Pederastija u antičkoj Grčkoj (Antik Yunan) označavala je erotski odnos starijeg muškarca i mlađe muške osobe, obično adolescenta, koji su neke zajednice društveno priznavale. Dob, društveni položaj i građanski status oblikovali su nejednaku raspodjelu moći u tim odnosima. Običaji su se razlikovali među zajednicama. Tvrdnje o odgoju ili društvenoj prihvaćenosti ne dokazuju da su mlađi učesnici slobodno pristajali.
Jedan atenski sudski govor, spartanski odgojni ideal i kritski običaj otmice otkrivaju različita pravila. Otvaraju i pitanje: čiji je izbor bio važan? Ako pratite izvore kroz ove sredine, možete vidjeti kako se o odnosima govorilo, kako su uređivani i prikazivani. Pritom ne morate pretpostaviti da svaki opis predstavlja svakodnevno iskustvo.
Kakve odnose označava pederastija u antičkom grčkom kontekstu?
Grčka riječ paiderastia potječe od riječi pais i erastes. Iako je pais mogao označavati dijete bilo kojeg spola, izraz se odnosio na ljubav usmjerenu prema dječacima. U ovom kontekstu pederastija označava odnos zasnovan na razlici u dobi, a ne svaki erotski odnos među muškarcima.
Erastes i eromenos znače ljubavnik i voljeni. Antički tekstovi koristili su ove riječi i za druge odnose. Zato ih treba pažljivo tumačiti: pojava bilo koje od njih ne označava automatski pederastični odnos.
James Robson u prikazu Atene (Atina) u petom i četvrtom vijeku prije nove ere opisuje odrasle muškarce koji su se udvarali dječacima na početku puberteta. U njegovom pregledu pederastija je praksa koja se tradicionalno povezuje s elitama. Ta je povezanost važna kada procjenjujemo predstavljaju li sačuvani opisi šire stanovništvo.
Učešće u takvom odnosu također nije isključivalo brak sa ženom. Studija Muzeja umjetnosti Walters objašnjava da se muškarac mogao oženiti tokom pederastičnog odnosa ili nakon njega. Zato nemojte ove odnose tumačiti kao dokaz da su učesnici nužno imali isključivo muške partnere.
Kako su dob, društveni položaj i građanski status oblikovali moć u ovim odnosima?
Paul Cartledge razlikuje punoljetstvo atenskih muškaraca sa 18 godina od savremenog pravnog pojma dobi za seksualni pristanak. Ova razlika sprečava da se dob stjecanja pravne samostalnosti koristi kao jednostavan odgovor na pitanja o dopuštenosti seksualnih odnosa.
Razlika u dobi utjecala je i na mogućnost mlađeg učesnika da se odupre. Cartledge smatra da je dječak od 12 godina imao manje mogućnosti da se suprotstavi odraslom partneru ili postavlja uslove nego mladić od 17 godina. Ipak, ni sedamnaestogodišnjak još nije bio pravno samostalna odrasla osoba. Ni u jednom slučaju ne možemo pretpostaviti jednaku pregovaračku moć.
Građanski status davao je optužbama za seksualno ponašanje političke posljedice. U govoru Protiv Timarha, Eshin (Aiskhines) navodi pravilo koje je atenskim muškarcima koji su nudili svoje tijelo za novac zabranjivalo obavljanje javnih dužnosti i govorenje u skupštini. Seksualno ponašanje tako je moglo postati argument u raspravi o pravu na učešće u javnom životu.
Isti govor navodi drugačiju raspodjelu odgovornosti kada bi otac ili staratelj ponudio dječaka za seksualno korištenje u zamjenu za novac. Krivično su trebali odgovarati odrasla osoba koja je ugovorila takav postupak i osoba koja je platila za dječaka. Sam dječak nije trebao biti krivično gonjen zbog te transakcije.
Ove odredbe razlikuju položaj dječaka od političkih odgovornosti odraslog građanina. Pokazuju i zašto izraz „društvena prihvaćenost” zahtijeva preciziranje. Pravila su mogla priznavati neke odnose, a istovremeno kažnjavati određene transakcije ili ograničavati učešće prema pravnom statusu.
Zašto se izvori iz Atene, Sparte i Krita ne mogu svesti na jedan model?
Atenski izvori obuhvataju optužbe povezane s građanskim pravima i javnim govorom. Ksenofont (Ksenofon), međutim, u prikazu Sparte (Sparta) iznosi odgojni ideal. U djelu Ustav Lakedemonjana 2.13 tvrdi da je Likurg (Likurgos) odobravao prijateljstvo čiji je cilj bio poboljšanje dječakovog karaktera, ali je zabranjivao odnose zasnovane na tjelesnoj želji.
Taj je prikaz i dalje predmet rasprave. Cartledge povezivanje odraslog spartanskog ratnika i mladića tumači kao prijelaz u odraslu dob koji je imao i odgojnu i seksualnu dimenziju. Njegovo tumačenje suprotstavlja se Ksenofontovom idealu tjelesne suzdržanosti. Sam Ksenofont u 2.14 priznaje da ljudi nisu vjerovali njegovoj tvrdnji o spartanskoj seksualnoj uzdržanosti.
