Hadrijanov zid (turski: Hadrian Duvarı) nalazi se na sjeveru Engleske. Proteže se 118 kilometara od Wallsenda na rijeci Tyne do Bowness-on-Solwaya. Rimljani su ga počeli graditi oko 122. godine n. e. kako bi ojačali granicu, usporili pljačkaške upade i nadzirali kretanje i trgovinu preko kontrolisanih prijelaza.
Zašto su ovoj granici, uz prepreke, bile potrebne i kapije? Male utvrde povezivale su sjeverne i južne ulaze, dok su u obližnjim kulama boravili vojnici na straži. Ako pratite te veze, lakše ćete razumjeti zid: njegova trasa, odbrambene prepreke i svakodnevne aktivnosti činile su jedinstven sistem.
Kada je Hadrijanov zid izgrađen i kuda se protezao?
Gradnja se povezuje s posjetom cara Hadrijana Britaniji 122. godine n. e. Za završetak zida bilo je potrebno najmanje šest godina. Na njemu su radili vojnici iz tri legije stacionirane u Britaniji: II Augusta, VI Victrix i XX Valeria Victrix. U gradnji je, dakle, učestvovalo više vojnih formacija.
Trasa je presijecala sjevernu Englesku između Wallsenda na istoku i Bowness-on-Solwaya na zapadu. UNESCO navodi dužinu od 118 kilometara. Te krajnje tačke određuju položaj granice preciznije od čestog opisa rimskog zida negdje blizu Škotske.
Na središnjem dijelu, između Sewingshieldsa i Walltowna, zid je pratio litice Whin Silla okrenute prema sjeveru. Strm teren pružao je prirodnu prepreku. Na drugim mjestima dodatnu zaštitu pružao je veliki jarak sjeverno od zida. Odnos između zidanih dijelova i terena mijenjao se duž trase.
Zapadni dio imao je i drugačiji početak. Između rijeke Irthing i zaljeva Solway Firth graditelji su u početku koristili blokove busena. Taj zid od busena kasnije je zamijenjen kamenim. Ako cijelu granicu zamišljate kao kamenu građevinu od prvog dana, za ovaj zapadni dio trebate zamisliti drugačiju sliku.
Promjene su se nastavile tokom gradnje. Prije nego što je prvobitni plan ostvaren, duž linije zida dodano je 14 velikih utvrda. Njihovo uvođenje promijenilo je početni raspored malih utvrda i kula. Sačuvani ostaci granice odražavaju odluke donesene dok su radovi već bili u toku.
Koje su bile njegove uloge u odbrani, nadzoru kretanja i trgovini?
Hadrijanov zid bio je važan dio sjeverozapadne granice Rimskog Carstva oko 300 godina. Njegova odbrambena uloga oslanjala se na više elemenata. Jarci, prirodne litice, osmatračnice i obližnje utvrde činili su sistem koji je mogao otežati kretanje i omogućiti vojnu reakciju.
Arheolog Nick Hodgson smatra da su fizičke prepreke usporavale grupe koje su prelazile granicu radi pljačke. To zadržavanje davalo je obližnjim utvrdama vrijeme da pošalju pojačanje. Prema ovom tumačenju, glavna odbrambena vrijednost zida bila je u otežavanju prijelaza i dobijanju vremena za reakciju vojnika.
Hodgson ovaj argument suprotstavlja tumačenjima koja zidu ne pripisuju nikakvu odbrambenu ni taktičku svrhu. Razlika je važna jer prepreka može imati vojnu funkciju i kada ne zaustavlja svaki prijelaz. Usporavanje pljačkaša samo po sebi bilo je važan cilj u njegovom objašnjenju granice.
Sjeverni jarak pojačavao je prepreku tamo gdje je litice već nisu pružale. U Wallsendu su arheolozi pronašli i redove jama između jarka i zida. One se tumače kao ležišta za prepreke od zašiljenih grana. Takve prepreke uklapale bi se u Hodgsonovo objašnjenje usporavanja napadača.
Prolazi su imali i drugu ulogu. Hodgson opisuje prijelaze kao mjesta na kojima su nadzirani trgovina i kontakti između ljudi koji su dolazili sa sjevera i rimske teritorije. Granica je tako spajala prepreke s kontrolisanim prolazom. Njene kapije bile su dio njene svrhe, zajedno s odbrambenim preprekama.
