Niniva (turski: Ninova) nalazi se u sjevernom Iraku, na istočnoj obali Tigrisa, nasuprot historijskom središtu Mosula. Njene palače otkrivene su tokom iskopavanja koja je 1842. godine započeo Paul-Émile Botta. Radove je nastavio Austen Henry Layard, koji je 1847. godine otkrio Senaheribovu Jugozapadnu palaču. Velike grupe pločica iz Asurbanipalovih zbirki pronađene su ondje 1850. godine i u Sjevernoj palači 1853. godine.
Kako su prostorije ovih palača sačuvale književnost, medicinsko znanje i kraljevske zapise? Odgovor povezuje Senaheribov graditeljski program, Asurbanipalove zbirke i razaranje 612. godine p. n. e. Ako pratite otkrića od dva glavna uzvišenja do pojedinačnih pločica, poznati naziv „Asurbanipalova biblioteka“ postaje mnogo preciznija arheološka priča.
Gdje se Niniva nalazi u odnosu na današnji Mosul?
Dva glavna uzvišenja Ninive jesu Kujundžik (Kuyunjik) i Nebi Junus (Nebi Yunus). Oba su se nalazila unutar zidina antičkog grada. Danas su oba unutar Mosula, koji se širi. Položaj je zato precizniji od opće odrednice „sjeverni Irak“. Ostaci pripadaju prostoru današnjeg grada, preko rijeke od njegovog historijskog središta.
Na Kujundžiku se nalazi najstarije područje naseljavanja Ninive. Naseljenost na tom mjestu seže do sedmog milenija p. n. e. Na uzvišenju su i Senaheribova Jugozapadna palača te Sjeverna palača njegovog unuka Asurbanipala. Te kraljevske građevine pripadaju mnogo kasnijem razdoblju duge naseljenosti ovog lokaliteta.
Nebi Junus imao je drugačiju ulogu u kraljevskom graditeljskom programu. Senaherib je obnovio tamošnji vojni kompleks za obuku ratnih konja i skladištenje danka donesenog iz vojnih pohoda. Njegov sin Asarhadon proširio je palaču i vojni kompleks tokom svoje vladavine, od 680. do 669. godine p. n. e.
Kako su za Senaheribove vladavine građene palače, zidine i vodna infrastruktura?
Niniva je postala prijestolnica Asirskog carstva tokom Senaheribove vladavine, od 704. do 681. godine p. n. e. Na vrhuncu razvoja u sedmom vijeku p. n. e. grad je zauzimao približno 775 hektara. Štitilo ga je oko 12 kilometara zidina. Ovi podaci smještaju palače unutar velikog, zidinama opasanog gradskog prostora.
Oko 700. godine p. n. e. Senaherib je uredio nove ulice i trgove te sagradio Jugozapadnu palaču. Imala je najmanje 80 prostorija. Kralj ju je nazvao „Palača bez premca“. Građevinu su ukrašavali kameni reljefi s prikazima njegovih vojnih pohoda.
Broj iskopanih prostorija treba pažljivo tumačiti. Layardovi radovi od 1849. do 1851. godine otkrili su 72 očuvane prostorije Jugozapadne palače. Taj podatak opisuje ono što je pronađeno tokom tih iskopavanja. Broj od najmanje 80 prostorija odnosi se na širi obuhvat palače. Kada naiđete na oba broja, imajte na umu da označavaju različite načine sagledavanja iste građevine.
Senaheribov vodni sistem protezao se izvan palače i gradskih zidina. Mreža kanala snabdijevala je Ninivu i njenu okolinu. S tom mrežom bili su povezani akvadukti, tuneli kroz stijene i kraljevski natpisi na mjestima kao što je Khinis. Razvoj prijestolnice zato je obuhvatao i radove širom okolnog prostora.
Istraživanja Univerziteta u Chicagu utvrdila su trasu kanala povezanog s akvaduktom u Jerwanu. Kanal je vodio od klisure rijeke Gomel do rijeke Khosr uzvodno od Ninive. Jerwan je dio ovog većeg sistema vodosnabdijevanja, zajedno s kanalima i tunelima povezanim sa Senaheribovim radovima.
Kako su pronađene Asurbanipalove zbirke pločica i koje su tekstove sadržavale?
Prva velika grupa pločica potjecala je iz prostorija 40 i 41 Jugozapadne palače na Kujundžiku. Pronađena je u razdoblju od 3. do 5. mjeseca 1850. godine. Iako je palača pripadala Senaheribu, među pločicama je bilo materijala iz Asurbanipalovih zbirki. Povezanost građevine s jednim kraljem i vlasništvo nad pločicama predstavljaju odvojene podatke.
Druga velika grupa pronađena je krajem 1853. godine. Hormuzd Rassam otkrio ju je u Asurbanipalovoj Sjevernoj palači, također na Kujundžiku. Otkrića u dvije palače objašnjavaju zašto se historija iskopavanja zbirke ne može svesti na jednu prostoriju ili jedan trenutak.
