Katastrofa Aralskog jezera ukratko
Oko 1960. godine Aralsko jezero bilo je četvrto najveće jezero na svijetu. Zauzimalo je oko 68.000 km². Za svega nekoliko decenija najveći dio jezera je nestao. Uzrok nije bila suša niti prirodna promjena. Bila je to odluka da se voda oduzme rijekama koje su ga napajale.
Priča se ne svodi na tvrdnju da je „more nestalo“. Jedan dio jezera je nestao, drugi je stabilan, a treći je obnovljen. U ovom članku možete pratiti šta se dogodilo sa svakim dijelom.
Gdje se nalazi Aralsko jezero?
Aralsko jezero nalazi se u srednjoj Aziji, na približno 45° sjeverne geografske širine i 60° istočne geografske dužine. Sjeverno od jezera nalazi se Kazahstan. Južno je Uzbekistan.
To su dvije države koje izlaze na Aralsko jezero. Zato je odgovor na pitanje u kojoj se državi nalazi Aralsko jezero: u obje. Nekadašnje jezersko dno podijeljeno je između njih.
Jezero su napajale dvije rijeke. Sir Darja ulijevala se u sjeverni dio. Amu Darja ulijevala se u južni dio. Zapamtite ova dva imena. Od njih zavisi cijela priča.
Zašto je Aralsko jezero od početka bilo osjetljivo
Iako se naziva i morem, Aral je jezero. Nema otjecanja prema okeanu. Voda ga napušta samo isparavanjem.
To je važno jer je klima oštra. Nad Aralom godišnje padne manje od 200 mm padavina. Isparavanjem se godišnje izgubi 1.000–1.200 mm vode. Jezero gubi mnogo više nego što dobija s neba.
Rijeke su nadoknađivale tu razliku. Bez njihovog dotoka jezero nema od čega opstati.
Kako je presušilo Aralsko jezero
Tokom 1950-ih i 1960-ih sovjetske vlasti preusmjerile su Amu Darju i Sir Darju. Vodu su usmjerile na navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta. Time je počelo dugotrajno povlačenje jezera.
Program navodnjavanja s početka 1960-ih imao je cilj da omogući uzgoj usjeva u pustinji. Glavni usjev bio je pamuk. Uzgajali su se i riža, dinje i žitarice.
Vezu možete pronaći i u svakodnevnom životu. Pomislite na pamuk u košulji, peškiru ili posteljini. Program koji je preusmjerio te rijeke osmišljen je upravo radi uzgoja takvih usjeva u pustinji.
Kanali su propuštali vodu, a velik dio gubio se i isparavanjem. Jedan podatak pokazuje razmjere gubitaka. Prema procjenama, gubilo se 30–75% vode koja je ulazila u Karakumski kanal. Velik dio preusmjerene riječne vode nikada nije stizao do njiva.
Jezero je tako pretrpjelo dvostruki gubitak. Rijeke su preusmjerene, a velik dio oduzete vode uzalud je izgubljen.
Aralsko jezero nekad i sad
Brojevi su jasni. Između 1960. i 1998. godine površina jezera smanjila se za oko 60%. Zapremina vode smanjila se za 80%.
Jezero se nije ravnomjerno smanjivalo. Raspalo se na dijelove:
- Godine 1987. pad vodostaja podijelio ga je na Sjeverni Aral i Južni Aral.
- Godine 2003. Južni Aral ponovo se podijelio, na istočni i zapadni bazen.
Dok je količina vode opadala, koncentracija soli je rasla. Do 1960-ih Aral je sadržavao oko 10 g soli po litru. U preostalim vodama Južnog Arala ta vrijednost porasla je na više od 100 g po litru.
Ribe u takvoj vodi nisu mogle živjeti. Rast koncentracije soli i pad vodostaja učinili su komercijalni ribolov neodrživim već početkom 1980-ih.
Grad Aralsk pokazuje razmjere promjene. Satelitski snimak iz 1964. prikazuje ga na obali jezera. Do 2015. godine obala se udaljila oko 20 km.
Ogoljeno jezersko dno pretvorilo se u pustinju Aralkum.
Hronologija
- Oko 1960. godine: Aral zauzima oko 68.000 km² i četvrto je najveće jezero na svijetu.
- 1960-e: Sovjetski projekti navodnjavanja oduzimaju vodu rijekama i ubrzavaju smanjivanje jezera.
- Početak 1980-ih: Pad vodostaja i rast koncentracije soli onemogućavaju održiv komercijalni ribolov.
