Kibela: kako je anatolijska božica majka stigla u Rim

Ko je bila Kibela?

Kibela (Kybele) bila je božica majka iz Anadolije (Anadolu), usko povezana s Frigijom (Frigya). Oksfordski klasični rječnik opisuje je kao božicu koja je darivala plodnost. Štitila je i dobrobit zajednice te je čuvala u ratu.

Njeno ime ostaje zagonetka. U jednom frigijskom svetištu u stijeni iz prve polovine 6. vijeka p. n. e. sačuvan je izraz Matar Kubileya ili Kubeleya. Naučnici ga obično tumače kao „Majka planine“. To je tumačenje često, ali etimologija nije konačno utvrđena.

Oko 6. vijeka p. n. e. njen se kult već širio. Grčke kolonije u Anadoliji prenijele su ga u Grčku i u grčka naselja dalje na zapadu.

Gdje počinje anatolijska priča?

Privlačna je pomisao da njeno porijeklo seže do neolita. Možda ste pročitali da figurice iz Çatalhöyüka prikazuju prahistorijsku božicu majku. Budite oprezni s tom tvrdnjom. Istraživački projekt Çatalhöyük navodi da je teorija Jamesa Mellaarta dovedena u pitanje nakon što su kasnija iskopavanja otkrila i muške i životinjske figurice. Pouzdano dokumentirana Kibela pripada Frigiji i razdobljima koja su uslijedila.

Zašto je Rim želio stranu božicu?

Odgovor je rat. Rim je prihvatio kult 204. godine p. n. e., tokom Drugog punskog rata protiv Kartage.

Prema antičkom sažetku Livijevog djela, Sibilinske knjige sadržavale su proročanstvo. Ako bi Majka s Ide bila dovedena u Rim, strani osvajač mogao bi biti protjeran iz Italije. Senat se zato okrenuo istoku.

Božica je putovala u obliku svetog kamena. Prema Livijevom prikazu, Rimljanima ga je predao Atal I, kralj Pergama (Bergama).

Odakle je došao kamen?

Oksfordski klasični rječnik navodi Pesinunt (Pessinus) u Frigiji kao mjesto porijekla kamena prenesenog u Rim 204. godine p. n. e. Pesinunt je bio važno središte njenog kulta. Danas se nalazi u Ballıhisaru, oko 13 kilometara od Sivrihisara, u pokrajini Eskişehir.

Ne slažu se svi s tim. Helmut Berneder upućuje na Ovidijevu priču o planini Idi (Kaz Dağı) i na blizinu tog područja Pergamu. On smatra da je kult u Rim stigao iz područja Ide. Tačno porijeklo kamena zato ostaje otvoreno pitanje.

Kako je božica dočekana u Rimu?

Tradicionalna rimska priča vrlo je slikovita. Senat je izabrao „najboljeg čovjeka“ da primi božicu. Prema sažetku Livijevog djela, bio je to Scipion Nazika, mladi Rimljanin koji još nije postao kvestor.

Dočekao je božicu u Ostiji. Rimljanke su zatim odnijele sveti predmet u hram Viktorije na Palatinu.

Berneder smatra da bi dijelovi te priče mogli biti kasnije političke pripovijesti. Jedan od njih mogla bi biti veza između proročanstva i dolaska kulta. Drugi bi mogli biti uloge Scipiona Nazike i Klaudije Kvinte u dočeku. Osnovna činjenica ipak ostaje: Rim je uveo kult 204. godine p. n. e.

Zamislite kako neki grad danas na stanici dočekuje osvojeni trofej. Ceremonija je jednako važna kao i sam predmet. Rim je isto učinio s kamenom.

Kako su je Rimljani zvali?

U Rimu je bila poznata kao Magna Mater. To na latinskom znači „Velika Majka“.

Kamen je prvo bio smješten u hramu Viktorije. Novi hram Magne Mater na Palatinu posvećen je 191. godine p. n. e. Nakon godina provedenih u hramu Viktorije, sveti predmet dobio je stalno mjesto.

Građevina nije ostala netaknuta. Izgorjela je 111. godine p. n. e., a kasnije je obnovljena.

Kako je prikazivana u umjetnosti?

Kipovi iz rimskog doba pokazuju kako su ljudi zamišljali božicu. Jedan mramorni kip u Muzeju umjetnosti u San Antoniju potječe iz 1. ili 2. vijeka n. e. Visok je 90,4 centimetra. Svaki dio tog prikaza ima značenje:

• Kruna u obliku gradskih zidina označava zaštitu gradova.
• Lavovi predstavljaju njenu moć nad divljim životinjama.
• Timpanon, ručni bubanj, podsjeća na ples u njenim obredima.

Očne duplje kipa danas su prazne. Nekada su u njima bili umeci od stakla ili obojenog kamena.

Ko su bili njeni svećenici?

Tradicija svećenika koji su se kastrirali u čast Kibele potječe iz Frigije. Istraživanje Lynn E. Roller, međutim, pokazuje da je ona najbolje dokumentirana u grčkim i rimskim izvorima. Velik dio onoga što čitamo o tim svećenicima napisali su ljudi izvan njihove zajednice.

