Sevrski ugovor ukratko
Sevrski ugovor bio je mirovni ugovor. Osmanska vlada i savezničke sile potpisale su ga 10. 8. 1920., nakon Prvog svjetskog rata. Imao je 433 člana. Obuhvatali su pitanja od promjena granica do finansijskog nadzora.
Ugovor nikada nije stupio na snagu. Postupak odobravanja nije završen, a vlada u Ankari odbila ga je priznati. Zato je priča o Sevrskom ugovoru zapravo priča o dokumentu koji je ostao samo na papiru.
Datum Sevrskog ugovora: kada je potpisan?
Potpisan je 10. 8. 1920. Pripreme su vođene u okviru Pariške mirovne konferencije. Sami mirovni uslovi oblikovani su na konferenciji u San Remu, u Italiji, održanoj od 18. do 26. 4. 1920.
Taj vremenski razmak je važan. Uslovi su utvrđeni u četvrtom mjesecu, a ugovor je potpisan u osmom. U međuvremenu su se političke prilike u Anadoliji promijenile. O tome više govori odjeljak o razlozima neuspjeha ugovora.
Gdje je potpisan Sevrski ugovor?
Ceremonija je održana u Sèvresu, u Francuskoj. Mjesto potpisivanja bila je izložbena dvorana državne fabrike porculana. Izložbeni prostor za porculan neobična je pozornica za ugovor o granicama i vojskama.
Ugovor je dobio ime po tom gradu, a ne po nekoj prijestolnici. Ako tražite „Treaty of Sevres“, bez naglaska na slovu, pronaći ćete isti dokument.
Ko je potpisao Sevrski ugovor?
U ime osmanske strane potpisala su ga trojica predstavnika. Bili su to Bağdatlı Mehmed Hâdî paša, Rıza Tevfik beg i Reşat Halis beg, osmanski ambasador u Bernu.
Na savezničkoj strani kao glavne sile navedeni su Britansko Carstvo, Francuska, Italija i Japan. Sjedinjene Američke Države nisu bile među njima. Dokument američkog State Departmenta iz 1926. izričito navodi da SAD nisu bile među silama potpisnicama.
Karta Sevrskog ugovora: šta se mijenjalo na terenu?
Bez karte ne možete razumjeti ovaj ugovor. Njegov tekst opisuje granične linije riječima. Izdanje ugovora iz 1920., koje se čuva u biblioteci Turskog historijskog društva, ima 459 stranica. Tekst je na francuskom, engleskom i italijanskom jeziku. Sadrži i tri karte u boji na preklop.
Odredbe o granicama predviđale su sljedeće.
Trakija i ostrva. Veći dio Trakije, uključujući Jedrene (Edirne) i Kirklareli, trebao je pripasti Grčkoj. Član 84. prenosio je na Grčku i osmanska prava nad ostrvima Gökçeada i Bozcaada.
Izmir. Članovi 69. i 70. ostavljali su grad i njegovu utvrđenu okolinu pod osmanskim suverenitetom na papiru. Međutim, upravu bi vodila Grčka. Prema članu 83., pet godina nakon stupanja ugovora na snagu lokalna skupština Izmira mogla je zatražiti priključenje Grčkoj. Liga naroda tada je mogla zatražiti plebiscit.
Moreuzi. Članovi 37. i 38. otvarali su moreuze trgovačkim i ratnim brodovima svih zastava, u ratu i miru. Prolazak bi nadzirala međunarodna komisija.
Istanbul. Član 36. ostavljao je Istanbul kao osmansku prijestolnicu. Ipak, saveznici su zadržali pravo da promijene to uređenje ako osmanska strana ne bude poštovala odredbe ugovora.
Armenija. Član 89. prepuštao je određivanje granice između Turske i Armenije arbitraži predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Ista arbitraža obuhvatala je izlaz Armenije na more i demilitarizaciju susjednog osmanskog područja.
Ako danas stojite u Jedrenama ili Izmiru, nalazite se na mjestima koja je ova karta pokušala staviti pod drugu zastavu ili drugu upravu.
