Pir Epirski (turski: Pirus) bio je helenistički kralj sa sjeverozapada Grčke. Živio je približno od 319/318. do 272. godine p. n. e. Porazio je rimske vojske kod Herakleje 280. i Askula 279. godine p. n. e., ali je pretrpio gubitke koje je teško nadoknađivao. Ti skupi uspjesi povezani su s izrazom „Pirova pobjeda”: pobjeda koja pobjedniku nanosi gotovo jednaku štetu kao poraz.
Kako je jedan kralj mogao dva puta pobijediti Rim, a ipak ostati bez trajne prednosti? Ako pratite njegov pohod od Tarenta do Askula, odgovor ćete pronaći u slonovima, iskusnim zapovjednicima i mogućnosti obnavljanja vojske. Njegova priča zahtijeva i oprez: Plutarhov prikaz nastao je približno 380–400 godina poslije tih bitaka.
Ko je bio Pir Epirski?
Pir je vladao Epirom, na sjeverozapadu Grčke. Otac mu je bio Eakid, a majka Ftija iz Tesalije. Podrška egipatskog vladara Ptolemeja I pomogla mu je da 297. godine p. n. e. ponovo zauzme epirski prijesto. Njegov put je, dakle, uključivao borbe za vlast i prije prelaska u Italiju.
Njegove ambicije sezale su izvan Epira. Prema Plutarhovoj biografiji Demetrija, nakon Demetrijevog svrgavanja Makedonija je podijeljena između Pira i Lizimaha. Zapovijedanje vojskama i osvajanje teritorija već su imali središnje mjesto u njegovom djelovanju kada je Tarent zatražio njegovu pomoć.
Njegova prijestolnica bila je Ambrakija, na čijem se mjestu danas nalazi grčki grad Arta. Ako putujete tim krajem, ta vam veza daje savremeni geografski oslonac za ovu priču. Kralj kojeg pamtimo po izrazu o skupom uspjehu vladao je iz mjesta koje možete pronaći u današnjem Epiru.
Zašto je Pir Epirski krenuo u Italiju?
Tarent, grčki grad na jugu Italije, pozvao je Pira da zapovijeda njegovim snagama protiv Rima. Prihvatio je poziv i prešao u Italiju 280. godine p. n. e. Pomoć Tarentu pružala mu je i priliku da na poluostrvu uspostavi vlastitu sferu moći.
Ekspedicija je obuhvatala više rodova vojske. Navode se sljedeći brojevi: 20.000 pješaka, 3.000 konjanika, 2.000 strijelaca, 500 praćkaša i 20 slonova. Ti su brojevi važni jer pohod nije zavisio samo od životinja koje su kasnije postale njegovo najprepoznatljivije obilježje. Pješadija, konjica i jedinice koje su se borile s odstojanja činile su dijelove njegove vojske.
Kod Herakleje je 280. godine p. n. e. Pir porazio rimsku vojsku pod zapovjedništvom konzula Publija Valerija Levina. Sljedeće godine ostvario je drugu veliku pobjedu nad Rimom, kod Askula u Apuliji. Ti uspjesi objašnjavaju njegov ugled opasnog protivnika. Njihove posljedice objašnjavaju mračnije značenje koje je vezano za njegovo ime.
Kako su ratni slonovi korišteni kod Herakleje i Askula?
Plutarh opisuje kako su slonovi kod Herakleje plašili rimske konje. Pir je zatim iskoristio nastalu pometnju napadom tesalske konjice. Djelovanje slonova zato se nije svodilo na njihove neposredne napade. Poremetili su protivničku konjicu i otvorili prostor za djelovanje vlastitih konjanika.
Askul pokazuje zašto slonovi nisu mogli pružiti istu prednost na svakom bojištu. Prema Plutarhovom prikazu, prvog dana njihov juriš ometali su potok i šumovite obale. Teren je ograničavao njihovu upotrebu. To što je imao slonove nije značilo da ih je Pir uvijek mogao djelotvorno uključiti u borbu.
Drugog dana, prema istom prikazu, Pir se borio na ravnom terenu. Između slonova rasporedio je strijelce i praćkaše. Životinje su tu djelovale zajedno s jedinicama koje su gađale s odstojanja, u rasporedu prilagođenom povoljnijem terenu. Razlika u odnosu na prvi dan pokazuje da je i sam teren dio objašnjenja.
Ako zamišljate da su slonovi sami odlučili ove bitke, Herakleja i Askul otkrivaju složeniju sliku. Kod Herakleje njihovo djelovanje otvorilo je priliku tesalskoj konjici. Kod Askula njihova upotreba zavisila je od pristupa pogodnom terenu i rasporeda uz strijelce i praćkaše.
Zašto njegove pobjede nisu donijele trajnu prednost?
