John D. Rockefeller (turski: John D. Rockefeller) obogatio se širenjem prerade nafte, ponovnim ulaganjem dobiti, smanjenjem troškova i kupovinom konkurenata. Pritom je osiguravao povoljne uslove željezničkog prijevoza. Standard Oil je podijeljen jer je Vrhovni sud 1911. presudio da je to povezano poslovno udruženje nerazumno ograničavalo trgovinu naftom između saveznih država i prekršilo Shermanov antimonopolski zakon. Rockefeller je dobio srazmjerne udjele u 34 novonastale kompanije, pa podjela nije izbrisala njegovo bogatstvo.
Kako je Rockefeller nakon podjele Standard Oila mogao imati dionice u 34 kompanije? Ako pratite njegov put od knjigovodstvenog posla u Clevelandu do vlasništva nad rafinerijom, odgovor postaje jasniji. Njegovo bogatstvo raslo je širenjem poslovanja. Sudska odluka kasnije je podijelila organizaciju, a dioničari su zadržali vlasništvo srazmjerno svojim dotadašnjim udjelima.
Kako je Rockefeller započeo poslovnu karijeru?
John Davison Rockefeller rođen je 8. 7. 1839. u Richfordu, u saveznoj državi New York. U 9. mjesecu 1855. počeo je raditi u Clevelandu kao pomoćni knjigovođa kod trgovaca Henryja B. Tuttlea i Isaaca L. Hewitta. Prvo poslovno iskustvo zato je stekao u računovodstvu i trgovini, prije ulaska u preradu nafte.
Rockefeller je 1859. s Mauriceom B. Clarkom osnovao firmu za komisionu trgovinu. Uložio je 1.000 dolara ušteđevine i još 1.000 dolara koje je posudio od oca. Štednja, zaduživanje i partnerstvo osigurali su kapital za ovaj rani poduhvat. Tim metodama koristio se i kasnije, dok je širio poslovanje u naftnoj industriji.
Rockefeller i Clark su 1863. sa Samuelom Andrewsom ušli u preradu nafte u Clevelandu. Neslaganje među partnerima dovelo je do prodaje rafinerije na aukciji 1865. Rockefeller ju je kupio za 72.500 dolara i s Andrewsom osnovao firmu Rockefeller & Andrews. Kupovina mu je dala kontrolu nad rafinerijom oko koje će razvijati daljnja ulaganja.
Kako je prerada nafte obogatila Rockefellera?
Rastuća potražnja za petrolejem pogodovala je Rockefellerovim ulaganjima u naftu tokom 1860-ih i 1870-ih. Petrolej se koristio za rasvjetu. Ako zamislite svakodnevni zadatak osvjetljavanja sobe, lakše ćete povezati njegov posao s potrebama domaćinstava. Rockefellerova ulaganja u preradu nafte zadovoljavala su potražnju za proizvodom koji je služio toj svrsi.
Nakon preuzimanja kontrole nad rafinerijom 1865., Rockefeller se znatno zadužio kako bi finansirao širenje. Dobit je također vraćao u poslovanje. Zarada od prerade tako je postajala kapital za daljnji rast. Zaduživanje mu je omogućilo da uloži više novca nego što je poslovanje do tada prikupilo samo iz dobiti.
Rockefeller je smanjivao troškove preuzimanjem kontrole nad nabavkom materijala potrebnih rafineriji. Osnovao je vlastitu bačvarsku radionicu i kupio šumsko zemljište s bijelim hrastom kako bi osigurao drvo za bačve. Njegova pažnja nije bila ograničena na samu naftu. I spremnici potrebni za rukovanje proizvodima rafinerije postali su dio njegovih nastojanja da smanji troškove.
Rockefeller je 10. 1. 1870. s bratom i poslovnim partnerima osnovao Standard Oil Company. Kompanija je osnovana s kapitalom od milion dolara. Među partnerima su bili William Rockefeller, Samuel Andrews, Henry M. Flagler i Stephen V. Harkness. Standard Oil ih je okupio u sljedećoj fazi širenja poslovanja.
