Republika Turska · 1923 –

Progresivna republikanska stranka: prva opozicija Turske

Progresivna republikanska stranka, osnovana u Ankari 17. 11. 1924., bila je prva opoziciona stranka Republike Turske. Njen program zagovarao je liberalizam i demokratiju, ali je vlada u junu 1925. naredila njeno zatvaranje zbog spornih optužbi o povezivanju religije i politike.

8 min čitanja7 izvoraObjavljeno: 4 Novembra 2026Posljednja provjera: 4 Novembra 2026
Redakcija Köküne Kadar TVNaša načela korištenja izvora

Šta je bila Progresivna republikanska stranka u Turskoj?

Progresivna republikanska stranka bila je prva opoziciona stranka Republike Turske. Osnovana je u Ankari 17. 11. 1924., gdje joj je bilo i sjedište. Vlada je naredila njeno zatvaranje 3. 6. 1925. Time je završen njen kratki politički život.

Osnivači stranke strahovali su da bi vlast bez opozicije mogla postati autoritarna. Njihov program prihvatao je republiku kao oblik državnog uređenja. Liberalizam i demokratiju navodio je kao osnovna stranačka načela. Prema njihovom javno iznesenom stavu, opozicija je imala svoje mjesto unutar republikanskog sistema.

Ako istražujete republikansku historiju Turske, ova stranka približit će vam konkretan spor o političkoj moći. Njen program tražio je decentralizaciju i neutralnog predsjednika države. Njeno zatvaranje otvorilo je drugo pitanje: koliko je opoziciona stranka mogla djelovati dok je vlada raspolagala širokim vanrednim ovlastima?

Kako se Progresivna republikanska stranka zvala na turskom?

Terakkiperver Cumhuriyet Fırkası turski je naziv koji trebate prepoznati uz naziv Progresivna republikanska stranka. Organizacija je osnovana u Ankari. Ali Fuat-paša predao je prijavu za njeno osnivanje ministru unutrašnjih poslova Recep-begu (Recep Bey) 17. 11. 1924. Uz prijavu je dostavio program, pravilnik i deklaraciju.

Pet vodećih osnivača bili su Kâzım Karabekir, Rauf Orbay, Ali Fuat Cebesoy, Refet Bele i Adnan Adıvar. Karabekir je postao predsjednik stranke 26. 11. 1924. Adıvar i Orbay bili su potpredsjednici. Cebesoy je postao generalni sekretar. Ta imena povezuju osnivačke dokumente s rukovodstvom stranke.

Njena parlamentarna podrška rasla je zahvaljujući izlascima iz Narodne stranke. Do 22. 11. 1924. tu su stranku napustila 32 poslanika. Od njih se 28 pridružilo Progresivnoj republikanskoj stranci. Četvorica su ostala nezavisna. Te brojke pokazuju razliku između ukupnog broja onih koji su napustili stranku i broja onih koji su pristupili novoj opozicionoj organizaciji.

Za šta se zalagala Progresivna republikanska stranka?

Prva dva člana programa utvrdila su republikanska i liberalna opredjeljenja stranke. Prvi je odredio republiku kao oblik državnog uređenja. Drugi je naveo liberalizam i demokratiju kao temeljna načela. Te odredbe daju vam čvršću osnovu za razumijevanje stranke nego samo njen engleski naziv.

Stranka je podržavala decentralizaciju. Tražila je i da predsjednik države ostane politički neutralan i odrekne se poslaničkog mandata. Ti prijedlozi odnosili su se na raspodjelu ovlasti. Obuhvatali su i odnos centralne i lokalne vlasti i položaj predsjednika države u političkom životu.

Osmi član predlagao je neposredne izbore poslanika glasanjem građana u jednom stepenu. Član 13. predlagao je zabranu članstva u bilo kojoj političkoj stranci službenicima plaćenim iz državnog budžeta. Uz predsjedničku neutralnost, te odredbe postavljale su konkretna ograničenja preklapanju javne službe i stranačke pripadnosti.

Član 13. možete povezati sa svakodnevnim životom kroz platu javnog službenika i njegovo političko članstvo. Predloženo pravilo odnosilo se na službenike koji primaju platu iz državnog budžeta. Praktično pitanje bilo je jednostavno: treba li neko koga plaća država istovremeno pripadati političkoj stranci? Odgovor programa bio je odričan.

Šesti član proglasio je poštovanje vjerske misli i vjerovanja. Ta odredba kasnije je postala središnji dio obrazloženja za zatvaranje stranke. Spor se odnosio na tumačenje tog poštovanja: je li riječ o načelnom stavu ili o formulaciji koja dopušta korištenje religije u političke svrhe?