Krit (Girit) pruža drugačiji okvir. Strabon (Strabon) opisuje kako odrasli muškarac tri ili četiri dana unaprijed najavljuje dječakovim prijateljima da ga namjerava oteti. Prijatelji su procjenjivali društveni položaj tog muškarca. Ako bi smatrali da je jednakog ili višeg položaja, pružili bi simboličan otpor i predali dječaka. Ako bi ga ocijenili neprikladnim, vratili bi dječaka.
U ovom opisu društveni položaj određivao je odgovor na otmicu. Strabon također kaže da je dječak na gozbi po povratku mogao izraziti nezadovoljstvo i osloboditi se odraslog muškarca ako je bila upotrijebljena sila. Njegov opis izričito predviđa mogućnost prisile unutar tog običaja.
Ni Ksenofont nije opisivao jednu praksu za cijeli grčki svijet. U 2.12 spominje različite odnose i zabrane u Beotiji (Boiotia), Elidi (Elis) i drugim gradovima. Regionalne razlike prisutne su, dakle, i u samim antičkim svjedočanstvima.
Kako procijeniti tvrdnje o odgoju i društvenoj prihvaćenosti uz dokaze o iskorištavanju i prisili?
Ksenofontov prikaz Sparte povezuje odobreno druženje s razvojem karaktera. To nam govori kako je on predstavljao svrhu odnosa. Ne rješava, međutim, neslaganje između njegovog odbacivanja tjelesne želje i Cartledgeovog tumačenja seksualne dimenzije.
Strabonov opis Krita zahtijeva slično razlikovanje. Prijatelji su procjenjivali položaj odraslog muškarca, a gozba po povratku omogućavala je dječaku da izrazi nezadovoljstvo. Ti postupci ne dokazuju dobrovoljno učešće u svakoj fazi. Predviđena mogućnost oslobađanja nakon upotrebe sile potvrđuje da je prisila bila jedna od mogućnosti obuhvaćenih opisom.
I atenske zaštitne odredbe treba čitati precizno. Pravilo koje prenosi Eshin pripisuje odgovornost odraslima koji ugovaraju ili plaćaju seksualno korištenje dječaka. Ono ne dokazuje da je svaki mlađi učesnik u nekoj drugoj vrsti odnosa mogao slobodno pregovarati o njegovim uslovima.
Savremeni istraživači raspravljaju o obimu prihvaćenosti. Andrew Lear prenosi kritiku Davida Cohena prema kojoj su Dover i Foucault preuveličali društvenu saglasnost u Ateni. Opisivanje pederastije kao društveno priznate prakse zato nikada ne treba pretvoriti u tvrdnju da su je svi Atenjani odobravali.
Teorije o porijeklu zahtijevaju sličan oprez. Bernard Sergent tražio je porijeklo pederastije u obredima inicijacije. Lear napominje da modeli povezani s Doverom i Foucaultom slabije odgovaraju ranijim izvorima i izvorima izvan Atene nego građi iz klasične Atene. Objašnjenje razvijeno na atenskom primjeru ne može jednostavno riješiti pitanja o svakoj zajednici.
Hronologija
- Šesti–peti vijek prije nove ere: Grčke posude oslikane crnofiguralnom i crvenofiguralnom tehnikom dokumentuju scene udvaranja odraslih muškaraca mlađim muškim osobama.
- Peti–četvrti vijek prije nove ere: Pederastija u klasičnoj Ateni predstavlja okvir Robsonove rasprave o dobi i povezanosti s elitama.
- 346/345. prije nove ere: Postupak protiv Timarha povezuje optužbe za seksualno ponašanje s građanskim i političkim pravima.
Koliko pouzdano književni izvori i slike na vazama predstavljaju stvarna iskustva?
Prema datiranju Nicka Fishera, Eshinov govor je objavljeni tekst optužbe iz postupka vođenog 346/345. prije nove ere. Njegova je svrha važna. Optužba sastavljena za sudski spor ne može se čitati kao neutralan pregled odnosa u Ateni.
Čak i način na koji predstavlja zakone zahtijeva kritičko razmatranje. Fisher smatra da odredbe o zaštiti djece koje Eshin pripisuje Solonu (Solon) možda objedinjuju zakone iz različitih perioda. To što se pojavljuju zajedno u govoru ne dokazuje da su nastale kao jedinstven, usklađen program.
Slike na vazama pružaju drugu vrstu izvora. Studija Muzeja Walters prepoznaje brojne prikaze udvaranja odraslih muškaraca mlađim muškim osobama na posudama iz šestog i petog vijeka prije nove ere. Oni potvrđuju postojanje vizuelnog repertoara udvaranja, ali ne otkrivaju neposredno koliko su se često pojedini susreti događali.
Ni proporcije na umjetničkim prikazima ne mogu utvrditi stvarnu dob. Mladi likovi na atenskim vazama postali su manji i nježnije građeni između šestog i petog vijeka prije nove ere. Sama ta promjena ne dokazuje da su partneri postajali mlađi. Kada posmatrate oslikanu scenu, umjetnikov prikaz i stvarna dob učesnika ostaju dva odvojena pitanja.
