Svjetska historija

Ko je bio Abel Tasman? Putovanja u Tasmaniju i Novi Zeland

Abel Tasman bio je nizozemski moreplovac, istraživač i trgovac koji je plovio za Nizozemsku istočnoindijsku kompaniju. Na njegovim putovanjima zabilježena su prva evropska viđenja Tasmanije i Novog Zelanda 1642. godine, a 1644. kartirana je sjeverna obala Australije.

8 min čitanja13 izvoraObjavljeno: 10 Novembra 2026Posljednja provjera: 10 Novembra 2026
Redakcija Köküne Kadar TVNaša načela korištenja izvora
Ko je bio Abel Tasman? Putovanja u Tasmaniju i Novi Zeland
Portrait of Abel Tasman, his wife and daughter (adjusted).jpg

Abel Janszoon Tasman bio je nizozemski moreplovac, istraživač i trgovac koji je plovio za Nizozemsku istočnoindijsku kompaniju. Godine 1642. postao je prvi Evropljanin za kojeg je zabilježeno da je ugledao Tasmaniju (Tazmanya) i Novi Zeland (Yeni Zelanda). Godine 1644. kartirao je približno 4.000 kilometara sjeverne obale Australije (Avustralya).

Ipak, ta putovanja ostavila su važna pitanja bez odgovora. Tasman nije utvrdio da je Tasmanija ostrvo i nikada se nije iskrcao na Novom Zelandu. Ako pratite njegovu rutu od Batavije do zaljeva Golden Bay, naići ćete na trgovačke ambicije, smrtonosan sukob i geografske pretpostavke koje su oblikovale nazive koje je koristio.

Ko je bio Abel Tasman prije svojih poznatih putovanja?

Tasman je vjerovatno rođen 1602. ili 1603. godine u Lutjegastu, selu u regiji Groningen u Nizozemskoj (Hollanda). Prije putovanja koje ga je dovelo do Tasmanije i Novog Zelanda služio je kao navigator, kapetan i zamjenik zapovjednika ekspedicije.

Godine 1634. služio je kao drugi časnik na brodu Weesp. Kasnije iste godine postao je kapetan broda Mocha. Ta imenovanja pokazuju da je radio na brodovima mnogo prije polaska prema južnim morima 1642. godine.

Godine 1639. Tasman je bio zamjenik zapovjednika ekspedicije u sjevernom Tihom okeanu koju je predvodio Matthijs Quast. Tri godine kasnije krenuo je na putovanje po kojem je najpoznatiji, pod okriljem Nizozemske istočnoindijske kompanije.

Zašto je Tasman 1642. godine zaplovio prema jugu?

Ekspedicija je imala trgovačke i geografske ciljeve. Tražila je južne zemlje koje bi mogle pružiti prilike za trgovinu. Istraživala je i postoji li pomorski put do Čilea (Şili). Tasmanija i Novi Zeland ušli su u zapise ekspedicije tokom te šire potrage.

Tasman je napustio Bataviju, današnju Džakartu (Cakarta), 14. 8. 1642. Njegova dva broda, Heemskerck i Zeehaen, prevozila su ukupno 110 ljudi. Franz Jacobszoon Visscher bio je glavni navigator i Tasmanov glavni savjetnik.

Brodovi su se zaustavili na Mauricijusu (Mauritius) radi popravki i nabavke zaliha. Tamo su proveli oko mjesec dana prije nastavka putovanja. To zadržavanje bilo je dio praktičnih priprema: brodove je trebalo popraviti, a ekspediciji su bile potrebne namirnice.

Kada je Abel Tasman stigao do Tasmanije?

Tasman je ugledao zapadnu obalu Tasmanije 24. 11. 1642. Bilo je to prvo zabilježeno evropsko viđenje ostrva. Zemlju je nazvao Van Diemenova zemlja (Van Diemen Toprakları), u čast Anthonyja van Diemena, generalnog guvernera Nizozemske Istočne Indije (Hollanda Doğu Hint Adaları).