Kako je Standard Oil stekao tako veliki tržišni udio?
Standard Oil se širio kupovinom konkurentskih rafinerija. Do 1872. preuzeo je gotovo sve firme za preradu nafte u Clevelandu i dvije rafinerije na širem gradskom području New Yorka. Kupovina postojećih pogona zato je bila ključni dio njegovog rasta, uz Rockefellerovo ponovno ulaganje dobiti i nastojanja da smanji troškove.
Posebni sporazumi sa željezničkim kompanijama donijeli su Standard Oilu dodatnu prednost nakon 1870. Omogućavali su niske cijene prijevoza i tajne povrate dijela plaćenih naknada. Kada procjenjujete efikasnost rafinerija, uzmite u obzir i te uslove prijevoza. Konkurentski položaj Standard Oila dijelom je zavisio od povlastica osiguranih poslovanjem sa željezničkim kompanijama.
Oko deset godina nakon osnivanja, Standard Oil je kontrolisao 90 posto američkih kapaciteta za preradu nafte. Taj podatak odnosi se na kapacitet prerade. Pokazuje razmjere do kojih je narastao posao u koji je Rockefeller ušao u Clevelandu 1863. Rast je ostvaren spojem ulaganja, preuzimanja, kontrole troškova i povoljnih uslova prijevoza.
Šta je bio trust Standard Oil?
Sporazumom o trustu Standard Oil iz 1. mjeseca 1882. centralizirano je upravljanje nad 40 kompanija, uključujući Standard Oil of Ohio. Njihove dionice stavljene su pod kontrolu devet povjerenika. Taj aranžman omogućio je upravljanje velikim brojem kompanija kroz usko upravljačko tijelo.
Savezna država Ohio tužbom je osporila trust. Postupak je 1892. doveo do naloga za raspuštanje strukture trusta u Ohiju. Bio je to raniji pravni postupak protiv Standard Oila. Prethodio je saveznom postupku koji je na kraju doveo do podjele 1911.
Standard Oil je 1899. svoju kompaniju u New Jerseyju reorganizirao u holding kompaniju. Ona je držala dionice drugih kompanija. Organizacijski oblik se promijenio, a vlasništvo preko kompanije u New Jerseyju osiguralo je okvir za povezano poslovanje.
Zašto je Standard Oil podijeljen?
Ida Tarbell doprinijela je tome da javnost sazna za metode kojima se Standard Oil služio u tržišnoj konkurenciji. Njeno istraživanje objavljeno je 1904. kao knjiga Historija kompanije Standard Oil. Ispitivanjem metoda na kojima se zasnivalo širenje kompanije ojačalo je protivljenje javnosti njenom poslovanju.
Ministarstvo pravde Sjedinjenih Američkih Država tužilo je Standard Oil 1906. zbog kršenja Shermanovog zakona. Savezni sud je 1909. naredio raspuštanje kompanije. Predmet je zatim stigao pred Vrhovni sud, koji je 15. 5. 1911. potvrdio odluku o podjeli.
Vrhovni sud je utvrdio da je povezano poslovno udruženje Standard Oil nerazumno ograničavalo trgovinu naftom između saveznih država. Presudio je da je time prekršen Shermanov antimonopolski zakon iz 1890.
Sud je primijenio „pravilo razumnosti“. Prema tom tumačenju, Shermanov zakon zabranjivao je nerazumna ograničenja trgovine, a ne svako poslovno ograničenje. Ako želite razumjeti tačan razlog podjele, ova razlika je važna. Presudom je utvrđeno nezakonito ograničavanje trgovine, bez proglašavanja svakog poslovnog sporazuma zabranjenim.
Standard Oil je zbog toga 1911. podijeljen na 34 nezavisne kompanije. Tom mjerom raspuštena je zajednička organizacija koja je povezivala njegove poslove. Nastale su i zasebne kompanije u kojima su Rockefeller i ostali dioničari dobili srazmjerne udjele.
