Bečki kongres (Viyana Kongresi) preoblikovao je evropske granice 1814–1815. godine obnovom nekadašnjih dinastija i preraspodjelom teritorija nakon Napoleonskih ratova. Rusija je ojačala svoj položaj u Poljskoj, Pruska je dobila njemačke teritorije, a Austrija Lombardiju i Veneciju. Ti dogovori podržavali su ravnotežu snaga između Rusije, Britanije, Austrije, Pruske i Francuske.
Kako je poražena Francuska osigurala mjesto među tih pet sila? Talleyrand je iskoristio sporove među Napoleonovim pobjedničkim protivnicima, naročito oko Poljske i Saksonije. Ako pratite te sporove zajedno s teritorijalnim odlukama, možete vidjeti kako je konačni sporazum povezao granice, dinastičku vlast i diplomatsku saradnju.
Zašto je sazvan Bečki kongres i ko su bili njegovi glavni učesnici?
Kongres je sazvan radi preuređenja Evrope nakon Napoleonskih ratova. Vladari i diplomate počeli su stizati u Beč krajem ljeta 1814. godine.
Od kraja ljeta pristizali su vladari i diplomate iz približno 200 evropskih država, pokrajina i gradova. Tako široko učešće nije značilo da su svi imali jednaku težinu. Glavne odluke donosili su predstavnici velikih sila.
Vodeća ličnost Austrije bio je Metternich. Britaniju je predstavljao Castlereagh, Prusku Hardenberg, a Rusiju car Aleksandar I. Talleyrand je predstavljao Francusku. To su bili ključni pregovarači koji su oblikovali teritorijalne dogovore kongresa.
Završni akt objedinio je odluke kongresa 9. 6. 1815. Taj datum je važan: Napoleonov konačni poraz kod Waterlooa uslijedio je devet dana kasnije. Dokument je, dakle, prethodio bici kojom je njegov vojni poraz dovršen.
Kako su primijenjeni legitimitet i ravnoteža snaga?
Načelo legitimiteta podržavalo je povratak nekadašnjih dinastija svrgnutih tokom revolucionarnog i Napoleonovog doba. Pomoglo je uspostavljanju razdoblja restauracije. Vraćanje Papinske države papi i obnova kopnenih teritorija Kraljevine Sardinije bili su konkretni primjeri restauracije u okviru kongresnih odluka.
Ravnoteža snaga odnosila se na raspodjelu moći među državama. Teritorijalni dobici Pruske uz Rajnu pomogli su stvaranju odbrambene prepreke prema Francuskoj. Belgijske teritorije, nekadašnja Austrijska Nizozemska, pripojene su Nizozemskoj kako bi sjeverno od Francuske nastala snažnija država.
To možete povezati sa svakodnevnim problemom: kako podijeliti zajednički prostor i spriječiti da jedna osoba odlučuje o svemu. U Beču se odlučivalo o teritorijama i sigurnosti. Protivljenje Austrije ruskim zahtjevima u Poljskoj i pruskim zahtjevima u Saksoniji pokazalo je kako dobici jedne države mogu zabrinuti drugu.
Restauracija je išla uporedo s teritorijalnim širenjem. Austrija je dobila Lombardiju i Veneciju, dok je Pruska stekla znatan dio Saksonije. Legitimitet je usmjeravao dogovore, ali konačna raspodjela teritorija odražavala je i pregovaranje o međusobnom odnosu moći velikih sila.
Koje su odluke donesene o Poljskoj, Saksoniji te njemačkim i italijanskim teritorijama?
Poljska i Saksonija izazvale su veliku diplomatsku krizu. Rusija je insistirala na svojim zahtjevima u Poljskoj, dok je Pruska tražila Kraljevinu Saksoniju. Austrija se protivila tim zahtjevima iz sigurnosnih razloga. Spor je otkrio ozbiljna neslaganja među državama koje su porazile Napoleona.
Veći dio Varšavskog vojvodstva postao je Kraljevina Poljska, poznata kao Kongresna Poljska. Njome je vladao ruski car Aleksandar I. Pruska je dobila područje oko Poznanja, dok je Krakov postao slobodan grad pod zajedničkom zaštitom Austrije, Pruske i Rusije.
Pruska nije dobila cijelu Saksoniju. Ipak je pripojila znatan dio te kraljevine. Zajedno s pruskim dobicima uz Rajnu, taj dogovor ojačao je njen teritorijalni položaj, ali je ograničio ostvarenje njenih ambicija u Saksoniji.
Njemački savez okupio je 39 članica pod vodstvom Austrije. Činilo ga je 35 suverenih država i četiri slobodna grada. Njegovo najviše tijelo bila je Savezna skupština u Frankfurtu na Majni, u kojoj su učestvovali predstavnici država članica.
