Bitka kod Verduna (Verdun Muharebesi) trajala je gotovo deset mjeseci. Njemačko napredovanje usporili su problemi s dopremanjem municije i premještanjem artiljerije. Borbe su se proširile na obje obale Meuse, a ponovljeni napadi nisu donijeli odlučujući ishod. Francuska je održavala odbranu zahvaljujući pravcima snabdijevanja i smjeni jedinica. Ofanziva na Somi smanjila je njemački pritisak, a francuski protivnapadi potom su pomogli da se osigura pobjeda u 12. mjesecu 1916.
Douaumont je pao samo nekoliko dana nakon početka napada, ali njegovo zauzimanje nije odlučilo bitku. Da biste razumjeli zašto, morate pratiti više od toga ko je držao pojedinu tvrđavu. Objašnjenje povezuje njemačke ciljeve, francuski transport, iscrpljenost vojnika i promjenu pritiska nakon početka ofanzive na Somi.
Zašto su njemački komandanti napali Verdun?
Krajem 1915. načelnik njemačkog Generalštaba Erich von Falkenhayn želio je velikim porazom prisiliti Francusku na separatni mir. Verdun je imao i stratešku vrijednost. Istureni dio francuskog fronta oko grada pružao je polazište za ofanzivu prema Woëvreu. Ona je mogla ugroziti njemačke komunikacijske pravce na Zapadnom frontu.
Francuske pripreme ostavile su slabosti u odbrani. U 8. mjesecu 1915. Joffre je prebacio teške topove i municiju iz verdunskih tvrđava na druge frontove. Time su utvrđenja oslabljena prije njemačkog napada. Ofanziva je počela 21. 2. 1916., nakon odgađanja zbog lošeg vremena.
Falkenhaynova tačna namjera i dalje je predmet rasprave. Božićni memorandum, iznesen u njegovom prikazu objavljenom 1920., predlagao je nanošenje velikih gubitaka kod Belforta ili Verduna. Bilo je riječ o mjestima koja bi Francuzi smatrali neophodnim braniti. Na tome se zasniva poznato objašnjenje da je Verdun zamišljen kao bitka iscrpljivanja.
Historičari se ne slažu s tim objašnjenjem. Gerd Krumeich smatra da je obrazloženje o iscrpljivanju nastalo naknadno, kako bi se objasnila neuspjela ofanziva. Robert Foley smatra da je Falkenhayn od početka namjeravao voditi bitku iscrpljivanja. Zato trebate razlikovati dokumentovani cilj prisiljavanja Francuske na mir od spornog prikaza načina na koji je Falkenhayn prvobitno očekivao da će ga ostvariti.
Zašto su se borbe proširile na obje obale Meuse?
Njemačko napredovanje usporilo je krajem 2. mjeseca 1916. Potrošenu municiju trebalo je nadoknaditi. Topove je također trebalo premjestiti na nove položaje. Nastavak napredovanja prikazanog na karti zato je zavisio od transporta i premještanja artiljerije.
Francuska artiljerija na suprotnoj obali predstavljala je dodatnu prepreku. Gađala je njemačke snage s boka. Njemačke snage napale su zapadnu obalu Meuse 6. 3. 1916. kako bi ušutkale te topove. Time su proširile bojište. Umjesto da početnim napredovanjem riješi problem, ofanziva je sada obuhvatala borbe na obje obale.
Ti događaji pomažu objasniti trajanje bitke. Potrebe snabdijevanja prekidale su njemački zamah, dok je napad na zapadnoj obali proširio borbe. Ni početno napredovanje ni šira ofanziva nisu donijeli odlučujući ishod. Francuski otpor se nastavio.
Kako su tvrđave Douaumont i Vaux utjecale na bitku?
Douaumont je bio najveća tvrđava oko Verduna. Zauzimao je približno devet hektara na uzvišenju visokom 388 metara. Njemačke snage zauzele su ga 25. 2. 1916., jer posada od oko 50 ljudi nije mogla pružiti otpor. Položaj je novim zaposjednicima omogućio širok pregled okolnog terena i pružio betonske zaklone.
Zauzimanje tvrđave bilo je veliki njemački uspjeh, ali francuska odbrana se nastavila. Pétain je 26. 2. 1916. preuzeo komandu nad Drugom armijom, koja je branila Verdun. Održao je odbranu na istočnoj obali Meuse. Pad najveće tvrđave, dakle, nije završio operaciju.
Vaux pokazuje drugačiji oblik borbe. Opsada je trajala od 2. 6. 1916. do 7. 6. 1916. Borbe su se s krova tvrđave preselile u unutrašnje hodnike. Pokušaji deblokade posade nisu uspjeli, a žeđ je pojačavala iscrpljenost branilaca. Posada se predala 7. 6. 1916.
