William Gladstone: britanske reforme i osmanska politika

William Ewart Gladstone (turski: William Ewart Gladstone) bio je britanski političar koji je između 1868. i 1894. godine četiri puta obavljao dužnost premijera. Njegove vlade unaprijedile su obrazovanje i provele izborne reforme i reforme zemljišnih odnosa u Irskoj. Njegova kampanja protiv osmanskog nasilja u Bugarskoj 1876. godine dovela je u pitanje tradicionalno proosmansku politiku Britanije. Njegovo političko djelovanje obilježili su i neuspjeli prijedlozi zakona o irskoj samoupravi te intervencija u Egiptu.

Kako je izrazito konzervativan torijevac postao liberalni reformator i oštar kritičar osmanske vlasti? Ako se s Gladstoneom susrećete dok istražujete osmansku historiju u Turskoj, njegova bugarska kampanja samo je dio priče. Njegova karijera povezuje tajno glasanje, obavezno školovanje, irsku samoupravu i britansku kontrolu nad Egiptom.

Kako je Gladstone od konzervativca postao vođa liberala?

Gladstone je rođen u Liverpoolu 29. 12. 1809. U parlament je ušao kao torijevski zastupnik Newarka u 12. mjesecu 1832. godine. Njegovi stavovi bili su izrazito konzervativni. Ipak, njegov kasniji politički pravac oblikovao se kroz promjene političke pripadnosti i politike koju je zastupao.

Kada se Konzervativna stranka podijelila 1846. godine, podržao je Roberta Peela. Gladstone je postao odlučan zagovornik slobodne trgovine. Peelovi sljedbenici kasnije su bili jedna od političkih grupa koje su se udružile i osnovale Liberalnu stranku 1859. godine.

Gladstone je preuzeo vodstvo liberala nakon povlačenja lorda Russella 1867. godine. Sljedeće godine postao je premijer. Njegov politički put imao je nekoliko etapa: pripadnost torijevcima, odanost Peelu, učešće u novoj Liberalnoj stranci i konačno njeno vodstvo.

Koje su bile glavne reforme tokom njegova četiri premijerska mandata?

Gladstone je bio premijer od 1868. do 1874, od 1880. do 1885, tokom 1886. i od 1892. do 1894. godine. Te vlade bavile su se različitim problemima. Prva dva mandata donijela su velike promjene u obrazovanju, izborima i zemljišnim odnosima u Irskoj. Trećom vladom dominiralo je pitanje irske samouprave. Četvrta je spojila novi pokušaj uvođenja irske samouprave s reformom lokalne uprave.

Njegova prva vlada donijela je Zakon o Irskoj crkvi 1869. godine. Anglikanska Irska crkva izgubila je status državne crkve 1. 1. 1871. Time je promijenjen odnos između jedne vjerske ustanove i države u Irskoj.

Zakon o obrazovanju W. E. Forstera iz 1870. godine uspostavio je izabrane lokalne školske odbore u Engleskoj i Walesu. Oni su mogli osnivati škole i upravljati njima tamo gdje je to bilo potrebno. Tokom Gladstoneovog drugog mandata, Zakon o obrazovanju iz 1880. godine uveo je obavezno pohađanje škole za djecu od pet do deset godina.

Druge reforme iz prvog mandata promijenile su vojni i radni život. Cardwellove reforme ukinule su kupovinu oficirskih činova u vojsci. Zakon o sindikatima iz 1871. godine ojačao je pravni status sindikata. Ipak, ostala su krivičnopravna ograničenja organizovanja štrajkačkih straža. To je ograničavalo praktični značaj priznavanja sindikata.

Zakon o tajnom glasanju iz 1872. godine uveo je tajnost glasanja na parlamentarnim i općinskim izborima. Otežao je provođenje pritiska na birače. Otežao je i provjeru je li neko glasao kako je obećao u zamjenu za mito. To možete povezati sa svakodnevnom brigom: privatnost drugoj osobi otežava da nadzire vaš izbor.

Treći zakon o izbornoj reformi iz 1884. godine uskladio je uslove za biračko pravo muškaraca u seoskim izbornim jedinicama s uslovima vezanim za domaćinstvo i zakup koji su u gradovima važili od 1867. godine. Zakon o preraspodjeli zastupničkih mjesta iz 1885. godine odredio je da većina izbornih jedinica bira po jednog zastupnika. Uprkos tim promjenama, žene i oko 40 posto muškaraca i dalje nisu imali pravo glasa.

U Irskoj su provedene uzastopne reforme zemljišnih odnosa. Zakon o zemljištu u Irskoj iz 1870. godine omogućio je isplatu naknade za poboljšanja koja su izvršili zakupci izbačeni sa zemlje. Reforma koju je Gladstone predstavio u 4. mjesecu 1881. godine priznala je pravo na pravičnu zakupninu, sigurnost zakupa i prodaju zakupnog prava pod tržišnim uslovima.