Sevrski ugovor i Kurdistan
Ovo je jedan od dijelova ugovora koji se najčešće pretražuju, a često se i pojednostavljuje. Tekst postavlja više uslova nego što slogani sugerišu.
Član 62. predviđao je plan lokalne autonomije. Obuhvatao je područja s kurdskom većinom istočno od Eufrata. Komisija je trebala izraditi taj plan u roku od šest mjeseci.
Član 64. odnosio se na nezavisnost. Kurdsku nezavisnost uslovljavao je podnošenjem zahtjeva u roku od jedne godine kojim bi se pokazala volja većine. Vijeće Lige naroda zatim bi procijenilo je li stanovništvo spremno za nezavisnost i dalo preporuku.
Ugovor je, dakle, opisivao put od autonomije prema mogućoj nezavisnosti. Nije proglasio kurdsku državu. Pošto nikada nije stupio na snagu, nijedan od tih koraka nije započet.
Vojska i budžet
Sevrski ugovor nije samo mijenjao granice. Zadirao je i u svakodnevno upravljanje državom.
Vojska. Članovi od 154. do 157. ograničavali su ukupan sastav na 50.000 ljudi. To je značilo 35.000 žandara i 15.000 pripadnika jedinica za pojačanje. Sultanova garda računala se zasebno. Član 191. zabranjivao je osmanskim oružanim snagama da imaju bilo kakvo vojno ili mornaričko zrakoplovstvo.
Budžet. Članovi 231. i 232. uspostavljali su Finansijsku komisiju sastavljenu od britanskih, francuskih i italijanskih predstavnika. Ona je odobravala osmanski budžet prije nego što bi ga skupština mogla razmotriti. Član 234. zabranjivao je vladi da uzme bilo kakav unutrašnji ili vanjski zajam bez dozvole Komisije.
Zamislite primjer iz svakodnevnog života. Banka mora odobriti vaš kućni budžet prije nego što ga vaša porodica vidi. Zatim zamislite da bez pristanka banke ne možete posuditi ni jednu liru. U takav su položaj finansijske odredbe stavljale osmansku vladu.
Istog dana Britanija, Francuska i Italija potpisale su i zaseban Trojni sporazum. Njime su uređene zone ekonomskog utjecaja u Anadoliji.
Zašto je Sevrski ugovor propao?
Postoje tri jasna razloga.
Nikada nije u potpunosti ratificiran. Neophodni postupak odobravanja nije završen, pa ugovor nikada nije stupio na snagu. To je formalni odgovor, a ujedno i najvažniji.
Ankara ga je odbacila. Velika narodna skupština u Ankari donijela je zakon 7. 6. 1920. Njime je proglasila da neće priznati sporazume koje je istanbulska vlada sklopila nakon okupacije Istanbula 16. 3. 1920. To se dogodilo dva mjeseca prije nego što je Sevrski ugovor uopće potpisan. Skupština je 19. 8. 1920. otišla korak dalje. Potpisnike Sevrskog ugovora i one koji su u Sultanatskom vijeću glasali za njegovo prihvatanje proglasila je izdajnicima domovine.
Zamijenio ga je novi mirovni sporazum. Lozanski ugovor, potpisan 24. 7. 1923., postao je mirovni sporazum koji je zamijenio Sevrski ugovor.
Odgovor na pitanje zašto je propao zato je kratak. Potpisnici nisu predstavljali vladu koja je kontrolisala Anadoliju. Bez te vlade ugovor se nije mogao provesti.
Hronologija
- 18–26. 4. 1920.: Konferencija u San Remu oblikuje mirovne uslove za Osmansko Carstvo.
- 7. 6. 1920.: Velika narodna skupština donosi zakon kojim odbija priznati sporazume istanbulske vlade sklopljene nakon okupacije.
- 10. 8. 1920.: Sevrski ugovor potpisan je u Sèvresu, u Francuskoj.
- 19. 8. 1920.: Skupština proglašava potpisnike i one koji su u Sultanatskom vijeću glasali za prihvatanje ugovora izdajnicima domovine.
- 24. 7. 1923.: Potpisan je Lozanski ugovor, koji zamjenjuje Sevrski ugovor.
