Langobardi (turski: Lombardlar) bili su germanski narod koji se u latinskim izvorima naziva Langobardi. Pod Alboinovim vodstvom ušli su u Italiju 568. i osnovali kraljevstvo sa središtem u Paviji. Od njihovog imena nastao je naziv Lombardija (turski: Lombardiya). Njihovo nezavisno kraljevstvo prestalo je postojati kada je Karlo Veliki osvojio Paviju 774. godine.
Ipak, historija Langobarda seže izvan regije koju danas zovemo Lombardija. Njihov put vodio je od donjeg toka Labe do Panonije, a zatim do Italije. Ako pratite taj put, teritorijalna rascjepkanost kraljevstva, pisani zakoni i sačuvani spomenici pokazuju vam kako je narod u seobi ostavio trajno geografsko ime.
Odakle su došli Langobardi?
Poznato područje ranog naseljavanja Langobarda nalazilo se istočno od donjeg toka Labe, na prostoru današnje sjeverne Njemačke. U toj oblasti zabilježeni su u 1. vijeku nove ere. To je rana geografska odrednica za narod koji će se kasnije povezivati s Italijom.
Predanja o njihovom porijeklu upućuju na druga područja. Origo i Pavle Đakon opisuju skandinavsko porijeklo. Drugačiji prikaz u djelu Codex Gothanus smješta početak seobe uz rijeku zvanu Vindilicus, na rubu Galije. To su različite priče o počecima, a ne jedan općeprihvaćen put seobe.
Oko 500. godine Langobardi su se nalazili sjeverno od Dunava. Potom su se proširili u Panoniju, na dijelove današnje zapadne Mađarske i Donje Austrije. Panonija je zato bila važna etapa između njihovih ranijih sjevernih naselja i ulaska u Italiju.
Kralj Alboin udružio se s Avarima 567. u uništenju Gepidskog kraljevstva. Naredne godine poveo je Langobarde u Italiju. Ovi uzastopni događaji povezuju kraj jednog kraljevstva s početkom langobardskih osvajanja dalje na zapadu.
Kako su Langobardi osnovali kraljevstvo u Italiji?
Alboin je ušao u Italiju 568. i počeo osvajati teritorije pod bizantskom vlašću. Italija je već bila iscrpljena Gotskim ratom od 535. do 554. godine. Malobrojna bizantska vojska koja je ostala nije mogla zaustaviti langobardsko napredovanje.
Prvo langobardsko vojvodstvo u Italiji bio je Furlanija, na sjeveroistoku. Milano je pao 569. godine. Pavija je pružala duži otpor. Langobardi su je zauzeli 572, nakon opsade koja je trajala oko tri godine. Njihovo napredovanje obilježili su i brzo osvajanje teritorija i dugotrajan otpor.
Pavija je postala glavno upravno središte kraljevstva i rezidencija njegovih kraljeva. Njen značaj zato je počivao i na upravljanju državom i na osvajanju. Kada u historiji Langobarda naiđete na Paviju, imajte na umu da su se tu nalazili i kraljevska rezidencija i uprava kraljevstva.
Monarhija nije trajala bez prekida. Između 574. i 584. Langobardi su proveli približno deset godina bez kralja. Izborom Autarija 584. monarhija je obnovljena. Rana historija kraljevstva tako je uključivala i znatan period bez kraljevske vlasti.
Jesu li Langobardi vladali cijelom Italijom?
Langobardi nikada nisu osvojili cijelo poluostrvo. Bizant je zadržao koridor koji je preko Peruđe povezivao Rim i Ravenu. Opstanak te veze spriječio je da langobardska osvajanja prerastu u vlast nad cijelom Italijom.
Ipak, langobardska vlast sezala je daleko izvan sjevera. Prostirala se od područja Langobardia Maior do Spoleta u srednjoj Italiji te Beneventa i Gargana na jugu. Historija ograničena na današnju Lombardiju izostavila bi veliki dio te teritorije.
Ako kraljevstvo zamišljate na karti, obratite pažnju i na njegovu rasprostranjenost i na prekide između njegovih teritorija. Sjeverne langobardske oblasti, središta u srednjoj i južnoj Italiji te bizantski koridor pripadali su istoj političkoj slici. Naziv kraljevstva ne treba vas navesti na zaključak da je cijela Italija bila osvojena.
Kako su Langobardi zapisali svoje zakone?
