Hedy Lamarr je s kompozitorom Georgeom Antheilom izumila komunikacijski sistem s frekvencijskim skakanjem. Sistem je trebao zaštititi radiokomande upućene torpedima. Njihovo rješenje omogućavalo je da predajnik i prijemnik zajedno mijenjaju frekvencije. Zahtjev za američki patent podnijeli su 10. 6. 1941. Patent broj 2,292,387 odobren je 11. 8. 1942.
To je osnovni odgovor na pitanje šta je izumila Hedy Lamarr. Njeno dostignuće odnosilo se na određeni sistem vojne komunikacije. Jevrejski muzej u Beču opisuje taj rad kao preteču Bluetootha i WLAN-a. Tvrdnja da je direktno izumila Wi-Fi pripisuje tom dostignuću širi značaj od onoga što obuhvata patent za upravljanje torpedima.
Odakle je bila Hedy Lamarr?
Lamarr je rođena u Beču (turski: Viyana) 9. 11. 1914. Grad je tada bio glavni grad Austro-Ugarske. Njeno ime po rođenju bilo je Hedwig Eva Maria Kiesler. Njen otac Emil Kiesler potjecao je iz jevrejske porodice iz Galicije. Njena majka Gertrud Lichtwitz imala je mađarske jevrejske korijene. Gertrud je prešla na katoličanstvo i odgajala kćerku kao kršćanku.
Ime poznato holivudskoj publici došlo je kasnije. Lamarr je prihvatila umjetničko ime na prijedlog filmskog producenta Louisa B. Mayera. Ako na njenom patentu naiđete na ime Hedy Kiesler Markey, čitate ime iste žene. U patentu je navedena kao izumiteljica zajedno s Georgeom Antheilom.
Filmovi Hedy Lamarr: kako je postala slavna?
Među njenim filmovima bili su Ekstaza (Ecstasy, 1933) Gustava Machatýja, koja joj je donijela međunarodnu slavu; Alžir (Algiers, 1938), u kojem je igrala uz Charlesa Boyera; Boom Town (1940); White Cargo (1942); te Samson i Dalila (Samson and Delilah, 1949).
Lamarr se 1933. udala za proizvođača municije Friedricha Mandla. Napustila ga je 1937. i otišla u Englesku. Tamo je upoznala Louisa B. Mayera, rukovodioca MGM-a. Njen brak, odlazak i susret s Mayerom prethodili su saradnji s Antheilom. Ta saradnja počela je 1940, kada su se upoznali u domu glumice Janet Gaynor i kostimografa Gilberta Adriana.
Šta je izumila Hedy Lamarr?
Između 1940. i 1942. Lamarr i Antheil radili su na komunikacijskom sistemu za radioupravljane torpede. Cilj je bio otežati neprijatelju otkrivanje i ometanje signala. Upravljački signal prelazio bi s jedne frekvencije na drugu. Prijemnik koji prati isti program mijenjao bi frekvencije zajedno s njim. U patentu su izum nazvali Tajni komunikacijski sistem, odnosno Secret Communication System.
Ključan je bio odnos predajnika i prijemnika. Oba uređaja morala su mijenjati frekvenciju prema istom programu. Takva usklađena promjena otežavala je protivniku da predvidi na kojoj će se frekvenciji pojaviti komandni signal. Promjene frekvencije zato su bile povezane sa sinhronizacijom. Predloženi sistem zavisio je od toga da oba kraja veze prate isti niz.
Ako želite razumjeti kako je sistem zamišljen, obratite pažnju na taj zajednički program. Predajnik bi mijenjao noseću frekvenciju, a prijemnik bi napravio odgovarajuću promjenu. Patent je predlagao upotrebu perforiranih papirnih rolni kakve su se koristile u mehaničkim klavirima. Opisivao je prebacivanje između 88 zasebnih nosećih frekvencija.
Lamarr se bavila izumima bez formalnog obrazovanja iz matematike ili prirodnih nauka. Antheil je bio kompozitor. Njihov zajednički patent spojio je ta dva životna puta u tehnički prijedlog za upravljanje torpedima. Dokument navodi oboje kao izumitelje. Kada se izum pripisuje samo Lamarr, izostavlja se saradnik koji je s njom razvio i patentirao sistem.
