Grob bebe star približno 1.600 godina na nalazištu Jauranga u južnom Peruu (turski: Peru) otkriva koštane znakove kiklopije i dokaze trisomije 13 u drevnoj DNK. Dvije bebe bile su sahranjene u istoj keramičkoj posudi, ali genetička analiza pokazala je da nisu imale istu majku. Grob također podupire oprezno tumačenje da beba s kiklopijom nije bila isključena prilikom sahranjivanja.
Kako su povezani jedna središnja očna duplja, dodatna kopija hromosoma i raspored dva tijela? Ako pratite dokaze od skeleta preko DNK do groblja, grob iz Jaurange postaje više od priče o urođenom stanju. Svaki dio odgovara na drugačije pitanje o bebama i njihovom ukopu.
Gdje je pronađen grob beba kulture Nazca?
Grob potječe s arheološkog nalazišta Jauranga u dolini Palpa u južnom Peruu. Obližnji grad Palpa administrativno je središte provincije Palpa u peruanskoj regiji Ica. Otkriće je, dakle, vezano za određenu dolinu i arheološko nalazište. Nije riječ samo o nekom mjestu koje se općenito povezuje s nazivom Nazca.
Kultura Nazca (turski: Nazca), čije se ime piše i Nasca, razvila se duž sušne južne obale Perua. Njeno glavno geografsko područje obuhvatalo je sliv rijeke Río Grande de Nazca i dolinu Ica. Okvirno je trajala od 100. godine prije nove ere do 800. godine nove ere. Odgovarajući grobovi u Jaurangi datirani su u razdoblje 325–440. godine nove ere. Zato poznati opis „star 1.600 godina“ označava približnu starost.
Na kulturu Nazca snažno je utjecala ranija kultura Paracas iz iste regije. Među njenim prepoznatljivim ostvarenjima su višebojna keramika, tekstil i geoglifi izrađeni na pustinjskoj površini. U Jaurangi keramika svjedoči i o jednom prisnijem dijelu arheološke prošlosti: sahranjivanju djece u posudama.
Šta su otkrili skeleti i drevna DNK?
Istraživači su proučili dvije bebe označene kao JA13A i JA13B. Obje su bile položene u istu keramičku posudu. Elsa Tomasto-Cagigao i saradnici predstavili su objedinjene nalaze analize skeleta i drevne DNK u studiji časopisa PNAS, objavljenoj na internetu 9. 11. 2026.
JA13A imala je jednu očnu duplju u sredini lica. Istraživači su tu osobinu, zajedno s drugim obilježjima skeleta, ocijenili kao dijagnostički dokaz kiklopije, urođenog razvojnog stanja. Kod JA13B nisu uočene koštane promjene uporedive s onima kod JA13A.
Drevna DNK donijela je još jedan nalaz. JA13A imala je dodatnu kopiju hromosoma 13, čime je utvrđena trisomija 13. U sažetku studije trisomija 13 navedena je kao vjerovatni uzrok kiklopije kod ove bebe. Formulacija je važna: promjena broja kopija hromosoma je utvrđena, dok je njena veza s kiklopijom predstavljena kao vjerovatno objašnjenje.
Genetička analiza također je kod JA13A utvrdila dva X hromosoma, što odgovara ženskom hromosomskom spolu. Tako možete razlikovati nekoliko nalaza unutar istog istraživanja. Skelet je podupro dijagnozu kiklopije, dok je DNK otkrila trisomiju 13 i pružila podatke o hromosomskom spolu.
Istraživački tim činili su Elsa Tomasto-Cagigao, Markus Reindel, Johny Isla Cuadrado, Mellisa Lund Valle, Kalina Kassadjikova, Kelly Harkins i Lars Fehren-Schmitz. Njihova studija povezala je zapažanja na skeletima i genetičke rezultate u jedinstven prikaz zajedničkog ukopa.
Zašto su dvije bebe sahranjene u istoj posudi?
