Irski rat za nezavisnost: kako je počeo i zašto podjela?

Za početak Irskog rata za nezavisnost (tur. İrlanda Bağımsızlık Savaşı) obično se uzima 21. 1. 1919., kada su u zasjedi kod Soloheadbega ubijena dvojica pripadnika Kraljevske irske policije. Podjela je uslijedila kroz zakon iz 1920., kojim su uspostavljeni odvojeni sjeverni i južni parlament. Odražavala je neriješeno protivljenje unionista i geografski raspored stanovništva. Sporazum iz 1921. učvrstio je tu podjelu jer je Sjevernoj Irskoj omogućio da ostane odvojena.

Prvi Dáil Éireann sastao se istog dana kada je izvedena zasjeda kod Soloheadbega. Ipak, zasjeda je bila samostalna inicijativa. Zato vrijedi razmotriti odnos između izbora i oružane borbe. Ako pratite izbore, borbe i ustavna rješenja redom, možete vidjeti zašto su nezavisnost, podjela i građanski rat postali povezani.

Kako su Uskršnji ustanak i izbori 1918. promijenili pokret za nezavisnost?

Irski dobrovoljci osnovani su u Dublinu 25. 11. 1913. Njihovo osnivanje bilo je odgovor na naoružavanje ulsterskih unionista i njihov otpor irskoj samoupravi, poznatoj kao Home Rule. Podjela oko političke budućnosti Irske zato je prethodila Ratu za nezavisnost. Položaj Ulstera već je bio neriješeno pitanje.

Irska samouprava ozakonjena je u 9. mjesecu 1914. Provedba je odgođena zbog Prvog svjetskog rata, a status Ulstera ostao je neriješen. Donošenje zakona nije riješilo ni pitanje njegove provedbe ni teritorijalni spor koji ga je pratio.

Uskršnji ustanak 1916. ugušen je u Dublinu za približno jednu sedmicu. Od 3. do 12. 5. 1916. pogubljeno je 15 vođa. Ta pogubljenja i hapšenje hiljada nacionalista povećali su podršku separatističkom pokretu Sinn Féin.

Britanski pokušaj uvođenja obaveznog služenja vojske u Irskoj 1918. dodatno je proširio podršku nezavisnosti. Pokret je jačao kroz protivljenje britanskim odlukama nakon ustanka. Nakon vojnog poraza u Dublinu rasla je politička podrška odvajanju.

Opći izbori 1918. dali su toj promjeni mjerljiv rezultat. Sinn Féin osvojio je 73 od 105 irskih mjesta u parlamentu u Westminsteru. Njegovi izabrani predstavnici odbili su učestvovati u radu tog parlamenta. Zatim su uspostavili parlament u Dublinu. Time su izbornu pobjedu pretvorili u direktan izazov britanskoj vlasti.

Kako je uspostavljanje Dáil Éireanna bilo povezano s oružanom borbom?

Predstavnici Sinn Féina okupili su se 21. 1. 1919. u dublinskom Mansion Houseu na prvom zasjedanju Dáil Éireanna. Dáil je donio deklaraciju o nezavisnosti i zatražio međunarodno priznanje. Počeo je stvarati i državne institucije koje bi predstavljale suparničku vlast britanskoj upravi.

Istog dana u zasjedi kod Soloheadbega u Tipperaryju ubijena su dvojica pripadnika Kraljevske irske policije. Taj događaj obično se smatra početkom Rata za nezavisnost. Parlamentarno zasjedanje i oružani napad tako imaju isti datum, ali bili su odvojene akcije.

Seán Treacy, Séumas Robinson, Seán Hogan i Dan Breen organizirali su zasjedu na vlastitu inicijativu. Zato isti datum ne trebate shvatiti kao dokaz da je prvi Dáil naredio napad. Veza između političkog organiziranja i vojnih akcija razvijala se i nakon tog prvog dana.

Dáil je 20. 8. 1919. usvojio zakletvu vjernosti Irskoj Republici. Time je ojačan okvir političke i vojne odanosti unutar republikanskog pokreta. Uz napade na britanske policijske snage, pokret je kroz parlament i institucije u nastajanju uspostavljao alternativni izvor vlasti.

Kojim su se metodama služili IRA, britanske snage i policijske organizacije?

Tokom rata 1919–1921. Irska republikanska armija, IRA, napadala je policijske kasarne i postavljala zasjede patrolama. Zaplijenjeno oružje pomagalo je da se ublaži nestašica oružja i municije. Policijski ciljevi zato su bili važni i kao sredstva britanske vlasti i kao izvori vojne opreme.

Michael Collins razvio je obavještajnu mrežu koja je dosezala do Dublinskog zamka i policijske organizacije. Organizirao je i odred Squad za ciljana ubistva. Obavještajni rad i napadi na odabrane pojedince odvijali su se uporedo s napadima na kasarne i zasjedama patrolama.

