Osmansko-habsburški ratovi: uzroci i završetak

Osmansko-habsburški ratovi vođeni su zbog suprotstavljenih zahtjeva za ugarsko prijestolje nakon 1526., kontrole nad pograničnim tvrđavama i utjecaja u Transilvaniji (Erdel). Osmanski porazi nakon 1683. doveli su veći dio Ugarske pod habsburšku vlast, što je potvrđeno Karlovačkim mirom 1699. Uslijedili su novi ratovi. Taj niz završen je Svištovskim mirom 1791., uz ograničene promjene granice.

Zašto je osmanski poraz pred Bečom doveo do velikih teritorijalnih gubitaka, dok je jedan raniji poraz završen povoljnim mirom? Razlika između ishoda kod Sent Gotharda 1664. i Beča 1683. pomaže da se razumije ovaj sukob. Dok pratite ulogu tvrđava, novčanih davanja i mirovnih ugovora, vidjet ćete da su rezultati bitaka bili samo dio priče.

Kako su suprotstavljeni zahtjevi za ugarsko prijestolje doveli dinastije u sukob?

Osmansko osvajanje Beograda (Belgrad) 1521. otvorilo je put velikom prodoru protiv Ugarskog kraljevstva. Kralj Ludovik II poginuo je u Mohačkoj bici 29. 8. 1526. Njegova smrt pokrenula je borbu za nasljedstvo koja je Habsburgovce i Osmanlije dovela u neposredan sukob.

Ferdinand je svoje pravo na prijestolje dijelom zasnivao na dinastičkom braku. Bio je oženjen Ludovikovom sestrom Anom. Nakon Mohača (Mohaç), na suparničkim izborima za kralja izabrani su Ferdinand i Janoš Zapolja. To ih je uvuklo u građanski rat. Osmanlije su podržavale Zapolju. Unutrašnji ugarski spor tako se povezao sa suparništvom dvije sile.

Sultan Sulejman (Süleyman) opsjedao je Beč (Viyana) u jesen 1529. Grad je izdržao, a osmanska vojska povukla se nakon približno tri sedmice. Neuspjela opsada nije riješila pitanje ugarskog nasljedstva. Nakon Zapoljine smrti 1540., nastavak borbe doveo je do podjele kraljevstva.

Ugarska se podijelila na tri političke cjeline. Habsburgovci su kontrolirali Kraljevsku Ugarsku na sjeverozapadu. Osmanlije su upravljale središnjim dijelom. Transilvanija na istoku priznavala je osmansku vrhovnu vlast. Ako želite razumjeti zašto su ratovi stalno izbijali, ova podjela je ključna: u Ugarskoj su postojala suparnička središta moći, bez jedinstvenog, općeprihvaćenog rješenja.

Kako su pogranične tvrđave, upadi i diplomatija oblikovali odnose između ratova?

Tokom šesnaestog vijeka Habsburgovci su razvijali Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu, počevši od jadranske obale. Odbrana je postala trajna obaveza stanovništva na granici. Doseljenici s Balkana koji su se ondje nastanjivali dobivali su oslobađanje od obaveza prema feudalnim gospodarima u zamjenu za stalnu vojnu službu.

Taj poredak pokazuje kako je sukob utjecao na svakodnevni život. Za krajiško domaćinstvo vojna dužnost bila je neposredno povezana s njegovim obavezama. Oslobađanje od feudalnih tereta podrazumijevalo je trajnu službu. Osmansko-habsburško suparništvo tako je oblikovalo i obaveze doseljenika i odluke vladara.

Diplomatija je također održavala odnose između vojnih pohoda. Primirje iz 2. mjeseca 1568. obavezivalo je cara Maksimilijana II da osmanskom sultanu godišnje plaća 30.000 dukata. Oružano suparništvo moglo je postojati uporedo s dogovorenim sistemom plaćanja. Primirjem su utvrđivani uslovi odnosa sa suparničkim vladarom, ali se time nije rješavala šira borba za Ugarsku.