Britanski muzej koristi nazive „Asurbanipalova biblioteka“ i „Zbirka s Kujundžika“ za približno 32.000 pločica i fragmenata s klinastim pismom. Potječu s različitih mjesta u Ninivi. Ukupan broj obuhvata i fragmente i pločice. Zato ga ne treba tumačiti kao broj od 32.000 cjelovitih djela.
Tekstovi obuhvataju proricanje, magiju, medicinu, književnost i leksiku. Među njima su i administrativni dokumenti te lokalni historijski natpisi. Stotine pločica na kraju imaju zapise o vlasništvu koji izričito navode kralja Asurbanipala kao vlasnika.
Ti zapisi imaju vezu sa svakodnevnim životom. Ako napišete svoje ime na knjigu ili držite označene dokumente na jednom mjestu, možete razumjeti svrhu označavanja vlasništva. U Ninivi konkretan dokaz predstavljaju formulacije na stotinama pločica koje imenuju Asurbanipala.
Jedna pločica s Kujundžika u Britanskom muzeju zavedena je pod oznakom K.3375. Poznata je kao Pločica o potopu. Čuva pripovijest o Utnapištimu s XI pločice Epa o Gilgamešu. Zaposlenik Britanskog muzeja George Smith prepoznao je 1872. godine mezopotamsku priču o potopu na pločici iz Ninive.
Datumi razdvajaju dvije faze otkrića. Velike grupe pločica iskopane su 1850. i 1853. godine. Smith je prepoznao pripovijest 1872. godine. Pronalaženje glinenih predmeta i prepoznavanje priče zapisane na njima bili su zasebni uspjesi.
Kako je grad pao 612. godine p. n. e. i kako su istraživani njegovi ostaci?
Vojska babilonskog kralja Nabopolasara udružila se s Medijcima protiv Ninive. Opsada je počela u razdoblju od 5. do 6. mjeseca 612. godine p. n. e. Nakon približno tri mjeseca napadači su probili odbranu, u razdoblju od 7. do 8. mjeseca, te osvojili i opljačkali grad.
Požar tokom pljačkanja palača pomogao je očuvanju glinenih pločica jer ih je stvrdnuo. Razaranje kraljevskih građevina tako je doprinijelo opstanku predmeta koji su kasnije pronađeni u njihovim ostacima. To je neposredna veza između pada Ninive i zbirki pločica dostupnih za proučavanje.
Razaranje nije prekinulo svu naseljenost. Popravke Nabuovog hrama i nastavak korištenja Senaheribove palače pružaju arheološke dokaze o naseljenosti nakon 612. godine p. n. e. Osvajanje grada i njegovo potpuno napuštanje zato ne treba smatrati istim događajem.
Moderna iskopavanja počela su kada je Paul-Émile Botta, francuski vicekonzul u Mosulu, započeo radove u Ninivi 1842. godine. Layard je otkrio Jugozapadnu palaču 1847. godine. Finansijska podrška Stratforda Canninga, britanskog ambasadora u Istanbulu, omogućila je Layardu da započne svoja asirska iskopavanja. Ako ovoj priči pristupate preko Turske, Istanbul vam pruža konkretnu vezu s historijom tih iskopavanja.
Istraživanja su nastavljena i nakon velikih otkrića iz devetnaestog vijeka. Iskopavanja Campbella Thompsona proširila su istraživanje pločica tokom 1920-ih i 1930-ih godina. Irački timovi nastavili su iskopavanja i rad na pločicama od 1950-ih do 1980-ih godina. Arheološka saznanja o Ninivi razvijala su se kroz ta uzastopna istraživanja.
Hronologija
- Sedmi milenij p. n. e.: Najranija naseljenost Kujundžika seže do ovog razdoblja.
- 704–681. p. n. e.: Niniva postaje prijestolnica Asirskog carstva tokom Senaheribove vladavine.
- 680–669. p. n. e.: Asarhadon proširuje palaču i vojni kompleks na Nebi Junusu.
- 612. p. n. e.: Babilonske i medijske snage osvajaju i pljačkaju Ninivu nakon približno tri mjeseca opsade.
- 1842: Botta započinje iskopavanja u Ninivi.
- 1847: Layard otkriva Jugozapadnu palaču.
- 1849–1851: Layardova iskopavanja otkrivaju 72 očuvane prostorije palače.
- 1850: Prva velika grupa pločica pronađena je u prostorijama 40 i 41.
- 1853: Rassam pronalazi drugu veliku grupu u Sjevernoj palači.
- 1872: Smith prepoznaje pripovijest o potopu.
- 1933: Tim Univerziteta u Chicagu iskopava akvadukt u Jerwanu.
- 1950-e–1980-e: Irački timovi nastavljaju iskopavanja i istraživanje pločica.
- 2015–2018: Istraživanja utvrđuju da je medicinska kompilacija organizirana u 12 rasprava i 50 poglavlja.