Član 13 osnivačkog akta saveza predviđao je ustave u državama članicama. U mnogima je provođenje te odredbe napredovalo sporo. Na tom primjeru možete razlikovati ono što je sporazum propisivao od brzine kojom su vlade to provodile.
U sjevernoj Italiji Austrija je dobila Lombardiju i Veneciju, čime je ojačala svoj utjecaj na poluotoku. Papinska država vraćena je papi. Kraljevina Sardinija povratila je svoje kopnene teritorije i dobila Genovu. Te odluke povezale su obnovu vlasti s promjenama teritorijalne kontrole.
Kongresni dogovori proširili su i teritoriju Švicarske te osigurali međunarodno priznanje njene neutralnosti. Uz ojačanu Nizozemsku i pruske teritorije uz Rajnu, švicarski primjer pokazuje da je Bečki kongres koristio različite načine za uređenje političke karte Evrope.
Kako je poražena Francuska ponovo stekla utjecaj u pregovorima?
Talleyrand je iskoristio neslaganja među pobjedničkim državama kako bi Francuskoj osigurao učešće u pregovorima kao ravnopravnom partneru. Kriza oko Poljske i Saksonije otvorila je tu mogućnost. Protivljenje Britanije i Austrije ruskim i pruskim zahtjevima pružilo je Francuskoj priliku da sarađuje s dva nekadašnja protivnika.
Francuska, Britanija i Austrija potpisale su tajni sporazum 3. 1. 1815. Predviđao je sprečavanje rusko-pruskog plana, po potrebi i ratom. Tim sporazumom poražena Francuska postala je partner u diplomatskom povezivanju usmjerenom protiv dvije pobjedničke sile.
Ako Bečki kongres posmatrate kao jednostavnu podjelu na pobjednike i poražene, taj sporazum čini sliku složenijom. Poraz Francuske nije spriječio Talleyranda da stekne utjecaj. Zabrinutost zbog Rusije i Pruske pomogla je povratku Francuske u središte pregovora.
Položaj Francuske dodatno je ojačan na kongresu u Aachenu 1818. godine. Okupacija Francuske tada je okončana, a njenim uključivanjem Četverostruki savez prerastao je u sistem pet sila. Time je ojačana saradnja Rusije, Britanije, Austrije, Pruske i Francuske.
Kako su odluke Bečkog kongresa povezane s Evropskim koncertom?
Evropski koncert razvio se iz bečkog poretka. Počivao je na ideji da velike sile dijele odgovornost za mir i stabilnost. Konsultacijama i pregovorima nastojale su rješavati neslaganja.
Nakon kongresa uslijedilo je nekoliko sporazuma. Austrija, Pruska i Rusija osnovale su Svetu alijansu 26. 9. 1815. Britanija se tim trima državama pridružila u Četverostrukom savezu 20. 11. 1815. Uključivanje Francuske 1818. godine proširilo je okvir saradnje.
Koliko je ta saradnja zaslužna za relativni mir u prvoj polovini 19. vijeka? Jedno tumačenje naglašava ulogu samog Evropskog koncerta. Drugo smatra da su međunarodne okolnosti omogućile saradnju i dovele i do diplomatskog usklađivanja i do stabilnosti.
Tvrdnja da je Bečki kongres osigurao neprekidan mir u Evropi do 1914. godine pretjerana je. Opovrgavaju je ratovi koji su doveli do ujedinjenja Italije 1861. i Njemačke 1871. godine. Kongres je uspostavio mehanizme saradnje, ali oni nisu uklonili ratovanje među državama.
Hronologija
- Od kraja ljeta 1814. godine: U Beč su stizali vladari i diplomate iz približno 200 evropskih država, pokrajina i gradova.
- 3. 1. 1815.: Britanija, Austrija i Francuska potpisale su tajni sporazum protiv rusko-pruskih zahtjeva.
- 8. 2. 1815.: Osam država potpisalo je deklaraciju kojom su podržale opće ukidanje trgovine robljem.
- 9. 6. 1815.: Potpisan je Završni akt kongresa.
- 18. 6. 1815.: Napoleon je poražen kod Waterlooa.
- 26. 9. 1815.: Rusija, Austrija i Pruska osnovale su Svetu alijansu.
- 20. 11. 1815.: Britanija, Austrija, Pruska i Rusija potpisale su Četverostruki savez.