Je li podjela Standard Oila osiromašila Rockefellera?
Rockefeller i ostali dioničari Standard Oila dobili su dionice u svakoj od 34 kompanije, srazmjerno svojim dotadašnjim udjelima. Njihovo vlasništvo tako se nastavilo u odvojenim kompanijama. Podjela je promijenila organizaciju poslovanja, ali nije jednostavno poništila udjele ulagača.
Novinski naslovi su 1916., pet godina nakon podjele, objavili da je Rockefellerovo bogatstvo dostiglo milijardu dolara. Taj slijed događaja objašnjava zašto su raspuštanje Standard Oila i očuvanje Rockefellerovog bogatstva dio iste priče. On je ostao dioničar i nakon podjele kompanije.
Je li dominacija Standard Oila već slabila?
Podaci koje navode Crandall i Winston pokazuju da je udio Standard Oila u američkim kapacitetima za preradu nafte pao s 82 posto na 64 posto između 1899. i 1911. Njegov udio, dakle, opadao je i prije presude o podjeli. Taj kasniji period treba razlikovati od ranijeg trenutka kada je kontrolisao oko 90 posto kapaciteta za preradu nafte.
Objašnjenje da je Standard Oil uklanjao konkurente predatorskim cijenama ostaje sporno. Ekonomista John S. McGee osporio je to tumačenje u studiji iz 1958. Rasprava o metodama određivanja cijena postoji uz dokumentovani zaključak suda da je Standard Oil nerazumno ograničavao trgovinu između saveznih država.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Rockefeller je 1855. šestomjesečni poslovni kurs na Folsom Mercantile Collegeu završio za tri mjeseca. Iste godine počeo je raditi kao pomoćni knjigovođa u Clevelandu. I poslovno obrazovanje i prvi knjigovodstveni posao prethodili su komisionom partnerstvu koje je osnovao 1859.
Njegova organizacija proizvodnje bačvi uključivala je i vrlo specifičnu uštedu u prijevozu. Drvo se sušilo u sušarama na njegovom šumskom zemljištu prije slanja u Cleveland. Sušenje je smanjivalo težinu tereta. Kontrola troškova tako je obuhvatala i pripremu drveta prije nego što bi stiglo u bačvarsku radionicu rafinerije.
Rafinerija je ostvarivala prihod i od drugih proizvoda osim petroleja. Iskorištavala je parafin, benzen i vazelin, uključujući vazelin koji se koristio u mastima. Rockefellerov posao donosio je prihod od više proizvoda prerade nafte. Time je povećavao vrijednost dobijenu iz poslovanja, uz proizvod za rasvjetu koji je podsticao potražnju.
Rockefeller i Flagler pristali su učestvovati u planu South Improvement. Plan je predviđao da učesnici primaju isplate i na osnovu pošiljki rafinerija koje nisu bile uključene u njega. Proizvođači su organizirali bojkot, a plan je propao 1872., prije provedbe. Njegove predložene uslove zato treba razlikovati od aranžmana koji su zaista bili na snazi.
Hronologija
- 8. 7. 1839.: Rockefeller je rođen u Richfordu, u saveznoj državi New York.
- 9. mjesec 1855.: Počeo je raditi kao pomoćni knjigovođa u Clevelandu.
- 1859.: Osnovao je komisiono partnerstvo s Mauriceom B. Clarkom.
- 1863.: Rockefeller, Clark i Samuel Andrews ušli su u preradu nafte.
- 1865.: Rockefeller je kupio rafineriju svojih partnera za 72.500 dolara.
- 10. 1. 1870.: Osnovan je Standard Oil Company.
- 1872.: Standard Oil je do tada preuzeo gotovo sve rafinerije u Clevelandu.
- 1. mjesec 1882.: Sporazumom o trustu centralizirana je kontrola nad 40 kompanija.
- 1892.: Tužba savezne države Ohio dovela je do naloga za raspuštanje strukture trusta u Ohiju.
- 1899.: Kompanija u New Jerseyju postala je holding kompanija.
