Svjetska historija

Je li film 1917 zasnovan na istini? Hindenburgova linija

Njemačko povlačenje na Hindenburgovu liniju 1917. skratilo je front i oslobodilo 13 divizija za rezervu. Operacija Alberich donijela je i sistematsko razaranje, prisilnu evakuaciju civila i postavljanje zamki, a zatim su uslijedile borbe oko Arrasa i Bullecourta.

8 min čitanja9 izvoraObjavljeno: 4 Novembra 2026Posljednja provjera: 4 Novembra 2026
Redakcija Köküne Kadar TVNaša načela korištenja izvora
Je li film 1917 zasnovan na istini? Hindenburgova linija
Aus 2nd Division troops in Bapaume Mar 1917.jpg

Je li film 1917 zasnovan na istinitoj priči?

Film 1917 oslanja se na ratna sjećanja Alfreda Mendesa. Ipak, Schofield, Blake i njihov zadatak da spase 1.600 vojnika su izmišljeni. Stvarnu historijsku pozadinu čini njemačko povlačenje na Hindenburgovu liniju (turski: Hindenburg Hattı).

To povlačenje bilo je planska vojna operacija pod nazivom Alberich. Njemačke snage napustile su položaje između Arrasa i Soissonsa i prešle na jače odbrambene položaje. Na napuštenom području uništavale su naselja i infrastrukturu. Ako pratite tok povlačenja kroz Bapaume i Bullecourt, vidjet ćete i njegov vojni cilj i posljedice po civile.

Osnovna računica bila je jednostavna. Za držanje kraćeg fronta bilo je potrebno manje jedinica. Povlačenje je oslobodilo 13 njemačkih divizija za rezervu. Betonski odbrambeni objekti i duboki pojasevi bodljikave žice ojačali su nove položaje. Prepuštanje teritorije tako je donijelo vojnu prednost, dok su savezničke trupe napredovale kroz evakuirano područje.

Zašto je Njemačka pripremala Hindenburgovu liniju?

Njemačka vrhovna komanda usvojila je odbrambenu strategiju za 1917. nakon teških gubitaka u savezničkim ofanzivama 1916. Preliminarno planiranje novog odbrambenog rasporeda počelo je u 9. mjesecu 1916. Izgradnja glavnih Siegfriedovih položaja uslijedila je u 10. mjesecu. Povlačenju su, dakle, prethodili mjeseci pripreme.

Nijemci su te položaje nazivali Siegfriedstellung. Saveznici su ih zvali Hindenburgova linija, po Paulu von Hindenburgu. Ti nazivi opisuju isti odbrambeni sistem iz perspektive suprotstavljenih strana. Središnji dio sistema Siegfriedstellung činila su utvrđenja između Cambraija i Saint-Quentina koja su se međusobno podržavala.

Betonska skloništa i duboki pojasevi bodljikave žice pružali su njemačkim trupama jače odbrambene položaje. Količine građevinskog materijala pokazuju obim radova. Za Siegfriedovu liniju upotrijebljeno je više od 100.000 tona cementa i 12.500 tona bodljikave žice. Povlačenje je vodilo u sistem izgrađen za odbranu.

Koliko su se njemačke trupe povukle?

Između Arrasa i Soissonsa njemačke trupe povukle su se 15–50 kilometara od položaja koje su držale na kraju bitaka na Sommi 1916. Udaljenost nije bila jednaka duž cijelog tog sektora. Zato zamislite povlačenje preko širokog područja, s različitim udaljenostima između napuštenih položaja i nove odbrambene linije.

Njemački historijski muzej smješta početak strateškog povlačenja četiriju njemačkih armija u kraj 2. mjeseca 1917. Nacionalni vojni muzej navodi da je šire povlačenje na Hindenburgovu liniju trajalo od 23. 2. 1917. do 5. 4. 1917. Ti datumi daju vam okvir za događaje koji su se odvijali tokom nekoliko sedmica.

Povlačenje je skratilo njemački front i oslobodilo 13 divizija za rezervu. Utjecalo je i na savezničko planiranje. Planovi proljetne ofanzive francuskog vrhovnog komandanta Roberta Nivellea bili su privremeno poremećeni. Nijemci su promijenili mjesto i odbrambenu snagu položaja nasuprot savezničkim snagama.

Šta se dogodilo s napuštenim gradovima i putevima?

Njemačke trupe su tokom povlačenja uništavale zgrade, bunare, vodene puteve, ceste i željezničke pruge. Time su saveznicima otežale korištenje evakuiranog područja. Zauzimanje teritorije nije značilo i preuzimanje funkcionalne infrastrukture. Uz naselja su mogli biti oštećeni i putevi i izvori vode koji su im služili.

Poređenje iz svakodnevnog života pomaže vam da razumijete praktične posljedice. Ako se vratite kući i zateknete neupotrebljiv vodovod i uništen prilazni put, sam dolazak do zgrade rješava samo dio vašeg problema. Tokom operacije Alberich oštećenja bunara i puteva stvarala su takve prepreke širom napuštenog područja.

