Bitka kod Passchendaelea (turski: Passchendaele Muharebesi) bila je toliko razorna jer je žestoko granatiranje uništilo lokalnu odvodnju, a dugotrajna kiša pretvorila bojište u močvaru. Od 31. 7. 1917. do 10. 11. 1917. savezničke snage borile su se za grebene oko Ypresa, nadajući se da će stići do belgijske obale. Kanadske trupe na kraju su zauzele selo Passchendaele i istočni rub grebena, ali su ciljevi na obali ostali nedostižni.
Kako je ofanziva usmjerena prema podmorničkim bazama završila među ruševinama jednog sela? Ako pratite borbe od Messinesa do kanadskih napada, veza postaje jasnija. Oko Passchendaelea, blizu Ypresa u belgijskoj pokrajini Zapadnoj Flandriji, artiljerija, vremenske prilike i borba za uzvišenja oblikovali su svaku etapu napredovanja.
Koje su ciljeve Saveznici imali oko Ypresa?
Britanski položaji na isturenom dijelu fronta kod Ypresa 1917. bili su s tri strane okruženi njemačkim snagama. Njemačke trupe držale su i uzvišenja s kojih su mogle gađati te položaje. Zauzimanje okolnih grebena zato je trebalo riješiti konkretan problem: Britanci su bili izloženi vatri s viših položaja.
Douglas Haig planirao je zauzeti te grebene, probiti njemačku odbranu i stići do belgijske obale. Obalne luke Zeebrugge i Ostende bile su važni ciljevi. Njihovim zauzimanjem trebalo je spriječiti njemačke podmornice da koriste baze u Belgiji. Plan je, dakle, obuhvatao mnogo više od zauzimanja samog Passchendaelea.
Pripremni uspjeh ostvaren je kod Messinesa. Napad je 7. 6. 1917. počeo eksplozijom 19 mina ispod njemačkih položaja. Greben je zauzet, čime je pripremljen teren za glavnu ofanzivu u Flandriji. Messines je zato bio pripremna operacija, dok je glavna ofanziva počela 31. 7. 1917.
Prije tog glavnog pješadijskog napada više od 3.000 topova ispalilo je približno 4,25 miliona granata na njemačke položaje. Posljedice tako snažnog bombardovanja nisu bile ograničene na neposredne ciljeve. Artiljerijska vatra oštetila je i sistem odvodnje od kojeg je zavisilo stanje tla na bojištu.
Kako su kiša, oštećena odvodnja i granatiranje utjecali na napredovanje?
Peta armija Huberta Gougha napala je njemačku Četvrtu armiju 31. 7. 1917. u 03:50, duž fronta širokog približno 24 kilometra. Tog poslijepodneva počela je jaka kiša. Britanskim artiljerijskim osmatračima zaklanjala je pogled na pješadiju koja je napredovala. Time je ometala vatrenu podršku tokom njemačkih protivnapada.
Problem nije bio samo u tome što su se vojnici teško probijali kroz raskvašeno tlo. Pješadiji je trebala podrška topova, a njihova djelotvornost zavisila je od osmatranja. Kada je kiša zaklonila pogled osmatračima, veza između trupa u napredovanju i artiljerijske podrške oslabila je u presudnom trenutku.
Granatiranje i padavine zatim su međusobno pojačavali svoje posljedice. Bombardovanje je uništilo lokalnu odvodnju, a dugotrajna kiša pretvorila je područje u močvaru. Zamislite kišnicu koja se skuplja oko začepljenog odvoda: tako možete razumjeti zašto se voda teže povlači kada joj je oštećen put otjecanja. Kod Passchendaelea taj je problem otežavao kretanje vojske i upotrebu tenkova.
Do 2. 8. 1917. padavine su učinile strateško kretanje gotovo nemogućim. Ofanziva je morala biti odgođena na nekoliko dana. Prekid je nastupio gotovo odmah nakon početnog napada. Pokazao je koliko brzo uslovi mogu poremetiti raspored velike operacije.
Kretanje preko bojišta moglo je biti smrtonosno i bez direktnog pogotka. Drvene staze od dasaka omogućavale su prelazak preko tla natopljenog vodom. Vojnik koji bi s njih skliznuo mogao se utopiti. Blato je zato bilo i prepreka ofanzivi i zasebna opasnost.
Kako su napadi tokom 9. mjeseca promijenili ofanzivu?
Herbert Plumer primijenio je ograničena napredovanja nakon kojih je slijedilo zadržavanje zauzetih položaja. Tako je postupao u bici za cestu Menin, vođenoj od 20. 9. 1917. do 25. 9. 1917. Cilj je bio zadržati pješadiju u dometu artiljerije koja joj je pružala podršku. Udaljenost napredovanja bila je važna jer je vatrena podrška morala ostati dostupna i nakon zauzimanja terena.
Uspjesi kod ceste Menin, šume Polygon i Broodseindea tokom 9. i početkom 10. mjeseca potisnuli su njemačke snage prema grebenu Passchendaele. Ti dobici pokazuju da je ofanziva donijela napredovanje. Ipak, ponovna kiša i iscrpljenost uklonile su mogućnost proboja njemačkog fronta.
