Saturnalije (turski: Saturnalia) bile su rimski vjerski praznik u čast Saturna. Slavile su se od 17. 12. uz gozbe, darove i kockanje. Rimljani su praznična zadovoljstva i privremenu zamjenu uloga gospodara i porobljenih ljudi shvatali kao oživljavanje Saturnovog mitskog zlatnog doba. Bilo je to zamišljeno vrijeme obilja bez rada. Te su slobode prestajale završetkom praznika i nisu ukidale ropstvo.
Zašto bi gospodari posluživali ljude koje su porobili, dok su se istovremeno odvezivale noge Saturnovog kipa? Ako pratite Saturnalije od hramskih obreda do obroka u domaćinstvima, njihove prividne protivrječnosti postaju jasnije. Promjene u kalendaru, dopuštena kritika i mali darovi također objašnjavaju zašto poređenja s Božićem zahtijevaju oprez.
Kojem su bogu bile posvećene Saturnalije i kada su se slavile?
Saturnalije su bile posvećene Saturnu, bogu povezanom sa sjemenom i sjetvom. Njihova veza s poljoprivredom važna je za razumijevanje praznika. Kolumela je pisao da jesenju sjetvu treba završiti do početka decembra. Praznik je, dakle, dolazio nakon polaganja sjemena u zemlju. Tako je decembarsko slavlje bilo povezano s poljoprivrednim ciklusom.
Službeni dan praznika bio je 17. 12. Međutim, u Ciceronovo vrijeme slavlje je već trajalo sedam dana, do 23. 12. Kada naiđete na različite podatke o trajanju Saturnalija, razlikujte službeni praznik od dužeg slavlja ustaljenog običajem. Ti se kalendari nisu uvijek podudarali.
August je službeni praznik ograničio na tri dana kako sudovi ne bi predugo ostajali zatvoreni. Kaligula ga je produžio na pet dana. Uprkos tim promjenama, običaj slavljenja tokom cijele sedmice se nastavio. Trajanje praznika bilo je zato i praktično pitanje: koliko dugo svakodnevni poslovi mogu biti obustavljeni?
Saturnov hram na Rimskom forumu bio je jedno od obrednih središta Saturnalija. Nakon prinošenja žrtve slijedila je javna gozba. Livije je za 217. godinu p. n. e. zabilježio lektisternij, obrednu gozbu u kojoj je učestvovao i lik boga. Gozba je, prema tome, pripadala i vjerskim obredima praznika i uživanju u domaćinstvima.
Kakvu su ulogu imali gozbe, darivanje i kockanje?
Javni obroci i gozbe u domaćinstvima davali su Saturnalijama svečani karakter. Rimljani su slavlje tumačili kao ponovno stvaranje zlatnog doba pod Saturnom. U tom mitskom vremenu zemlja je davala obilje bez rada. Gozba je tu zamisao činila opipljivom kroz hranu i zajedničko uživanje.
Opisi slavlja u domaćinstvima bilježe nekoliko različitih običaja za stolom. Gospodari i porobljeni ljudi mogli su jesti zajedno. Porobljeni su mogli prvi dobiti obrok, a gospodari su ih mogli posluživati. Te su razlike važne jer nijedan pojedinačni prizor gozbe ne obuhvata sve sačuvane opise Saturnalija.
Među darovima bile su svijeće zvane cerei i male figure od terakote zvane sigillaria. English Heritage objašnjava da su bijele svijeće cerei poklanjane kao simbol povećanja količine svjetlosti nakon zimskog solsticija. Mala svijeća je zato, uz ulogu poklona, mogla nositi i značenje povezano s godišnjim dobom.
Kockanje je predstavljalo još jedno odstupanje od svakodnevnih ograničenja. Igre kockicama i kockanje, inače zabranjeni ili osuđivani, bili su dopušteni tokom Saturnalija, uključujući i porobljenim ljudima. Igrači su kao ulog koristili novac i orašaste plodove. Dopuštenje za učešće bilo je dio privremenog ublažavanja svakodnevnih pravila.
Ako ste ikada dobili poklon koji vas je razočarao, kod Katula ćete prepoznati poznatu situaciju iz svakodnevnog života. Njegova pjesma 14 podrugljiv je odgovor na knjigu loše poezije koju mu je prijatelj poslao kao dar za Saturnalije. Darivanje je moglo izazvati zadirkivanje i ljutnju, kao i zadovoljstvo.