Pojedinosti koje nećete pronaći u vodičima
Layard je bio odsutan, u području Khabura, kada je 1850. godine pronađena prva velika grupa pločica. Toma Shishman vodio je iskopavanja u Ninivi tokom njegovog odsustva. Otkriće u prostorijama 40 i 41 zato pripada i radovima provedenim pod Shishmanovim nadzorom.
Layardova knjiga iz 1849. godine, Niniva i njeni ostaci (Nineveh and Its Remains), donosi još jednu nedoumicu s nazivima. Glavno nalazište opisano u knjizi bio je Nimrud, antički Kalhu, uprkos spominjanju Ninive u naslovu. Trebate razlikovati naslov knjige od glavnog lokaliteta koji ona opisuje.
I kamena građevina u Jerwanu zahtijevala je istraživanje prije nego što je utvrđena njena namjena. Iskopavanje tima Univerziteta u Chicagu 1933. godine razjasnilo je da je riječ o akvaduktu iz Senaheribove vladavine. Time je građevina povezana s kraljevom vodnom infrastrukturom.
Istraživanja od 2015. do 2018. godine utvrdila su da je Medicinska enciklopedija iz Ninive bila uređena kompilacija od 12 rasprava s ukupno 50 poglavlja. Medicinski materijal u Asurbanipalovoj zbirci zato je obuhvatao i djelo s jasno određenom unutrašnjom strukturom, uz druge vrste tekstova zastupljene među pločicama.
Često postavljana pitanja
Nalazi li se Niniva u Turskoj?
Niniva se nalazi u sjevernom Iraku, unutar današnjeg Mosula, na istočnoj obali Tigrisa. Njena glavna uzvišenja jesu Kujundžik i Nebi Junus.
Ko je sagradio dvije glavne iskopane palače u Ninivi?
Jugozapadna palača pripadala je Senaheribu. Sjeverna palača pripadala je njegovom unuku Asurbanipalu. Obje se nalaze na Kujundžiku.
Koliko pločica pripada bibliotečkoj zbirci?
Britanski muzej pod nazivom ove zbirke obuhvata približno 32.000 pločica i fragmenata s klinastim pismom, pronađenih na različitim mjestima u Ninivi. Taj broj uključuje i nepotpune primjerke.
Jesu li pločice preživjele razaranje 612. godine p. n. e.?
Mnoge pločice su preživjele, a požar tokom pljačkanja pomogao je da se glina stvrdne. Velike grupe pronađene su u Jugozapadnoj palači 1850. godine i u Sjevernoj palači 1853. godine.
Izvori
- Wikipedia — Niniva en.wikipedia.org
- Vikipedi — Ninova tr.wikipedia.org
- Francusko ministarstvo kulture — Niniva archeologie.culture.gouv.fr
- Metropolitan muzej umjetnosti — Niniva i njeni ostaci metmuseum.org
- Arheološki projekt Zemlja Ninive — Asirski kanali terradininive.com
- Univerzitet u Chicagu, ISAC — Senaheribov akvadukt u Jerwanu isac.uchicago.edu
- Niniva, veliki grad — Daniele Morandi Bonacossi, poglavlje 1; Marc Van De Mieroop, poglavlje 49 sidestone.com
- Britanski muzej, Projekt Asurbanipalove biblioteke — Početak iskopavanja oracc.museum.upenn.edu
- Britanski muzej, Projekt Asurbanipalove biblioteke — Šta je biblioteka? oracc.museum.upenn.edu
- Britanski muzej putem Google Arts & Culture — Pločica o potopu artsandculture.google.com
- Britanski muzej, Projekt medicine u Ninivi — Šta je NME? oracc.museum.upenn.edu
FAQ
Gdje se Niniva danas nalazi?
Niniva se nalazi u sjevernom Iraku, na istočnoj obali Tigrisa, nasuprot historijskom središtu Mosula. Njena glavna uzvišenja, Kujundžik i Nebi Junus, nalaze se unutar današnjeg Mosula.
Ko je otkrio palače u Ninivi?
Paul-Émile Botta počeo je iskopavanja u Ninivi 1842. godine. Austen Henry Layard otkrio je Senaheribovu Jugozapadnu palaču 1847. godine, a Hormuzd Rassam pronašao je drugu veliku grupu pločica u Sjevernoj palači krajem 1853. godine.
Šta je sadržavala Asurbanipalova biblioteka?
Zbirka obuhvata tekstove o proricanju, magiji, medicini, književnosti i leksici, uz administrativne dokumente i lokalne historijske natpise. Pod nazivom ove zbirke Britanski muzej obuhvata približno 32.000 pločica i fragmenata s klinastim pismom, pronađenih na različitim mjestima u Ninivi.
Je li Niniva napuštena nakon 612. godine p. n. e.?
Niniva nije potpuno napuštena nakon što su je osvojile babilonske i medijske snage. Popravke Nabuovog hrama i nastavak korištenja Senaheribove palače pružaju arheološke dokaze o kasnijoj naseljenosti.
Image: Nineveh, Indiana.jpg — Chris Flook, CC BY-SA 4.0