Je li sistem s frekvencijskim skakanjem korišten tokom rata?
Američka ratna mornarica prvobitno je odbila prijedlog Lamarr i Antheila. Njihov izum nije korišten tokom Drugog svjetskog rata. Datum patenta iz 1942. zato označava dodjelu patentne zaštite njihovom rješenju. Ne označava njegovo prihvatanje u mornarici niti primjenu u ratnim torpednim operacijama.
Nacionalna kuća slavnih izumitelja opisuje kasniji razvoj frekvencijskog skakanja. Prema njenom prikazu, kompanija Sylvania Electronic Systems počela je raditi na tom pristupu 1957. Navodi i da su vojni komunikacijski sistemi zasnovani na tom pristupu bili u upotrebi na američkim brodovima poslanim u blokadu Kube 1962. Ti kasniji datumi pripadaju historiji frekvencijskog skakanja nakon prvobitnog patenta.
Lamarr i Antheil za života nisu ostvarili finansijsku dobit od svog izuma s frekvencijskim skakanjem. Javno priznanje stiglo je mnogo kasnije od patenta. Electronic Frontier Foundation im je 1997. odala posebno priznanje u okviru svojih nagrada Pioneer. Lamarr je 2014. primljena u Nacionalnu kuću slavnih izumitelja zbog rada na komunikaciji s frekvencijskim skakanjem.
Je li Hedy Lamarr izumila Wi-Fi?
Lamarr nije direktno izumila Wi-Fi. Njen zajednički patent odnosio se na radioupravljanje torpedima. Jevrejski muzej u Beču svrstava taj rad među preteče Bluetootha i WLAN-a. Takav opis povezuje njeno dostignuće s kasnijom bežičnom komunikacijom, uz jasno navođenje namjene sistema koji su ona i Antheil zaista osmislili.
Ako Lamarr povezujete s Wi-Fi-jem koji svakodnevno koristite, ova razlika pomaže vam da razumijete tu vezu. Njen doprinos bio je patentirani sistem s frekvencijskim skakanjem, namijenjen zaštiti od ometanja. Poznata tvrdnja da je izumila Wi-Fi spaja taj raniji rad i kasnije bežične tehnologije u jedno dostignuće. Patent potkrepljuje precizniji opis.
Lamarr nije ni začetnica cjelokupne ideje frekvencijskog skakanja. Članak na Wikipediji na engleskom jeziku navodi da je metoda postojala i bila korištena prije patenta Lamarr i Antheila. Njen doprinos ostaje značajan u svojim stvarnim okvirima: zajednički razvijen sistem koji je usklađivao promjene frekvencija radi zaštite radiokomandi od otkrivanja i ometanja.
Šta je još osmislila Hedy Lamarr?
Među drugim rješenjima Lamarr bili su poboljšani semafor i avionska krila nadahnuta pticama i ribama. Osmislila je i tabletu koja se trebala rastvoriti u vodi i proizvesti aromatizirani gazirani napitak. Ti projekti izlazili su izvan oblasti radiokomunikacije. Pokazuju raspon problema kojima se bavila u svom izumiteljskom radu, uz patentiranu saradnju s Antheilom.
Hronologija
- 9. 11. 1914.: U Beču je rođena Hedwig Eva Maria Kiesler.
- 1933: Stekla je međunarodnu slavu i udala se za Friedricha Mandla.
- 1937: Napustila je Mandla i upoznala Louisa B. Mayera u Engleskoj.
- 1940: Upoznala je Georgea Antheila i započela s njim rad na frekvencijskom skakanju.
- 10. 6. 1941.: Podnijeli su zahtjev za američki patent.
- 11. 8. 1942.: Odobren je američki patent 2,292,387.
- 10. 4. 1953.: Lamarr je postala američka državljanka u dobi od 38 godina.
- 1997: Ona i Antheil dobili su posebno priznanje u okviru EFF-ovih nagrada Pioneer.
- 19. 1. 2000.: Umrla je u Casselberryju u dobi od 85 godina.
- 2014: Primljena je u Nacionalnu kuću slavnih izumitelja.