Do kraja 1920. IRA je organizirala pokretne kolone od približno 100 ljudi. Te jedinice djelovale su iz zabačenih logora i sigurnih kuća. Njihova pokretljivost bila je još jedan dio oružane kampanje, uz obavještajnu mrežu i napade na stalne policijske položaje.

Britanske policijske snage također su se promijenile 1920. Pojačanja regrutirana u Kraljevsku irsku policiju, uglavnom bivši vojnici, postala su poznata kao Black and Tans. Pomoćna divizija, osnovana iste godine, sastojala se od bivših oficira. Zamišljena je kao pokretna udarna policijska snaga.

Odmazde pripadnika Black and Tansa i Pomoćne divizije uključivale su mučenje, vansudska ubistva te paljenje domova i poslovnih objekata pristalica nacionalista. Nakon 11. mjeseca 1920. u dijelovima jugozapada bilo je na snazi vanredno stanje pod vojnom upravom. Britanska vojska provodila je i velike pretrage seoskih područja.

Jedna svakodnevna aktivnost pokazuje direktnu vezu s tim nasiljem: gledanje fudbalske utakmice. Britanske snage otvorile su vatru na Croke Parku 21. 11. 1920., tokom utakmice Dublin–Tipperary. Poginulo je četrnaest ljudi, među njima i igrač Michael Hogan. Ako zamislite uobičajenu publiku na sportskoj utakmici, lakše ćete razumjeti kako je sukob zahvatio i prostor izvan oružanih okršaja.

Kako su zakonsko uređenje iz 1920. i sporazum iz 1921. oblikovali podjelu?

Zakon o upravljanju Irskom odobren je 23. 12. 1920. Predviđao je odvojene parlamente za Sjevernu Irsku i Južnu Irsku. To je bila zakonska osnova administrativne podjele, usvojena dok je rat za nezavisnost još trajao.

Sjeverna Irska obuhvatala je šest od devet grofovija Ulstera. Taj izbor bio je politička odluka povezana s geografskim rasporedom katoličkog i protestantskog stanovništva. Raniji spor o statusu Ulstera tako je pretočen u uređenje s jasno određenom teritorijalnom podjelom.

Sjeverni i južni parlament pravno su uspostavljeni 3. 5. 1921. Taj redoslijed je važan: administrativna podjela prethodila je sporazumu iz 12. mjeseca. Kada pratite datume, vidite da je sporazum bio naredna faza već postojeće podjele, a ne njen početak.

Primirje je počelo 11. 7. 1921. Nasilje se ipak nastavilo u Belfastu i pograničnim područjima Sjeverne Irske. Prekid rata za nezavisnost zato nije zaustavio borbe u svim područjima povezanim s podjelom.

Anglo-irski sporazum potpisan je 6. 12. 1921. Prema njegovim odredbama, Irska Slobodna Država nastala je 6. 12. 1922. kao dominion unutar Britanskog Carstva. Monarha je trebao predstavljati generalni guverner. Parlamentarci su trebali polagati zakletvu koja je uključivala vjernost Kruni.

Članovi 11–12 omogućili su Sjevernoj Irskoj da ostane izvan nadležnosti Slobodne Države. Njen parlament zatražio je to izuzeće 7. 12. 1922. Time je učvršćena teritorijalna odvojenost.

Sporazum je predviđao i Komisiju za granicu ako Sjeverna Irska ostane odvojena. Teritorijalni obuhvat podjele zato je i dalje mogao biti preispitan. Ipak, 1925. postignut je dogovor o očuvanju postojeće granice.

Zašto je sporazum doveo do Irskog građanskog rata?

Sporazum je podijelio pokret za nezavisnost oko pitanja opravdavaju li ostvareni dobici njegovo prihvatanje. Pristalice su tvrdile da stečene ovlasti opravdavaju prihvatanje. Smatrale su i da je alternativa novi rat s Britanijom. Protivnici su odbacivali napuštanje republikanskog cilja.

Status dominiona, generalni guverner i zakletva koja je uključivala vjernost Kruni dali su tom neslaganju konkretan ustavni sadržaj. Sporazumom je Slobodna Država uspostavljena unutar Britanskog Carstva. Za protivnike je to značilo odricanje od republike kojoj se pokret zakleo na vjernost.

Dáil Éireann odobrio je sporazum 7. 1. 1922. sa 64 glasa za i 57 protiv. Ta tijesna parlamentarna odluka nije riješila sukob unutar pokreta. Prihvatanje sporazuma ostalo je sporno i nakon glasanja.

Građanski rat počeo je 28. 6. 1922. Nacionalna vojska, koja je podržavala sporazum, bombardirala je kompleks sudskih zgrada Four Courts u Dublinu. U njemu su se nalazile snage protivnika sporazuma. Nakon konvencionalnih borbi, protivnici sporazuma prešli su na gerilsko ratovanje. Naredili su prekid borbi 24. 5. 1923.