Plutarh izdvaja problem koji uspjeh na bojištu nije mogao riješiti. Pir je gubio iskusne zapovjednike, a iz domovine nije mogao dovesti njihove zamjene. Njegovi saveznici u Italiji postajali su sve manje spremni da ga podržavaju. Rim je, u međuvremenu, brzo obnavljao vojsku. Nakon završetka borbi dvije strane imale su različite mogućnosti za nastavak rata.
Pobjeda je zato mogla ostaviti Pira slabije pripremljenog za sljedeću bitku. Gubitak zapovjednika značio je i gubitak iskustva, a ne samo smanjenje broja ljudi. Teškoće s pribavljanjem pojačanja dodatno su otežavale nadoknađivanje tih gubitaka. Sposobnost Rima da obnovi snage sprečavala je Pira da pobjedama odluči ishod pohoda.
Plutarh Piru nakon Askula pripisuje izjavu čiji je smisao da bi još jedna pobjeda nad Rimljanima potpuno uništila njegovu vojsku. U središtu te izjave bila je cijena uspjeha. Njegova vojska jeste pobijedila, ali su gubici ugrožavali njenu sposobnost da nastavi pobjeđivati.
Ta je misao sačuvana u izrazu „Pirova pobjeda”. On opisuje prividan uspjeh plaćen cijenom koja se može porediti s porazom. Izraz ne označava samo teško izvojevanu pobjedu. Njegova snaga proizlazi iz štete koju pobjeda nanosi preostalim resursima pobjednika.
Istu ideju možete primijeniti na svakodnevnu raspravu. Pobjeda u prepirci može djelovati kao uspjeh, ali uloženi trud i nanesena šteta mogu nadmašiti ono što ste dobili. Pirov vojni položaj daje tom izrazu historijski sadržaj: njegove pobjede odnosile su iskusne ljude koje nije mogao lako zamijeniti.
Koliko su pouzdani podaci o gubicima kod Askula?
Plutarh prenosi proturječne podatke o gubicima. Hijeronim navodi 6.000 poginulih Rimljana i 3.505 poginulih iz Pirove vojske kod Askula. Dionizije navodi ukupan broj od više od 15.000 poginulih. Ti brojevi potječu iz različitih prikaza i ne treba ih predstavljati kao jedinstven, usaglašen obračun.
Neslaganje se ne odnosi samo na brojeve. Hijeronim opisuje rimski poraz u borbama koje su trajale dva dana. Dionizije opisuje jedan dan borbe, bez navoda o odlučujućem rimskom porazu. Trajanje i ishod sukoba zato se razlikuju zavisno od prikaza koji se slijedi.
Askul ostaje povezan s Pirovom skupom drugom pobjedom nad Rimom. Ipak, pri detaljnoj rekonstrukciji bitke ta neslaganja moraju ostati vidljiva. Tačan broj poginulih je sporan. Plutarhovo objašnjenje usmjereno je na izgubljene zapovjednike, nedostupna pojačanja, slabljenje savezničke podrške i sposobnost Rima da obnavlja snage.
Šta se dogodilo nakon njegovih pobjeda nad Rimom?
Pir je 278. godine p. n. e. prihvatio poziv grčkih gradova na Siciliji da im pomogne protiv Kartage. Poveo je vojsku na ostrvo. Njegov pohod tako se udaljio od bitaka u Italiji koje su njegovo ime trajno povezale sa skupom pobjedom.
Kod Lilib eja dva mjeseca napada nisu dovela do uspješnog završetka opsade. Pir nije mogao uspostaviti blokadu s mora. Taj događaj pokazuje još jedno ograničenje vojnog uspjeha: napadi s kopna nisu mogli nadoknaditi izostanak pomorske blokade.
Godine 275. p. n. e. sukobio se s vojskom Manija Kurija Dentata kod Beneventa. Poslije toga završio je ekspediciju u Italiji i vratio se u Epir. Poginuo je 272. godine p. n. e. tokom borbi u uskim ulicama Argosa. Njegove pobjede nad Rimom nisu mu osigurale trajno uporište u Italiji kojem je težio.
Hronologija
- Oko 319/318. godine p. n. e.: Pir je rođen.
- 297. godine p. n. e.: Ponovo je zauzeo epirski prijesto uz podršku Ptolemeja I.
- 280. godine p. n. e.: Prešao je u Italiju na poziv Tarenta i porazio Rim kod Herakleje.
- 279. godine p. n. e.: Pobijedio je kod Askula, u bici povezanoj s teškim gubicima.
- 278. godine p. n. e.: Prešao je na Siciliju da ratuje protiv Kartage.
- 275. godine p. n. e.: Završio je pohod u Italiji nakon sukoba kod Beneventa.
- 272. godine p. n. e.: Poginuo je tokom borbi u Argosu.
- Početak 2. vijeka n. e.: U to se vrijeme uglavnom smješta nastanak Plutarhovih Usporednih životopisa, koji uključuju i Pirovu biografiju.