Detalji koje nećete naći u vodičima

Program stranke sadržavao je 58 članova. Nadahnuće je crpio iz programa britanske Konzervativne stranke i francuske Radikalno-socijalističke stranke. Ti utjecaji stajali su uz njeno izričito opredjeljenje za liberalizam i demokratiju. Program je sadržavao i konkretne prijedloge o izborima, zapošljavanju u javnoj službi i funkciji predsjednika države.

Prvi ogranak otvoren je u Urfi. Uslijedilo je organiziranje u Sivasu, Istanbulu, Orduu i Trabzonu. Ipak, do kraja decembra 1924. uspostavljanje stranačke organizacije bilo je završeno samo u Sivasu. Otvaranje ogranaka i dovršavanje lokalne organizacije predstavljali su, dakle, različite faze širenja stranke.

Predaja osnivačkih dokumenata i imenovanje rukovodstva također su imali različite datume. Ali Fuat-paša predao je dokumente 17. 11. 1924. Karabekir je postao predsjednik 26. 11. 1924. Osnivanje stranke, pridruživanje poslanika i uspostavljanje rukovodstva odvijali su se kroz nekoliko događaja tokom tog mjeseca.

Kako je ustanak šejha Saida promijenio položaj stranke?

Ustanak šejha Saida počeo je 13. 2. 1925. Progresivna republikanska stranka podržala je mjere koje je vlada poduzela protiv ustanka. Istovremeno se protivila vanrednim ovlastima. Njen odgovor povezivao je podršku vladinom djelovanju s prigovorima na obim vladinih ovlasti.

Zakon o održavanju reda usvojen je 4. 3. 1925. Vladi je dao široke ovlasti i poslužio kao pravna osnova za zatvaranje stranke. Ranija zabrinutost opozicije zbog koncentracije vlasti sada se povezala sa zakonom koji je omogućavao djelovanje protiv njene vlastite organizacije.

Dio ovog razdoblja bilo je i suđenje jednom lokalnom organizatoru. Penzionisani potpukovnik Mehmet Fethi-beg (Mehmet Fethi Bey) radio je na organiziranju stranke u Urfi, Siv ereku i Mardinu. Njegovo suđenje pred Istočnim sudom nezavisnosti počelo je 30. 4. 1925. Bio je optužen za korištenje religije u političke svrhe.

Mehmet Fethi-beg osuđen je na pet godina robije. Njegov predmet odnosio se na konkretnog organizatora i njegove aktivnosti. Širi historijski spor odnosi se na vezu između stranke i ustanka. Historičar Walter F. Weiker smatrao je da je tu vezu izuzetno teško utvrditi.

Zašto je Progresivna republikanska stranka zatvorena?

Vijeće ministara naredilo je 3. 6. 1925. zatvaranje svih stranačkih centrala i ogranaka na osnovu Zakona o održavanju reda. Odluka se odnosila na cijelu organizaciju. Njome je okončan pokušaj stranke da pod Karabekirovim predsjedavanjem održi republikansku opoziciju.

Službeno obrazloženje bilo je usmjereno na šesti član. U odluci o zatvaranju tvrdilo se da su njegove formulacije o vjerskom uvjerenju korištene za unošenje religije u politiku i ohrabrivanje reakcionarnih krugova. To je bila optužba vlade. Stranački čelnici osporavali su i optužbu i takvo tumačenje svog programa.

Rauf Orbay kasnije je u svojim memoarima branio šesti član. Tvrdio je da taj član izražava namjeru da se izbjegnu vjerski fanatizam i politička zloupotreba religije. Njegov prikaz stavljao je istu odredbu u drugačije svjetlo od onog u vladinom obrazloženju zatvaranja.

Ali Fuat-paša i drugi članovi stranke također su odbacili optužbe. Svoje aktivnosti opisivali su kao zakonito opoziciono djelovanje zasnovano na ustavu. Njihova odbrana vraćala se na osnivački stav stranke: opoziciona organizacija mogla je prihvatati republiku i istovremeno osporavati način na koji vlada koristi vlast.

Weikerovo tumačenje zadržava još jednu razliku. Smatrao je da je izuzetno teško povezati stranku s ustankom šejha Saida. Ipak, nije isključivao moguće kontakte pojedinih lokalnih članova s ustanicima. Mogući lokalni kontakti i utvrđena povezanost stranke kao organizacije dvije su različite tvrdnje.

Hronologija

  • 17. 11. 1924.: U Ankari je osnovana Progresivna republikanska stranka.
  • 26. 11. 1924.: Kâzım Karabekir postao je predsjednik stranke.
  • 13. 2. 1925.: Počeo je ustanak šejha Saida.
  • 4. 3. 1925.: Usvojen je Zakon o održavanju reda.
  • 30. 4. 1925.: Počelo je suđenje Mehmet Fethi-begu pred Istočnim sudom nezavisnosti.
  • 3. 6. 1925.: Vijeće ministara naredilo je zatvaranje svih stranačkih centrala i ogranaka.
  • 4. 6. 1925.: Odluka o zatvaranju stupila je na snagu, prema publikaciji Centra za istraživanje Atatürka.

