Hidžaska željeznica (Hicaz Demiryolu) izgrađena je između 1900. i 1908. godine. Trebala je olakšati putovanje na hadž, ubrzati prijevoz osmanskih vojnika i municije te učvrstiti osmansku vlast u udaljenim pokrajinama. Njena glavna pruga, duga približno 1.320 kilometara, povezivala je Damask (Şam) s Medinom (Medine) preko današnjeg Jordana. Ratni napadi, oštećenja, nedovoljno održavanje i podjela trase između različitih uprava prekinuli su saobraćaj cijelom prugom.
Putovanje od Damaska do Medine, koje je trajalo oko 40 dana, vozom je skraćeno na približno pet dana. Ta promjena objašnjava značaj željeznice i izvan njenih sačuvanih stanica. Ako pratite njenu trasu, možete povezati projekat namijenjen hadžijama s njegovom vojnom ulogom, napadima tokom Arapskog ustanka i obnovom koja traje i danas.
Zašto je izgrađena Hidžaska željeznica?
Putovanje na hadž bilo je jedna od glavnih svrha željeznice. Osmanska vlada željela je olakšati put do Hidžaza (Hicaz), a pruga Damask–Medina znatno je skratila trajanje putovanja. Meka (Mekke) bila je daljnji cilj, ali historijska glavna pruga nikada nije produžena južno od Medine.
Vlada je željela i brži vojni transport. Prijevoz vojnika i municije željeznicom prema Hidžazu i Jemenu smanjio bi zavisnost od prijevoza kroz Sueski kanal. Željeznica je zato služila i hadžijama i strateškim potrebama osmanske države.
Abdulhamid II (II. Abdülhamid) namjeravao je ovim projektom ojačati svoj utjecaj širom islamskog svijeta. Željeznica koju podržavaju muslimani mogla je okupiti ljude oko zajedničkog poduhvata. Ta politička i vjerska ambicija pratila je praktične radove na postavljanju pruge između Damaska i Medine.
Kako je počeo projekat Hidžaske željeznice?
Abdulhamid II naredio je izgradnju 2. 5. 1900. Radovi su počeli 1. 9. 1900. Pruga je stigla do Amana 1903, a do Ma’ana 1904. godine. Tako se projekat postepeno širio prema jugu.
Ogranak Deraa–Haifa završen je 1905. godine. Povezao je Hidžasku željeznicu sa sredozemnom lukom u Haifi. Ovaj ogranak pripadao je širem željezničkom projektu, dok se glavna trasa u pravcu sjever–jug nastavljala prema Medini.
Glavna pruga Damask–Medina zvanično je otvorena 1. 9. 1908. Razmak između šina iznosio je 1.050 milimetara, pa je pripadala prugama uskog kolosijeka. Između 1908. i 1913. godine prevezla je približno 970.000 putnika.
Karta Hidžaske željeznice: kuda je prolazila trasa?
Na karti glavna pruga vodi od Damaska preko teritorija današnje Sirije, Jordana i Saudijske Arabije. Na približno 1.320 kilometara povezivala je niz stanica i naselja prije nego što bi stigla do Medine.
Pratite glavnu trasu od sjevera prema jugu ovim redom: Damask → Deraa → Mafraq → Zarqa → Aman → Ma’an → Mudawwara → Tabuk → Mada’in Salih → Al-Ula → Medina. Ako željeznicu tražite na savremenoj karti, ovaj niz daje vam osnovni geografski okvir.
Deraa je bila i čvorište za ogranak prema Haifi. Mrežu ćete lakše razumjeti ako taj ogranak posmatrate odvojeno od trase Damask–Medina. Veza sa Sredozemljem i put prema jugu namijenjen hadžijama vodili su u različitim pravcima unutar istog projekta.
Medina je bila južna krajnja stanica historijske glavne pruge. Iako je dolazak do Meke bio jedan od ciljeva projekta, taj produžetak nikada nije završen. Karta koja prikazuje planirano odredište zato treba razlikovati namjeru od pruge koja je zaista otvorena.
Kako je izgledalo putovanje Hidžaskom željeznicom?
Najjasniji pokazatelj učinka željeznice jeste vrijeme. Putovanje između Damaska i Medine skraćeno je s približno 40 dana na oko pet. Za poređenje sa svakodnevnim životom, zamislite da planirate odsustvo od kuće: za isti put sada vam je trebalo mnogo manje dana.
Vjerska praksa oblikovala je i putovanje vozovima. Jedan vagon bio je namijenjen za džamiju, a pri određivanju vremena polazaka vodilo se računa o namaskim vremenima. Hadž je utjecao i na razlog izgradnje željeznice i na način organizacije saobraćaja.
Približno 970.000 putnika prevezenih između 1908. i 1913. godine pokazuje obim njenog korištenja u prvim godinama. Taj putnički saobraćaj odvijao se uz vojnu namjenu željeznice. Pruga je mogla prevoziti putnike i istovremeno podržavati osmanske snage.
Hronologija
- 2. 5. 1900.: Abdulhamid II naredio je izgradnju željeznice.