Ekspedicija je na Tasmaniji primijetila tragove ljudskog prisustva, ali nije susrela starosjedilačko stanovništvo. Ta razlika je važna kada čitate o Tasmanovom dolasku. Zabilježeno viđenje i opažanja ekspedicije nisu uključivali susret s ljudima koji su tamo živjeli.

Članovi ekspedicije podigli su nizozemsku zastavu na Tasmaniji 3. 12. 1642. i proglasili suverenitet Nizozemske nad tom zemljom. Podizanje zastave uslijedilo je nakon što su ugledali obalu. Bio je to zaseban događaj u toku ekspedicije.

Tasmanova putovanja nisu utvrdila da je Tasmanija odvojena od australskog kopna. Zato možete razlikovati ono što je vidio od onoga što su njegove ekspedicije dokazale: zabilježio je obalu, ali svojim radom nije razriješio pitanje je li riječ o ostrvu.

Abel Tasman na Novom Zelandu: gdje je stigao?

Tasman je ugledao zapadnu obalu Južnog ostrva (Güney Adası) Novog Zelanda 13. 12. 1642. Postao je prvi Evropljanin za kojeg je zabilježeno da je vidio Novi Zeland. Isaac Gilsemans, koji je putovao s njim, tokom ekspedicije izradio je najranije poznate evropske crteže te zemlje.

Tasman je zemlju nazvao Staten Landt. Mislio je da bi mogla biti povezana s kopnom istog naziva u blizini Južne Amerike (Güney Amerika). Naziv je odražavao jednu mogućnost u njegovom geografskom razmišljanju, a ne utvrđenu povezanost.

Nakon što su oplovili pješčani sprud Farewell Spit, brodovi su se 18. 12. usidrili u današnjem zaljevu Golden Bay. Tu je ekspedicija susrela pripadnike plemena Ngāti Tūmatakōkiri.

Šta se dogodilo u zaljevu Golden Bay?

Pripadnici plemena Ngāti Tūmatakōkiri približili su se 18. 12. u dvije wake, tradicionalna plovila, i zasvirali na puhačkim instrumentima. Nizozemci su odgovorili svojim trubama. Tako su posjetioci i lokalno stanovništvo stupili u kontakt prije nasilja koje je uslijedilo narednog dana.

Jedna maorska waka udarila je 19. 12. u mali nizozemski čamac koji je plovio između dva broda ekspedicije. Uslijedio je napad u kojem su ubijena četiri nizozemska mornara. Tasman je potom to mjesto nazvao Moordenaers Bay, što znači Zaljev ubica.

Naziv je odražavao Tasmanovu reakciju na smrt njegovih ljudi. Treba ga posmatrati uz redoslijed događaja: sidrenje 18. 12., približavanje waka i napad na čamac 19. 12.

Iako je plovio duž obale Novog Zelanda, Tasman se nigdje u toj zemlji nije iskrcao. Njegovo putovanje donijelo je zabilježena evropska opažanja i smrtonosan susret, ali sam Tasman nije izašao na kopno.

Kako je putovanje nastavljeno nakon Novog Zelanda?

Tasman je pretpostavljao da postoji prolaz na mjestu današnjeg Cookovog moreuza (Cook Boğazı). Loše vrijeme spriječilo ga je da ga istraži, pa je nastavio prema sjeveru. Kao i pitanje je li Tasmanija ostrvo, i ovo geografsko pitanje ostalo je nerazriješeno tokom njegovog putovanja.

Za Božić 1642. godine njegove posade sklonile su se od oluje istočno od ostrva Stephens i D'Urville. Praznik su obilježile svinjetinom i dodatnim sljedovanjem vina. Ako praznik povezujete s posebnim obrokom, tu možete prepoznati svakodnevnu sličnost s mornarima: i njihova božićna proslava bila je vezana za hranu i piće.

Flota je stigla do južnih ostrva Tonge (Tonga) 21. 1. 1643. Zatim je prošla kroz sjeverna ostrva Fidžija (Fiji) i pored Nove Gvineje (Yeni Gine). Brodovi su se vratili u Bataviju 15. 6. 1643. Time je završeno putovanje tokom kojeg su Tasmanija i Novi Zeland ušli u njihove zapise.