Prema prikazu Dennisa Showaltera, sistematski je opustošeno približno 1.500 kvadratnih kilometara francuske teritorije. Više od 200 naselja potpuno je sravnjeno sa zemljom. Te brojke opisuju razaranje na velikom području. Nije se radilo samo o šteti u jednom gradu ili na jednoj dionici puta.

Bapaume pruža primjer s tačno poznatim datumom. Australijska pješadija ušla je u grad 17. 3. 1917, nakon što su ga Nijemci najvećim dijelom uništili. Njen dolazak označio je promjenu vojne kontrole nad gradom. Ipak, razorene zgrade ostale su dio prizora koji je dočekao trupe u napredovanju.

Šta se dogodilo civilima tokom operacije Alberich?

Njemačko povlačenje pratila je prisilna evakuacija stanovništva. Njemački historijski muzej navodi približno 125.000 prisilno evakuiranih ljudi smatranih sposobnim za rad. Showalter daje drugačiju brojku: 140.000 ljudi u toj kategoriji. Bilježi i evakuaciju još 15.000 bolesnika, starijih osoba i djece.

Važno je razlikovati te kategorije. Dodatnih 15.000 ljudi kod Showaltera odvojeno je od njegove brojke za osobe smatrane sposobnim za rad. Muzejskih približno 125.000 i Showalterovih 140.000 predstavljaju različite procjene za istu kategoriju radno sposobnih ljudi. Ne treba ih sabirati kao odvojene grupe.

Odvođenje ljudi pratilo je i odnošenje imovine. Tokom operacije Alberich za odvoz pokretne imovine upotrijebljeno je 18.000 teretnih vagona. Među odnesenim stvarima bili su lični predmeti i kućne potrepštine. Povlačenje je tako pogađalo domove i fizičkim razaranjem i odnošenjem njihovog sadržaja.

Pojedinosti koje nećete naći u vodičima

Građevinski materijal pokazuje koliko su temeljito pripremljeni novi položaji. Za Siegfriedovu liniju upotrijebljeno je više od 100.000 tona cementa i 12.500 tona bodljikave žice. Te količine daju konkretnu predstavu o betonskim skloništima i dubokim pojasevima žice.

Na napuštenom području ostale su i eksplozivne zamke. Mogla ih je aktivirati knjiga ostavljena na stolu, komad uglja ili značka koju bi neko uzeo kao suvenir. Obični predmeti tako su mogli skrivati opasnost koja se nije mogla naslutiti iz njihove svakodnevne namjene.

Bapaume pruža naročito jasan slijed događaja. Orkestar 5. australijske pješadijske brigade ušao je 19. 3. 1917. na razoreni gradski trg, marširajući i svirajući. To se dogodilo dva dana nakon ulaska australijske pješadije u grad. Muzika je pratila zauzimanje mjesta koje je već bilo teško razoreno.

Bomba s odgođenim aktiviranjem, koju su ostavili Nijemci pri povlačenju, uništila je gradsku vijećnicu u Bapaumeu 25. 3. 1917. Trupe su u grad ušle 17. 3. 1917, ali je njemačka eksplozivna naprava izazvala razaranje i 25. 3. 1917. Taj slijed pokazuje zašto datum vojnog zauzimanja grada sam po sebi ne označava kraj opasnosti u njemu.

Hronologija

  • 9. mjesec 1916: Počelo je preliminarno planiranje novog njemačkog odbrambenog rasporeda.
  • 10. mjesec 1916: Počela je izgradnja odbrambenog sistema Siegfriedstellung.
  • Kraj 2. mjeseca 1917: Počelo je strateško povlačenje pod šifriranim nazivom Alberich.
  • 17. 3. 1917: Australijska pješadija ušla je u najvećim dijelom razoreni Bapaume.
  • 19. 3. 1917: Orkestar 5. australijske pješadijske brigade prošao je marširajući kroz razoreni trg u Bapaumeu.
  • 25. 3. 1917: Bomba s odgođenim aktiviranjem uništila je gradsku vijećnicu u Bapaumeu.
  • 5. 4. 1917: Završio je širi period povlačenja prema datiranju Nacionalnog vojnog muzeja.
  • 9. 4. 1917: Završene su australijske operacije protiv sela na prednjim položajima, a Britanci su napali kod Arrasa.
  • 11. 4. 1917: Odigrala se Prva bitka kod Bullecourta.
  • 3. 5. 1917: Počela je Druga bitka kod Bullecourta.

Šta je nakon povlačenja uslijedilo kod Arrasa i Bullecourta?

Australijske operacije za zauzimanje sela na prednjim položajima ispred Hindenburgove linije trajale su do 9. 4. 1917. Taj datum dolazi nakon završetka šireg perioda povlačenja koji navodi Nacionalni vojni muzej. Borbe na prilazima nastavile su se dok su se saveznici suočavali s novim njemačkim položajima.

