Uskršnji ustanak 1916: zašto je izbio i promijenio Irsku

Uskršnji ustanak 1916. godine (turski: Paskalya Ayaklanması) izbio je jer su republikanski organizatori željeli okončati britansku vlast. Na njihovu odluku utjecali su nezadovoljstvo zbog odgođene primjene zakona o irskoj samoupravi i prilika koju je otvorio Prvi svjetski rat. Britanske snage ugušile su pobunu u Dublinu od 24. do 29. 4. zahvaljujući brojčanoj nadmoći i većoj vatrenoj moći. Pogubljenja i masovna hapšenja nakon ustanka pomogli su jačanju podrške republikancima. Tako se vojni poraz povezao s kasnijom borbom Irske za nezavisnost.

Kako je pobuna koja je završila predajom stekla toliku političku snagu? Ako pratite priču od izgubljenog oružja na brodu Aud do deklaracije Dáila iz 1919. godine, ta veza postaje jasnija. Njene prekretnice obuhvataju tajne pripreme, stradanje civila i britanski odgovor koji je pomogao promjeni raspoloženja irske javnosti.

Koje su organizacije i vođe pripremale ustanak?

Irsko republikansko bratstvo, poznato pod skraćenicom IRB, odlučilo je u augustu 1914. organizirati ustanak u pogodnom trenutku. Učešće Britanije u Prvom svjetskom ratu otvorilo je tu priliku. Cilj je bila nezavisna irska republika. To je nadilazilo samoupravu unutar Ujedinjenog Kraljevstva obećanu zakonom poznatim kao Home Rule.

IRB je u maju 1915. osnovao vojni komitet u kojem su bili Pearse, Plunkett i Ceannt. Kasnije su im se pridružili Clarke, MacDiarmada, Connolly i MacDonagh. Zajedno su činili sedmočlano Vojno vijeće koje je pripremalo pobunu.

James Connolly postigao je dogovor s Vojnim vijećem u januaru 1916. Time su povezani pripadnici Irskih dobrovoljaca i Irske građanske vojske, koja je izrasla iz sindikalnog pokreta. Zajedničke pripreme povezale su te dvije organizacije u zajednički oružani poduhvat.

Irski dobrovoljci već su se bili podijelili zbog rata. Nakon što je John Redmond u septembru 1914. podržao britanske ratne napore, većina dobrovoljaca pridružila se Nacionalnim dobrovoljcima. Manja grupa Eoina MacNeilla zadržala je naziv Irski dobrovoljci. Zato trebate razlikovati te organizacije kada pratite ko je pripremao ustanak.

Kako su Prvi svjetski rat i odgođena samouprava utjecali na odluku?

Zakon o irskoj samoupravi dobio je kraljevsku saglasnost 18. 9. 1914. Irskoj je nudio samoupravu unutar Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, zakon usvojen istog dana odgodio je njegovu primjenu zbog rata, prvobitno na dvanaest mjeseci. Odobrenje je, dakle, stiglo bez provedbe.

Odgađanje je povećalo nezadovoljstvo nacionalista. Tome su doprinijeli i prijedlozi posebnog uređenja za Ulster. Za organizatore iz IRB-a britanske ratne obaveze predstavljale su i praktičnu priliku. Država protiv koje su se borili bila je zaokupljena širim sukobom.

Organizatori su se nadali da će ustanak Irskoj omogućiti da se njen glas čuje na poslijeratnoj mirovnoj konferenciji. Njihove procjene zato su sezale dalje od neposrednih borbi. Oružano proglašenje nezavisnosti moglo je poduprijeti zahtjev za političkim priznanjem nakon rata.

Pripreme su pretrpjele težak udarac 22. 4. 1916. Brod Aud prevozio je iz Njemačke približno 20.000 pušaka i milion metaka. Nakon intervencije britanske mornarice, kapetan Karl Spindler namjerno je potopio brod u luci Cork. Pošiljka oružja namijenjena ustanicima izgubljena je prije početka ustanka.

MacNeillova naredba o otkazivanju objavljena je u listu Sunday Independent 23. 4. Vojno vijeće zatim je odgodilo početak operacije do podneva sljedećeg dana.

Šta se dogodilo tokom šest dana u Dublinu i kako su stradali civili?

Pripadnici Irskih dobrovoljaca i Irske građanske vojske zauzeli su 24. 4. zgrade u Dublinu i proglasili irsku republiku. Glavna pošta postala je njihov štab. Pearse je pročitao proglas koji je obećavao vjerske slobode i slobodu savjesti te jednaka prava i mogućnosti za građane.

