Nabukodonosor II (tur. II. Nebukadnezar) bio je babilonski kralj koji je vladao od 605. do 562. godine p. n. e. Na prijestolju je naslijedio oca Nabopolasara. Jačao je Novobabilonsko kraljevstvo vojnim pohodima, dankom i preseljavanjem stanovništva. Istovremeno je obnavljao Babilon (tur. Babil). Njegova vojska zauzela je Jerusalem (tur. Kudüs) 597. godine p. n. e., a razorila ga je u kasnijem pohodu, datiranom u 587/586. godinu p. n. e.
Kako je isti kralj mogao slaviti obnovu hramova, a ostati povezan s razaranjem Jerusalema? Odgovor možete tražiti u njegovim pohodima, vladarima koje je postavljao i natpisima ugrađenim u njegove građevine. Ti zapisi povezuju širenje carstva s gradnjom. Biblijski izvještaji čuvaju svjedočanstvo o posljedicama osvajanja i izgnanstva.
Kako je Nabukodonosor II ojačao Novobabilonsko kraljevstvo?
Nabukodonosorova pobjeda kod Karkemiša (tur. Karkamış) 605. godine p. n. e. otvorila je put babilonskoj prevlasti nad Sirijom i Palestinom. Porazio je vojsku egipatskog faraona Neha II. Iste godine naslijedio je Nabopolasara na babilonskom prijestolju. Njegov dolazak na vlast tako se podudario s velikim vojnim uspjehom.
Pod Nabopolasarom i Nabukodonosorom babilonska vlast obuhvatala je veliki dio nekadašnje asirske teritorije između Perzijskog zaljeva i Sredozemnog mora. Vojni pohodi omogućili su takvo širenje. Danak i postavljanje zavisnih vladara pomagali su u održavanju vlasti. Jerusalem će iskusiti obje metode nakon osvajanja 597. godine p. n. e.
Aškelon pokazuje razornu stranu tog širenja. Prema Babilonskoj hronici, Nabukodonosor ga je osvojio 604. godine p. n. e. Njegovog kralja odveo je u Babilon, a grad opljačkao i razorio. Vojni poraz mogao je, dakle, značiti i uklanjanje vladara i uništenje njegovog grada.
Babilonsko širenje nailazilo je i na otpor. Nabukodonosorov pohod na Egipat propao je 601. godine p. n. e. Babilonska hronika bilježi teške gubitke na obje strane. Taj neuspjeh važan je dio okolnosti u kojima je Juda počela osporavati babilonsku vlast.
Nabukodonosor je nastavio i asirsku praksu preseljavanja velikih skupina stanovništva unutar carstva. Takva preseljenja osiguravala su radnu snagu i raspršivala moguća žarišta otpora.
Koje su okolnosti dovele do pohoda na Jerusalem i babilonskog izgnanstva?
Položaj Jude određivala je borba između Babilona i Egipta. Oko 601. godine p. n. e. kralj Jojakim počeo je osporavati babilonsku vlast, očekujući egipatsku podršku. U taj kontekst spada i Nabukodonosorov neuspjeli pohod na Egipat. Babilonska moć bila je velika, ali je njegova kontrola nad podređenim kraljevstvima i dalje nailazila na izazove.
Prvo osvajanje Jerusalema o kojem je ovdje riječ dogodilo se 597. godine p. n. e. Pločica Babilonske hronike BM 21946 bilježi da je Nabukodonosor zauzeo grad i zarobio njegovog kralja drugog dana mjeseca adara. Pločica se čuva u Britanskom muzeju. Njen zapis daje ovom osvajanju precizno mjesto u babilonskim političkim evidencijama.
Hronika bilježi i poredak nametnut nakon osvajanja. Nabukodonosor je postavio kralja po svom izboru i odnio danak u Babilon. Biblijski izvještaj u Drugoj knjizi o kraljevima 24:10–17 navodi da je odvedeni kralj bio Jojahin. Kao njegovog nasljednika imenuje njegovog strica Mataniju, kojem je ime promijenjeno u Sedekija.