- 2023: Njena kćerka Denise poklonila je njenu dokumentaciju o izumima Smithsonianu.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Ime izumiteljice u patentu glasi Hedy Kiesler Markey. Predloženi mehanizam sinhronizacije koristio je perforirane papirne rolne. U tehničkom opisu navedeno je 88 nosećih frekvencija. Zajedno, ti detalji daju precizniju sliku dokumenta od općeg opisa bežičnog izuma holivudske zvijezde. Otkrivaju i osobu navedenu u patentu i mehanizam predložen za zajedničko rješenje.
Denise Loder DeLuca poklonila je 2023. Smithsonianu zbirku materijala o izumima svoje majke. Ona obuhvata prepisku iz saradnje Lamarr i Antheila između 1940. i 1942. Sadrži i bilježnicu s crtežima. Ti sačuvani dokumenti čuvaju pisane i slikovne zapise iz perioda razvoja komunikacijskog sistema.
Veza Lamarr s Bečom vidljiva je i u njenim posljednjim željama. Njen sin Anthony Loder rasuo je dio njenog pepela u Bečkoj šumi, kako je tražila. Mjesto njenog rođenja i odredište tog pepela povezuju početak njenog života i ono što je uslijedilo nakon smrti. Njen život obuhvatio je i Englesku, Hollywood i Floridu.
Djeca Hedy Lamarr, kasnije godine i uzrok smrti
Lamarr je imala šest brakova i troje djece: Jamesa, Denise i Anthonyja. Posljednjih mjeseci živjela je u Casselberryju na Floridi. S porodicom i prijateljima komunicirala je uglavnom telefonom. Umrla je u svom tamošnjem domu 19. 1. 2000. Imala je 85 godina, a kao uzrok smrti zabilježena je srčana bolest.
Koliko je vrijedila imovina Hedy Lamarr?
UPI je 30. 10. 2000. izvijestio da je ostavina obuhvaćena sporom oko testamenta Lamarr procijenjena na 3,3 miliona američkih dolara. Taj iznos odnosi se na prijavljenu vrijednost ostavine u nasljednom sporu. Zarada od izuma zasebno je pitanje: Lamarr i Antheil za života nisu ostvarili finansijsku dobit od svog rada na frekvencijskom skakanju.
Često postavljana pitanja
Šta je Hedy Lamarr izumila s Georgeom Antheilom?
Razvili su sistem koji je omogućavao da radiopredajnik i prijemnik zajedno mijenjaju frekvencije. Njihov patent iz 1942. predlagao je njegovu primjenu u upravljanju torpedima. Time je trebalo otežati otkrivanje i ometanje komandnih signala.
Je li Hedy Lamarr izumila Bluetooth ili Wi-Fi?
Njen patentirani sistem bio je namijenjen komunikaciji s torpedima. Jevrejski muzej u Beču opisuje rad na frekvencijskom skakanju kao preteču Bluetootha i WLAN-a, a ne kao direktan izum tih tehnologija.
Koliko je godina imala Hedy Lamarr kada je postala američka državljanka?
Američka državljanka postala je 10. 4. 1953, u dobi od 38 godina. Rođena je u Beču 1914.
Jesu li njena djeca sačuvala njen izumiteljski rad?
Njena kćerka Denise Loder DeLuca poklonila je Smithsonianu 2023. prepisku o izumima i bilježnicu s crtežima. Zbirka obuhvata rad Lamarr i Antheila između 1940. i 1942.
Izvori
- Vikipedija — Hedy Lamarr tr.wikipedia.org
- Wikipedia — Hedy Lamarr en.wikipedia.org
- Jevrejski muzej u Beču — Dama Bluetooth. Hedy Lamarr jmw.at
- Smithsonian — Dokumentacija o izumima Hedy Lamarr i Georgea Antheila sova.si.edu
- Američka akademija umjetnosti i nauka — Hedy Lamarr amacad.org
- Nacionalna kuća slavnih izumitelja — Hedy Lamarr invent.org
- US2292387A — Tajni komunikacijski sistem patents.google.com
- Kuća slavnih izumitelja Floride — Hedy Lamarr floridainvents.org
- Nacionalna kuća slavnih izumitelja — George Antheil invent.org
- Electronic Frontier Foundation — EFFector, 1. 3. 2000 w2.eff.org
Image: Hedy Lamarr, 1939.jpg — Los Angeles Times, CC BY 4.0