Zašto se navode različiti datumi zatvaranja?

Publikacija Centra za istraživanje Atatürka razlikuje odluku Vijeća ministara od 3. 6. 1925. i njeno stupanje na snagu 4. 6. 1925. Wikipedia na engleskom jeziku navodi 5. 6. 1925. kao datum zatvaranja. Ako naiđete na različite datume, razlika između donošenja odluke i njenog provođenja pomaže vam da razumijete dio tog neslaganja.

Najjasniji slijed prati zasebno utvrđene postupke: Vijeće ministara odlučilo je o zatvaranju 3. 6. 1925., a odluka je, prema Centru za istraživanje Atatürka, stupila na snagu 4. 6. 1925. Razlikovanje tih postupaka olakšava praćenje posljednjih dana stranke. Tako se svaki navedeni datum ne tretira kao datum istog događaja.

Često postavljana pitanja

Ko je vodio Progresivnu republikansku stranku?

Kâzım Karabekir postao je predsjednik 26. 11. 1924. Rauf Orbay i Adnan Adıvar bili su potpredsjednici. Ali Fuat Cebesoy bio je generalni sekretar.

Je li bila republikanska ili liberalna stranka?

Njen program povezivao je oba opredjeljenja. Prihvatao je republiku kao oblik državnog uređenja i navodio liberalizam i demokratiju kao osnovna načela.

Je li stranka podržavala ustanak šejha Saida?

Stranka je podržavala vladine mjere protiv ustanka, a protivila se vanrednim ovlastima. Njeni čelnici odbacili su optužbe iznesene tokom postupka zatvaranja. Neposredna organizaciona povezanost s ustankom ostaje sporna.

Šta je okončalo njen kratki politički život?

Odluka Vijeća ministara o zatvaranju od 3. 6. 1925. obuhvatala je sve stranačke centrale i ogranke. Zasnivala se na Zakonu o održavanju reda, usvojenom 4. 3. 1925.

Izvori

  1. Vikipedi — Terakkiperver Cumhuriyet Fırkası tr.wikipedia.org
  2. Wikipedia — Progresivna republikanska stranka (Turska)) en.wikipedia.org
  3. Atatürkova enciklopedija — Terakkiperver Cumhuriyet Fırkası ataturkansiklopedisi.gov.tr
  4. Časopis Centra za istraživanje Atatürka — Kako je štampa tumačila događaje u prvim godinama Republike atamdergi.gov.tr
  5. Centar za istraživanje Atatürka — Historija Republike Turske II atam.gov.tr
  6. Ahmet Yeşil — Suđenje Mehmet Fethi-begu pred Istočnim sudom nezavisnosti dergipark.org.tr
  7. Resul Babaoğlu — Slučaj i tok događaja vezanih za Progresivnu republikansku stranku u svjetlu Nutuka i memoara dergipark.org.tr

FAQ

Šta je bila Progresivna republikanska stranka u Turskoj?

Bila je prva opoziciona stranka Republike Turske, osnovana u Ankari 17. 11. 1924. Njen program navodio je liberalizam i demokratiju kao osnovna načela.

Kako se Progresivna republikanska stranka zvala na turskom?

Njen turski naziv bio je Terakkiperver Cumhuriyet Fırkası. Kâzım Karabekir postao je njen predsjednik 26. 11. 1924.

Zašto je Progresivna republikanska stranka zatvorena?

Vlada je tvrdila da stranka koristi religiju u političke svrhe i ohrabruje reakcionarne krugove. Stranački čelnici odbacili su te optužbe. Vijeće ministara naredilo je njeno zatvaranje 3. 6. 1925. na osnovu Zakona o održavanju reda, poznatog kao Takrir-i Sükûn.

Je li stranka bila povezana s ustankom šejha Saida?

Ta povezanost ostaje sporna. Historičar Walter F. Weiker smatrao je da je izuzetno teško utvrditi vezu između stranke i ustanka. Ipak, dopuštao je mogućnost kontakata u kojima su učestvovali pojedini lokalni članovi.

Podijeli

Primijetili ste grešku u ovom članku? Javite nam →

Ovaj članak pripremljen je uz pomoć umjetne inteligencije. Svaka tvrdnja provjerena je prema izvorima i nijedna rečenica nije objavljena bez izvora. Ako primijetiš grešku, piši nam. Naša načela korištenja izvora · Piši nam →

Povezani članci