Sedekija je kasnije osporio taj poredak. Godine 589. p. n. e. odbio je plaćati danak Nabukodonosoru. To odbijanje dalo je politički povod za novi babilonski pohod na Judu. Vladar postavljen nakon ranijeg osvajanja i sam je postao izvor otpora.
Završni pohod imao je mnogo razorniji ishod. Jerusalem je opljačkan i razoren, Kraljevstvo Juda prestalo je postojati, a dio stanovništva odveden je u Babilon. Razaranje Jerusalema i Solomonovog hrama datira se u 587. ili 586. godinu p. n. e. Zajednički zapis 587/586. p. n. e. zadržava vidljivom raspravu o datiranju.
Ako ćete zapamtiti jednu razliku, razdvojite osvajanje iz 597. od razaranja iz 587/586. godine p. n. e. Raniji događaj donio je smjenu kralja i danak. Kasniji je okončao kraljevstvo i donio nova odvođenja stanovništva. Ako ih posmatrate kao jedno osvajanje, gubite slijed potčinjavanja, obnovljenog otpora i razaranja.
Kako kraljevski natpisi dokumentuju njegove građevinske poduhvate u Babilonu?
Babilon je bio novobabilonska prijestolnica od 626. do 539. godine p. n. e. Njegovi ostaci nalaze se oko 85 kilometara južno od Bagdada.
Glineni cilindar u Muzeju umjetnosti Metropolitan pruža neposredan dokaz o njegovim odbrambenim građevinama. Zaveden pod oznakom 86.11.60, opisuje gradnju novog vanjskog zida Babilona. Nabukodonosor navodi da je koristio bitumen i pečenu opeku. Natpis bilježi i sam poduhvat i upotrijebljene građevinske materijale.
Njegovi kraljevski tekstovi isticali su i obnovu hramova. Ti izvještaji prikazivali su ga kao pobožnog vladara koji održava svete građevine. Važno je kome su tekstovi bili namijenjeni. Temeljni cilindri prvenstveno su se obraćali bogovima. Istovremeno su od budućih kraljeva tražili da sačuvaju Nabukodonosorovo ime kada tokom popravki otkriju te tekstove.
Ištarina kapija pruža još jedan uvid u gradnju pod Nabukodonosorom. Bila je jedan od osam ulaza u unutrašnji dio Babilona. Njene plave glazirane opeke ukrašavali su bikovi i zmajevi. Odbrambene građevine, vjerski objekti i monumentalni ulazi bili su sastavni dijelovi prijestolnice koju je razvijao.
Vezu sa svakodnevnim životom možete pronaći u održavanju zgrada. Nabukodonosorovi temeljni natpisi predviđali su kasnije popravke, kao što građevinska dokumentacija može povezati jednu obnovu sa sljedećom. Njegovi cilindri davali su tom kontinuitetu kraljevsku svrhu. Budući kraljevi koji budu obavljali popravke trebali su naići na njegovo ime i sačuvati ga.
Kako se zapisi klinastim pismom razlikuju od biblijskih prikaza?
Zapisi klinastim pismom služili su različitim svrhama. Babilonska hronika dokumentovala je političke i vojne događaje, uključujući osvajanje Jerusalema 597. godine p. n. e. Kraljevski građevinski natpisi naglašavali su gradnju i obnovu hramova. Administrativna pločica iz Nabukodonosorove vladavine pripada zasebnoj kategoriji. Zajedničko pismo nije značilo da su ti dokumenti međusobno zamjenjivi.
Razlika postaje jasna u izvještajima o Jerusalemu. BM 21946 bilježi osvajanje, uklanjanje kralja, postavljanje njegovog nasljednika i danak. Biblijski odlomak navodi imena Jojahin, Matanija i Sedekija. Zajedničko čitanje tih izvještaja povezuje politički slijed iz hronike s imenovanim učesnicima.
