Če Gevara: od Kubanske revolucije do smrti u Boliviji

Možda prepoznajete lice s plakata: bradati muškarac s beretkom na kojoj je zvijezda. Ernesto Če Gevara (turski: Che Guevara) bio je argentinski ljekar koji je postao komandant na Kubi, a zatim zarobljenik u Boliviji. Ovdje možete pratiti njegov život od rođenja do groba i pronaći odgovore na najčešća pitanja.

Odakle je bio Če Gevara?

Ernesto Gevara rođen je 14. 6. 1928. u Rosariju u Argentini.

Od djetinjstva je imao astmu. Porodica je tražila klimu koja bi odgovarala njegovom zdravlju i nastanila se u Alta Graciji, u pokrajini Córdoba.

Kasnije je studirao medicinu na Univerzitetu u Buenos Airesu. Diplomirao je 1953. godine.

Od putovanja do revolucije

Gevara je 1952. putovao Južnom Amerikom s Albertom Granadom. Usput je vodio bilješke. Iz njih su kasnije nastali Motociklistički dnevnici.

Bio je u Gvatemali kada je 1954. srušena vlada Jacoba Árbenza. Puč je podržala CIA. Taj događaj učvrstio je njegovo uvjerenje da je potrebna oružana revolucija.

U julu 1955. upoznao je Fidela Castra u Ciudad de Méxicu. Pridružio se grupi koja je željela srušiti Batistinu vladu na Kubi.

Zamislite putovanje tokom godine pauze u školovanju koje ode mnogo dalje nego što ste planirali. Student medicine s bilježnicom na kraju se pridružio revolucionarnoj grupi.

Kubanska revolucija

Grupa je 25. 11. 1956. brodom Granma isplovila iz Meksika prema Kubi. Gevara je krenuo kao ljekar gerilske jedinice.

Borili su se u planinama Sierra Maestra. Gevara je 1957. unaprijeđen u čin comandante, odnosno komandanta.

U decembru 1958. njegova jedinica izbacila je oklopni voz iz šina kod Santa Clare. Voz je prevozio Batistine vojnike. Ta akcija imala je presudnu ulogu u zauzimanju grada.

Batista je pobjegao iz zemlje 1. 1. 1959. Revolucija je pobijedila, a Gevara je bio jedan od njenih komandanata.

Nakon pobjede: zatvor, banka i ministarstvo

Od 2. 1. do 12. 6. 1959. Gevara je upravljao zatvorom La Cabaña u Havani. Njegov zadatak bio je da razmatra žalbe na presude revolucionarnih sudova.

Ovaj dio njegovog djelovanja predmet je sporova. Izvori različito navode broj pogubljenja koja se povezuju s njim u zatvoru La Cabaña. Jon Lee Anderson navodi 55. Disidentska grupa Cuba Archive navodi 105. Dio razlike proizlazi iz jednog pitanja: ubrajate li presude koje je odobrio, ali koje su izvršene nakon što je napustio dužnost?

Godine 1959. postao je predsjednik Nacionalne banke Kube. U februaru 1961. postao je ministar industrije.

Knjige Če Gevare

Gevara je o gerilskom ratu pisao, a u njemu je i učestvovao.

• La guerra de guerrillas (Gerilsko ratovanje) objavljena je 1960. U njoj izlaže svoje ideje o gerilskoj strategiji.
• Pasajes de la guerra revolucionaria objavljena je 1963. Opisuje njegova iskustva iz rata na Kubi. Engleski prijevod, Reminiscences of the Cuban Revolutionary War, objavljen je 1968.
• Motociklistički dnevnici nastali su iz njegovih putnih bilježaka iz 1952. godine.

Citati Če Gevare

Izraz koji se najčešće povezuje s njim glasi Hasta la victoria siempre. Na turski se može prenijeti kao „Daima zafere kadar“, na engleski kao „Always until victory“, a na bosanski kao „Uvijek do pobjede“.

Manje je izvjesno šta je rekao u posljednjim trenucima. Prema nekim svjedočenjima, svom je dželatu rekao da će ubiti samo jednog čovjeka. Prema drugima, želio je umrijeti stojeći. Svjedočenja se ne slažu o tačnim riječima, pa svaki citat iz tog trenutka uzmite s oprezom.

Pjesma o Če Gevari

Najpoznatija pjesma o njemu je Hasta Siempre Carlosa Pueble. Puebla ju je napisao kao odgovor na Gevarino oproštajno pismo iz 1965. godine. Gevara je još bio živ kada je pjesma nastala.

Djeca Če Gevare

Gevara je imao petero djece. Jedno dijete imao je iz braka s Hildom Gadeom. Četvero je imao iz braka s Aleidom March.

Odlazak s Kube: Kongo i Bolivija

Fidel Castro je 3. 10. 1965. javno pročitao Gevarino oproštajno pismo. U njemu je Gevara objavio da napušta svoje službene dužnosti na Kubi.

Tokom 1965. podržavao je pobunjenike u Kongu povezane s Laurentom-Désiréom Kabilom. Gerilski poduhvat nije uspio.

Godine 1966. otišao je u Boliviju. Pokušao je pokrenuti oružanu revoluciju protiv vlade Renéa Barrientosa.