Utvrđenja su ostala mogući povod za novi rat. Hrvatski ban Nikola Zrinski, poznat i kao Miklós Zrínyi, podigao je 1661. Novi Zrin (Yenikale) nasuprot Velikoj Kanjiži (Kanije). Osmanlije su tu tvrđavu navele kao jedan od službenih razloga za rat 1663–1664. Lokalna gradnja tako je mogla prerasti u spor između dvije sile.

Zabrana osvajanja tvrđava i odvođenja ljudi u zarobljeništvo u Žitvatoročkom miru pokazuje koliko se diplomatija bavila pograničnim nasiljem. Mir je zahtijevao pravila o tome šta vojnici i zapovjednici smiju raditi duž granice. Novčana davanja, tvrđave i zarobljenici bili su dijelovi istog odnosa.

Šta se promijenilo Žitvatoročkim i Vašvarskim mirom?

Dugi rat koji je počeo 1593. finansijski je iscrpljivao obje strane. Od 1596. mirovni pregovori vođeni su tokom zimskih prekida između ratnih sezona. Borbe i pregovori godinama su se odvijali uporedo prije postizanja sporazuma.

Žitvatoročki mir (Zitvatorok Antlaşması) potpisan je 11. 11. 1606. na ušću Žitve u Dunav. Njime je završen rat započet 1593. Ukinuta je obaveza Habsburgovaca da plaćaju godišnji danak. Zamijenjena je jednokratnim darom od 200.000 kuruša. Osmanlije su prihvatile i upotrebu carske titule Kaiser ili Caesar za habsburškog vladara.

Ove odredbe promijenile su osmansko priznavanje titule habsburškog vladara. Ipak, Žitvatoročki mir sačuvao je važne osmanske položaje: Jegar (Eğri), Velika Kanjiža i Ostrogon (Estergon) ostali su pod osmanskom vlašću. Zabranjeno je i osvajanje tvrđava te odvođenje ljudi u zarobljeništvo. Možete uočiti razliku između diplomatskog položaja i teritorijalne kontrole: priznavanje titule se promijenilo, dok su ove tvrđave ostale u osmanskim rukama.

Vašvarskom miru prethodio je drugačiji slijed vojnih događaja. Osmanske snage osvojile su 26. 9. 1663. Nove Zamke (Uyvar), važnu habsburšku odbrambenu tvrđavu u Ugarskoj. Opsada je trajala oko mjesec dana. Montecuccolijeva saveznička vojska porazila je 1. 8. 1664. osmansku vojsku Köprülüzâde Fâzıl Ahmed-paše kod Sent Gotharda (Saint Gotthard), uz rijeku Rabu.

Uprkos tom porazu, Vašvarski mir (Vasvar Antlaşması) sačuvao je osmanske dobitke, uključujući Nove Zamke. Prihvatio je postojeće teritorijalno stanje i označio najveći teritorijalni opseg Osmanskog Carstva u Ugarskoj. Sporazum je zahtijevao istovremeno povlačenje obje strane iz Transilvanije. Novi Zrin nije smio biti obnovljen, a mir je ugovoren na dvadeset godina.

Sent Gothard i Vašvarski mir zato odgovaraju na važno pitanje o ovim ratovima. Pobjeda u bici nije nužno značila povratak teritorija izgubljenih tokom pohoda. Habsburška strana pobijedila je kod Sent Gotharda 1664., ali je mirovni sporazum sačuvao velike osmanske dobitke.

Kako se vojni odnos snaga promijenio nakon 1683.?

Vojska koja je stigla u pomoć Beču pod zapovjedništvom Jana III Sobjeskog porazila je 12. 9. 1683. snage Merzifonlu Kara Mustafa-paše pred gradom. Pobjedom je prekinuta opsada. Habsburgovci, Poljska i Venecija osnovali su 1684. Svetu ligu uz papinsku podršku. Rusija joj se kasnije pridružila, čime se rat proširio na više frontova.