Ustanički položaji ubrzo su se našli pod pritiskom. Mitraljeska vatra iz hotela Shelbourne prisilila je 25. 4. jedinice Michaela Mallina da napuste park St Stephen’s Green. Povukle su se u Kraljevski koledž hirurga. Položaj na otvorenom prostoru postao je neodrživ pod vatrom iz obližnje zgrade.

Topovnjača Helga i kopnena artiljerija bombardirale su 26. 4. Liberty Hall i područje oko Glavne pošte. U centru grada već je vladala nestašica hljeba i mlijeka. Zamislite običan odlazak po doručak: te nestašice pokazuju kako su borbe zahvatile svakodnevni život. Nabavka osnovnih namirnica postala je dio vanrednog stanja.

Britansko opkoljavanje razdvojilo je 27. 4. položaje sjeverno i južno od rijeke Liffey. Prekinulo je Connollyjeve veze s izdvojenim položajima i onemogućilo usklađeno komandovanje. Navečer 28. 4. požar je prisilio ustanike da napuste Glavnu poštu i povuku se u kuće u ulici Moore.

Pearse se 29. 4. bezuslovno predao generalu Loweu. Neke posade postupile su po naredbi o predaji tek 30. 4. Britanska brojčana nadmoć, artiljerija i teško naoružanje slomili su pobunu.

Civili su stradali od artiljerije, unakrsne vatre i pucnjave u kojoj su pogrešno smatrani ustanicima. Bombardiranje i požari razorili su dijelove centra Dublina. Bilans smrtno stradalih koji prenosi Wikipedia obuhvata 485 osoba: 260 civila, 143 britanska vojnika i policajca te 82 ustanika. U taj broj uključena su i pogubljenja. Zato ga ne treba tumačiti kao broj poginulih isključivo tokom šest dana borbi.

Kako su pogubljenja nakon predaje promijenila javno mnijenje?

U irskoj javnosti u početku su se čule i kritike ustanka. Tokom narednih mjeseci pogubljenja, masovna hapšenja i vojna uprava pomogli su okretanju javnog mnijenja prema republikanizmu. S tom promjenom opadala je podrška parlamentarnoj stranci Johna Redmonda.

Nakon pobune uhapšeno je približno 3.500 ljudi. Oko 1.800 poslano je u zatvore ili logore za internaciju u Britaniji. Posljedice poraza zato su pogodile mnogo širi krug ljudi od onih koji su držali zauzete zgrade u Dublinu.

Patrick Pearse, Thomas Clarke i Thomas MacDonagh pogubljeni su 3. 5. Između 3. i 12. 5. 1916. pogubljeno je petnaest osoba. Vješanjem Rogera Casementa u Londonu 3. 8. ukupan broj pogubljenih vođa porastao je na šesnaest. Casement je bio jedini vođa kojem se sudilo u postupku otvorenom za javnost.

Pogubljenja su imala veliku ulogu u političkoj promjeni, ali nisu bila njen jedini uzrok. Nacionalni arhiv Irske kao važne faktore navodi i ratni zamor, masovna hapšenja te prijetnju uvođenja obaveznog vojnog roka 1918. godine. Rast podrške republikancima možete preciznije pratiti ako te pritiske posmatrate zajedno.

Kako je ustanak bio povezan s Ratom za nezavisnost koji je počeo 1919. godine?

Sinn Féin je u decembru 1918. osvojio 73 od ukupno 105 irskih mjesta u parlamentu. Njegovi izabrani predstavnici osnovali su zasebnu skupštinu u Dublinu umjesto da zasjedaju u Westminsteru. Izborni rezultat dao je institucionalni oblik rastu republikanske podrške nakon 1916. godine.

Deklaracija o nezavisnosti Dáila od 21. 1. 1919. izričito je potvrdila uspostavljanje irske republike proglašene 1916. godine. Nova skupština time se neposredno pozvala na ustanak kao izvor političkog legitimiteta. Ta veza navedena je u samoj deklaraciji.

Dáil se prvi put sastao istog dana kada se dogodila zasjeda kod Soloheadbega. Dobrovoljci su tamo ubili dvojicu policajaca. Taj napad smatra se početkom Irskog rata za nezavisnost, koji je trajao od 1919. do 1921. godine.

Sporazum od 6. 12. 1921. doveo je do stvaranja Irske Slobodne Države. Osnovana je 6. 12. 1922. sa statusom dominiona unutar Britanskog Carstva. Takvo uređenje razlikovalo se od nezavisne republike proglašene 1916. godine. Ipak, poraz ustanka bio je dio političkog slijeda koji je preko republikanske izborne pobjede i Dáila vodio do rata za nezavisnost.