Hronologija

• 25. 11. 1913.: U Dublinu su osnovani Irski dobrovoljci.
• 9. mjesec 1914.: Irska samouprava ozakonjena je; provedba je odgođena zbog rata.
• 1916.: Uskršnji ustanak je ugušen; od 3. do 12. 5. pogubljeno je 15 vođa.
• 1918.: Sinn Féin osvojio je 73 od 105 irskih mjesta u parlamentu u Westminsteru.
• 21. 1. 1919.: Sastao se prvi Dáil; izvedena je zasjeda kod Soloheadbega.
• 21. 11. 1920.: U Dublinu se dogodilo nasilje poznato kao Krvava nedjelja.
• 23. 12. 1920.: Odobren je zakon koji je predviđao dva odvojena parlamenta.
• 3. 5. 1921.: Pravno su uspostavljeni parlamenti Sjeverne i Južne Irske.
• 11. 7. 1921.: Počelo je primirje u Ratu za nezavisnost.
• 6. 12. 1921.: Potpisan je Anglo-irski sporazum.
• 7. 1. 1922.: Dáil je odobrio sporazum sa 64 glasa za i 57 protiv.
• 28. 6. 1922.: Bombardiranjem kompleksa Four Courts počeo je Građanski rat.
• 6–7. 12. 1922.: Uspostavljena je Slobodna Država; Sjeverna Irska iskoristila je mogućnost da ostane odvojena.
• 24. 5. 1923.: Snage protivnika sporazuma naredile su prekid borbi.
• 1925.: Dogovorom je očuvana postojeća granica.

Detalji koje nećete naći u vodičima

Prvom zasjedanju Dáila prisustvovalo je samo 27 članova. U zapisniku je za neke izabrane članove navedeno da su ih britanske vlasti zatvorile ili deportirale. Prisustvo na zasjedanju zato je odražavalo i ograničenja koja su pratila uspostavljanje skupštine, uz izborni uspjeh Sinn Féina.

Black and Tans dobili su nadimak po neusklađenim bojama svojih uniformi. Ti uglavnom bivši vojnici pristupili su Kraljevskoj irskoj policiji kao pojačanje 1920. Pomoćna divizija osnovana je zasebno, od bivših oficira, iako su obje organizacije bile povezane s odmazdama.

Izvještaj Komisije za granicu ostao je neobjavljen do 1969. Odluka o zadržavanju postojeće granice već je bila donesena 1925. Odredba sporazuma o komisiji ostavila je prostor za preispitivanje teritorijalne podjele, ali je konačni dogovor očuvao granicu.

Često postavljana pitanja

Kada je počeo Irski rat za nezavisnost?

Za njegov početak obično se uzima 21. 1. 1919. Tog dana kod Soloheadbega ubijena su dvojica pripadnika Kraljevske irske policije. U Dublinu se sastao i prvi Dáil.

Je li sporazum iz 1921. stvorio podjelu Irske?

Administrativna podjela nastala je ranije. Zakon iz 1920. predviđao je odvojene parlamente, koji su pravno uspostavljeni 3. 5. 1921. Sporazum je zatim omogućio Sjevernoj Irskoj da ostane odvojena.

Zašto je Sjeverna Irska obuhvatala šest grofovija?

Izbor šest od devet grofovija Ulstera bio je politička odluka povezana s geografskim rasporedom katoličkog i protestantskog stanovništva.

Zašto se pokret za nezavisnost podijelio zbog sporazuma?

Pristalice su branile stečene ovlasti i tvrdile da bi odbacivanje sporazuma značilo novi rat s Britanijom. Protivnici su odbacivali napuštanje republikanskog cilja radi statusa dominiona uz obaveze prema Kruni.

Izvori

1. Nacionalni vojni muzej — Irski rat za nezavisnost nam.ac.uk
2. Irske odbrambene snage — Historija odbrambenih snaga military.ie
3. Domovi Oireachtasa — Historija parlamenta u Irskoj prelive.oireachtas.ie
4. Wikipedia — Irski rat za nezavisnost en.wikipedia.org
5. Vikipedi — Irski rat za nezavisnost tr.wikipedia.org
6. Muzej GAA / Croke Park — Krvava nedjelja 1920 crokepark.ie
7. Biblioteka Donjeg doma — Anglo-irski sporazum, 1921 commonslibrary.parliament.uk
8. Biblioteka Donjeg doma — Anglo-irski sporazum, 1921., cjeloviti pregled researchbriefings.files.parliament.uk
9. Nacionalni arhiv — Podjela Irske nationalarchives.gov.uk

FAQ

Image: Irish War of Independence grave.jpg — Sheila1988, CC BY-SA 4.0