Nabukodonosorovi natpisi gradili su sliku vjerske predanosti kroz obnovu hramova. Biblijske prikaze oblikovali su razaranje Jerusalema i iskustvo izgnanstva. Ta razlika odražava različita težišta kraljevskog predstavljanja vlastite vladavine i izvještaja osvojene zajednice.
Detalji koje nećete pronaći u vodičima
Nabukodonosorovi temeljni cilindri bili su namjerno skriveni. Pečeni su radi trajnosti i zakopavani u temelje građevina tokom gradnje ili popravki. Njihov položaj pomaže objasniti zašto je tekst namijenjen očuvanju kraljevog imena mogao ostati izvan uobičajenog vidokruga.
Isti odnos između trajnog bilježenja i nevidljivosti pojavljuje se na babilonskim opekama. Milioni opeka nosili su otiske pečata s Nabukodonosorovim imenom i titulama. Međutim, pečati su se nalazili na njihovim gornjim površinama. Kada bi opeke bile ugrađene u zid, natpis bi postao nevidljiv. Ponavljanje natpisa na građevinskom materijalu nije značilo da su ih posjetioci mogli čitati na dovršenim zidovima.
Natpis East India House također dovodi u pitanje pretpostavku da su svi takvi zapisi bili glinene pločice. Inicijativa za digitalnu biblioteku klinastog pisma (CDLI) prepoznaje ga kao akadski natpis iz Babilona. Čuva se u Britanskom muzeju pod oznakom BM 129397. Izrađen je od krečnjaka i ima dimenzije 565 × 502 × 95 milimetara.
Pločica BM.36579 pruža drugačiju vrstu podataka. Elektronska babilonska biblioteka svrstava je među administrativne dokumente. Datirana je u deveti mjesec trideset pete godine Nabukodonosorove vladavine, približno u razdoblje od 9. 12. 570. do 6. 1. 569. p. n. e. Ona je, dakle, administrativni dokaz, a ne posvetni građevinski natpis.
Babilonski procesijski put imao je određen položaj i namjenu. Procesijski put, nazvan Ay-ibur-shabum, otkriven je u dužini od oko jednog kilometra. Na njemu se nalazilo 120 lavova od glazirane opeke. Služio je za procesiju osmog dana novogodišnje svetkovine.
Šta je s Visećim vrtovima?
Prema tradicionalnoj priči, Nabukodonosor je izgradio Viseće vrtove u Babilonu za svoju suprugu. To pripisivanje i dalje je sporno. Babilonski kraljevski natpisi ne sadrže opis vrta koji bi se mogao prepoznati kao monumentalne terase sa zasadima. Vrtove zato treba razmatrati drugačije od njegovog dokumentovanog vanjskog zida.
Stephanie Dalley iznijela je alternativno tumačenje 2013. godine. Vrtove je smjestila u Ninivu (tur. Ninova) i pripisala ih asirskom kralju Senaheribu, početkom sedmog vijeka p. n. e. To je alternativna teorija. Nasuprot tome, Nabukodonosorov babilonski zid dokumentovan je sačuvanim kraljevskim natpisom.
Hronologija
- 626. p. n. e.: Početak razdoblja u kojem je Babilon bio novobabilonska prijestolnica.
- 605. p. n. e.: Nabukodonosor pobjeđuje kod Karkemiša i nasljeđuje Nabopolasara.
- 604. p. n. e.: Babilonska vojska osvaja i razara Aškelon.
- 601. p. n. e.: Pohod na Egipat propada; obje vojske trpe teške gubitke.
- 597. p. n. e.: Jerusalem pada, Jojahin je odveden u Babilon, a Sedekija postaje kralj.
- 589. p. n. e.: Sedekija odbija plaćati danak Babilonu.
