Šta je Vijeće za visoko obrazovanje u Turskoj?
Osnivanje Vijeća za visoko obrazovanje (Yükseköğretim Kurulu, YÖK) uslijedilo je nakon vojnog puča 12. 9. 1980. Zakonom br. 2547 današnje vijeće osnovano je 6. 11. 1981., dok je vojna vlast još trajala. Visoko obrazovanje uključeno je u centralnu strukturu koja je usmjeravala ustanove i nadzirala njihov rad. Taj datum vam je polazište za razumijevanje promjena u rukovođenju i organizaciji univerziteta nakon puča.
Zakon je usvojen 4. 11. 1981. Dva dana kasnije objavljen je u Službenom listu, broj 17506. Ovi datumi označavaju različite korake: usvajanje zakona i njegovo objavljivanje. İhsan Doğramacı postao je prvi predsjednik YÖK-a i tu dužnost obavljao od 1981. do 1992. godine.
Sistem koji je prolazio kroz preustroj imao je 19 univerziteta u akademskoj 1980–1981. godini. Na njima je studiralo 237.369 studenata i radilo 20.816 članova akademskog osoblja. Promjene su zato zahvatile postojeće ustanove, njihove zaposlene i studente. Promijenile su i sastav univerzitetskog sistema, odnosno ustanove koje su mu pripadale.
Zašto se YÖK pojavio i prije 1981. godine?
Naziv YÖK nije nastao nakon puča. Zakon o univerzitetima br. 1750 još je 1973. predvidio vijeće s istim nazivom. Današnja ustanova potječe iz 1981. godine. Ipak, raniji zakon pokazuje da je tijelo iznad univerziteta već bilo uvedeno u zakonodavstvo.
Ustavni sud je 1975. poništio ranije zakonsko rješenje o YÖK-u. Utvrdio je da su članovi iz redova vlasti bili brojniji od predstavnika univerziteta, što je bilo suprotno autonomiji univerziteta. Sastav nadzornog vijeća bio je, dakle, ustavno pitanje i prije vojnog puča 1980. godine.
Kako je YÖK centralizirao upravljanje univerzitetima?
Član 6. prvobitnog zakona iz 1981. definirao je YÖK kao stalno tijelo s autonomijom i svojstvom pravnog lica javnog prava. Njegove nadležnosti obuhvatale su uređivanje visokog obrazovanja i usmjeravanje rada ustanova. Zakon je tako samom vijeću dao autonomiju, a univerzitete uključio u strukturu koja je mogla usmjeravati njihov rad.
Prvobitno vijeće imalo je 25 članova. Šef države birao je osam, Vijeće ministara šest, Generalštab jednog, Ministarstvo nacionalnog obrazovanja dva, a Međuuniverzitetsko vijeće osam. Izbor članova koji su vršila druga tijela postajao je konačan tek nakon odobrenja šefa države.
Ova raspodjela vam pokazuje kako je sastavljeno novo tijelo. U vijeću su bili predstavnici univerziteta, ali i članovi koje su birale državne, vladine i vojne vlasti. Obavezno odobravanje izbora davalo je šefu države ulogu širu od neposrednog izbora osam članova.
Članom 131. Ustava iz 1982. YÖK je postao ustavna institucija. Vijeću su povjereni planiranje, uređivanje, upravljanje i nadzor visokog obrazovanja. Položaj YÖK-a zato se zasnivao i na zakonu iz 1981. i na ustavnom okviru koji je uslijedio.
Kako su birani rektori univerziteta nakon puča?
Prvobitni član 13. propisivao je poseban postupak imenovanja. YÖK je predlagao četiri osobe, a šef države među njima imenovao rektora na pet godina. Vijeće je određivalo kandidate, dok je konačan izbor pripadao šefu države.
Ovim rješenjem izbor rektora uključen je u centralni sistem uspostavljen Zakonom br. 2547. Ako želite razumjeti raspravu o autonomiji, postupak imenovanja konkretno je polazište. Prema prvobitnoj odredbi, ovlaštenja za predlaganje i imenovanje rukovodilaca univerziteta pripadala su YÖK-u i šefu države.
Šta se promijenilo za univerzitete i studente?
Preustrojem su akademije pretvorene u univerzitete, a instituti za obrazovanje nastavnika reorganizirani. Konzervatoriji i visoke strukovne škole priključeni su univerzitetima. Ove mjere promijenile su odnose među ustanovama visokog obrazovanja. Različite vrste obrazovnih ustanova uključene su u univerzitetski okvir.
Ulaskom akademija i visokih škola koje su pripadale ministarstvima u taj sistem, broj državnih univerziteta porastao je sa 19 u 1981. na 27 u 1982. godini. Taj rast treba posmatrati zajedno s prijenosom ustanova. Brojčano širenje obuhvatalo je i reorganizaciju već postojećih ustanova.
Centar za odabir i raspoređivanje studenata također je priključen YÖK-u prilikom osnivanja vijeća. Centralni nadzor tako je obuhvatio i tijelo zaduženo za odabir i raspoređivanje studenata, uz organizaciju univerziteta i njihovo rukovodstvo.