Na vojnoj skupštini u Paviji u 11. mjesecu 643. prihvaćen je Rotarijev edikt. On je postao pisani temelj langobardskog prava. Uloga Pavije u tom događaju daje i pravnu dimenziju njenom položaju glavnog kraljevskog i upravnog središta.
Edikt je sadržavao 388 poglavlja i uglavnom se bavio krivičnim pravom. Bio je, dakle, opsežna zbirka s jasno izraženim težištem, a ne kratka kraljevska objava. Njegovo prihvatanje označava konkretan trenutak u kojem je langobardsko pravo dobilo pisani oblik.
Zbirka se nastavila mijenjati. Prelazak Langobarda na katoličanstvo donio je promjene u pravu, a Grimoald je 668. dodao odredbe Rotarijevom ediktu. Prihvatanjem 643. pisana pravna tradicija nije dobila konačan, nepromjenjiv oblik.
Zašto se Lombardija tako zove?
Lombardija je dobila ime od oblika Longobardus ili Langobardus. To su latinski oblici imena naroda koji je stigao u Italiju 568. godine. Geografski naziv čuva vezu između Langobarda i teritorija povezanih s njihovom vlašću.
Mijenjalo se i njegovo geografsko značenje. U ranom srednjem vijeku naziv Lombardija odnosio se na Langobardsko kraljevstvo. U kasnijim vijekovima mogao je označavati cijelu sjevernu Italiju, obuhvatajući prostor izvan granica današnje regije.
Ovu historiju možete povezati sa svakodnevicom kroz nazive mjesta koje koristite dok čitate adresu ili planirate putovanje. Lombardija je primjer poznatog regionalnog naziva koji čuva ime nekadašnjeg naroda, iako se njegov geografski opseg mijenjao.
Značenje samog imena Langobardi ostaje predmet rasprave. Prema jednom tumačenju, ono znači „duge brade“. Drugo tumačenje povezuje drugi dio imena s pragermanskom riječju koja znači „sjekira“. Poznato objašnjenje o bradama zato treba predstaviti kao tumačenje, a ne kao nesporno značenje.
Hronologija
- 1. vijek nove ere: Langobardi su zabilježeni na području donjeg toka Labe.
- Oko 500. godine: Nalazili su se sjeverno od Dunava, a potom su se proširili u Panoniju.
- 567. godina: Alboin i Avari uništili su Gepidsko kraljevstvo.
- 568. godina: Alboin je poveo Langobarde u Italiju, čime je počelo njihovo osvajanje bizantskih teritorija.
- 569. godina: Langobardi su zauzeli Milano.
- 572. godina: Pavija je pala nakon opsade koja je trajala oko tri godine.
- 574–584: Langobardi su prošli kroz period bez kralja.
- 584. godina: Izborom Autarija obnovljena je monarhija.
- 643. godina: U Paviji je prihvaćen Rotarijev edikt.
- 668. godina: Grimoald je dopunio pravnu zbirku novim odredbama.
- 774. godina: Karlo Veliki osvojio je Paviju i okončao nezavisnost kraljevstva.
- 2011. godina: UNESCO je sedam grupa langobardskih spomenika uvrstio na Listu svjetske baštine.
Pojedinosti koje nećete naći u turističkim vodičima
Paleogenomska studija iz 2018. ispitala je DNK 63 osobe sahranjene u Szóládu u Mađarskoj i Collegnu u Italiji. Istraživači su izričito naveli da im cilj nije bio utvrđivanje langobardskog etničkog identiteta na osnovu genetike. Važno je imati na umu taj opseg istraživanja kada se biološki dokazi povezuju s historijom određenog naroda.
Grobnica otkrivena u Cividaleu 1874. pripisana je Gisulfu, prvom vojvodi Furlanije. Ta identifikacija je upitna jer grobni prilozi potječu iz vremena nakon sredine 7. vijeka. Zato treba razlikovati pretpostavku o tome ko je tu sahranjen od dokaza koji omogućavaju datiranje grobnice.
U istoj grobnici nalazio se i pečatni prsten sa zlatnim novcem rimskog cara Tiberija. Taj predmet je konkretna pojedinost grobnog nalaza, iako pripisivanje grobnice Gisulfu ostaje nesigurno. Nesigurnost oko identiteta sahranjene osobe ne poništava dokaze o sadržaju grobnice.