Tvrđave su utjecale i na kasnije francusko vraćanje položaja. Francuske trupe ponovo su zauzele Douaumont 24. 10. 1916. Njegov gubitak izložio je njemački položaj u Vauxu, koji su njemačke snage napustile 2. 11. 1916. Francuske trupe ušle su u Vaux bez borbe 3. 11. 1916. Nakon vraćanja tvrđava još je trebalo osigurati teren ispred njih.
Kako su francuska logistika i smjena jedinica održavale odbranu?
Željeznička pruga Verdun–Sainte-Menehould presječena je na početku ofanzive. Francusko snabdijevanje zatim je zavisilo od ceste iz Bar-le-Duca i uskotračne željeznice Meusien. Ti pravci podržavali su odbranu koja je opstajala uprkos prekidu željezničke veze i zauzimanju Douaumonta.
Obim cestovnog saobraćaja pokazuje koliki je napor bio potreban. Tokom žestokih borbi u 6. i 7. mjesecu 1916. vozila su cestom Voie Sacrée prolazila u razmacima od približno pet sekundi. Odbrana je zavisila od neprekidnog odvijanja tog saobraćaja dok je bitka trošila zalihe.
To možete povezati sa svakodnevicom: zamislite dostavni pravac na kojem vozači moraju nastaviti raditi dok potražnja raste. Kod Verduna je taj pritisak zabilježen kroz konkretne posljedice. Francuski senatori koji su istraživali snabdijevanje dokumentovali su saobraćajne nesreće uzrokovane premorom vozača. Transport je zavisio od ljudske izdržljivosti jednako kao od vozila i cesta.
Pétainov sistem noria služio je ublažavanju iscrpljenosti borbenih jedinica. Tokom 1916. jedinice su se smjenjivale na frontu kako bi se spriječilo potpuno iscrpljivanje divizija. Tako možete vidjeti kako su snabdijevanje i smjena jedinica djelovali zajedno: transport je omogućavao održavanje položaja, a jedinice koje su pristizale nastavljale su njihovu odbranu.
Ni jedno ni drugo nije činilo bitku lakom. Cestovni saobraćaj u 6. i 7. mjesecu i smjenjivanje divizija pokazuju koliko je stalnog napora zahtijevalo držanje Verduna. Francuski otpor trajao je jer je odbrana mogla nastaviti primati zalihe i zamjenjivati jedinice prije nego što bi se potpuno iscrpile.
Kako je ofanziva na Somi utjecala na borbe kod Verduna?
Britansko-francuska ofanziva na Somi počela je 1. 7. 1916. Prisilila je njemačku vojsku da smanji pritisak kod Verduna. Na bitku su zato utjecale i potrebe na drugim dijelovima fronta, uz borbe oko Meuse i njenih tvrđava.
Ta promjena nije odmah zaustavila njemačke napade. Posljednji veliki pokušaj zauzimanja Verduna zaustavljen je kod Souvillea 11–12. 7. 1916. Lokalne borbe nastavile su se i poslije toga. Ako početak ofanzive na Somi smatrate krajem bitke kod Verduna, izostavljate kasnije borbe i francusko vraćanje položaja.
Francuske trupe ponovo su zauzele Douaumont u 10. mjesecu, a u Vaux su ponovo ušle u 11. mjesecu 1916. Ofanzivom od 15. 12. 1916. do 18. 12. 1916. zatim su vratile teren ispred obje tvrđave i dodatno ih osigurale. Bitka je završila 18. 12. 1916. francuskom pobjedom, nakon dugotrajne odbrane i kasnijeg vraćanja položaja.
Hronologija
- 8. mjesec 1915.: Joffre prebacuje teške topove i municiju iz verdunskih tvrđava na druge frontove.
- 21. 2. 1916.: Počinje njemačka ofanziva kod Verduna.
- 25. 2. 1916.: Njemačke snage zauzimaju tvrđavu Douaumont.
- 26. 2. 1916.: Pétain preuzima komandu nad Drugom armijom.
- 6. 3. 1916.: Njemački napadi šire se na zapadnu obalu Meuse.
- 2–7. 6. 1916.: Tvrđava Vaux je pod opsadom; posada se predaje 7. 6. 1916.
- 1. 7. 1916.: Počinje ofanziva na Somi, koja prisiljava njemačke snage da smanje pritisak kod Verduna.
- 11–12. 7. 1916.: Zaustavljen je posljednji veliki njemački pokušaj napredovanja prema Souvilleu.
- 24. 10. 1916.: Francuske trupe ponovo zauzimaju Douaumont.
- 3. 11. 1916.: Francuske trupe ulaze u napuštenu tvrđavu Vaux.
- 15–18. 12. 1916.: Francuske snage vraćaju teren ispred tvrđava; bitka završava 18. 12. 1916.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Njemački napad prvobitno je bio pripremljen za 12. 2. 1916. Loše vrijeme odgodilo ga je do 21. 2. 1916. To odgađanje dalo je Francuzima dodatno vrijeme da ojačaju odbranu prije početka ofanzive.
