalon — Federalistički spis br. 2 avalon.law.yale.edu
- Pravni fakultet Univerziteta Yale, Projekt Avalon — Federalistički spis br. 3 avalon.law.yale.edu
- Pravni fakultet Univerziteta Yale, Projekt Avalon — Federalistički spis br. 5 avalon.law.yale.edu
- Pravni fakultet Univerziteta Yale, Projekt Avalon — Federalistički spis br. 64 avalon.law.yale.edu
- Wikipedia na turskom jeziku — John Jay tr.wikipedia.org
- Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, Ured historičara — Sporazum Johna Jaya, 1794–95 history.state.gov
- Senat SAD-a — O međunarodnim sporazumima: historijski pregled senate.gov
- Biblioteke Univerziteta Columbia — John Jay columbiaandslavery.columbia.edu
FAQ
Zašto je predsjednik Vrhovnog suda pregovarao s Britanijom?
Washington je poslao Jaya u aprilu 1794. jer je strahovao od posljedica rata s Britanijom. Jay je već imao diplomatsko iskustvo, uključujući pregovore o Pariškom miru iz 1783.
Je li Jayev sporazum zaustavio prisilno regrutovanje američkih mornara?
Nije. Sporazum nije spriječio Britaniju da američke mornare prisilno uključuje u svoju ratnu mornaricu. To je bila jedna od glavnih zamjerki sporazumu.
Koliko je Federalističkih spisa napisao John Jay?
Jay je napisao pet od ukupno 85 eseja: brojeve 2, 3, 4, 5 i 64. S Hamiltonom i Madisonom koristio je zajednički pseudonim Publius.
Je li John Jay držao ljude u ropstvu?
Jeste. U njegovom domaćinstvu bilo je pet porobljenih osoba 1800. i jedna 1810. godine, uprkos njegovoj vodećoj ulozi u Njujorškom društvu za oslobađanje robova i podršci postepenom oslobađanju.
Image: John Jay (Gilbert Stuart portrait).jpg — Gilbert Stuart, Public domain