Osvajanje Budima (Budin) 1686. bilo je veliki uspjeh u protivofanzivi protiv osmanske vlasti u Ugarskoj. Pobjeda princa Eugena Savojskog kod Sente (Zenta) 1697. bila je još jedna odlučujuća etapa na putu prema miru. Zbog ovih poraza borba nakon 1683. imala je drugačiji ishod od sporazuma postignutog nakon bitke kod Sent Gotharda.

Karlovački mir (Karlofça Antlaşması), potpisan 26. 1. 1699., priznao je habsburšku vlast nad većim dijelom Ugarske i Transilvanijom. Beograd i Temišvarski Banat ostali su pod osmanskom vlašću. Borba za veći dio Ugarske odlučno se preokrenula u korist Habsburgovaca, ali su uslijedile nove teritorijalne promjene.

Požarevačkim mirom (Pasarofça Antlaşması) od 21. 7. 1718. Austrija je dobila Banat, sjevernu Srbiju s Beogradom, sjevernu Bosnu i Malu Vlašku. Beogradski mir (Belgrad Antlaşması) od 18. 9. 1739. zatim je poništio habsburške dobitke u Srbiji, uključujući Beograd. Osmansko-habsburška granica pomjerena je na Savu i Dunav.

Promjene koje su donosili mirovni sporazumi također upozoravaju na problem tumačenja svakog pohoda navodno izuzetnom osmanskom sklonošću ratovanju. Historičar Gábor Ágoston osporava takvo tumačenje. Ukazuje na intenzitet habsburškog i drugog evropskog ratovanja u šesnaestom i sedamnaestom vijeku. U sukobu su učestvovale suparničke države čija se vojna aktivnost protezala i izvan ove granice.

Kako je Svištovski mir okončao niz ratova 1791.?

Austrija je ušla u rat protiv Osmanlija 9. 2. 1788. kao ruska saveznica. Njena intervencija pretvorila je osmansko-ruski rat, započet 1787., u borbu Osmanlija na dva fronta. Posljednji osmansko-habsburški rat tako se razvio unutar šireg sukoba u kojem je učestvovala Rusija.

Pruski vojni pritisak i događaji nakon Francuske revolucije doprinijeli su odluci Austrije da sklopi mir. Svištovski mir (Ziştovi Antlaşması) potpisan je 4. 8. 1791. Austrija je vratila većinu mjesta koja je zauzela, uključujući Beograd. Zadržala je ograničene teritorijalne dobitke oko Eski Hırsove i Une.

Svištovski mir zaključio je niz osmansko-austrijskih ratova. Rastuća moć Rusije na Balkanu potom je postala faktor približavanja nekadašnjih protivnika. Završetak se zato razlikovao od velikog prijenosa ugarskih teritorija Karlovačkim mirom: posljednji mir donio je ograničene promjene granice i promjenu odnosa između dvije države.

Hronologija

• 1521: Osmanlije su osvojile Beograd.
• 29. 8. 1526.: Ludovik II poginuo je kod Mohača; počela je borba za ugarsko nasljedstvo.
• 1529: Sulejmanova opsada Beča završila je neuspjehom.
• Nakon 1540.: Uspostavljena je politička podjela Ugarske na tri dijela.
• 1568: Primirje je propisalo godišnja habsburška plaćanja.
• 1593–1606: Dugi osmansko-habsburški rat trajao je do Žitvatoročkog mira.
• 1663–1664: Osmanlije su osvojile Nove Zamke, izgubile kod Sent Gotharda i sačuvale svoje dobitke Vašvarskim mirom.
• 1683–1686: Prekinuta je opsada Beča, osnovana Sveta liga i osvojen Budim.
• 1697–1699: Bitka kod Sente prethodila je Karlovačkom miru.
• 1718: Požarevačkim mirom Banat i Beograd pripali su Austriji.
• 1739: Beogradski mir poništio je habsburške dobitke u Srbiji.
• 1788–1791: Austrija je ratovala uz Rusiju prije sklapanja Svištovskog mira.