Tokom njegovog četvrtog mandata, Zakon o lokalnoj upravi iz 1894. godine uspostavio je vijeća civilnih župa. Ona su činila prvi nivo lokalne uprave. Zajedno sa školskim odborima i izbornim reformama, ta vijeća dio su njegovih promjena u načinu rada javnih ustanova.

Zašto su propali njegovi pokušaji uvođenja irske samouprave?

Gladstone je prvi prijedlog zakona o irskoj samoupravi predstavio 8. 4. 1886. Predviđao je parlament i izvršnu vlast u Dublinu, uz vrhovnu vlast Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva. Prijedlog se odnosio na irsku samoupravu unutar tog okvira.

Neposredna prepreka bilo je protivljenje u Donjem domu, uključujući i protivljenje unutar njegove stranke. Prijedlog je 8. 6. 1886. odbijen sa 343 glasa protiv i 313 za. Protiv su glasala 93 liberalna zastupnika. Taj raskol spriječio je Gladstonea da prijedlog provede kroz izabrani dom parlamenta.

Izbori koji su uslijedili dodatno su učvrstili njegov poraz. Konzervativci su osvojili 316 mjesta, a liberali koji su se protivili irskoj samoupravi 78. Gladstoneove pristalice osvojile su 191 mjesto. Nakon tog rezultata napustio je dužnost.

Njegov drugi prijedlog, predstavljen u 2. mjesecu 1893. godine, naišao je na drugu parlamentarnu prepreku. Uprkos snažnom protivljenju ulsterskih unionista, prošao je u Donjem domu. Dom lordova potom ga je odbio velikom većinom. Ako uporedite ta dva pokušaja, razlika je važna: prvi je propao u Donjem domu, a drugi u Domu lordova.

Kako je njegova kampanja o događajima u Bugarskoj 1876. utjecala na britansku politiku?

Gladstoneov pamflet Bugarski užasi i istočno pitanje (Bulgarian Horrors and the Question of the East) objavljen je 6. 9. 1876. Izdavač je bio John Murray iz Londona. Prema studiji Nazan Çiçek, u nekoliko sedmica prodane su stotine hiljada primjeraka. Pamflet je postao simbol protivljenja tradicionalnoj britanskoj podršci Osmanskom Carstvu.

Nakon izbornog poraza 1874. godine, Gladstone je svoju reakciju na osmansko nasilje na Balkanu iskoristio za napad na Disraelijevu vladu. Bugarska kampanja dala je toj kritici snažan javni izraz. Ponovo je postao premijer 1880. godine. Ipak, sama kampanja ne može se smatrati potpunim objašnjenjem tog povratka.

Njegov stav doveo je u pitanje političke argumente za podršku osmanskoj vlasti. Çiçek bilježi i kako je Gladstone branio svoj argument: pokrajinama treba upravljati u interesu njihovih stanovnika, a ne drugih sila. Time je ljude koji su živjeli pod osmanskom upravom stavio u središte obrazloženja koje je iznosio.

I njegova vanjska politika uključivala je vojnu intervenciju. Gladstone je 11. 7. 1882. naredio bombardovanje Aleksandrije. Rat koji je uslijedio doveo je do britanske kontrole nad Egiptom, gdje se osmanski suverenitet pravno nastavio. Njegovo političko djelovanje zato obuhvata i kritiku osmanskog nasilja i odluku koja je proširila britansku moć na osmansku teritoriju.

Kako procijeniti njegovu političku retoriku u historijskom kontekstu?

Jezik pamfleta iz 1876. godine zahtijeva pažljivo razmatranje. Na stranicama 12–13 Gladstone je iznio generalizacije koje su Turke kao cjelinu prikazivale kao neprijatelje čovječanstva i civilizacije. Te izjave išle su dalje od kritike pojedinih službenika ili nasilnih postupaka. Cijelom narodu pripisivale su široko postavljene negativne osobine.

Çiçek kampanju tumači kao jačanje orijentalističkog diskursa koji je isključivao balkanske muslimane. To je historijsko tumačenje jezika kampanje i granica njenog obuhvata. Treba ga razlikovati od Gladstoneovog vlastitog obrazloženja da pokrajinska uprava treba služiti lokalnim stanovnicima.

Važan je i konkretan politički zahtjev iz pamfleta. Na stranicama 61–62 Gladstone je tražio uklanjanje osmanske izvršne vlasti iz Bugarske. Naveo je službenike koje treba ukloniti, uključujući zaptije, mudire, kajmakame i paše. Tumačenje tog zahtjeva kao poziva na fizičko uklanjanje svih Turaka zanemaruje njegov izričito navedeni cilj: uklanjanje upravnih službenika.

