Alaeddinova džamija u Konji: velika džamija Seldžuka

Alaeddinova džamija u Konji: odakle početi

Alaeddinova džamija (Alâeddin Camii) nalazi se na Alaeddinovom brdu u centru Konje (Konya). To je velika džamija anadolskih Seldžuka. Njena historija obuhvata razdoblje od početka gradnje pod Mesudom I do završetka pod Alaeddinom Keykubadom I. Džamija i brdo nose Keykubadovo ime. To ime obilježava kasniji dio mnogo duže priče o gradnji.

Ako džamiju upoznajete kroz sačuvane detalje, pred vama se otvara nekoliko razdoblja. Više od četrdeset mramornih stubova preuzeto je iz rimskih i istočnorimskih (bizantskih) građevina. Drveni minber potječe iz 1155. godine. U dvorištu se nalaze dva seldžučka turbeta. Ti elementi omogućavaju vam da pratite razvoj građevine kroz materijale, natpise i vladarske narudžbe.

Ko je sagradio Alaeddinovu džamiju?

Gradnja je počela za vladavine anadolskog seldžučkog sultana Rükneddina Mesuda I, između 1116. i 1156. godine. Početna faza gradnje nastavila se i u vrijeme kada je Kılıçarslan II naručio turbe u dvorištu. Zato se džamija ne može pripisati graditeljskom poduhvatu samo jednog vladara. Najraniji radovi prethodili su sultanu čije ime nosi.

Natpis na sjevernoj fasadi bilježi novu fazu gradnje 616. godine po Hidžri, odnosno 1219. godine. U njemu se spominje İzzeddin Keykâvus I, a radovi se stavljaju pod nadzor atabega Ayasa. Jedan natpis navodi i atabega Ayaza kao povjerenika. Ti zapisi uključuju upravitelje u historiju koja se inače lako svede samo na imena sultana.

Natpis na monumentalnom ulazu navodi graditeljskog majstora Muhammeda bin Havlana al-Dimashqija iz Damaska. Njegovo ime omogućava vam da građevinu povežete s konkretnim majstorom. Natpisi čuvaju podatke o različitim odgovornostima: vladarskom pokroviteljstvu, nadzoru i izvođenju radova. Sve su one dio historije gradnje džamije.

Je li Alaeddinova džamija dovršena 1220. ili 1221. godine?

Objavljeni izvori različito navode godinu završetka gradnje. Semavi Eyice prenosi natpis o završetku na glavnom ulazu s godinom 617. po Hidžri, odnosno 1220. Ministarstvo kulture i turizma navodi 1221. godinu. Oba izvora smještaju završetak u vladavinu Alaeddina Keykubada I. Razlika se odnosi na navedenu godinu unutar te završne faze.

U historijskom pregledu raspon 1220–1221. jasno pokazuje tu razliku. Time se završetak ujedno odvaja od početka gradnje za Mesuda I. Natpis iz 1219. pripada međufazi pod Keykâvusom I. Kada ih čitate zajedno, ti datumi opisuju uzastopne radove na džamiji, a ne jedan neprekinuti poduhvat jednog pokrovitelja.

Šta možete vidjeti u Alaeddinovoj džamiji?

U građevini stoji više od četrdeset ponovo korištenih mramornih stubova. Potječu iz rimskog i bizantskog razdoblja. Ponovnom upotrebom kamenih elemenata seldžučka džamija dobila je neposrednu materijalnu vezu sa starijim građevinama. Ranija historija tih stubova dio je unutrašnjosti koju vidite, zajedno s radovima naručenim za samu džamiju.

U istočnom krilu šest brodova pruža se paralelno sa zidom kible. Razdvajaju ih šiljasti lukovi oslonjeni na ponovo korištene stubove. Takav raspored daje vam jasan način da upoznate unutrašnjost: pratite paralelne brodove, pa pogledajte stubove koji nose lukove. Prostorni raspored i ponovo upotrijebljeni materijali pripadaju istoj arhitektonskoj cjelini.