- 1. 9. 1900.: Počeli su radovi.
- 1903.: Pruga je stigla do Amana.
- 1904.: Pruga je stigla do Ma’ana.
- 1905.: Završen je ogranak Deraa–Haifa.
- 1. 9. 1908.: Zvanično je otvorena glavna pruga Damask–Medina.
- 1916–1918.: Željeznica je postala meta tokom Arapskog ustanka.
- 1917.: Osmanski vojni voz napadnut je iz zasjede kod Hallat Ammara.
- Nakon 1920.: Dionica južno od današnje granice Jordana i Saudijske Arabije ostala je zatvorena.
- 1967.: Šestodnevni rat prekinuo je pokušaj obnove.
- 2006.: Otvoren je Muzej Hidžaske željeznice u Medini.
- 8. 4. 2015.: Saudijska Arabija predložila je željezničko naslijeđe za UNESCO-ovu Tentativnu listu.
- 11. 9. 2025.: Turska, Sirija i Jordan razgovarali su o obnovi željeznice na tehničkom sastanku.
- 9. 4. 2026.: TİKA je izvijestila o obnovi stanice u Amanu i radovima na novom muzeju.
Hidžaska željeznica, Lorens od Arabije i napadi na vozove
Tokom Arapskog ustanka 1916–1918. britanski oficir za vezu T. E. Lawrence, poznat kao Lorens od Arabije, sarađivao je s ustanicima koji su se borili protiv osmanskih snaga. Napadi na željeznicu trebali su prekinuti vezu kojom su se snabdijevale osmanske trupe u Medini. Vojni značaj pruge učinio ju je metom.
Zasjeda na osmanski vojni voz kod Hallat Ammara 1917. godine jedan je od napada istraženih arheološkim metodama. Ako tražite olupinu voza Hidžaske željeznice, ovaj dokumentovani događaj pruža vam konkretan primjer za istraživanje. Povezuje napad na prugu s materijalnim dokazima koji su kasnije proučavani.
Neki biografi doveli su u pitanje vjerodostojnost Lawrenceovih opisa, pitajući se je li pretjerivao. Arheolozi koji su ispitali zrno metka za Colt 1911 pronađeno kod Hallat Ammara smatrali su ga dokazom koji podržava njegov prikaz događaja. Naglasili su i da nije moguće dokazati da je metak pripadao njemu.
Ta razlika je važna kada čitate o Lawrenceu i željeznici. Nalaz kod Hallat Ammara podržava opis napada, ali ne utvrđuje vlasnika metka. Arheološki dokazi mogu osnažiti opis događaja, a da pripisivanje određenog predmeta konkretnoj osobi ostane neriješeno.
Zašto je prestao saobraćaj Hidžaskom željeznicom?
Napadi tokom Arapskog ustanka oštetili su željeznicu koja je snabdijevala osmanske snage u Medini. Ratna oštećenja i nedovoljno održavanje oslabili su prugu. Dionica južno od današnje granice Jordana i Saudijske Arabije ostala je zatvorena nakon 1920. godine.
Prvi svjetski rat ostavio je trasu podijeljenu između različitih država i mandatnih uprava. Zbog tih podjela bilo je teže održavati zajednički saobraćaj između Damaska i Medine. Prestanak saobraćaja cijelom prugom zato je bio posljedica i oštećene infrastrukture i podijeljene uprave.
Pokušaj obnove sredinom 1960-ih nije ponovo uspostavio cijelu vezu. Od njega se odustalo zbog Šestodnevnog rata 1967. godine. Na dan 10. 11. 2026. historijska željeznica i dalje ne saobraća kao jedinstvena putnička linija između Damaska i Medine.
Detalji koje nećete pronaći u turističkim vodičima
Donacije su činile približno jednu trećinu fonda za željeznicu. Preostale dvije trećine osigurane su iz drugih izvora prihoda. Prilozi javnosti bili su značajni, ali nisu pokrili cijeli projekat.
Kako bi se potaknuli donatori, izdavane su medalje Hidžaske željeznice od nikla, srebra i zlata. Ovi predmeti povezivali su finansijsku podršku sa širom privlačnošću željeznice kao zajedničkog muslimanskog poduhvata. Oni vam omogućavaju da projekat razumijete i izvan pruga i stanica.
Arheološka istraživanja obuhvatila su širi prostor od mjesta pojedinačnih napada na vozove. Između 2006. i 2014. godine projekat duž trase Ma’an–Mudawwara utvrdio je približno 100 lokaliteta. Među njima su bili osmanski odbrambeni položaji i logori povezani s napadima na željeznicu.
Stanica Hidžaske željeznice u Medini: kakav je to muzej?
Muzej Hidžaske željeznice u Medini, čije se ime piše i Madinah, otvoren je 2006. godine. Smješten je u obnovljenoj osmanskoj željezničkoj stanici. Njegova zbirka obuhvata lokomotive, vagone i historijske dijelove kolosijeka.