Hronologija

• Prva polovina 6. vijeka p. n. e.: izraz Matar Kubileya ili Kubeleya zabilježen je u frigijskom svetištu u stijeni.
• Oko 6. vijeka p. n. e.: kult se širi grčkim svijetom.
• 204. godina p. n. e.: kult i njegov sveti kamen preneseni su u Rim.
• 191. godina p. n. e.: posvećen je hram Magne Mater na Palatinu.
• 111. godina p. n. e.: hram je izgorio.
• Oko 50. godine n. e.: izrađen je kip Kibele koja sjedi, danas u zbirci muzeja Getty.
• 3. vijek n. e.: u ovo razdoblje datiran je zavjetni kip kasnije vraćen u Tursku.
• 362. godina n. e.: car Julijan posjećuje Pesinunt i pokušava oživjeti kult.
• 1967. godina: u Pesinuntu počinju sistematska iskopavanja pod vodstvom Pierrea Lambrechtsa.
• 12. 12. 2020.: Kibelin kip vraćen iz SAD-a stiže u Tursku.

Pojedinosti koje nećete naći u vodičima

• Svećenica s rimskim licem. Muzej Getty datira kip Kibele koja sjedi u približno 50. godinu n. e. Njena glava nema idealizirano lice božice. To je portret starije Rimljanke, a muzej navodi da bi ona mogla biti svećenica.
• Tajna pisma. Među poznatim natpisima iz Pesinunta nalazi se osam privatnih i povjerljivih pisama. U 2. vijeku p. n. e. kraljevi iz dinastije Atalida poslali su ih Kibelinom vrhovnom svećeniku.
• Mladi dočekivač. Čovjek izabran kao „najbolji“ da dočeka božicu još nije obavljao ni dužnost kvestora.
• Dragulji umjesto očiju. Kip iz San Antonija nekada je u očima imao staklo ili obojeni kamen. Danas možete vidjeti samo prazne udubine.
• Posveta u tri reda. Postolje zavjetnog kipa iz Afyonkarahisara nosi starogrčki natpis u tri reda. U njemu piše da je Asklepijad iz Sideropolisa, Hermejev sin, poklonio kip Majci dvanaest bogova.

Je li glavni Kibelin hram pronađen u Pesinuntu?

Još nije. Iskopavanja u Pesinuntu imala su cilj pronaći njen čuveni hram. Počela su 1967. godine pod vodstvom Pierrea Lambrechtsa s Univerziteta u Gentu. Prema Oksfordskom klasičnom rječniku, njeno glavno svetište još nije locirano. Otkriveni hram povezuje se s carskim kultom iz Tiberijevog vremena.

Lokalitet je ostao važan i kasnije. Rimski car Julijan posjetio je svetište 362. godine n. e. i pokušao oživjeti Kibelin kult.

Kip koji se vratio kući

Kibelu možete vidjeti i u muzeju u Turskoj. Zavjetni kip, koji stručnjaci datiraju u 3. vijek n. e., pronađen je 1960. godine tokom radova na putu u selu Çavdarlı u Afyonkarahisaru. To je nalaz koji navodi Ministarstvo kulture i turizma.

Kip je kasnije iznesen iz zemlje, a zatim vraćen iz SAD-a. U Tursku je stigao 12. 12. 2020. Prema evidenciji Ministarstva, izložen je u Muzeju Afyonkarahisar.

Ako putujete Anadolijom, ovo možete lako uvrstiti u obilazak. Pogledajte kip u Afyonkarahisaru. Zatim posjetite Pesinunt kod Sivrihisara i stanite na mjesto gdje je kult cvjetao.

Zašto je ova priča važna?

Kibelino putovanje pokazuje kako se religija širila zajedno s politikom. Frigijska božica majka postala je rimska Magna Mater 204. godine p. n. e., usred rata. Rim nije samo preuzeo jedno božanstvo. Izgradio je hram, odredio datum i službeno priznao njen kult.

Priča pokazuje i kako čitati antičke izvore. Livijev prikaz bogat je pojedinostima, ali savremeni naučnici preispituju porijeklo kamena i ceremoniju dočeka. Možete istovremeno prihvatiti oba zaključka. Vrijeme prihvatanja kulta pouzdano je utvrđeno, dok se o pojedinostima raspravlja.

Često postavljana pitanja

Izvori

1. Oksfordski klasični rječnik — Kibela academic.oup.com
2. Oksfordski klasični rječnik — Pesinunt academic.oup.com
3. Wikipedia — Kibela en.wikipedia.org
4. Wikipedia — Kibelin hram (Palatin) en.wikipedia.org
5. Livius.org — Livije, Periohe 26–30 livius.org
6. Bryn Mawr Classical Review — prikaz knjige Magna Mater-Kult und Sibyllinen bmcr.brynmawr.edu
7. Istraživački projekt Çatalhöyük — Je li u Çatalhöyüku postojalo vjerovanje u božicu majku? catalhoyuk.com
8. Ministarstvo kulture i turizma — Arheološki lokalitet Pesinunt muze.gov.tr
9. Pokrajinska direkcija za kulturu i turizam Eskişehira — Iskopavanja u Pesinuntu eskisehir.ktb.gov.tr
10. Gender & History — Ideologija svećenika eunuha onlinelibrary.wiley.com
11. Muzej umjetnosti u San Antoniju — Kibelin kip sanantonio.emuseum.com
12. Muzej Getty — Kip Kibele koja sjedi s portretnom glavom njene svećenice getty.edu
13. Generalna direkcija za kulturnu baštinu i muzeje — Kibela vraćena iz SAD-a kvmgm.ktb.gov.tr

Image: Cybele, from Formale in Campania c. 60 BC, marble – Ny Carlsberg Glyptotek, Copenhagen, 20220618 1056 7035.jpg — Jakub Hałun, CC BY-SA 4.0