Dvije bebe dijelile su grob, ali nisu imale istu majku. Taj genetički rezultat mijenja način na koji možete tumačiti njihovu fizičku blizinu. Zajednički položaj potvrđuje da su povezane ukopom. Ne potvrđuje da su bile djeca iste žene.
Postoji i svakodnevna usporedba: zajednička adresa sama po sebi ne dokazuje porodično srodstvo. Ni zajednička keramička posuda u Jaurangi nije mogla odgovoriti na pitanje jesu li bebe imale istu majku. Genetička analiza dala je odgovor i pokazala da su im majke bile različite.
Raspored u posudi donosi još jedan detalj. Beba s kiklopijom ležala je na dnu, a druga djevojčica bila je položena iznad nje. Uprkos različitim položajima, Tomasto-Cagigao rekla je da su bebe, po svemu sudeći, sahranjene u jednom ukopu.
Sažetak studije opisuje sahranjivanje djece kulture Nazca u keramičkim posudama kao dobro dokumentovanu pogrebnu praksu. Polaganje dvije bebe u jednu posudu bilo je neobično u kontekstu kulture Nazca. Ipak, istraživači taj raspored nisu smatrali dokazom da je beba s kiklopijom imala poseban tretman.
Šta grob govori o postupanju pri sahranjivanju?
Zajednički grob nalazio se na uobičajenom groblju i nije sadržavao posebne grobne priloge. Ti detalji daju tumačenju konkretan okvir. Beba s kiklopijom sahranjena je uz drugo dijete na groblju, u okviru šire prakse kulture Nazca da se djeca polažu u keramičke posude.
Fehren-Schmitz protumačio je grob kao pokazatelj da beba nije bila isključena prilikom sahranjivanja. Naglasio je i da jedan slučaj ne može utvrditi stavove cijelog društva kulture Nazca. Dokazi pouzdanije podupiru tvrdnju o ovom ukopu nego opću tvrdnju o čitavoj kulturi.
Kao čitalac, tu razliku možete pratiti kroz obilježja samog groba. Položaj na uobičajenom groblju i odsustvo posebnih priloga podupiru tumačenje da je beba uključena u pogrebnu praksu zajednice. Neobična zajednička posuda, s druge strane, nije smatrana dokazom posebnog postupanja povezanog s kiklopijom.
Detalji koje nećete pronaći u vodičima
Jauranga čuva više od groba beba. Reindel i Isla su u publikaciji iz 2013. godine opisali ostatke uzastopnih naselja kulture Paracas sa zidovima od nepečene opeke. Nalazili su se u naslagama s više slojeva, dubokim više od tri metra. Nalazište zato sadrži dokaze i o naseljavanju i o sahranjivanju.
U tom izvještaju o iskopavanjima zabilježeno je 49 grobnih cjelina kulture Paracas i 31 grob kulture Nazca ukopan u starije slojeve. Ti brojevi smještaju zajednički grob beba u nalazište s brojnim grobnim cjelinama i nizom ranijih faza naseljavanja. Grobovi kulture Nazca bili su dio tog slojevitog arheološkog okruženja.
Istraživači Jaurange kombinovali su klasifikaciju keramike, stratigrafiju i brojne uzorke za datiranje ugljikom-14 kako bi procijenili hronološki slijed faza kulture Paracas. Njihov pristup povezao je predmete s položajem u naslagama i dokazima o datiranju. Taj raniji rad pruža arheološki kontekst za razumijevanje nalazišta na kojem su bebe pronađene.
Zajednička posuda otkriva dva naročito važna detalja: bebe su imale različite majke, a beba s kiklopijom ležala je ispod druge djevojčice. Zajedno s procjenom da su sahranjene u jednom ukopu, ta zapažanja govore mnogo više od samog izraza „grob bebe“.
Hronologija
- Oko 100. godine prije nove ere: Približan početak kulture Nazca.
- 325–440. godine nove ere: Raspon datiranja naveden za odgovarajuće grobove kulture Nazca u Jaurangi.