- 1904.: Istraživanje Ide Tarbell objavljeno je kao knjiga.
- 1906.: Ministarstvo pravde podnijelo je antimonopolsku tužbu.
- 1909.: Savezni sud naredio je raspuštanje Standard Oila.
- 15. 5. 1911.: Vrhovni sud potvrdio je odluku o podjeli.
- 1911.: Standard Oil podijeljen je na 34 nezavisne kompanije.
- 1916.: Novine su objavile da je Rockefellerovo bogatstvo dostiglo milijardu dolara.
Često postavljana pitanja
Kako se Rockefeller obogatio?
Širio je preradu nafte, ponovo ulagao dobit, zaduživao se radi finansiranja rasta i smanjivao troškove. Standard Oil je također kupovao konkurentske rafinerije i imao koristi od povoljnih sporazuma sa željezničkim kompanijama.
Zašto je Standard Oil podijeljen?
Vrhovni sud je 1911. presudio da je to povezano poslovno udruženje nerazumno ograničavalo trgovinu naftom između saveznih država. Time je prekršen Shermanov antimonopolski zakon, što je dovelo do podjele na 34 kompanije.
Je li Rockefeller izgubio dionice prilikom podjele?
Rockefeller je dobio srazmjerne udjele u svakoj od 34 novonastale kompanije. Njegovo vlasništvo nastavilo se u odvojenim kompanijama, a novine su 1916. objavile da je njegovo bogatstvo dostiglo milijardu dolara.
Je li objašnjenje o predatorskim cijenama konačno prihvaćeno?
Ta tvrdnja ostaje sporna. John S. McGee osporio ju je 1958., dok je presudom iz 1911. utvrđeno da je Standard Oil nezakonito ograničavao trgovinu.
Izvori
- Wikipedia — John D. Rockefeller tr.wikipedia.org
- Univerzitet Case Western Reserve — Rockefeller, John D case.edu
- Arhivski centar Rockefeller — John D. Rockefeller rockarch.org
- PBS American Experience — Biografija: John D. Rockefeller, stariji pbs.org
- Kongresna biblioteka — Osnivanje Standard Oila guides.loc.gov
- Društvo za historiju Vrhovnog suda — Standard Oil Company protiv Sjedinjenih Američkih Država civics.supremecourthistory.org
- Univerzitet Case Western Reserve — BP America case.edu
- Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država — Standard Oil Co. of New Jersey protiv Sjedinjenih Američkih Država, 221 U.S. 1 supreme.justia.com
- Wikipedia — John D. Rockefeller en.wikipedia.org
- Crandall i Winston — Poboljšava li antimonopolska politika dobrobit potrošača? brookings.edu
FAQ
Kako se Rockefeller obogatio?
Iz komisione trgovine prešao je u preradu nafte. Zaduživao se radi širenja poslovanja, ponovo ulagao dobit i smanjivao troškove proizvodnje. Standard Oil je prednost sticao i sporazumima sa željezničkim kompanijama te kupovinom konkurentskih rafinerija.
Zašto je Standard Oil podijeljen?
Vrhovni sud je 1911. presudio da je Standard Oil nerazumno ograničavao trgovinu naftom između saveznih država i time prekršio Shermanov antimonopolski zakon. Kompanija je podijeljena na 34 nezavisne kompanije.
Je li podjela uništila Rockefellerovo bogatstvo?
Nije. Rockefeller je dobio dionice u svakoj od 34 kompanije nastale podjelom, srazmjerno svom dotadašnjem udjelu. Novinski naslovi su 1916. objavili da je njegovo bogatstvo dostiglo milijardu dolara.
Je li Standard Oil koristio predatorske cijene?
To objašnjenje ostaje sporno. Ekonomista John S. McGee osporio je tu tvrdnju u studiji iz 1958., dok se presuda iz 1911. zasnivala na nezakonitom ograničavanju trgovine.
Image: Portrait of J. D. Rockefeller.jpg — Published by Scientific American Compiling Dep't, New York. , Public domain