Šta je značila zamjena uloga robova i gospodara i gdje su bile njene granice?
Zamjena uloga tokom Saturnalija davala je porobljenim ljudima privremene povlastice u društvu koje ih je i dalje držalo u ropstvu. Dobiti obrok prvi, jesti zajedno s gospodarom ili biti poslužen njegovom rukom mijenjalo je njihov odnos tokom prazničnog susreta. Nije ga trajno preoblikovalo.
Makrobije u djelu Saturnalije 1.24.22–23 opisuje naročito jasan redoslijed. Porobljeni ljudi dobijaju hranu pripremljenu kao za gospodara. Tek nakon toga postavlja se gospodarev sto. Zamjena se odnosila i na kvalitet gostoprimstva i na redoslijed kojim su ljudi bili ugošćeni.
I govor je mogao biti manje ograničen. Horacije je prazničnu slobodu nazivao „decembarskom slobodom“. U dvije satire dopustio je porobljenom govorniku da kritikuje svog gospodara. Pravo na oštre riječi bilo je još jedan način na koji je praznik privremeno ublažavao očekivanu poslušnost.
Zlatno doba davalo je okvir tim zamjenama uloga. Rimljani su Saturnovu vladavinu povezivali s obiljem bez rada, a Saturnalije su nakratko oživljavale taj zamišljeni svijet. Zajednička zadovoljstva i izmijenjeno ponašanje pripadali su prazniku čije su slobode imale jasno određen kraj.
Zato zamjenu uloga posmatrajte zajedno s njenim ograničenjem: završetkom Saturnalija vraćala se uobičajena društvena hijerarhija. Privremena jednakost opisana u proslavama nije ukidala ropstvo. Gospodar koji je posluživao obrok ostajao je gospodar nakon praznika, a porobljeni gost ostajao je u ropstvu.
Hronologija
- 217. p. n. e.: Livijev prikaz za tu godinu bilježi lektisternij tokom Saturnalija, uz uključivanje lika boga u gozbu.
- Do Ciceronovog vremena: Slavlje se proširilo na period od 17. 12. do 23. 12.
- Za vrijeme Augusta: Službeni praznik ograničen je na tri dana kako bi sudovi kraće ostajali zatvoreni.
- Za vrijeme Kaligule: Službeni praznik produžen je na pet dana, dok se običaj slavljenja tokom cijele sedmice nastavio.
- 354. godine: Hronografija je u odvojenim zapisima navela Saturnalije 17. 12. i Isusovo rođenje 25. 12.
- 430-ih godina: Prema datiranju u naučnoj literaturi, Makrobije je vjerovatno u tom periodu napisao svoje Saturnalije.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Saturnov kip od slonovače u njegovom hramu imao je vunene sveze oko stopala. Tokom praznika te su sveze popuštane. Taj obred daje Saturnalijama konkretnu sliku oslobađanja: čak je i prikaz boga prolazio kroz privremenu promjenu radi proslave.
Porobljeni ljudi mogli su tokom Saturnalija nositi i pileus. Ta kapa od filca obično se povezivala s oslobođenim ljudima. Njeno nošenje tokom praznika bilo je dio izmijenjenih vanjskih obilježja društvenog položaja. Povratak uobičajene hijerarhije nakon praznika pokazivao je granicu te slobode.
Praznična zabava mogla je uključivati i osobu koja je upravljala njenim tokom. Prema Tacitu, mladi Neron izabran je da vodi zabavu tokom Saturnalija i naredio je Britaniku da pjeva. Ta epizoda poznatoj slici jela, poklona i kockica dodaje i nastup po naredbi.
Aulo Gelije opisao je drugačiju vrstu zabave u Atini. Tokom Saturnalija učesnici su postavljali pitanja o starim pjesnicima. Kada bi pitanja ostala bez odgovora, posvećivali su Saturnu lovorov vijenac. Poznavanje književnosti tako je moglo postati dio prazničnih igara.
Makrobijeve Saturnalije u sedam knjiga koriste praznik kao okvir za književni razgovor. Djelo okuplja 12 gostiju u Pretekstatovoj kući tokom tri praznična dana. Vjerovatno je napisano 430-ih godina, dok je razgovor smješten približno u 382–383. godinu. Vrijeme nastanka djela i vrijeme zamišljenog okupljanja, dakle, pripadaju različitim datumima.
Zašto je teško dokazati da su se Saturnalije neposredno pretvorile u Božić?