Razlika između zauzimanja terena i ostvarivanja proboja ključna je za razumijevanje Passchendaelea. Njemačke snage bile su potisnute prema grebenu, ali put do belgijske obale nije bio otvoren. Kasniji kanadski napadi uslijedili su nakon što su kiša i iscrpljenost već zatvorile tu širu mogućnost.
Kakvu su ulogu kanadske snage imale u završnim napadima?
Kanadski korpus, s približno 100.000 pripadnika, stigao je na front kod Passchendaelea sredinom 10. mjeseca. Zamijenio je australijske i novozelandske trupe. Njegov komandant Arthur Currie protivio se napadu jer je očekivao velike gubitke. Haig je, međutim, insistirao na nastavku operacije.
Currie je prije napada naredio konkretne pripreme. Trebalo je izgraditi nove ceste, poboljšati artiljerijske položaje te popraviti i produžiti lake željezničke pruge. Tim mjerama nastojalo se olakšati dovođenje snaga i dopremanje zaliha na položaje preko razorenog bojišta.
Kanadski napadi počeli su 26. 10. 1917. Novi napad 30. 10. 1917. doveo je trupe do ruba Passchendaelea po jakoj kiši. Dolazak do oboda sela bio je jedna etapa operacije. Za zauzimanje njegovih ruševina bio je potreban još jedan napad.
Kanadski 27. bataljon „City of Winnipeg“ zauzeo je ruševine sela 6. 11. 1917. Kanadske trupe ponovo su napale 10. 11. 1917. i potisnule njemačke snage s istočnog ruba grebena. Taj završni napad označio je kraj glavne ofanzive.
Razlikujte zauzimanje sela od završetka borbi. Passchendaele je pao 6. 11. 1917., a završni kanadski napad uslijedio je 10. 11. 1917. Oba datuma važna su kada pratite šta su kanadske snage ostvarile.
Hronologija
- 7. 6. 1917.: Napad kod Messinesa počeo je eksplozijama 19 mina ispod njemačkih položaja. Greben je zauzet.
- 31. 7. 1917.: Treća ofanziva kod Ypresa počela je u 03:50. Tog poslijepodneva počela je jaka kiša.
- 2. 8. 1917.: Kiša je uglavnom zaustavila kretanje i prisilila vojsku da odgodi ofanzivu.
- 20. 9. 1917. – 25. 9. 1917.: Plumerova ograničena napredovanja i učvršćivanje zauzetih položaja donijeli su uspjeh kod ceste Menin.
- Sredina 10. mjeseca 1917.: Kanadski korpus stigao je da zamijeni australijske i novozelandske trupe.
- 26. 10. 1917.: Kanadske snage započele su napade.
- 30. 10. 1917.: Sljedeći kanadski napad dosegao je rub sela.
- 6. 11. 1917.: Kanadske trupe zauzele su selo Passchendaele.
- 10. 11. 1917.: Završnim kanadskim napadom osiguran je istočni rub grebena i okončana glavna ofanziva.
Pojedinosti koje nećete naći u vodičima
Do mnogih artiljerijskih položaja na frontu kod Ypresa vozila na točkovima nisu mogla stići. Municija je zato prevožena na konjima. Taj podatak pokazuje praktična ograničenja koja je nametalo tlo. Snabdijevanje artiljerije zahtijevalo je prijevoz koji je mogao doseći položaje nedostupne vozilima.
Poručnik Richard Talbot Kelly zabilježio je drugačije djelovanje mekog tla. Ranjen je 5. 8. 1917. Kasnije je napisao da je vjerovao kako je podatno močvarno tlo spriječilo da ga obližnja eksplozija rastrgne. Njegovo sjećanje opisuje trenutak u kojem ga je tlo, prema njegovom dojmu, zaštitilo uprkos širim opasnostima bojišta.
Currie je predviđao približno 16.000 mrtvih ili ranjenih. Zabilježeni kanadski gubici u bici iznosili su 15.654. Bliskost tih brojeva daje precizan kontekst njegovom protivljenju napadu. Očekivao je gubitke približno onih razmjera koji su kasnije i zabilježeni.
Nacionalni vojni muzej čuva uporedne fotografije iz zraka snimljene 1. 10. 1917. i 12. 11. 1917. One prikazuju Passchendaele prije i poslije završnih napada. Njihovi datumi omeđuju razdoblje u kojem su kanadske trupe stigle, napredovale do sela i zauzele njegove ruševine.
Zašto se procjene gubitaka razlikuju i kako se ocjenjuje ofanziva?
Ukupni gubici razlikuju se jer podaci ne obuhvataju uvijek iste snage, kategorije ili razdoblja. Kanadski ratni muzej navodi približno 275.000 britanskih i 220.000 njemačkih gubitaka. Imperijalni ratni muzeji navode više od 320.000 savezničkih gubitaka te između 260.000 i 400.000 njemačkih. Ukupni britanski i saveznički gubici imaju različit obuhvat.