Detalji koje nećete naći u vodičima

Dok je Budim bio pod osmanskom vlašću, Požun, današnja Bratislava, poznat i kao Pressburg, služio je kao prijestolnica Ugarskog kraljevstva pod Habsburgovcima. Podjela Ugarske tako je promijenila mjesto iz kojeg su se obavljale prijestolničke funkcije kraljevstva.

Sporovi oko teksta Žitvatoročkog mira nastavili su se i nakon njegovog sklapanja. Verzije dviju strana razlikovale su se u odredbama o danku i tvrđavama. Dodatna ratifikacija 1615. bila je potrebna da bi se osiguralo priznavanje teksta koji su tražili Habsburgovci.

Kada je Mehmed IV potvrdio Vašvarski mir ahdnamom iz 1664., obavezao se da će ga poštovati i njegovi potomci. U Svištovu su detalji dokumenata ponovo bili važni: jedan sat nakon potpisivanja glavnog mirovnog ugovora s četrnaest članova, bez posrednika je potpisan poseban teritorijalni sporazum sa sedam članova.

Često postavljana pitanja

Zašto su vođeni osmansko-habsburški ratovi?

Spor oko ugarskog nasljedstva nakon smrti Ludovika II 1526. doveo je dinastije u sukob. Osmanska podrška Zapolji, pogranične tvrđave i borba za utjecaj u Transilvaniji održavali su sukob.

Zašto je 1683. bila prekretnica?

Vojska pod zapovjedništvom Sobjeskog, koja je stigla u pomoć Beču, porazila je osmanske snage pred gradom. Sveta liga osnovana je sljedeće godine, a kasnije pobjede otvorile su put habsburškoj kontroli nad većim dijelom Ugarske.

Je li Karlovački mir okončao ratove?

Nije. Sporazumom iz 1699. priznata je habsburška vlast nad većim dijelom Ugarske i Transilvanijom. Uslijedili su novi ratovi, a njihov niz završen je Svištovskim mirom 1791.

Šta je Austrija dobila Svištovskim mirom?

Austrija je zadržala ograničene teritorijalne dobitke oko Eski Hırsove i Une. Vratila je većinu zauzetih teritorija, uključujući Beograd.

Izvori

1. Die Welt der Habsburger — Nova velika sila u jugoistočnoj Evropi: Osmansko Carstvo habsburger.net
2. Wikipedia — Osmansko-habsburški ratovi en.wikipedia.org
3. Die Welt der Habsburger — Beč: Epizoda 1 habsburger.net
4. Die Welt der Habsburger — Vojna krajina habsburger.net
5. TDV İslâm Ansiklopedisi — Žitvatoročki mir islamansiklopedisi.org.tr
6. TDV İslâm Ansiklopedisi — Bitka kod Sent Gotharda islamansiklopedisi.org.tr
7. TDV İslâm Ansiklopedisi — Vašvarski mir islamansiklopedisi.org.tr
8. Die Welt der Habsburger — Beč: Epizoda 2 habsburger.net
9. Die Welt der Habsburger — Princ Eugen habsburger.net
10. Wikipedia — Karlovački mir en.wikipedia.org
11. TDV İslâm Ansiklopedisi — Požarevački mir islamansiklopedisi.org.tr
12. Wikipedia — Beogradski mir en.wikipedia.org
13. TDV İslâm Ansiklopedisi — Rat, osmansko razdoblje islamansiklopedisi.org.tr
14. TDV İslâm Ansiklopedisi — Svištovski mir islamansiklopedisi.org.tr

FAQ

Image: 16th century Ottoman-Habsburg wars.png — Barjimoa, CC BY-SA 4.0