Zamislite kontrolisani ulaz kojim se koristite u svakodnevnom životu: prepreka usmjerava kretanje prema mjestu na kojem se ulazak može nadzirati. To poređenje pomaže vam da razumijete prolaze kroz zid. Ovdje su unutrašnji putevi kroz male utvrde povezivali sjeverne i južne kapije te određivali pravce prelaska granice.
Kako su funkcionisale utvrde, prolazi i garnizoni?
Male utvrde, poznate kao milecastles, stajale su na razmacima od približno jedne rimske milje. Putevi unutar njih povezivali su kapije na suprotnim stranama zida. Ako želite razumjeti kako su ljudi mogli prelaziti utvrđenu granicu, ovi upareni ulazi korisna su polazna tačka.
Između svake dvije susjedne male utvrde nalazile su se dvije osmatračnice. Rimska milja iznosila je oko 1,48 kilometara, pa su kule dijelile taj razmak na tri dionice za osmatranje. Takav raspored osiguravao je osmatračka mjesta duž linije između malih utvrda.
Kule su služile i svakodnevnom vojničkom životu. Male grupe vojnika koristile su ih za kuhanje, spavanje i odmor dok su obavljale patrolne i osmatračke dužnosti. Osmatračnica je tako bila i mjesto nadzora i prostor u kojem su vojnici zaduženi za taj posao mogli boraviti između dužnosti.
Garnizone su uglavnom činili vojnici pomoćnih jedinica, poznatih kao auxilia, regrutovani iz različitih dijelova Carstva. U velikim utvrdama bile su smještene jedinice od 500 ili 1.000 ljudi. Te snage treba razlikovati od legionara koji su učestvovali u gradnji. Dokazi nam govore i o graditeljima i o trupama koje su uglavnom služile na granici.
Južno od zida nalazio se Vallum. Njegov tipični poprečni presjek činili su jarak širok oko šest metara i dubok tri metra te dva zemljana nasipa između kojih se jarak nalazio. Zajedno sa sjevernim jarkom pokazuje zašto granicu treba razumjeti kao širi sklop zemljanih radova i vojnih građevina.
Je li to bila granica između Engleske i Škotske?
Hadrijanov zid nalazi se u cijelosti u Engleskoj. Nikada nije činio granicu između Engleske i Škotske. Njegov položaj pripada historiji rimske granice. Trasu od Wallsenda do Bowness-on-Solwaya ne treba poistovjećivati s tom kasnijom državnom granicom.
Rimska granična politika išla je i dalje od ove linije. Antonin Pije je 142. godine n. e. započeo gradnju Antoninovog zida na području današnje Škotske. Taj zid, dug oko 60 kilometara, privremeno je pomjerio rimsku granicu sjeverno od Hadrijanovog zida.
Antoninov zid napušten je nakon približno 20 godina upotrebe. Rimska vojska potom se vratila na Hadrijanov zid, koji je ponovo postao glavna granična linija. To pomjeranje objašnjava zašto je dugotrajna važnost Hadrijanovog zida obuhvatala i razdoblje u kojem ga je zamijenio drugi zid dalje na sjeveru.
Hronologija
- 122. godina n. e.: Hadrijan je posjetio Britaniju. Početak gradnje Hadrijanovog zida obično se smješta u ovu godinu.
- 142. godina n. e.: Antonin Pije započeo je gradnju Antoninovog zida dalje na sjeveru.
- Nakon približno 20 godina upotrebe: Antoninov zid je napušten, a rimska vojska vratila se na Hadrijanov zid.
- 403–406. godina n. e.: Iskovani su najkasniji rimski novčići pronađeni duž zida.
- Od sredine devetnaestog vijeka: John Clayton, John Hodgson i John Collingwood Bruce istakli su se u istraživanju i zaštiti zida.
- 1987. godina: Hadrijanov zid upisan je na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine.
Pojedinosti koje nećete pronaći u vodičima
Na nekim dionicama temelji čuvaju trag promjene plana. Graditelji su smanjili planiranu širinu pojedinih dijelova zida nakon što su širi temelji već bili pripremljeni. Zatim su uži zid podigli na tim širim osnovama. Tako je ostao materijalni dokaz izmijenjenog projekta.
Mostovi su omogućavali da granična linija pređe preko rijeka North Tyne, Irthing i Eden. U početku su tim prijelazima mogli prolaziti samo pješaci. Tokom druge polovine drugog vijeka prilagođeni su vozilima. Promjena njihove propusne sposobnosti još je jedan primjer naknadnog prilagođavanja granice.