UNESCO-ova langobardska cjelina sastavljena od sedam dijelova ima još jednu manje očiglednu posebnost. Kriteriji odabira isključivali su nekadašnje langobardske kraljevske prijestolnice. Značaj Pavije za kraljevstvo zato nije u suprotnosti s njenim odsustvom iz ove grupe spomenika. Izbor za svjetsku baštinu nije popis svih važnih langobardskih središta.
Šta je opstalo nakon gubitka nezavisnosti kraljevstva?
Osvajanjem Pavije 774. Karlo Veliki okončao je nezavisnost Langobardskog kraljevstva. Time nije prestala langobardska pravna tradicija. Ona se nastavila naročito u Beneventu, gdje je opstala do 11. vijeka i kasnije.
Spomeničko naslijeđe rasprostranjeno je širom Italije. UNESCO je 2011. na Listu svjetske baštine upisao sedam grupa spomenika u mjestima Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio-Torba, Spoleto, Campello sul Clitunno, Benevento i Monte Sant’Angelo. Njihov raspored odražava langobardsku historiju koja se proteže od sjevera do srednje i južne Italije.
Ako ih posjećujete, ta mjesta pružaju vam geografski okvir za razumijevanje šireg langobardskog prisustva. Pavija objašnjava kraljevsku upravu, dok sedam UNESCO-ovih grupa čuva spomeničko naslijeđe odabrano prema zasebnim kriterijima. Oboje pripada historiji koja stoji iza imena Lombardija.
Često postavljana pitanja
Ko su bili Langobardi?
Langobardi su bili germanski narod koji se u latinskim izvorima naziva Langobardi. Pod Alboinovim vodstvom ušli su u Italiju 568. i osnovali kraljevstvo čije je glavno upravno središte i kraljevska rezidencija bila Pavija.
Je li Langobardsko kraljevstvo bilo isto što i današnja Lombardija?
Nije. Langobardska vlast obuhvatala je i Spoleto, Benevento i Gargano. Mijenjao se i opseg naziva Lombardija. Prvo je označavao kraljevstvo, a kasnije ponekad cijelu sjevernu Italiju.
Šta je bio Rotarijev edikt?
Bio je pisani temelj langobardskog prava, prihvaćen na vojnoj skupštini u Paviji u 11. mjesecu 643. godine. Njegovih 388 poglavlja uglavnom se bavilo krivičnim pravom, a Grimoald je dodao nove odredbe 668. godine.
Kada je prestalo postojati Langobardsko kraljevstvo?
Njegova nezavisnost završila je 774, kada je Karlo Veliki osvojio Paviju. Langobardsko pravo nastavilo se primjenjivati i poslije toga, posebno u Beneventu, do 11. vijeka i kasnije.
Izvori
- Vikipedija — Langobardi tr.wikipedia.org
- Nature Communications — Razumijevanje društvene organizacije i migracija barbara u 6. vijeku pomoću paleogenomike nature.com
- Wikipedia — Langobardi en.wikipedia.org
- Italia.it — Langobardi i njihova mjesta moći italia.it
- Wikipedia — Pavija en.wikipedia.org
- Univerzitet u Kelnu, Bibliotheca legum — Langobardski zakoni leges.uni-koeln.de
- Wikipedia — Lombardija en.wikipedia.org
- UNESCO — Langobardi u Italiji, mjesta moći whc.unesco.org
- Nacionalni arheološki muzej u Cividaleu — Gisulfova grobnica museoarcheologicocividale.beniculturali.it
FAQ
Ko su bili Langobardi?
Langobardi su bili germanski narod koji se u latinskim izvorima spominje kao Langobardi. Pod Alboinovim vodstvom ušli su u Italiju 568. i osnovali kraljevstvo čije je glavno upravno središte i kraljevska rezidencija bila Pavija.
Jesu li Langobardi osvojili cijelu Italiju?
Nisu. Bizant je zadržao koridor koji je preko Peruđe povezivao Rim i Ravenu. Langobardska vlast obuhvatala je sjeverne oblasti i dijelove srednje i južne Italije.
Zašto se Lombardija tako zove?
Naziv potječe od oblika Longobardus ili Langobardus, latinskih oblika imena langobardskog naroda. Njegovo historijsko geografsko značenje obuhvatalo je prostor širi od granica današnje regije.
Kako je završilo Langobardsko kraljevstvo?
Karlo Veliki osvojio je Paviju 774. i time okončao nezavisnost kraljevstva. Langobardska pravna tradicija nastavila se i poslije toga, naročito u Beneventu.
Image: Lombard (Kingdom of) Italy.png — Wario2, CC BY-SA 4.0