- 1987. godina: Jezero se dijeli na Sjeverni Aral i Južni Aral.
- 1992. godina: Gradi se zemljana brana koja zadržava vodu u Sjevernom Aralu.
- 2003. godina: Južni Aral dijeli se na istočni i zapadni bazen.
- Osmi mjesec 2005. godine: Završena je trajna brana Kokaral.
- 2007. godina: Ulov ribe u Sjevernom Aralu dostiže 2.000 tona, prema podacima Svjetske banke.
- 2010. godina: Istočni bazen Južnog Arala, koji je 2009. gotovo presušio, ponovo se u znatnoj mjeri puni vodom.
- 19. 8. 2014.: Snimak satelita Terra bilježi potpuno presušen istočni bazen.
- 25. 2. 2026.: Na nekadašnjem jezerskom dnu u Uzbekistanu sadi se saksaul, uz učešće partnera UNDP-a.
- 7. 10. 2026.: Kazahstan objavljuje podatak o zapremini Sjevernog Arala i najavljuje nove ciljeve.
Šta se dogodilo s istočnim bazenom?
Istočni bazen Južnog Arala prošao je kroz neobičan niz promjena. Gotovo je presušio 2009. godine. Godine 2010. ponovo se u znatnoj mjeri napunio vodom.
To nije potrajalo. Snimak NASA-inog satelita Terra od 19. 8. 2014. pokazao je potpuno presušen istočni bazen. NASA je navela da se to dogodilo prvi put u modernom dobu.
Geograf Philip Micklin objasnio je stanje iz 2014. godine dvama uzrocima. Zahvatanje vode za navodnjavanje se nastavilo. Uz to su manje količine kiše i snijega u slivu Pamira smanjile dotok Amu Darje.
Dakle, problem nije bio samo u nekadašnjoj sovjetskoj politici. Važni su i današnja potrošnja vode i slabiji dotok vode iz planina.
Obnova Aralskog jezera: brana Kokaral
Sjeverni Aral primjer je uspješnog oporavka. Kazahstan i Svjetska banka tamo su proveli projekat vrijedan 86 miliona američkih dolara. U okviru projekta izgrađena je brana Kokaral, duga 13 km. Završena je u osmom mjesecu 2005. godine.
Brana zadržava vodu Sir Darje u Sjevernom Aralu. Zaustavila je povlačenje vode u tom dijelu jezera.
Svjetska banka objavila je podatke o rezultatima. Ulov ribe u Sjevernom Aralu porastao je s 52 tone 2004. na 2.000 tona 2007. godine. To je približno četrdesetostruki rast za tri godine.
Prije nje postojala je manja brana. Na istom području 1992. godine izgrađen je zemljani nasip. Trajna građevina iz 2005. zamijenila je taj raniji pokušaj.
Aralsko jezero 2026: kakvo je stanje danas?
Današnje stanje Aralskog jezera ima tri različita dijela:
- Sjeverni Aral (Kazahstan): Djelimično je obnovljen. Ured premijera Kazahstana objavio je 7. 10. 2026. da njegova zapremina iznosi 23,4 milijarde m³.
- Južni Aral, istočni bazen: Potpuno je presušio 2014. godine.
- Nekadašnje jezersko dno (Uzbekistan i Kazahstan): Danas je to pustinja Aralkum i važno područje obnove zemljišta.
Kazahstan je najavio naredni korak. Planira rekonstrukciju brane Kokaral. Cilj je da Sjeverni Aral u roku od 5–6 godina dostigne zapreminu od 34 milijarde m³ i površinu od 3.900 km². To je plan, a ne ostvareni rezultat.
U Uzbekistanu je rad usmjeren na sadnju biljaka. Učesnici škole Aral School, stručnjaci UNDP-a i šumari iz Karauzyaka sadili su 25. 2. 2026. saksaul i druge vrste otporne na so na nekadašnjem jezerskom dnu. Cilj je učvrstiti suho tlo.
Detalji koje nećete naći u vodičima
- Gubici vode u kanalu bili su ogromni. Procjenjuje se da se u Karakumskom kanalu gubilo 30–75% vode koja je u njega ulazila. Propuštanje vode bilo je dio katastrofe.
- Istočni bazen jednom se ponovo napunio. Nakon što je 2009. gotovo presušio, ponovo se napunio 2010, a zatim potpuno presušio 2014. godine.