Rimljani su izrađivali i male suvenirske posude s imenima utvrda duž zida. Među ukrasima su bili oblici za koje se smatra da prikazuju sam zid. Ti predmeti svode granicu na veličinu nečega što je čovjek mogao držati u ruci, s imenima njenih vojnih mjesta zabilježenim na posudi.
Najkasniji rimski novčići pronađeni duž zida iskovani su između 403. i 406. godine n. e. I oni pripadaju priči o zidu, uz vrijeme njegove gradnje, promjene odbrambenog sistema i kasniju ponovnu upotrebu.
Šta se dogodilo sa zidom nakon rimske vlasti?
Nakon rimske vlasti kamen sa zida ponovo je korišten za obližnje zamkove, crkve, seoska gazdinstva i kuće. Dijelovi granice tako su postali građevinski materijal za objekte s veoma različitim namjenama.
Od sredine devetnaestog vijeka John Clayton, John Hodgson i John Collingwood Bruce istakli su se u istraživanju i zaštiti zida. Njihov rad dio je historije njegovog očuvanja. Hadrijanov zid je 1987. godine upisan na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine.
Često postavljana pitanja
Gdje počinje i završava Hadrijanov zid?
Proteže se između Wallsenda na rijeci Tyne na istoku i Bowness-on-Solwaya na zapadu. Cijela trasa nalazi se na sjeveru Engleske, a UNESCO navodi dužinu od 118 kilometara.
Koliko je trajala gradnja?
Početak gradnje obično se smješta oko 122. godine n. e. i povezuje s Hadrijanovom posjetom Britaniji. Za završetak radova bilo je potrebno najmanje šest godina. Plan je mijenjan prije nego što je prvobitna zamisao ostvarena.
Jesu li ljudi mogli prolaziti kroz zid?
Da. Kroz male utvrde prolazili su putevi koji su povezivali sjeverne i južne kapije. Prema Nicku Hodgsonu, prijelazi su služili nadzoru trgovine i kontakata s ljudima koji su sa sjevera dolazili na rimsku teritoriju.
Ko je služio u garnizonima?
Garnizone su uglavnom činili vojnici pomoćnih jedinica, poznatih kao auxilia, regrutovani širom Carstva. U velikim utvrdama bile su smještene jedinice od 500 ili 1.000 ljudi. Manje grupe koristile su osmatračnice za osmatranje, patrolne dužnosti i svakodnevni boravak.
Izvori
- English Heritage — Historija Hadrijanovog zida english-heritage.org.uk
- UNESCO — Granice Rimskog Carstva whc.unesco.org
- Plan upravljanja Hadrijanovim zidom — Opis visithadrianswall.co.uk
- English Heritage — Značaj Hadrijanovog zida english-heritage.org.uk
- Archaeology — Odbrambena strategija archaeology.org
- English Heritage — Historija kula Leahill i Piper Sike production.english-heritage.org.uk
- Wikipedia — Hadrijanov zid en.wikipedia.org
- Vikipedi — Hadrijanov zid tr.wikipedia.org
FAQ
Gdje se nalazi Hadrijanov zid?
Hadrijanov zid nalazi se u cijelosti na sjeveru Engleske. Proteže se od Wallsenda na rijeci Tyne na istoku do Bowness-on-Solwaya na zapadu.
Zašto su Rimljani izgradili Hadrijanov zid?
Njegove prepreke usporavale su pljačkaške grupe i tako obližnjim utvrdama davale vrijeme da pošalju pojačanje. Prolazi kroz zid služili su i nadzoru kretanja, trgovine i kontakata s ljudima koji su dolazili sa sjevera.
Kada je izgrađen Hadrijanov zid?
Početak gradnje obično se smješta oko 122. godine n. e. i povezuje s Hadrijanovom posjetom Britaniji. Za završetak radova bilo je potrebno najmanje šest godina.
Je li Hadrijanov zid bio granica između Engleske i Škotske?
Ne. Zid se nalazi u cijelosti u Engleskoj i nikada nije činio granicu između Engleske i Škotske.
Image: 2018-06-07 Sycamore Gap Tree (Acer pseudoplatanus), next to Hadrian’s Wall UK.jpg — Gordon Leggett, CC BY-SA 4.0