Tokom opsade Vauxa posada komandanta Raynala koristila je golubove pismonoše za vezu s vanjskim svijetom. Jedan se zvao Vaillant. Taj detalj o komunikaciji dio je iste priče kao borbe u hodnicima i žeđ koja je doprinijela predaji.
Kosturnica Douaumont zajedno čuva ostatke približno 130.000 neidentifikovanih francuskih i njemačkih vojnika. Vama kao posjetiocu to zajedničko počivalište povezuje krajolik tvrđava s teškoćama utvrđivanja identiteta poginulih.
Zašto poginule, ranjene i nestale treba brojati odvojeno?
Približno 700.000 ukupnih gubitaka ne znači približno 700.000 poginulih. Zaokruženi podaci Memorijalnog centra Verdun razlikuju oko 306.000 poginulih ili nestalih od 400.000 ranjenih. Spajanje tih kategorija u broj poginulih mijenja značenje podatka.
Ukupan broj francuskih gubitaka koji navodi Robert Doughty obuhvata period od 21. 2. 1916. do 20. 12. 1916. Od 377.231 gubitka, 16 posto evidentirano je kao poginuli, 56 posto kao ranjeni, a 28 posto kao nestali. Za većinu evidentiranih kao nestali kasnije se pretpostavljalo da su poginuli. Te kategorije opisuju različite zabilježene ishode, čak i kada su ih kasnije procjene povezivale.
Procjene se razlikuju i po načinu brojanja. Njemačka medicinska statistika nije uključivala lakše ranjene, dok su francuski izvještaji obuhvatali različite vremenske periode. Ukupne brojeve ne možete direktno porediti bez provjere tih definicija. Ta razlika važna je za procjenu ljudske cijene bitke koju su produžavali stalni napadi i održavanje odbrane.
Često postavljana pitanja
Kada je počela i završila bitka kod Verduna?
Trajala je od 21. 2. 1916. do 18. 12. 1916. na području Meuse u Francuskoj. Završila je francuskom pobjedom.
Je li zauzimanje Douaumonta odlučilo bitku?
Nije. Njemačka je zauzela Douaumont 25. 2. 1916. i dobila širok pregled okolnog terena i betonske zaklone. Francuska je nastavila odbranu i ponovo zauzela tvrđavu 24. 10. 1916.
Je li ofanziva na Somi odmah zaustavila borbe kod Verduna?
Nije. Smanjila je njemački pritisak nakon 1. 7. 1916. Veliki njemački pokušaj kod Souvillea uslijedio je 11–12. 7. 1916., a lokalne borbe nastavile su se i poslije toga.
Je li kod Verduna poginulo približno 700.000 ljudi?
Nije. Taj zaokruženi zbir uključuje različite kategorije gubitaka. Memorijalni centar Verdun odvaja približno 306.000 poginulih ili nestalih od 400.000 ranjenih.
Izvori
- Vikipedija — Bitka kod Verduna tr.wikipedia.org
- Memorijalni centar Verdun — Bitka kod Verduna memorial-verdun.fr
- Njemačka historija u dokumentima i slikama — Falkenhaynov Božićni memorandum germanhistorydocs.org
- Vikipedija — Bitka kod Verduna en.wikipedia.org
- Memorijalni centar Verdun — Borbeno iskustvo u bitkama kod Verduna i na Somi memorial-verdun.fr
- Memorijalni centar Verdun — Tvrđava Douaumont memorial-verdun.fr
- Francuski Senat — Snabdijevanje senat.fr
- Francusko ministarstvo oružanih snaga — 1916–2026, 110 godina bitke kod Verduna defense.gouv.fr
- Memorijalni centar Verdun — Tvrđava Vaux memorial-verdun.fr
FAQ
Kada je počela i završila bitka kod Verduna?
Bitka je trajala od 21. 2. 1916. do 18. 12. 1916. na području Meuse u Francuskoj. Završila je francuskom pobjedom.
Je li zauzimanje Douaumonta odlučilo bitku?
Nije. Njemačke snage zauzele su Douaumont 25. 2. 1916. i dobile širok pregled okolnog terena i betonske zaklone. Francuska je održala odbranu i ponovo zauzela tvrđavu 24. 10. 1916.
Je li ofanziva na Somi odmah zaustavila borbe kod Verduna?
Nije. Ofanziva na Somi počela je 1. 7. 1916. i prisilila Njemačku da smanji pritisak kod Verduna. Posljednji veliki njemački pokušaj propao je kod Souvillea 11–12. 7. 1916., ali su se lokalne borbe nastavile.
Je li kod Verduna poginulo približno 700.000 ljudi?
Nije. Taj zaokruženi broj označava ukupne gubitke. Memorijalni centar Verdun razlikuje približno 306.000 poginulih ili nestalih od 400.000 ranjenih.
Image: Verdun and Vincinity – Map.jpg — Wikimedia Commons, Public domain