- Oko 800. godine nove ere: Približan kraj kulture Nazca prema njenoj općoj hronologiji.
- 2013. godine: Objavljena procjena Reindela i Isle o naselju kulture Paracas i grobovima kulture Nazca u Jaurangi.
- 9. 11. 2026.: Na internetu objavljena studija časopisa PNAS koja povezuje pregled skeleta i analizu drevne DNK dvije bebe.
Često postavljana pitanja
Koje je glavno otkriće analize drevne DNK?
Drevna DNK bebe JA13A sadržavala je dodatnu kopiju hromosoma 13, čime je utvrđena trisomija 13. Sažetak studije opisuje je kao vjerovatni uzrok kiklopije prepoznate pregledom skeleta. Analiza DNK također je pokazala da dvije bebe nisu imale istu majku.
Jesu li obje bebe imale kiklopiju?
Istraživači su kod JA13A prepoznali dijagnostičke koštane znakove kiklopije, uključujući jednu središnju očnu duplju. JA13B nije imala uporedive koštane promjene. Bebe su dijelile keramičku posudu, ali opisani nalazi urođenih promjena skeleta odnosili su se na JA13A.
Koliko je dugo beba preživjela?
Siân Halcrow iznijela je mogućnost da procijenjena dob ukazuje na preživljavanje sedmicama ili mjesecima. Fehren-Schmitz rekao je da se ne može utvrditi koliko je dugo beba živjela. To su različite procjene dokaza o dobi. Preživljavanje sedmicama ili mjesecima zato ostaje pretpostavka, a ne utvrđen nalaz.
Pokazuje li ovaj ukop kako su svi pripadnici kulture Nazca gledali na urođene razlike?
Fehren-Schmitz upozorio je da jedan slučaj ne treba primjenjivati na cijelo društvo kulture Nazca. Položaj na uobičajenom groblju i odsustvo posebnih grobnih priloga bili su osnova njegovog tumačenja da ova beba nije bila isključena prilikom sahranjivanja. To tumačenje ostaje vezano za konkretan ukop u Jaurangi.
Izvori
- Life Science Network — Sažetak studije časopisa PNAS i podaci o objavi, Elsa Tomasto-Cagigao i saradnici lifescience.net
- Live Science — Kristina Killgrove, izvještaj o grobu beba kulture Nazca livescience.com
- Ancient Herald — Izvještaj o bebi kulture Nasca iz Perua ancientherald.com
- Pontificia Universidad Católica del Perú, Boletín de Arqueología PUCP — Studija Reindela i Isle o Jaurangi revistas.pucp.edu.pe
- Wikipedia — Kultura Nazca en.wikipedia.org
- Wikipedia — Palpa, Peru en.wikipedia.org
FAQ
Šta otkriva grob bebe star 1.600 godina?
Grob otkriva koštane znakove kiklopije i dokaze trisomije 13 u drevnoj DNK bebe označene kao JA13A. U istoj keramičkoj grobnoj posudi bila je još jedna beba, ali genetička analiza pokazala je da nisu imale istu majku.
Gdje je pronađen grob beba kulture Nazca?
Grob je pronađen na nalazištu Jauranga u dolini Palpa u južnom Peruu. Odgovarajući grobovi kulture Nazca datirani su u razdoblje 325–440. godine nove ere.
Je li beba sahranjena na poseban način?
Zajednička posuda bila je neobična, ali istraživači je nisu smatrali dokazom posebnog postupanja prema bebi s kiklopijom. Grob se nalazio na uobičajenom groblju i nije sadržavao posebne grobne priloge.
Koliko je dugo beba živjela?
Siân Halcrow iznijela je mogućnost da procijenjena dob ukazuje na preživljavanje sedmicama ili mjesecima. Lars Fehren-Schmitz rekao je da se ne može utvrditi koliko je dugo beba živjela.
Image: Líneas de Nazca, Nazca, Perú, 2015-07-29, DD 55.JPG — Diego Delso, CC BY-SA 4.0