Britanci su napali kod Arrasa 9. 4. 1917. Cilj im je bio podržati francusku ofanzivu planiranu južnije. Iako je povlačenje privremeno poremetilo Nivelleove planove, savezničke ofanzivne operacije ipak su pokrenute. Među narednim borbama bio je i australijski napad kod Bullecourta.

Četvrta i 12. brigada 4. australijske divizije napale su Hindenburgovu liniju kod Bullecourta 11. 4. 1917. Bile su prisiljene povući se istog dana. Ukupni australijski gubici iznosili su približno 3.330 ljudi, uključujući 1.170 zarobljenih. Broj zarobljenih dio je ukupnih gubitaka.

Drugi napad radi zauzimanja Hindenburgove linije kod Bullecourta počeo je 3. 5. 1917. Slijed od pripremljenog povlačenja do tih napada objašnjava vojni značaj operacije Alberich. Njemačke trupe prepustile su teritoriju, a dobile kraći front, divizije u rezervi i jače položaje koje su saveznici potom napali.

Često postavljana pitanja

Zašto je nazvana Hindenburgova linija?

Saveznici su je nazvali po Paulu von Hindenburgu. Njemački naziv bio je Siegfriedstellung. Njena središnja utvrđenja protezala su se između Cambraija i Saint-Quentina.

Kada se dogodilo njemačko povlačenje?

Strateško povlačenje počelo je krajem 2. mjeseca 1917. Nacionalni vojni muzej datira širi proces od 23. 2. 1917. do 5. 4. 1917.

Koliko je njemačkih divizija povlačenje oslobodilo?

Skraćivanje fronta oslobodilo je 13 divizija za rezervu. Novi položaji pružali su i betonska skloništa i duboke pojaseve bodljikave žice.

Zašto je Bapaume važan za ovu historiju?

Australijske trupe ušle su u najvećim dijelom razoreni grad 17. 3. 1917. Njemačka bomba s odgođenim aktiviranjem uništila je njegovu gradsku vijećnicu 25. 3. 1917. To pokazuje da su eksplozivne naprave ostale opasne i nakon povlačenja.

Izvori

  1. Smithsonian Magazine, „Stvarna historija iza filma 1917“ smithsonianmag.com
  2. Nacionalni vojni muzej, „1917: Godina zastoja“ nam.ac.uk
  3. Njemački historijski muzej, „Siegfriedovi položaji“ dhm.de
  4. Dennis Showalter, „Operacija Alberich“, 1914-1918-online encyclopedia.1914-1918-online.net
  5. Australijski ratni memorijal, Hindenburgova linija awm.gov.au
  6. Australijsko ministarstvo za pitanja veterana, „Bitke kod Bullecourta“ dva.gov.au
  7. Nacionalni vojni muzej, „Nijemci se povlače na Hindenburgovu liniju“ ww1.nam.ac.uk
  8. Akademija australijskih odbrambenih snaga, akademski rad, poglavlje 4 aif.adfa.edu.au
  9. Anzac Portal, Ministarstvo za pitanja veterana, „1917: Bapaume i Bullecourt“ anzacportal.dva.gov.au

FAQ

Zašto su se Nijemci povukli na Hindenburgovu liniju?

Njemačka vrhovna komanda usvojila je odbrambenu strategiju nakon teških gubitaka u savezničkim ofanzivama 1916. Povlačenje je skratilo front, osiguralo jače položaje i oslobodilo 13 divizija za rezervu.

Kada je izvedena operacija Alberich?

Njemački historijski muzej smješta početak strateškog povlačenja u kraj 2. mjeseca 1917. Nacionalni vojni muzej navodi da je šire povlačenje na Hindenburgovu liniju trajalo od 23. 2. 1917. do 5. 4. 1917.

Šta se dogodilo civilima tokom povlačenja?

Civili su prisilno evakuirani. Njemački historijski muzej navodi približno 125.000 ljudi smatranih sposobnim za rad. Dennis Showalter navodi 140.000 ljudi u toj kategoriji i još 15.000 evakuiranih bolesnika, starijih osoba i djece.

Šta se dogodilo u Prvoj bici kod Bullecourta?

Četvrta i 12. brigada 4. australijske divizije napale su 11. 4. 1917. i povukle se istog dana. Ukupni australijski gubici iznosili su približno 3.330 ljudi, uključujući 1.170 zarobljenih.

Image: Aus 2nd Division troops in Bapaume Mar 1917.jpg — Australian official photographer, Public domain

Podijeli

Primijetili ste grešku u ovom članku? Javite nam →

Ovaj članak pripremljen je uz pomoć umjetne inteligencije. Svaka tvrdnja provjerena je prema izvorima i nijedna rečenica nije objavljena bez izvora. Ako primijetiš grešku, piši nam. Naša načela korištenja izvora · Piši nam →

Povezani članci