Ko je bio Oguz? Junak, a ne historijski potvrđen vladar
Oguz-kan legendarni je predak po kojem su Turci Oguzi dobili ime. Upravo ga tako opisuje Wikipedia na engleskom jeziku. Njegova priča sačuvana je u Epu o Oguz-kanu, koji naučnici svrstavaju u hunsko-ogusku grupu turkijskih epova.
Ep pripovijeda o njegovom životu. Nije dvorski zapis. Ta je razlika važna za sve što slijedi.
Zato, kada pitate „ko je bio Oguz?“, odgovor ima dva dijela. U epu je osvajač, otac i osnivač. U historiji je ličnost o čijem identitetu naučnici još raspravljaju.
Ep o Oguz-kanu: šta govori priča
Autor epa nije poznat. Priča povezuje čudesno rođenje, osvajanja, davanje imena plemenima i podjelu domovine među sinovima.
U verziji na ujgurskom pismu Oguzova majka zove se Ay Kağan. Prema priči, već četrdeset dana nakon rođenja izrastao je, hodao i igrao se. Hrabrost pokazuje rano: kopljem ubija stvorenje zvano kıyant. Ono je nanosilo štetu i ljudima i životinjama.
Zatim upoznaje dvije žene koje će mu postati supruge. Jedna se pojavljuje u snopu svjetlosti koji se spušta s neba. Druga sjedi u šupljini drveta usred jezera.
Zamislite porodičnu legendu koja se pripovijeda za prazničnom trpezom. Svako novo kazivanje čuva njenu srž, a mijenja pojedinosti. Tako živi i ovaj ep.
Otac i porodično stablo Oguz-kana
U islamskoj verziji priče njegov otac je Kara Han. Kara Han ostaje vjeran staroj religiji. Oguz vjeruje u drugog Boga. Ta je vjera razlog sukoba oca i sina.
Porodično stablo uglavnom prati potomke. Oguz ima šest sinova:
- Gün (Sunce)
- Ay (Mjesec)
- Yıldız (Zvijezda)
- Gök (Nebo)
- Dağ (Planina)
- Deniz (More)
Sva imena upućuju na sile prirode. To odgovara priči u kojoj vladar uređuje svijet oko sebe.
Vjera Oguz-kana
Nema jedinstvenog odgovora. Vjera se mijenja zavisno od verzije koju čitate.
Tekst na ujgurskom pismu opisuje kako se Oguz moli Tengriju. Islamska tradicija u prvi plan stavlja njegovu vjeru u Allaha. Obje verzije prepričavaju priču o istoj ličnosti. Oblikovane su prema čitaocima kojima su bile namijenjene.
Ako u savremenom sažetku naiđete na nedvosmislenu tvrdnju o njegovoj vjeri, provjerite na kojem se rukopisu zasniva.
Carstvo i osvajanja Oguz-kana
Ep ne opisuje carstvo u savremenom smislu. Predstavlja geografiju vojnih pohoda.
U epu na ujgurskom pismu Oguzova osvajanja predvodi mužjak sivog vuka s nebeskoplavom grivom i krznom. Među mjestima u priči spominju se Urum, Çürçet, Indija, Tangut i Sirija. To su mjesta osvajanja unutar pripovijesti. Nisu potvrđen popis zemalja kojima je vladao jedan historijski vladar.
Oguz je tu predstavljen kao vladar Ujgura. Begovima koji su mu služili daje imena: Kıpçak, Kanglı, Karluk i Kalaç.
Perzijska Oguznama donosi drugačiji tok priče. Umjesto vuka vodiča, teškoće tokom pohoda rješavaju iskustvo i znanje Poštija Kodže.
San, zlatni luk i podjela domovine
Završetak epa objašnjava ustroj oguskog svijeta.
Ulug Turuk sanja zlatni luk i tri srebrene strijele. Nakon tog sna Oguz šalje starije sinove na istok, a mlađe na zapad.
Na završnoj gozbi stariji sinovi sjede zdesna kao Bozoci (Bozok). Mlađi sjede slijeva kao Učoci. Oguz ostavlja domovinu svojim sinovima.
U historiji koju je Rešiduddin napisao u epskom duhu Oguzi čine 24 plemena, podijeljena na dvije grane: Bozok i Üçok. Struktura epa odražava strukturu naroda.