Tradicionalni krovni pokrov džamije bio je od drveta i zemlje. I ulazi imaju precizan raspored. Postoje četvera vrata: jedna na istočnoj fasadi i troja na sjevernoj. Ti konstrukcijski detalji proširuju sliku izvan klesanih ukrasa. Drvo, zemlja i ponovo korišteni mramor podjednako pripadaju materijalnoj historiji građevine.

Zašto je važan drveni minber iz 1155. godine?

Majstorski natpis datira minber u 1155. godinu i navodi Mengü Bertija iz Ahlata kao njegovog izrađivača. Minber je tako datirano djelo iz rane historije džamije. Njegovi natpisi spominju i sultana Mesuda i Kılıçarslana II. Jedan dio džamijskog inventara tako čuva imena majstora i vladarskih pokrovitelja.

Ukras je izveden tehnikom kündekâri, spajanjem drvenih dijelova izrezanih u geometrijske oblike. Ako pažljivo pogledate uzorak, uočite i materijal i način izrade. Geometrija nastaje sastavljanjem drvenih elemenata. Minber predstavlja drugačiju vrstu zanatskog umijeća od mramornih stubova i ukrasa od keramičkih pločica u drugim dijelovima džamije.

Godina 1155. pomaže i da se historija minbera odvoji od kasnijeg završetka džamije. Minber pripada vremenu Mesuda I, čija je vladavina završila 1156. godine. Faze gradnje zabilježene pod Keykâvusom I i Keykubadom I uslijedile su kasnije. Razlikovanje tih datuma olakšava razumijevanje postepenog oblikovanja džamije.

Mihrab s keramičkim pločicama i kupola ispred njega

Ukrasi mihraba izvedeni su pločicama u ljubičastoj boji patlidžana, tirkiznoj i crnoj. Te boje daju vam konkretne detalje koje možete potražiti u ukrasnoj cjelini. Ispred mihraba nalazi se kupola maksure, također ukrašena keramičkim pločicama. Mihrab i kupola unose keramičke ukrase u građevinu među čijim se drugim istaknutim materijalima nalaze mramor i drvo.

Mihrab ima i historiju ispod poda. Godine 1968. u nasipu ispod podnog popločenja pronađeni su fragmenti njegovih pločica. Sačuvani ukrasi i pronađeni fragmenti odvojeni su dijelovi historije istog elementa. Otkriće pruža datiran podatak o materijalu mihraba pronađenom u samoj građevini.

Koja se turbeta nalaze u dvorištu?

U dvorištu stoje dva seldžučka turbeta. Dovršeno istočno turbe dao je sagraditi Kılıçarslan II. Ima deseterostrano tijelo i deseterostrani šiljasti krov. Unutra se nalazi osam kenotafa. Njegov položaj u džamijskom dvorištu neposredno uključuje memorijalnu arhitekturu dinastije u historiju velike džamije.

Zapadno turbe ima osam strana i u njemu nema kenotafa. Dvije dvorišne građevine razlikuju se i oblikom i sadržajem. Te razlike pomažu vam da ih prepoznate: dovršeno istočno turbe ima deset strana i osam kenotafa, a zapadna građevina osam strana i nijedan kenotaf. Pri upoznavanju dvorišta treba ih razmatrati zasebno.

Hronologija

• 1116–1156: Gradnja je počela za vladavine Mesuda I.
• 1155: Mengü Berti iz Ahlata dovršio je drveni minber.
• Vladavina Kılıçarslana II: Naručena je gradnja deseterostranog dinastičkog turbeta u dvorištu.
• 1219: Natpis je zabilježio gradnju pod İzzeddinom Keykâvusom I.
• 1220–1221: Izvori navode različite godine završetka pod Alaeddinom Keykubadom I.
• 1649: Jedan zapis odnosio se na uklanjanje snijega s krova džamije koje je obavljalo pet nemuslimana.
• 1849: Gravura džamije pojavila se u djelu Charlesa Texiera objavljenom u Parizu.
• 1968: Fragmenti pločica mihraba otkriveni su u nasipu ispod poda.
• 25. 2. 2000.: Dosje o Konji kao seldžučkoj prijestolnici, u kojem se spominje džamija, podnesen je za UNESCO-ovu Tentativnu listu.