Pojedinosti koje nećete pronaći u turističkim vodičima
Plutarh opisuje kako se Pir lično borio protiv Pantauha i ranio ga. Navodi i zarobljavanje 5.000 neprijateljskih vojnika u tom sukobu. Taj prikaz predstavlja kralja kao neposrednog učesnika u borbi, ali i kao zapovjednika vojske.
Prema Plutarhu, nakon pobjede nad Pantauhom neki Makedonci upoređivali su Pirovu hrabrost u borbi s hrabrošću Aleksandra Velikog. To poređenje pripada ugledu koji opisuje antička pripovijest. Ono pomaže objasniti zašto je Pir mogao izazivati divljenje i izvan Epira.
Njegovo naslijeđe obuhvatalo je i građevine i spomenike. Oxford Classical Dictionary njemu pripisuje izgradnju velikog pozorišta u Dodoni. Encyclopaedia Romana bilježi da je podigao pozlaćenu bronzanu statuu Pobjede u spomen na svoju pobjedu kod Tarenta. Takav spomenik slavio je uspjeh, dok je kasniji izraz povezan s njegovim imenom naglašavao njegovu cijenu.
Koliko je vremena prošlo od događaja do Plutarhovog prikaza?
Plutarhovi Usporedni životopisi, koji sadrže Pirovu biografiju, uglavnom se datiraju na početak 2. vijeka n. e. To smješta njegov prikaz približno 380–400 godina nakon bitaka iz 280–279. godine p. n. e. Plutarh je, dakle, pisao vijekovima poslije Herakleje i Askula.
Taj vremenski razmak važan je kada čitate izjavu pripisanu Piru nakon Askula. Ona do nas dolazi kroz kasniju pripovijest koja ujedno čuva proturječne prikaze bitke. Riječi koje se pripisuju kralju jasno izražavaju središnji problem pohoda, ali ih treba predstavljati kao izjavu koju mu pripisuje Plutarh.
Često postavljana pitanja
Šta znači Pirova pobjeda?
To je uspjeh koji pobjednika toliko skupo košta da njegove posljedice nalikuju porazu. Pirove pobjede nad Rimom povezane su s tim izrazom jer su njegovi gubici oslabili njegovu sposobnost da nastavi rat.
U kojim je bitkama Pir pobijedio Rim?
Porazio je Rim kod Herakleje 280. godine p. n. e., a drugu veliku pobjedu ostvario je kod Askula 279. godine p. n. e. Prikazi Askula razlikuju se u pogledu trajanja bitke, ishoda i gubitaka.
Je li Pir koristio ratne slonove?
Da. Njegova ekspedicija u Italiju uključivala je 20 slonova. Plutarh opisuje kako su plašili rimske konje kod Herakleje i djelovali uz strijelce i praćkaše kod Askula.
Gdje je bila Pirova prijestolnica?
Njegova prijestolnica bila je Ambrakija. Na njenom mjestu danas se nalazi Arta, u grčkoj oblasti Epir.
Izvori
- Wikipedia na turskom — Pirus tr.wikipedia.org
- Oxford Classical Dictionary — Pyrrhus academic.oup.com
- Plutarch — Demetrijev život, odjeljci 41 i 44 penelope.uchicago.edu
- Wikipedia na engleskom — Pyrrhus of Epirus en.wikipedia.org
- Plutarch — Pirov život, odjeljak 17 penelope.uchicago.edu
- Plutarch — Pirov život, odjeljak 21 penelope.uchicago.edu
- Encyclopaedia Romana — Oltar Pobjede penelope.uchicago.edu
- Wikipedia na engleskom — Arta, Grčka: antika en.wikipedia.org
- Wikipedia na engleskom — Usporedni životopisi en.wikipedia.org
FAQ
Šta znači Pirova pobjeda?
Pirova pobjeda je uspjeh koji pobjednika toliko skupo košta da njegove posljedice nalikuju porazu. Izraz se povezuje s Pirovim skupim pobjedama nad Rimom.
U kojim je bitkama Pir pobijedio Rim?
Pir je porazio Rim kod Herakleje 280. godine p. n. e., a drugu veliku pobjedu ostvario je kod Askula 279. godine p. n. e. Sačuvani izvještaji o Askulu razlikuju se u pogledu trajanja bitke, ishoda i gubitaka.
Je li Pir koristio ratne slonove?
Da. Njegova ekspedicija u Italiju uključivala je 20 slonova. Plutarh opisuje kako su plašili rimske konje kod Herakleje i borili se uz strijelce i praćkaše kod Askula.
Gdje je bila Pirova prijestolnica?
Njegova prijestolnica bila je Ambrakija, na mjestu današnje Arte u grčkoj oblasti Epir.
Image: Young Pyrrhus slays Neoptolomeus, 297 BC (1854 engraving).jpg — Unknown authorUnknown author, Public domain