- 587/586. p. n. e.: Jerusalem i Solomonov hram su razoreni; slijede nova odvođenja stanovništva.
- 570/569. p. n. e.: Administrativna pločica BM.36579 datira iz trideset pete godine Nabukodonosorove vladavine.
- 562. p. n. e.: Nabukodonosor umire, a nasljeđuje ga sin Amel-Marduk.
Često postavljana pitanja
Kada je Nabukodonosor II vladao Babilonom?
Vladao je od 605. do 562. godine p. n. e. Naslijedio je oca Nabopolasara. Nakon njegove smrti prijestolje je preuzeo njegov sin Amel-Marduk.
Zašto je napao Jerusalem?
Pohodi su uslijedili nakon osporavanja babilonske vlasti. Jojakim je očekivao egipatsku podršku, dok je Sedekija kasnije, 589. godine p. n. e., odbio plaćati danak. Babilon je odgovorio osvajanjem, smjenom vladara i, na kraju, razaranjem.
Je li Jerusalem pao 597. ili 587/586. godine p. n. e.?
Oba datuma pripadaju istom slijedu događaja. Jerusalem je osvojen 597. godine p. n. e., kada je Babilon postavio novog kralja. Konačno razaranje grada i nova odvođenja stanovništva uslijedili su 587/586. godine p. n. e.
Je li izgradio Viseće vrtove?
To pripisivanje je sporno. Babilonski kraljevski natpisi ne sadrže prepoznatljiv opis monumentalnih terasa sa zasadima. Alternativna teorija pripisuje vrtove Senaheribu u Ninivi.
Izvori
- Wikipedia — Nabukodonosor II, na turskom tr.wikipedia.org
- Wikipedia — Nabukodonosor II, na engleskom en.wikipedia.org
- UNESCO — Babilon whc.unesco.org
- Muzej umjetnosti Metropolitan — Babilon metmuseum.org
- Centar za internetske judaističke studije — Babilonska hronika cojs.org
- Muzej umjetnosti Metropolitan — Natpis na cilindru Nabukodonosora II, 86.11.60 metmuseum.org
- Inicijativa za digitalnu biblioteku klinastog pisma — P522992 cdli.earth
- LMU München, Elektronska babilonska biblioteka — BM.36579 ebl.uni-muenchen.de
- Francusko ministarstvo kulture — Ištarina kapija i Procesijski put archeologie.culture.gouv.fr
- Univerzitet u Hamburgu, CSMC — Babilonski viseći vrtovi nalazili su se u… Ninivi! csmc.uni-hamburg.de
FAQ
Kada je Nabukodonosor II vladao Babilonom?
Nabukodonosor II vladao je od 605. do 562. godine p. n. e. Naslijedio je oca Nabopolasara, a nakon njega vladao je njegov sin Amel-Marduk.
Zašto je Nabukodonosor II napao Jerusalem?
Pohodi su uslijedili nakon osporavanja babilonske vlasti u okolnostima suparništva s Egiptom. Jojakim je očekivao egipatsku podršku, dok je Sedekija kasnije, 589. godine p. n. e., odbio plaćati danak.
Je li Jerusalem pao 597. ili 587/586. godine p. n. e.?
Ovi datumi označavaju različite događaje. Babilon je zauzeo Jerusalem 597. godine p. n. e. Konačno razaranje grada i nova odvođenja stanovništva uslijedili su 587/586. godine p. n. e.
Je li Nabukodonosor II izgradio Viseće vrtove?
To pripisivanje je sporno. Babilonski kraljevski natpisi ne sadrže opis vrta koji bi se mogao prepoznati kao monumentalne terase sa zasadima. Alternativna teorija smješta vrtove u Ninivu, u vrijeme Senaheriba.
Image: Nebuchadnezzar II bronze step inscription.jpg — Ernest Alfred Wallis Budge (1884), Public domain