Detalji koje nećete naći u vodičima
- Zastava nad Izmirom. Član 69. zahtijevao je da turska zastava stalno bude istaknuta na jednoj vanjskoj tvrđavi u Izmiru. Trebala je simbolizirati osmanski suverenitet.
- Garda od 700 ljudi. Član 154. ograničavao je sultanovu gardu na najviše 700 ljudi, uključujući oficire. Garda se nije ubrajala u ograničenje od 50.000 ljudi.
- Bez opće ratne odštete. Član 231. ukidao je opće zahtjeve za ratnu odštetu prema Osmanskom Carstvu zbog njegovih ograničenih resursa. Finansijske i ekonomske obaveze ostajale su na snazi.
- Ukradena umjetnička djela morala su biti vraćena. Član 422. zahtijevao je povrat historijskih i umjetničkih predmeta. Radilo se o predmetima odnesenim nakon 1. 8. 1914. s teritorija koje su prestale biti dio Osmanskog Carstva. Rok za povrat bio je dvanaest mjeseci od stupanja ugovora na snagu.
- Ugovor s kartografskim prilogom. Izdanje iz 1920. u biblioteci Turskog historijskog društva ima 459 stranica. Sadrži tri karte u boji na preklop.
Sevrski ugovor: PDF i puni tekst
Puni tekst na engleskom jeziku dostupan je na internetu, na Wikisourceu, u izdanju podijeljenom na dijelove. Odredbe o granicama nalaze se u dijelu III. Vojne odredbe su u dijelu V. Finansijske odredbe su u dijelu VIII.
Za štampano izdanje s kartama pogledajte katalog biblioteke Turskog historijskog društva. U njemu je naveden prethodno opisani svezak iz 1920.
Izvori
- TDV Islamska enciklopedija, “Sevr Antlaşması” islamansiklopedisi.org.tr
- TÜBİTAK Enciklopedija društvenih nauka, “Sevr Antlaşması” ansiklopedi.tubitak.gov.tr
- Wikipedia, “Sevrski ugovor” en.wikipedia.org
- Vikipedi, “Sevr Antlaşması” tr.wikipedia.org
- Sevrski ugovor, dio III (Wikisource) en.wikisource.org
- Sevrski ugovor, dio V (Wikisource) en.wikisource.org
- Sevrski ugovor, dio VIII (Wikisource) en.wikisource.org
- Sevrski ugovor, dio XIII (Wikisource) en.wikisource.org
- Američki State Department, Ured historičara, FRUS 1926, svezak II, dokument 648 history.state.gov
- A. E. Montgomery, “Nastanak Sevrskog ugovora od 10. 8. 1920.”, Cambridge University Press doi.org
- Biblioteka Turskog historijskog društva, izdanje Sevrskog ugovora iz 1920 kutuphane.ttk.gov.tr
FAQ
Kada i gdje je potpisan Sevrski ugovor?
Potpisan je 10. 8. 1920. u izložbenoj dvorani državne fabrike porculana u Sèvresu, u Francuskoj.
Ko je potpisao Sevrski ugovor u ime Osmanskog Carstva?
Bağdatlı Mehmed Hâdî paša, Rıza Tevfik beg i Reşat Halis beg, osmanski ambasador u Bernu.
Jesu li Sjedinjene Američke Države potpisale Sevrski ugovor?
Nisu. Dokument američkog State Departmenta iz 1926. navodi da Sjedinjene Američke Države nisu bile među silama potpisnicama.
Je li Sevrski ugovor ikada stupio na snagu?
Nije. Postupak ratifikacije nikada nije završen, pa ugovor nije stupio na snagu. Zamijenio ga je Lozanski ugovor, potpisan 24. 7. 1923.
Je li Sevrski ugovor obećao nezavisnost Kurdistana?
Ne bezuslovno. Član 62. predviđao je plan lokalne autonomije za područja s kurdskom većinom istočno od Eufrata. Član 64. uslovljavao je nezavisnost zahtjevom koji izražava volju većine i procjenom Vijeća Lige naroda.
Image: The Treaty of Sèvres 1920.png — Luisao Araujo, CC BY-SA 4.0