Lear naglašava da su izvori rasuti kroz vrijeme i prostor, često fragmentarni, izdvojeni iz konteksta i pristrasni. To ograničava zaključke o porijeklu, učesnicima i granicama prihvaćenosti. Antički opisi i slike pružaju dokaze, ali ni jedni ni drugi ne omogućavaju neograničen uvid u iskustva mlađih učesnika.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Pravilo o izdržavanju oca koje prenosi Eshin sadrži značajnu razliku. Sin kojeg je otac ponudio za plaćeno seksualno korištenje više nije morao izdržavati tog oca kada odraste. Ipak, i dalje je morao organizovati očevu sahranu. Odredba je odvajala trajnu finansijsku podršku od obaveza vezanih za sahranu.
Drugo pravilo izričito je pokazivalo statusnu nejednakost. Eshin navodi da je porobljenom muškarcu koji bi volio slobodnog dječaka i udvarao mu se prijetilo 50 udaraca bičem, izvršenih javno. Ista zabrana nije važila za slobodnog muškarca. Dopuštenost udvaranja zato je zavisila od slobode ili porobljenosti.
Period lova i gozbi na Kritu koji opisuje Strabon nije smio trajati duže od dva mjeseca. Po povratku dječak je dobijao vojničku odjeću, vola i posudu za piće. Ti konkretno određeni pokloni bili su dio opisanog običaja.
Poklanjanje životinja pojavljuje se i na prikazima udvaranja. Studija Muzeja Walters navodi mlade pijetlove kao najčešće poklone, a zečeve kao druge po učestalosti. Objašnjava i da su motivi lovca i plijena mogli predstavljati udvaranje ljubavnika voljenoj osobi. Ako ste ikada razmišljali o značenju poklona u svakodnevnom životu, ove scene otvaraju slično pitanje o odnosima i očekivanjima. Ipak, sam poklon ne može odrediti vrstu odnosa: alabastron 27.13 u atenskom Muzeju Kerameikos prikazuje muškarca koji nudi zeca ženi.
Često postavljana pitanja
Jesu li sve grčke zajednice slijedile ista pravila?
Ne. Atenska ograničenja povezana s građanskim pravima, Ksenofontov spartanski odgojni ideal i Strabonov prikaz kritske otmice opisuju različite okvire. Ksenofont bilježi razlike i u drugim sredinama.
Je li punoljetstvo sa 18 godina određivalo atensku dob za pristanak?
Ne. Cartledge razlikuje punoljetstvo muškaraca sa 18 godina od savremenog pravnog pojma dobi za seksualni pristanak.
Jesu li ovi odnosi isključivali brak sa ženama?
Ne. Studija Muzeja Walters objašnjava da je učešće moglo postojati istovremeno s brakom sa ženom ili da je brak mogao uslijediti kasnije.
Mogu li slike na vazama otkriti dob stvarnih partnera?
Ne mogu utvrditi tačnu dob. Manji i nježnije građeni likovi sami po sebi ne dokazuju smanjenje dobi stvarnih partnera.
Izvori
- James Robson, Cambridge University Press, Seks u Ateni u petom i četvrtom vijeku prije nove ere cambridge.org
- Paul Cartledge, HistoryExtra, Šta je bila pederastija u antičkoj Grčkoj? historyextra.com
- Časopis Muzeja umjetnosti Walters, Udvaranje na nadgrobnom spomeniku Antaiosa Meilesiosa journal.thewalters.org
- Nick Fisher, Oxford University Press, Eshin: Protiv Timarha eclass.uoa.gr
- Univerzitet Fordham, Eshin: Protiv Timarha sourcebooks.web.fordham.edu
- Univerzitet Tufts, Perseus, Strabon, Geografija 10.4.21 beta.perseus.tufts.edu
- ToposText, Ksenofont, Ustav Lakedemonjana topostext.org
- Andrew Lear, Wiley, Antička pederastija: Uvod onlinelibrary.wiley.com
FAQ
Jesu li sve grčke zajednice slijedile ista pravila?
Ne. Atenska ograničenja povezana s građanskim pravima, Ksenofontov prikaz spartanskih odgojnih ideala i Strabonov opis kritskih običaja otmice pokazuju različite okvire.
Je li punoljetstvo sa 18 godina određivalo atensku dob za seksualni pristanak?
Ne. Paul Cartledge razlikuje punoljetstvo atenskih muškaraca sa 18 godina od savremenog pravnog pojma dobi za seksualni pristanak.
Jesu li ovi odnosi isključivali brak sa ženama?
Ne. Studija Muzeja umjetnosti Walters objašnjava da je učešće u takvom odnosu moglo postojati istovremeno s brakom sa ženom ili da je brak mogao uslijediti kasnije.
Mogu li slike na vazama otkriti dob stvarnih partnera?
Ne mogu utvrditi tačnu dob. Promjene u načinu prikazivanja mladih likova same po sebi ne dokazuju promjene u dobi stvarnih partnera.
Image: Amth68.jpg — O.Mustafin, CC0