Kao posjetiocu, stanica vam povezuje južno krajnje odredište pruge sa sačuvanom željezničkom opremom. Muzej u Medini također stavlja putničko iskustvo uz materijalne ostatke pruge. Stanica je bila krajnje odredište do kojeg je pruga zaista stigla, dok je produžetak do Meke ostao neostvaren.
Saudijska Arabija je 8. 4. 2015. predložila naslijeđe Hidžaske željeznice u regijama Tabuka i Medine za UNESCO-ovu Tentativnu listu svjetske baštine. Bio je to prijedlog za tentativnu listu. On pruža još jedan okvir za razumijevanje sačuvane željeznice kao baštine.
Hidžaska željeznica danas: vozovi i projekti oživljavanja
Aktuelni program Jordanske uprave Hidžaske željeznice oglašava porodične izletničke vozove petkom i subotom. Voze iz Amana preko Qasra do Jizaha. Ovi izleti omogućavaju vam današnje putovanje željeznicom, dok cijela veza Damask–Medina ostaje van saobraćaja.
Radovi na oživljavanju željeznice obuhvataju i infrastrukturu. Na tehničkom sastanku Turske, Sirije i Jordana 11. 9. 2025. postignut je dogovor o dovršetku 30 kilometara nedostajućeg gornjeg stroja pruge na sirijskoj Hidžaskoj željeznici. Taj dogovor odnosi se na jasno određenu dionicu obnove.
TİKA je u saopćenju od 9. 4. 2026. izvijestila o nastavku obnove stanice u Amanu i radovima na novom muzeju. Također je objavila sporazum Turske, Sirije i Jordana o željeznici. Nije navela čvrst datum otvaranja cijele pruge Damask–Medina.
Često postavljana pitanja
Zašto je izgrađena Hidžaska željeznica?
Izgrađena je da olakša putovanje na hadž, ubrza osmanski vojni transport i učvrsti vlast u udaljenim pokrajinama. Abdulhamid II želio je i da okupi muslimane oko zajedničkog projekta.
Je li Hidžaska željeznica stigla do Meke?
Nije. Glavna pruga zvanično je otvorena između Damaska i Medine 1908. godine. Planirani produžetak prema jugu do Meke nikada nije završen.
Zašto je prestao saobraćaj Hidžaskom željeznicom?
Ratni napadi, oštećenja i nedovoljno održavanje poremetili su saobraćaj na trasi. Njena podjela između različitih država i mandatnih uprava nakon Prvog svjetskog rata otežala je zajedničko upravljanje.
Možete li se danas voziti Hidžaskom željeznicom?
Jordan oglašava porodične izletničke vozove iz Amana preko Qasra do Jizaha petkom i subotom. Na dan 10. 11. 2026. nema neprekinute linije Damask–Medina.
Izvori
- Vikipedija — Hidžaska željeznica tr.wikipedia.org
- Turistička zajednica Jordana — Željeznica international.visitjordan.com
- TDV İslâm Ansiklopedisi — Hidžaska željeznica islamansiklopedisi.org.tr
- Wikipedia — Hidžaska željeznica en.wikipedia.org
- Univerzitet u Bristolu — Metak ukazuje na to da Lorens od Arabije nije lagao bristol.ac.uk
- UNESCO-ov centar za svjetsku baštinu — Hidžaska željeznica whc.unesco.org
- Archaeology — Provjera tvrdnji Lorensa od Arabije archaeology.org
- Univerzitet Al Hussein Bin Talal — Projekat Velikog arapskog ustanka ahu.edu.jo
- Jordanska uprava Hidžaske željeznice — Izleti jhr.gov.jo
- Wikipedia — Muzej Hidžaske željeznice en.wikipedia.org
- Ministarstvo saobraćaja i infrastrukture Republike Turske — Historijska Hidžaska željeznica ponovo oživljava uab.gov.tr
- TİKA — Obnova Hidžaske željeznice tika.gov.tr
FAQ
Zašto je izgrađena Hidžaska željeznica?
Izgrađena je da olakša putovanje na hadž, ubrza prijevoz osmanskih vojnika i municije te učvrsti osmansku vlast u udaljenim pokrajinama. Abdulhamid II želio je i da okupi muslimane oko zajedničkog projekta.
Je li Hidžaska željeznica stigla do Meke?
Nije. Dolazak do Meke bio je cilj projekta, ali historijska glavna pruga završavala je u Medini.
Zašto je prestao saobraćaj Hidžaskom željeznicom?
Ratni napadi, oštećenja i nedovoljno održavanje poremetili su saobraćaj. Nakon Prvog svjetskog rata podjela pruge između različitih država i mandatnih uprava otežala je zajedničko upravljanje.
Možete li se danas voziti Hidžaskom željeznicom?
Na dan 10. 11. 2026. nema neprekinute linije Damask–Medina. Jordanska uprava Hidžaske željeznice oglašava porodične izletničke vozove koji petkom i subotom voze iz Amana preko Qasra do Jizaha.
Image: Wadi Rum railway track, Hejaz railway, Jordan.jpg — Vyacheslav Argenberg, CC BY 4.0