Je li Oguz-kan legendarni Modu Šanju?
To je pitanje zbog kojeg ste vjerovatno započeli pretragu. Odgovor glasi: riječ je o teoriji, a ne o utvrđenom poistovjećivanju.
Argumenti za tu vezu zasnivaju se na poređenjima. Naučnici ukazuju na sličnosti u vojnoj organizaciji, osobinama vladara i geografiji osvajanja. Prema tom tumačenju, Oguz je Mete Han, ličnost koju čitaoci na engleskom poznaju kao Modu Chanyu. Članak Fatiha Şengüla o identitetu Oguz-kana osporava to tumačenje.
Argumenti protiv te veze vode u ranije vrijeme. Zeki Velidi Togan povezao je porijeklo epa s razdobljem prije Mete Hana. Ukazao je na srednjoazijske Sake iz 7. vijeka prije nove ere i skitske zajednice koje su došle nakon njih.
Şengülov članak od 30. 4. 2026. također osporava poistovjećivanje s Mete Hanom i povezuje Oguz-kana sa Skitima. To je teza tog članka. Nije potvrđen identitet.
Zato ep nemojte čitati kao biografiju Modu Šanjua. Posmatrajte ga kao priču koju neki naučnici porede s njegovim životom.
Datum rođenja Oguz-kana i rasprava o datiranju
Datum njegovog rođenja nije poznat. Ep je legenda, a datumi se odnose na tekst, ne na čovjeka.
Često se miješaju tri odvojena pitanja:
- Starost priče. Toganovo tumačenje upućuje na 7. vijek prije nove ere.
- Vrijeme oblikovanja teksta. Kataloški zapis zasnovan na podacima Nacionalne biblioteke Francuske (BnF) smješta redakciju pripovijesti u mongolsko doba, odnosno u 13. i 14. vijek.
- Starost sačuvanog primjerka. Isti zapis datira pariški rukopis u 18. vijek, uz upitnik.
Ferruh Ağca dodaje datiranje zasnovano na jeziku. Jezičke osobine teksta objašnjava čagatajskim jezičkim područjem s kraja 14. i početka 15. vijeka, pod utjecajem oguskih i kipčačkih dijalekata.
Razlikujte ova pitanja. Primjerak iz 18. vijeka može sačuvati mnogo stariju priču.
Hronologija
- 7. vijek prije nove ere: Razdoblje Saka na koje upućuje Toganova teorija o porijeklu epa. To nije vrijeme zapisivanja.
- 13–14. vijek: Razdoblje koje kataloški opis zasnovan na podacima BnF-a predlaže za redakciju pripovijesti na ujgurskom pismu.
- Kraj 14. i početak 15. vijeka: Razdoblje koje Ferruh Ağca predlaže na osnovu jezičkih osobina teksta.
- 18. vijek (?): Datiranje sačuvanog rukopisa, navedeno uz upitnik.
- 1936: U Istanbulu je štampano izdanje Bang–Rahmeti.
- 2016: U Ankari je objavljena studija Ferruha Ağce, s tekstom i faksimilom.
- 30. 4. 2026.: Objavljen je članak Fatiha Şengüla koji zagovara vezu sa Skitima i osporava poistovjećivanje s Mete Hanom.
Kako je ep sačuvan: rukopisi i izdanja
Osman Fikri Sertkaya navodi da potpuni izvorni tekst nije poznat. Pripovijest je do nas stigla kroz rukopisne fragmente i različite verzije.
Prema njegovom opisu, tekst na ujgurskom pismu napisan je na istočnoturkijskom jeziku. Riječ je o prozi s pojedinim odlomcima u stihovima. Tekst ima praznine na početku, u sredini i na kraju.
Postoje i drugi sačuvani zapisi:
- Rešiduddinovo djelo Jāmiʿ al-tawārīkh u drugom tomu sadrži odjeljak Tārīkh-i Oghuzān u Turkān. To je prozni zapis na perzijskom jeziku, napisan arapskim pismom.
- Djela Shajara-yi Tarākima Ebulgazija Bahadur-hana i Tārīkh-i Āl-i Seljuk Yazıcızade Alija sadrže turske verzije.
Pariški rukopis čuva se pod signaturom Supplément turc 1001 u Odjeljenju za rukopise Nacionalne biblioteke Francuske. Biblissima povezuje njegove snimke s digitalnom kopijom na portalu Gallica, s identifikatorom btv1b84150175.