Detalji koje nećete naći u vodičima

Zapis iz 1649. godine povezuje džamiju sa svakodnevnim zimskim poslom: čišćenjem snijega s krova. Njime je odobren nastavak obavljanja te službe za pet nemuslimana u zamjenu za oslobađanje od poreza. Ako ste ikada morali čistiti nakupljeni snijeg, taj posao pruža vam poznatu poveznicu s održavanjem građevine. Ovdje je taj rad zabilježen u dokumentiranom dogovoru.

Na stubu pored turbeta nalazi se grčki natpis. U njemu piše da je stub bio posvećen jednoj crkvi u Isauri. To je posebno konkretan primjer ponovne upotrebe. Uz opće prepoznavanje rimskih i bizantskih stubova, ovaj natpis čuva podatak o ranijoj posveti vezanoj za jedan komad kamena.

Prema İbrahimu Hakkıju Konyalıju, kripta drugog turbeta dugo je služila kao cisterna za vodu. Taj navod dodaje još jednu namjenu zapadnoj građevini, koja ima osam strana i nema kenotafa. Njena historija obuhvata čuvanje vode, uz arhitektonski identitet turbeta.

Fotografije Alaeddinove džamije i historijski prikazi

Arhiv Turskog historijskog društva čuva arhivsku jedinicu o džamiji s trideset pet slika. Među njima je i tlocrt datiran 9. 2. 1932. Ako tražite fotografije Alaeddinove džamije, ta arhivska jedinica omogućava vam da građevinu proučite i kroz datirani tlocrt.

Stariji prikaz nalazi se u zbirci vizuelne građe Ministarstva kulture i turizma. Riječ je o gravuri iz djela Charlesa Texiera objavljenog u Parizu 1849. godine. Gravura i arhivski tlocrt iz 1932. nude različite vrste vizuelnih svjedočanstava. Jedno bilježi džamiju graviranim prikazom, a drugo prikazuje njen prostorni raspored u tlocrtu.

Alaeddinova džamija i seldžučka prijestolnica

Alaeddinova džamija među građevinama je spomenutim u dosjeu o Konji podnesenom za UNESCO-ovu Tentativnu listu 25. 2. 2000. U prijedlogu se Konja predstavlja kao prijestolnica seldžučke civilizacije. Uzastopne vladarske faze gradnje džamije i turbeta u njenom dvorištu daju konkretan arhitektonski sadržaj toj vezi sa seldžučkom prijestolnicom.

Često postavljana pitanja

Gdje se nalazi Alaeddinova džamija u Konji?

Nalazi se na Alaeddinovom brdu u centru grada. Džamija i brdo dobili su ime po anadolskom seldžučkom sultanu Alaeddinu Keykubadu I.

Kada je džamija izgrađena?

Gradnja je počela za vladavine Mesuda I, između 1116. i 1156. godine. Kasnije faze nastavljene su pod drugim vladarima. Završetak pod Keykubadom I Semavi Eyice datira u 1220., a Ministarstvo kulture i turizma u 1221. godinu.

Na šta trebate obratiti pažnju u unutrašnjosti?

Pogledajte više od četrdeset ponovo korištenih mramornih stubova, drveni minber koji je Mengü Berti izradio 1155. godine i pločice mihraba u ljubičastoj boji patlidžana, tirkiznoj i crnoj. Istočno krilo ima šest brodova paralelnih sa zidom kible.

Po čemu se razlikuju turbeta u dvorištu?

Dovršeno istočno turbe Kılıçarslana II ima deseterostrano tijelo i osam kenotafa. Zapadno turbe ima osam strana i u njemu nema kenotafa.

Izvori

1. Ministarstvo kulture i turizma — Alâeddinova džamija kulturportali.gov.tr
2. TDV Islamska enciklopedija — Semavi Eyice, Alâeddinova džamija islamansiklopedisi.org.tr
3. Ministarstvo kulture i turizma — Turska od gravura do fotografija kulturportali.gov.tr
4. Arhiv Turskog historijskog društva — Alâeddinova džamija arsiv.ttk.gov.tr
5. UNESCO-ov Centar za svjetsku baštinu — Konja — prijestolnica seldžučke civilizacije whc.unesco.org

FAQ

Image: Alaedin Camii.JPG — Christian Mathis, CC BY-SA 3.0