- Aralsk je 20 km od vode. Satelitski snimak iz 1964. prikazuje grad na obali. Na snimku iz 2015. obala je udaljena oko 20 km.
- Brana je postojala i prije današnje brane. Zemljani nasip iz 1992. nalazio se na mjestu gdje je kasnije izgrađena trajna brana Kokaral.
- Korijen saksaula prodire duboko. Prema UNDP-u, korijen saksaula, koji se koristi za učvršćivanje suhog dna, može doseći dubinu od 10–15 metara.
Često postavljana pitanja
Je li Aralsko jezero potpuno presušilo?
Nije. Istočni bazen Južnog Arala potpuno je presušio 2014. godine. Sjeverni Aral djelimično je obnovljen, a u desetom mjesecu 2026. sadržavao je 23,4 milijarde m³ vode.
Koje države izlaze na Aralsko jezero?
Kazahstan se nalazi na sjeveru, a Uzbekistan na jugu.
Šta je uzrokovalo katastrofu Aralskog jezera?
Sovjetski projekti navodnjavanja preusmjerili su Amu Darju i Sir Darju tokom 1950-ih i 1960-ih. Uz malo padavina i snažno isparavanje, jezero nije moglo opstati bez tih rijeka.
Može li se Aralsko jezero obnoviti?
Djelimično. Brana Kokaral omogućila je oporavak Sjevernog Arala. Kazahstan ima cilj da tamo u roku od 5–6 godina dostigne zapreminu od 34 milijarde m³ i površinu od 3.900 km².
Šta je pustinja Aralkum?
To je pustinja na ogoljenom dnu nekadašnjeg jezera. Uzbekistan radi na obnovi tog područja sadnjom vrsta otpornih na so, poput saksaula.
Izvori
- Wikipedia — Aralsko jezero en.wikipedia.org
- Vikipedi — Aralsko jezero tr.wikipedia.org
- USGS EROS — Aralsko jezero, Kazahstan i Uzbekistan eros.usgs.gov
- USGS EROS — Aralsk eros.usgs.gov
- USGS EROS — Brana Kok-Aral eros.usgs.gov
- NASA Earth Observatory — Aralsko jezero gubi svoj istočni dio science.nasa.gov
- Svjetska banka — Kazahstanski ribari povećavaju ulov svježe ribe dok vodostaj Aralskog jezera raste (19. 6. 2008.) documents1.worldbank.org
- UNDP Uzbekistan — Partnerstvo ukorijenjeno u djelovanju undp.org
- Premijer Kazahstana — Radovi na obnovi Aralskog jezera i Kaspijskog mora primeminister.kz
FAQ
Je li Aralsko jezero potpuno presušilo?
Nije. Istočni bazen Južnog Arala potpuno je presušio 2014. godine, prema snimku NASA-inog satelita Terra od 19. 8. 2014. Sjeverni Aral djelimično je obnovljen zahvaljujući brani Kokaral, a u desetom mjesecu 2026. sadržavao je 23,4 milijarde m³ vode.
Koje države izlaze na Aralsko jezero?
Jezero se nalazi u srednjoj Aziji, između Kazahstana na sjeveru i Uzbekistana na jugu, na približno 45° sjeverne geografske širine i 60° istočne geografske dužine.
Šta je uzrokovalo katastrofu Aralskog jezera?
Sovjetski planeri su tokom 1950-ih i 1960-ih preusmjerili Amu Darju i Sir Darju radi navodnjavanja poljoprivrednog zemljišta, prvenstveno za uzgoj pamuka. Jezero je izgubilo dotok vode. Godišnje padavine manje od 200 mm nisu mogle nadoknaditi isparavanje od 1.000–1.200 mm.
Može li se Aralsko jezero obnoviti?
Djelimično. Sjeverni Aral oporavlja se od završetka brane Kokaral u osmom mjesecu 2005. godine. Naredna faza koju planira Kazahstan ima cilj da u roku od 5–6 godina dostigne zapreminu od 34 milijarde m³ i površinu od 3.900 km². U ovim izvorima nema uporedivog plana oporavka Južnog Arala.
Šta je pustinja Aralkum?
To je pustinja nastala na ogoljenom dnu Aralskog jezera koje se smanjivalo. Uzbekistan obnavlja njene dijelove sadnjom biljaka otpornih na so i sušu, poput saksaula.
Image: Aral Sea 1989-2008.jpg — NASA, derivative work by Zafiroblue05 at en.wikipedia, Public domain