Decembarski termin Saturnalija, darovi i gozbe navode na poređenja s Božićem. Ipak, Hronografija iz 354. godine odvojeno bilježi Saturnalije 17. 12. i Isusovo rođenje 25. 12. Zbog te je razlike teško odbraniti jednostavnu tvrdnju da je jedan praznik postao drugi.
Teorija zamjene pretpostavlja da je datum Božića odabran kako bi se suprotstavio paganskim proslavama. Među njima su Saturnalije i praznik Nepobjedivog Sunca, Sol Invictus, 25. 12. To je objašnjenje izbora datuma, a ne neposredan dokaz da su same Saturnalije preimenovane u Božić.
Andrew McGowan naglašava da ranokršćanski tekstovi ne objašnjavaju izbor datuma Božića kao pokušaj zamjene paganskih praznika. Druga teorija polazi od računanja. Ona Isusovo začeće smješta na 25. 3., isti datum koji je pripisivan njegovoj smrti. Zatim se računa devet mjeseci unaprijed, do 25. 12.
McGowan dopušta mogućnost da su paganski običaji ušli u božićno slavlje nakon četvrtog vijeka. Također naglašava da porijeklo izbora datuma 25. 12. ostaje nerazjašnjeno. Možete prepoznati slične sezonske običaje i istovremeno uvažiti tu neizvjesnost: zajednički običaji sami po sebi ne dokazuju neposredan preobražaj jednog praznika u drugi.
Često postavljana pitanja
Jesu li Saturnalije uvijek trajale sedam dana?
Njihovo službeno trajanje se mijenjalo. Službeni dan bio je 17. 12., a u Ciceronovo vrijeme slavlje se protezalo do 23. 12. August je službeni praznik ograničio na tri dana, a Kaligula ga je produžio na pet.
Jesu li porobljeni ljudi tokom Saturnalija postajali slobodni?
Sloboda je bila privremena. Porobljeni ljudi mogli su uživati posebno gostoprimstvo, kockati se, nositi pileus i kritikovati gospodare u granicama prazničnih sloboda. Nakon toga vraćala se uobičajena hijerarhija.
Koji su bili uobičajeni darovi za Saturnalije?
Među darovima bile su svijeće zvane cerei i male figure od terakote zvane sigillaria. Katulova pjesma 14 također bilježi prijateljev poklon loše poezije i podrugljiv odgovor primaoca.
Jesu li se Saturnalije slavile na Božić?
Službeni dan Saturnalija bio je 17. 12., a prema ustaljenom običaju slavlje je trajalo do 23. 12. Hronografija iz 354. godine navela ih je odvojeno od Isusovog rođenja 25. 12.
Izvori
- Vikipedija na turskom — Saturnalia tr.wikipedia.org
- Encyclopaedia Romana — Saturnalia penelope.uchicago.edu
- Vikipedija na engleskom — Saturnalia en.wikipedia.org
- English Heritage — Božićne svjetiljke english-heritage.org.uk
- Cambridge University Press — Sveci i učesnici simpozija, poglavlje o Makrobiju cambridge.org
- Andrew McGowan / Društvo za biblijsku arheologiju — Kako je 25. 12. postao Božić biblicalarchaeology.org
FAQ
Kada su Rimljani slavili Saturnalije?
Službeni dan praznika bio je 17. 12. U Ciceronovo vrijeme slavlje se već protezalo do 23. 12., iako su carevi mijenjali trajanje službenog praznika.
Jesu li gospodari zaista služili porobljene ljude?
Antički izvori opisuju gospodare koji poslužuju porobljene ljude, zajedničke obroke i običaj da se porobljeni prvi ugoste. To su bili privremeni praznični običaji, nakon kojih se vraćala uobičajena hijerarhija.
Koji su se darovi razmjenjivali tokom Saturnalija?
Među darovima bile su svijeće zvane cerei i male figure od terakote zvane sigillaria. Katulova pjesma 14 opisuje i poklonjenu zbirku loše poezije.
Jesu li Saturnalije postale Božić?
Neposredan preobražaj teško je dokazati. Hronografija iz 354. godine odvojeno bilježi Saturnalije 17. 12. i Isusovo rođenje 25. 12., dok različite teorije objašnjavaju izbor datuma Božića.
Image: Saturnalia by Antoine Callet.jpg — Themadchopper, Antoine-François Callet, CC0