Hronologija

• 18. 9. 1914.: Zakon o irskoj samoupravi dobio je kraljevsku saglasnost; njegova primjena odgođena je zbog rata.
• Maj 1915.: IRB je osnovao svoj vojni komitet.
• Januar 1916.: Connolly je pristao na zajednički ustanak.
• 22. 4. 1916.: Aud je namjerno potopljen s pošiljkom oružja.
• 23. 4. 1916.: Objavljena je MacNeillova naredba o otkazivanju; Vojno vijeće odlučilo je djelovati sljedećeg dana.
• 24. 4. 1916.: Ustanici su zauzeli zgrade u Dublinu i proglasili republiku.
• 25–28. 4. 1916.: Britanska vatra prisilila je ustanike na povlačenja, artiljerija je bombardirala središnje položaje, veze su prekinute, a Glavna pošta je gorjela.
• 29–30. 4. 1916.: Pearse se predao 29. 4.; neke posade izvršile su naredbu o predaji tek 30. 4.
• 3–12. 5. 1916.: Pogubljeno je petnaest osoba.
• 3. 8. 1916.: Casement je obješen u Londonu.
• Decembar 1918.: Sinn Féin je osvojio 73 mjesta u parlamentu.
• 21. 1. 1919.: Prvi Dáil održao je sjednicu; dogodila se zasjeda kod Soloheadbega.
• 6. 12. 1921.: Zaključen je sporazum koji je doveo do stvaranja Irske Slobodne Države.
• 6. 12. 1922.: Osnovana je Irska Slobodna Država.

Detalji koje nećete naći u vodičima

Zbog tajnosti priprema ni neki vodeći ljudi nisu znali stvarni plan. Predsjednik IRB-a Denis McCullough i vođa Irskih dobrovoljaca Eoin MacNeill nisu znali da su uskršnji manevri bili paravan za pobunu. Vodeća funkcija u organizaciji nije nužno značila i uvid u namjere Vojnog vijeća.

Štampanje proglasa pratila je i praktična poteškoća. Odštampan je u Liberty Hallu 23. 4. u dvije faze jer nije bilo dovoljno štamparskih slova potrebne veličine. Dokument kojim je proglašena republika zavisio je od fizičkih ograničenja dostupne štamparske opreme.

Medicinska sestra Elizabeth O’Farrell prenosila je poruke tokom pregovora koji su prethodili Pearseovoj predaji generalu Loweu. Još jedan potresan detalj uslijedio je 12. 5.: Connolly zbog rana nije mogao stajati. Prilikom strijeljanja bio je poduprt u stolici.

Često postavljana pitanja

Je li zakon o samoupravi obećavao nezavisnu republiku?

Ne. Predviđao je samoupravu unutar Ujedinjenog Kraljevstva. Organizatori ustanka željeli su okončati britansku vlast i uspostaviti nezavisnu irsku republiku.

Zašto je ustanak vojno propao?

Britanske snage imale su brojčanu nadmoć, artiljeriju i teško naoružanje. Britansko opkoljavanje prekinulo je i Connollyjeve veze s izdvojenim položajima te onemogućilo usklađeno komandovanje.

Jesu li civili bili najveća grupa među smrtno stradalima?

Da. Navedeni bilans bilježi 260 civila među ukupno 485 smrtno stradalih. Taj broj obuhvata i pogubljenja nakon borbi.

Je li poraz odmah doveo do irske nezavisnosti?

Ne. Izborna pobjeda Sinn Féina uslijedila je 1918. godine. Nakon nje su 1919. uslijedili Dáil i rat za nezavisnost. Irska Slobodna Država osnovana je 1922. godine.

Izvori

1. Wikipedia — Uskršnji ustanak tr.wikipedia.org
2. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Zakon o upravi u Irskoj iz 1914 parliament.uk
3. Ured predsjednika Vlade Irske — Ustanak 1916. godine gov.ie
4. Nacionalna biblioteka Irske — Pripreme za ustanak nli.ie
5. Arhiv RTÉ-a — Aud, brod za krijumčarenje oružja rte.ie
6. Nacionalna biblioteka Irske — Ustanak iz dana u dan nli.ie
7. Nacionalni arhiv — Uskršnji ustanak u Irskoj 1916 nationalarchives.gov.uk
8. Wikipedia — Uskršnji ustanak en.wikipedia.org
9. Nacionalni arhiv Irske — Suđenje vođama iz 1916. pred vojnim sudom courtmartial.nationalarchives.ie
10. Nacionalni arhiv Irske — Vojni sudski postupci iz 1916. i pogubljenja u Dublinu courtmartial.nationalarchives.ie
11. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Sukob parliament.uk
12. Dokumenti o irskoj vanjskoj politici — Deklaracija o nezavisnosti difp.ie
13. Arhiv grofovije Kildare — Hronologija Rata za nezavisnost kildare.ie

FAQ

Image: Sackville Street (Dublin) after the 1916 Easter Rising.JPG — Miller, James Martin & H.S. Canfield., Public domain