Smrt Če Gevare: šta se dogodilo u Boliviji

Bolivijski vojnici zarobili su Gevaru 8. 10. 1967. Borba se odvijala u Quebradi del Yuro, a on je bio ranjen.

Kao zarobljenik strijeljan je 9. 10. 1967. u školskoj zgradi u selu La Higuera. Imao je 39 godina.

Zašto je ubijen umjesto da mu se sudi? Prema svjedočenjima koja je prikupio Arhiv nacionalne sigurnosti, bolivijski komandanti strahovali su da bi mu suđenje donijelo podršku širom svijeta. Odlučili su da ga odmah ubiju.

Službena verzija u početku je bila drugačija. Tvrdilo se da je poginuo u borbi. Međutim, u memorandumu Bijele kuće od 11. 10. 1967. piše da je zarobljen živ. Navodi se da je strijeljan po naređenju generala Alfreda Ovanda.

Visina Če Gevare

U obdukcijskom izvještaju od 10. 10. 1967. zabilježena je visina od oko 1,73 metra.

Gdje je sahranjen?

Posmrtni ostaci identificirani kao Gevarini iskopani su 1997. godine. Nalazili su se u tajnoj grobnici blizu avionske piste kod Vallegrandea u Boliviji.

Položeni su 17. 10. 1997. u mauzolej u Santa Clari na Kubi. Uz njih su položeni i posmrtni ostaci šesterice saboraca. Santa Clara je grad u kojem je njegova jedinica 1958. izbacila oklopni voz iz šina.

Film o Če Gevari

U filmu Motociklistički dnevnici iz 2004., koji govori o njegovom putovanju u mladosti, Gevaru je glumio Gael García Bernal.

Hronologija

• 14. 6. 1928.: Rođen u Rosariju u Argentini.
• 1952.: Kreće na putovanje Južnom Amerikom s Albertom Granadom.
• 1953.: Završava studij medicine na Univerzitetu u Buenos Airesu.
• 1954.: Svjedoči padu Árbenzove vlade u Gvatemali uz podršku CIA-e.
• juli 1955.: Upoznaje Fidela Castra u Ciudad de Méxicu.
• 25. 11. 1956.: Brodom Granma isplovljava prema Kubi.
• 1957.: Unaprijeđen u čin comandante.
• decembar 1958.: Ima presudnu ulogu u zauzimanju Santa Clare.
• 1. 1. 1959.: Batista bježi s Kube.
• 1959.: Upravlja zatvorom La Cabaña i predvodi Nacionalnu banku.
• 1960.: Objavljeno Gerilsko ratovanje.
• februar 1961.: Postaje ministar industrije.
• 1965.: Napušta dužnosti na Kubi i pridružuje se borbi u Kongu.
• 1966.: Počinje svoj pohod u Boliviji.
• 8. 10. 1967.: Zarobljen ranjen u Quebradi del Yuro.
• 9. 10. 1967.: Strijeljan kao zarobljenik u La Higueri.
• 1997.: Posmrtni ostaci pronađeni u tajnoj grobnici kod Vallegrandea.
• 17. 10. 1997.: Posmrtni ostaci položeni u mauzolej u Santa Clari.

Pojedinosti koje nećete pronaći u vodičima

• Nadimak. Kubanski prijatelji zvali su ga „Če“. To je uobičajena riječ za obraćanje u Argentini, a on ju je često koristio.
• Čuvena fotografija. Alberto Korda snimio je portret s beretkom, Guerrillero Heroico, 5. 3. 1960. Bila je to jedna od dvije fotografije koje je snimio zaredom na komemoraciji u Havani.
• Otisci prstiju. Nakon smrti odsječene su mu šake. Otisci prstiju upoređeni su s argentinskom policijskom evidencijom kako bi se potvrdio njegov identitet.
• Bolivijski dnevnik. U nominacijskom dosjeu koji su Kuba i Bolivija dostavile UNESCO-u navodi se da se originalni dnevnik čuva u trezoru. Trezor se nalazi u arhivu Centralne banke Bolivije.

Često postavljana pitanja

Izvori

1. Penguin — Ernesto Che Guevara: Biografska bilješka cdn.penguin.co.uk
2. HISTORY — Che Guevara history.com
3. Wikipedia — Che Guevara en.wikipedia.org
4. PBS American Experience — Che Guevara pbs.org
5. Treccani — Guevara, Ernesto treccani.it
6. Stiftung Haus der Geschichte — Fotografija Guerrillero heroico haus-der-geschichte.de
7. Arhiv nacionalne sigurnosti, Univerzitet George Washington — Smrt Che Guevare: dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti nsarchive2.gwu.edu
8. Walt Rostow — Memorandum predsjedniku Johnsonu, 11. 10. 1967 nsarchive2.gwu.edu
9. Opinión — Potvrda o smrti i obdukcijski zapisnik opinion.com.bo
10. Arhiv nacionalne sigurnosti — Smrt Che Guevare u dokumentima s kojih je skinuta oznaka tajnosti nsarchive.gwu.edu
11. UNESCO — Nominacijski dosje Život i djela Ernesta Che Guevare media.unesco.org
12. Biography — Che Guevara biography.com

Image: Che Guevara – Guerrillero Heroico by Alberto Korda.jpg — Alberto Korda, restored by Adam Cuerden, Public domain