Gubici također ne znače samo poginule. Kanadsko ministarstvo za pitanja veterana navodi da je više od 4.000 Kanađana poginulo, a približno 12.000 ranjeno. Ako broj gubitaka čitate kao broj poginulih, pogrešno ćete razumjeti šta taj podatak mjeri. Ta je razlika važna kada kanadske gubitke upoređujete s većim ukupnim gubicima u ofanzivi.
Kritikovane su i same metode brojanja. Jack Sheldon je 2007. osporio uključivanje bolesnih i lakše ranjenih Nijemaca koji nisu bili izuzeti iz brojnog stanja svojih jedinica. John Terraine je 1977. zagovarao povećanje njemačkih brojki za 20 posto kako bi standardi evidentiranja bili uporedivi.
I obuhvaćeno razdoblje može promijeniti ukupan broj. Terraine je kritikovao visoku procjenu britanskih gubitaka koju je iznio Leon Wolff. Zamjerao mu je što nije izdvojio gubitke kod Cambraija i redovne gubitke na prvoj liniji tokom druge polovine 1917. Takva neslaganja tiču se granica obračuna, kao i samih brojeva unutar njih.
Teritorijalni rezultat bio je ograničen. Do kraja 11. mjeseca dubina napredovanja iznosila je približno osam kilometara. Cilj zauzimanja njemačkih podmorničkih baza na belgijskoj obali nije ostvaren. Zauzimanje sela Passchendaele nije ispunilo Haigov prvobitni plan prodora do obale.
Ocjene značaja tih dobitaka i gubitaka razlikuju se. Lloyd George je 1938. opisao ofanzivu kao jednu od velikih katastrofa rata. Sheldon je 2007. tvrdio da su vezivanje njemačkih snaga za Flandriju i nanošenje gubitaka koje nisu mogle priuštiti imali strateški značaj. U raspravi se ti učinci odmjeravaju prema gubicima i neuspjehu da se stigne do obale.
Često postavljana pitanja
Kada se odigrala bitka kod Passchendaelea?
Ofanziva je trajala od 31. 7. 1917. do 10. 11. 1917. Poznata je i kao Treća bitka kod Ypresa. Vođena je oko Passchendaelea, blizu Ypresa u Zapadnoj Flandriji u Belgiji.
Zašto je kod Passchendaelea bilo toliko blata?
Artiljerija je uništila lokalnu odvodnju, a dugotrajne padavine natopile su bojište. Nastala močvara otežavala je napredovanje i upotrebu tenkova. Klizanje s drvenih staza moglo je završiti utapanjem.
Ko je zauzeo selo Passchendaele?
Kanadski 27. bataljon „City of Winnipeg“ zauzeo je ruševine 6. 11. 1917. Kanadske snage zatim su u završnom napadu 10. 11. 1917. potisnule njemačke snage s istočnog ruba grebena.
Jesu li Saveznici ostvarili prvobitne ciljeve?
Zauzeli su teritoriju oko Passchendaelea, ali su napredovali samo oko osam kilometara u dubinu. Njemačke podmorničke baze na belgijskoj obali nisu zauzete.
Izvori
- Vikipedija — Bitka kod Passchendaelea tr.wikipedia.org
- Imperijalni ratni muzeji — Pregled činjenica o Passchendaeleu iwm.org.uk
- Nacionalni vojni muzej — Bitka kod Passchendaelea nam.ac.uk
- Australijski ratni memorijal — Passchendaele awm.gov.au
- Kanadski ratni muzej — Passchendaele warmuseum.ca
- Kanadsko ministarstvo za pitanja veterana — Bitka kod Passchendaelea veterans.gc.ca
- Nacionalni vojni muzej — Uporedne fotografije Passchendaelea iz zraka collection.nam.ac.uk
- Vikipedija — Bitka kod Passchendaelea: Gubici en.wikipedia.org
- Vikipedija — Bitka kod Passchendaelea: Analiza en.wikipedia.org
FAQ
Kada se odigrala bitka kod Passchendaelea?
Ofanziva, poznata i kao Treća bitka kod Ypresa, trajala je od 31. 7. 1917. do 10. 11. 1917. Vođena je blizu Ypresa, u belgijskoj pokrajini Zapadnoj Flandriji.
Zašto je blato kod Passchendaelea bilo toliko opasno?
Granatiranje je uništilo lokalnu odvodnju, a dugotrajna kiša pretvorila je bojište u močvaru. Kretanje i upotreba tenkova bili su otežani. Vojnici koji bi skliznuli s drvenih staza mogli su se utopiti.
Ko je zauzeo selo Passchendaele?
Kanadski 27. bataljon „City of Winnipeg“ zauzeo je ruševine sela 6. 11. 1917. Kanadske snage potisnule su njemačke snage s istočnog ruba grebena u završnom napadu 10. 11. 1917.
Je li ofanziva ostvarila prvobitne ciljeve?
Saveznici su zauzeli teritoriju oko Passchendaelea, ali su napredovali samo oko osam kilometara u dubinu. Njemačke podmorničke baze na belgijskoj obali ostale su izvan njihovog domašaja.
Image: Chateau Wood Ypres 1917.jpg — Frank Hurley, Public domain