Univerzitet Marmara konkretan je primjer tog preustroja. Osnovan je 20. 7. 1982. uredbom sa zakonskom snagom br. 41, kojom su reorganizirane visokoškolske ustanove. Njegovo osnivanje dio je iste institucionalne promjene kojom je povećan broj državnih univerziteta.
Član 130. Ustava iz 1982. otvorio je još jedan put za visoko obrazovanje. Fondacijama je dozvoljeno da osnivaju visokoškolske ustanove pod državnim nadzorom i kontrolom, pod uslovom da ne posluju radi stjecanja dobiti. Uz reorganizaciju državnih ustanova, ustavni okvir tako je omogućio i visoko obrazovanje u ustanovama koje osnivaju fondacije.
Kako je otvoreno obrazovanje ušlo u svakodnevni život?
Uredbom sa zakonskom snagom br. 41 od 20. 7. 1982. Univerzitetu Anadolu povjerena je odgovornost za otvoreno obrazovanje u cijeloj zemlji. Nastava u tom sistemu počela je akademske 1982–1983. godine kroz dva programa obrazovanja na daljinu: Ekonomiju i Poslovno upravljanje. U prvoj godini zabilježeno je 29.500 upisa.
Ovdje se priča o ustanovama povezuje sa svakodnevnom aktivnošću: gledanjem televizije. Prve televizijske lekcije Univerziteta Anadolu počele su se emitirati na kanalu TRT 1 dana 15. 1. 1983. Period osnivanja možete povezati s nečim tako poznatim kao što je uključivanje televizora, jer je televizijsko emitiranje postalo način prenošenja univerzitetske nastave. Ovi programi učinili su preustroj vidljivim i izvan univerzitetske uprave.
Je li YÖK ukinuo autonomiju univerziteta?
Autonomija je bila predmet spora tokom uspostavljanja sistema. Fakultet političkih nauka Univerziteta u Ankari tvrdio je 1981. da predloženi zakon ukida autonomiju. Zagovornici YÖK-a u istom periodu tvrdili su da će on riješiti nedostatak akademskog osoblja na univerzitetima u Anadoliji. Ovi stavovi davali su različitu važnost centralnoj koordinaciji.
Pravna razlika je bitna. Član 130. Ustava iz 1982. priznavao je naučnu autonomiju univerziteta. Tu garanciju treba razmatrati odvojeno od ovlaštenja za izbor univerzitetskog rukovodstva. Naučna autonomija i prvobitni sistem centralnog imenovanja rektora postojali su unutar istog ustavnog i zakonskog okvira.
Šta se dogodilo s akademskim osobljem koje je otišlo?
Odlasci akademskog osoblja bili su još jedno sporno pitanje tog perioda. Istraživanje Aziza Kılıça opisuje ostavke, penzionisanje i odlaske u inostranstvo kao odgovore na YÖK i primjenu Zakona br. 1402. Bilježi i Doğramacıjev stav iz 1982. godine: odbacio je tvrdnju da je riječ o čistki. Odlaske je objašnjavao mogućnostima zapošljavanja i ličnim izborom načina rada.
Kılıç navodi spisak od 1.255 osoba koje su otišle ili bile udaljene s dužnosti. Od njih su 73 neposredno svrstane u kategoriju prema Zakonu br. 1402. Preostalih 1.182 pripadalo je drugim kategorijama, uključujući ostavke, penzionisanje i neprodužavanje imenovanja. Ukupan broj zato obuhvata više vrsta odlaska. Ne može se posmatrati kao jedinstvena kategorija otpuštanja.
Detalji koje nećete naći u vodičima
Prvobitni tekst Zakona br. 2547 uređivao je i nastavni plan. Uz Atatürkova načela i historiju revolucije, turski jezik i strani jezik, propisivao je fizički odgoj ili neku granu likovnih i drugih lijepih umjetnosti. Osnivački zakon uređivao je i ono što studenti uče i način upravljanja ustanovama.
Osnivanje Marmare promijenilo je i status jedne konkretne ustanove. Istanbulski visoki islamski institut, koji je ranije pripadao Ministarstvu nacionalnog obrazovanja, postao je 1982. univerzitetski Teološki fakultet. Ovaj primjer pokazuje kako je uključivanje u univerzitetski sistem moglo donijeti i promjenu institucionalnog oblika.
Promjene su zahvatile i jedinice ispod nivoa univerziteta i fakulteta. Prema historiji Odsjeka za ratarske kulture Univerziteta u Ankari, Zakon br. 2547 ukinuo je njegovu dotadašnju strukturu katedri. Jedinica je dobila naziv Glavna naučna oblast za ratarske kulture. Historija odsjeka tako bilježi reformu kroz unutrašnju akademsku reorganizaciju.
Hronologija
- 1973: Zakon br. 1750 predvidio je prvobitno Vijeće za visoko obrazovanje.
- 1975: Ustavni sud poništio je to zakonsko rješenje o YÖK-u.
- 12. 9. 1980.: Izvršen je vojni puč.
- 4. 11. 1981.: Usvojen je Zakon br. 2547.