Među štampanim izdanjima, publikaciju Bang–Rahmeti iz 1936. objavio je Seminar za turski jezik Fakulteta književnosti Univerziteta u Istanbulu. Ima 69 stranica. Ağcina knjiga iz 2016. ima 317 stranica. Sadrži tekst, transkripciju, napomene, indeks i faksimil.
Na Wikisourceu možete pročitati i tekst na latinici, zasnovan na izdanju iz 1936. Stranica je označena kao rad u toku, a pojedini dijelovi nedostaju.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
- Mali rukopis. Pariški primjerak ima 21 list. Svaki list ima dimenzije 18,5 × 12 centimetara.
- Veći okvir. Mali listovi pričvršćeni su na papirne listove unutar većeg uveza dimenzija 26 × 18,5 centimetara.
- Trag kolekcionara. Zapis na Biblissimi, koji prenosi podatke BnF-a, navodi Schefera kao prethodnog vlasnika. Time pariški primjerak povezuje s historijom te zbirke.
- Drugačiji vodič. Perzijska Oguznama zamjenjuje vuka vodiča iskustvom Poštija Kodže.
- Dijete koje brzo raste. U tekstu na ujgurskom pismu Oguz hoda i igra se četrdeset dana nakon rođenja.
Ako posjetite Pariz i raspitujete se o rukopisu, imajte na umu njegove skromne dimenzije. Pred vama je mala knjiga, a ne spomenik.
Često postavljana pitanja
Odgovori na najčešća pitanja nalaze se u polju za često postavljana pitanja ovog članka. Autor epa nije poznat, veza s Modu Šanjuom je teorija, a vjera zavisi od verzije.
Izvori
- Wikipedia — Oguz-kan en.wikipedia.org
- Vikipedi — Ep o Oguz-kanu tr.wikipedia.org
- Vikikaynak — Ep o Oguz-kanu tr.wikisource.org
- Fatih Şengül — Identitet Oguz-kana u svjetlu novih dokaza dergipark.org.tr
- Osman Fikri Sertkaya — Neka razmatranja o Epu o Oguz-kanu tdkbelleten.gov.tr
- TDV Islamska enciklopedija — Oguzi islamansiklopedisi.org.tr
- Enciklopedija turkijskog svijeta — Oguz-kan turkdunyasiansiklopedisi.gov.tr
- Biblioteka Turskog historijskog društva — Izdanje Bang–Rahmeti iz 1936 kutuphane.ttk.gov.tr
- Biblioteka Turskog historijskog društva — Izdanje Ferruha Ağce iz 2016 kutuphane.ttk.gov.tr
FAQ
Jesu li Oguz-kan i Modu Šanju ista osoba?
To nije utvrđena činjenica. Poistovjećivanje Oguz-kana s Mete Hanom (Modu Šanju) naučna je teorija zasnovana na sličnostima u vojnoj organizaciji, osobinama vladara i područjima osvajanja. Drugi naučnici korijene epa smještaju u ranije vrijeme, među Sake iz 7. vijeka prije nove ere i kasnije skitske zajednice.
Ko je napisao Ep o Oguz-kanu?
Autor nije poznat. Imena poput Banga i Rahmetija na koricama knjiga pripadaju istraživačima koji su pripremili tekst za objavljivanje, a ne autorima epa.
Kako su se zvali sinovi Oguz-kana?
Zvali su se Gün (Sunce), Ay (Mjesec), Yıldız (Zvijezda), Gök (Nebo), Dağ (Planina) i Deniz (More).
Je li Oguz-kan bio musliman?
To zavisi od verzije. U tekstu na ujgurskom pismu moli se Tengriju, dok islamska tradicija naglašava njegovu vjeru u Allaha.
Gdje možete vidjeti najstariji rukopis?
Rukopis na ujgurskom pismu čuva se u Nacionalnoj biblioteci Francuske u Parizu pod signaturom Supplément turc 1001. Snimci rukopisa povezani su s digitalnom kopijom na portalu Gallica.
Image: Oghuz's departure from the dark land, 1314-15 Tabriz, Ilkhanate, folio 378b. Jami al-Tawarikh, TSMK, H.1653.jpg — Artist, 18 November 1425 CE, Public domain