Studija H. C. G. Matthewa iz 1978. godine nudi još jedan kontekst. U njoj se tvrdi da Gladstoneove polemike o Vatikanu iz 1874–1875. i njegovu bugarsku kampanju treba posmatrati zajedno, u okviru njegovog dugotrajnog vjerskog i intelektualnog razvoja. Zato pamflet možete procijeniti kroz nekoliko povezanih pitanja: njegovu vjersku pozadinu, jezik kojim govori o cijelom narodu i konkretne političke zahtjeve.

Pojedinosti koje nećete naći u turističkim vodičima

Gladstone je 1845. godine podnio ostavku u Peelovoj vladi zbog pomoći katoličkom teološkom koledžu u Irskoj. Ipak, podržavao je samu tu politiku. Ovaj događaj usložnjava jednostavno tumačenje ostavke kao izraza protivljenja nekoj vladinoj mjeri.

Evelyn Ashley zabilježio je da je Gladstone 1868. godine primio vijest o predstojećem imenovanju za premijera dok je sjekao drveće u Hawardenu. Nakon kratkog prekida nastavio je posao. Taj izvještaj smješta važnu političku vijest u okvir običnog fizičkog rada.

Drugi prijedlog zakona o irskoj samoupravi sadržavao je značajnu promjenu. Za razliku od prijedloga iz 1886. godine, prijedlog iz 1893. zadržao bi irske zastupnike u Westminsteru. Gladstone se tako vratio pitanju irske samouprave s izmijenjenim parlamentarnim uređenjem.

Kada je podnio ostavku 2. 3. 1894, Gladstone je imao 84 godine. Bio je najstarija osoba koja je obavljala dužnost britanskog premijera. Umro je u dvorcu Hawarden u Walesu 19. 5. 1898.

Hronologija

• 1809: Rođen u Liverpoolu 29. 12. 1809.
• 1832: Izabran za torijevskog zastupnika Newarka.
• 1846–1867: Slijedio Peela, pridružio se liberalnom političkom okupljanju i postao vođa liberala.
• 1868–1874: Prvi premijerski mandat; reforme crkvenog statusa, obrazovanja, zemljišnih odnosa, sindikata i glasanja.
• 1876: U 9. mjesecu objavio Bugarski užasi i istočno pitanje.
• 1880–1885: Drugi premijerski mandat; obavezno školovanje, reforma zemljišnih odnosa u Irskoj i izborne promjene.
• 1882: Intervencija u Egiptu dovela do britanske kontrole.
• 1886: Treći premijerski mandat; odbijen prvi prijedlog zakona o irskoj samoupravi.
• 1892–1894: Četvrti premijerski mandat; drugi prijedlog zakona o irskoj samoupravi odbijen 1893. godine.
• 1894–1898: Podnio ostavku 2. 3. 1894; umro 19. 5. 1898.

Često postavljana pitanja

William Ewart Gladstone bio je britanski političar koji je od torijevca postao vođa liberala. Između 1868. i 1894. godine četiri puta je obavljao dužnost premijera.

Njegove vlade promijenile su školstvo, glasanje, priznavanje sindikata, kupovinu oficirskih činova i zemljišne odnose u Irskoj. Zakon o lokalnoj upravi iz 1894. godine uspostavio je i vijeća civilnih župa.

Prvi prijedlog nije prošao u Donjem domu 1886. godine, a protiv njega glasala su 93 liberala. Drugi je prošao u Donjem domu 1893. godine, ali ga je odbio Dom lordova.

Njegov pamflet iz 1876. godine zahtijevao je uklanjanje osmanske izvršne vlasti iz Bugarske. Koristio je i neprijateljski jezik o Turcima kao cjelini, koji je išao dalje od zahtjeva u vezi sa službenicima.

Izvori

1. GOV.UK — William Ewart Gladstone gov.uk
2. Wikipedia — William Ewart Gladstone en.wikipedia.org
3. Vikipedi — William Ewart Gladstone tr.wikipedia.org
4. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Ukidanje statusa državne crkve parliament.uk
5. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Zakon o obrazovanju iz 1870. godine parliament.uk
6. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Zakon o tajnom glasanju iz 1872. godine parliament.uk
7. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Irska samouprava parliament.uk
8. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Treći zakon o izbornoj reformi iz 1884. godine parliament.uk
9. Parlament Ujedinjenog Kraljevstva — Dva prijedloga zakona o irskoj samoupravi parliament.uk
10. Biblioteka Donjeg doma — Uloga gradskih vijeća i vijeća civilnih župa commonslibrary.parliament.uk
11. Internet Archive — Bugarski užasi i istočno pitanje archive.org
12. Internet Archive — Bugarski užasi, puni tekst archive.org
13. Belleten, Nazan Çiçek — Ponovno razmatranje Bugarskih užasa belleten.gov.tr
14. Cambridge University Press, H. C. G. Matthew — Gladstone, vatikanizam i istočno pitanje cambridge.org

Image: William Ewart Gladstone, 1892 (cropped).jpg — Samuel Alexander Walker, Public domain