- 6. 11. 1981.: Zakon je objavljen, čime je osnovan današnji YÖK.
- 1981–1992: İhsan Doğramacı obavljao je dužnost prvog predsjednika.
- 20. 7. 1982.: Uredbom sa zakonskom snagom br. 41 reorganizirane su visokoškolske ustanove.
- 1982: Broj državnih univerziteta dostigao je 27, a YÖK je dobio ustavni status.
- 1982–1983: Anadolu je pokrenuo programe Ekonomije i Poslovnog upravljanja na daljinu.
- 15. 1. 1983.: Na kanalu TRT 1 počelo je emitiranje prvih televizijskih lekcija Univerziteta Anadolu.
- 1992: YÖK je pokrenuo program stipendija za studiranje u inostranstvu.
- 2004: Ustavnim amandmanom ukinuto je pravo Generalštaba da bira jednog člana YÖK-a.
Kako se sistem razvijao nakon osnivanja?
YÖK-ov program stipendija za studiranje u inostranstvu počeo je 1992. godine. Korisnici stipendija morali su nakon povratka raditi na turskim univerzitetima dvostruko duže od trajanja stipendije. Program je povezivao studij u inostranstvu s kasnijom obavezom rada u univerzitetskom sistemu Turske.
Ustavnim amandmanom iz 2004. ukinuta je uloga Generalštaba u izboru jednog člana YÖK-a. Time je promijenjena vojna uloga predviđena prvobitnim sastavom vijeća. To je bila kasnija promjena strukture uspostavljene nakon puča 1980. godine.
Često postavljana pitanja
Kada je osnovan YÖK?
Današnje vijeće osnovano je 6. 11. 1981., kada je objavljen Zakon br. 2547. Zakon je usvojen 4. 11. 1981. Ranije zakonsko rješenje o vijeću potjecalo je iz 1973. godine.
Kako su se rektori imenovali prema prvobitnom sistemu?
YÖK je predlagao četiri kandidata. Prema prvobitnom članu 13, šef države birao je jednog od njih i imenovao ga na pet godina.
Je li Ustav priznavao autonomiju univerziteta?
Član 130. Ustava iz 1982. priznavao je naučnu autonomiju. Ovlaštenje za izbor univerzitetskog rukovodstva bilo je zasebno pitanje u raspravi o autonomiji.
Gdje je sjedište turskog Vijeća za visoko obrazovanje?
Sjedište YÖK-a nalazi se u ankarskoj općini Çankaya.
Izvori
- Turska enciklopedija obrazovanja — Vijeće za visoko obrazovanje turkmaarifansiklopedisi.org.tr
- Službeni list — Izvorni tekst Zakona br. 2547 static.bianet.org
- Agencija Anadolu — Preminuo prvi predsjednik turskog Vijeća za visoko obrazovanje aa.com.tr
- Enciklopedija TÜBİTAK — YÖK ansiklopedi.tubitak.gov.tr
- TOBB — Izvještaj o sektoru visokog obrazovanja u Turskoj za 2011. godinu tobb.org.tr
- Univerzitet Marmara — Historija ustanove oidb.marmara.edu.tr
- Univerzitet Anadolu — Opće informacije o Fakultetu za otvoreno obrazovanje anadolu.edu.tr
- Univerzitet Anadolu — 40 godina otvorenog obrazovanja cdn.anadolu.edu.tr
- Ustavni sud — Zbornik odluka, broj 26 anayasa.gov.tr
- Karavar i Efilti Atay — Prikaz Zakona br. 2547 i YÖK-a u tadašnjoj štampi dergipark.org.tr
- Istraživački centar Atatürk — Aziz Kılıç, Utjecaji vojnih pučeva u Turskoj na obrazovni i kulturni život atam.gov.tr
- Univerzitet u Ankari — Historija Odsjeka za ratarske kulture tarla.agri.ankara.edu.tr
- Wikipedia — Vijeće za visoko obrazovanje (Turska), uključujući upućivanje na istraživanje Julie Mathews iz 2007. godine) en.wikipedia.org
FAQ
Kada je osnovan YÖK?
Današnji YÖK osnovan je 6. 11. 1981., kada je objavljen Zakon br. 2547. Zakon je usvojen 4. 11. 1981.
Kako su se rektori imenovali prema prvobitnom sistemu YÖK-a?
Prema prvobitnom članu 13. Zakona br. 2547, YÖK je predlagao četiri kandidata. Šef države imenovao je jednog od njih na mandat od pet godina.
Je li Ustav iz 1982. priznavao autonomiju univerziteta?
Član 130. priznavao je naučnu autonomiju. Tu garanciju treba razlikovati od ovlaštenja univerziteta da biraju vlastito rukovodstvo.
Gdje je sjedište turskog Vijeća za visoko obrazovanje?
Sjedište YÖK-a nalazi se u ankarskoj općini Çankaya.
Image: The OSCE PA delegation meets with the Council of Higher Education, Ankara, 17 August 2016 (29061636485).jpg — OSCE Parliamentary Assembly from Copenhagen, Denmark, CC BY-SA 2.0