- 1818.: Kongres u Aachenu okončao je okupaciju Francuske i ojačao saradnju pet sila.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Austrijski primjerak Završnog akta ima 220 stranica. Uvezan je u crveni baršun i ima zlatne pečate s državnim grbovima. Taj sačuvani dokument daje teritorijalnom i diplomatskom dogovoru opipljiv oblik, izvan poznate karte granica.
Bečki balovi i zabave nadahnuli su poznatu izreku da kongres pleše. Muzika je također bila dio njegovog društvenog okruženja. Beethoven je 29. 11. 1814. lično dirigovao izvođenjem triju djela pred približno 6.000 slušalaca, među kojima su bila tri vladara.
Poznata grupna slika učesnika kongresa također je zahtijevala pojedinačnu pripremu. Jean-Baptiste Isabey za nju je izradio zasebne portrete 23 učesnika. Kada pogledate tu sliku, zajednički prizor koji vidite zasniva se na nizu pojedinačnih portreta.
Diplomatija se nije bavila samo granicama i dinastijama. Predstavnici Britanije, Rusije, Austrije, Pruske, Francuske, Španije, Švedske i Portugala potpisali su 8. 2. 1815. deklaraciju kojom su podržali opće ukidanje trgovine robljem. Deklaracija je izražavala podršku ukidanju te trgovine; upravo je to bila obaveza zabilježena u njoj.
Često postavljana pitanja
Koji je bio glavni cilj kongresa?
Kongres je održan 1814–1815. radi preuređenja evropskih granica i ravnoteže snaga nakon Napoleonskih ratova. Obnova dinastija i teritorijalni dogovori činili su srž njegovih odluka.
Koje su države dobile teritorije?
Pruska je dobila dio Saksonije i teritorije uz Rajnu. Austrija je dobila Lombardiju i Veneciju. Veći dio Varšavskog vojvodstva postao je Poljsko kraljevstvo kojim je vladao ruski car Aleksandar I.
Kako je Francuska ponovo stekla utjecaj?
Talleyrand je iskoristio neslaganja među pobjedničkim silama. Tajni sporazum Francuske s Britanijom i Austrijom od 3. 1. 1815. pokazao je njenu obnovljenu diplomatsku ulogu tokom pregovora.
Jesu li kongresne odluke spriječile kasnije ratove?
Nisu. Ratovi povezani s ujedinjenjem Italije 1861. i Njemačke 1871. godine opovrgavaju tvrdnje o neprekidnom miru do 1914. godine. Evropski koncert poticao je konsultacije, ali nije uklonio rat.
Izvori
- Wikipedia — Bečki kongres en.wikipedia.org
- Austrijska komisija za UNESCO — Završni dokument Bečkog kongresa 1815. godine unesco.at
- Ured saveznog kancelara Austrije — Bečki kongres bundeskanzleramt.gv.at
- Njemačka historija u dokumentima i slikama — Bečki kongres pod vodstvom kneza Clemensa von Metternicha germanhistorydocs.org
- Njemačka historija u dokumentima i slikama — Kongres (1815) germanhistorydocs.org
- Wikipedia — Evropski koncert en.wikipedia.org
- Ian Clark, Cambridge University Press — Od ravnoteže do koncerta, 1815–1854 cambridge.org
- Istraživački repozitorij Univerziteta u Nottinghamu — Bečki kongres, 1814–1815: diplomatija, politička kultura i društveni život nottingham-repository.worktribe.com
FAQ
Koji je bio glavni cilj Bečkog kongresa?
Kongres je održan 1814–1815. radi preuređenja evropskih granica i ravnoteže snaga nakon Napoleonskih ratova. Njegove odluke povezale su obnovu nekadašnjih dinastija s teritorijalnim dogovorima među velikim silama.
Koje su države dobile teritorije odlukama Bečkog kongresa?
Rusija je proširila svoj utjecaj preko Poljskog kraljevstva kojim je vladao Aleksandar I. Pruska je dobila znatan dio Saksonije i teritorije uz Rajnu, a Austrija Lombardiju i Veneciju.
Kako je Francuska nakon poraza ponovo stekla utjecaj?
Talleyrand je iskoristio neslaganja među pobjedničkim silama kako bi Francusku uključio u pregovore kao ravnopravnog partnera. Francuska je 3. 1. 1815. s Britanijom i Austrijom sklopila tajni sporazum protiv ruskih i pruskih zahtjeva.
Je li Bečki kongres osigurao neprekidan mir do 1914. godine?
Nije. Ratovi koji su doveli do ujedinjenja Italije 1861. i Njemačke 1871. godine opovrgavaju tu tvrdnju. Evropski koncert poticao je konsultacije, ali nije uklonio rat.
Image: Wiener Kongress Abschlussdokument 2.JPG — Thomas Ledl, CC BY-SA 4.0