Šta je Abel Tasman radio 1644. godine?

Tasmanova naredna velika ekspedicija isplovila je 1644. godine s tri broda: Limmen, Zeemeeuw i Brak. Kartirala je približno 4.000 kilometara sjeverne obale Australije. To istraživanje obale bilo je drugačije dostignuće od prvih zabilježenih evropskih viđenja iz 1642. godine.

Ta putovanja zajedno su proširila evropsko geografsko znanje o regiji. Ipak, njihova ograničenja ostala su značajna. Tasmanove ekspedicije nisu utvrdile da je Tasmanija odvojena od australskog kopna, uprkos velikoj dužini obale zabilježene tokom njegovog rada.

Pojedinosti koje nećete naći u turističkim vodičima

Nizozemska zastava podignuta na Tasmaniji stigla je na obalu zahvaljujući trudu jednog mornara. U studiji iz 1925. godine, zasnovanoj na Tasmanovom dnevniku, G. H. Halligan opisao je kako je brodski tesar doplivao do obale da je postavi. Taj opis dodaje fizičku pojedinost proglašenju suvereniteta od 3. 12. 1642.

Tasmanova karta, koja se čuva u Državnoj biblioteci Novog Južnog Velsa (Yeni Güney Galler), bilježi rezultate putovanja iz perioda 1642–1644. Ručno je nacrtana na japanskom gampi papiru. Taj predmet čuva geografske rezultate ekspedicija u određenom materijalnom obliku, a ne samo kao spisak odredišta.

Tasmanova kasnija karijera uključivala je i disciplinsku mjeru. Suspendovan je bez plate 23. 11. 1649. zbog optužbe da je pokušao objesiti dvojicu mornara bez suđenja. U službu se vratio 11 mjeseci kasnije.

Do 1653. godine Tasman se povukao iz službe. Vjerovatno je umro u Bataviji nedugo prije 22. 10. 1659., kada je ovjerena njegova oporuka. Njegov život se, dakle, nastavio i nakon dvije ekspedicije koje se najčešće povezuju s njegovim imenom.

Hronologija

  • 1602. ili 1603.: Vjerovatno rođen u Lutjegastu, u Groningenu.
  • 1634.: Služio kao drugi časnik na brodu Weesp, a zatim kao kapetan broda Mocha.
  • 1639.: Pridružio se ekspediciji Matthijsa Quasta u sjevernom Tihom okeanu kao zamjenik zapovjednika.
  • 14. 8. 1642.: Isplovio iz Batavije s brodovima Heemskerck i Zeehaen.
  • 24. 11. 1642.: Ugledao zapadnu obalu Tasmanije.
  • 3. 12. 1642.: Njegova ekspedicija proglasila suverenitet Nizozemske nad Tasmanijom.
  • 13. 12. 1642.: Ugledao Južno ostrvo Novog Zelanda.
  • 18. 12. 1642.: Usidrio se u zaljevu Golden Bay i susreo Maore.
  • 19. 12. 1642.: Četiri nizozemska mornara poginula u napadu u zaljevu Golden Bay.
  • 21. 1. 1643.: Stigao do južnih ostrva Tonge.
  • 15. 6. 1643.: Vratio se u Bataviju.
  • 1644.: Kartirao sjevernu obalu Australije.
  • 23. 11. 1649.: Suspendovan bez plate.
  • 1659.: Vjerovatno umro u Bataviji nedugo prije 22. 10. 1659.

Često postavljana pitanja

Je li Abel Tasman otkrio Novi Zeland?

Bio je prvi Evropljanin za kojeg je zabilježeno da je ugledao Novi Zeland, 13. 12. 1642. Maori su tamo već živjeli. Te Ara navodi da nema čvrstih dokaza koji bi potvrdili tvrdnje o španskim ili portugalskim posjetama prije Tasmana.

Je li se Tasman iskrcao na Tasmaniji i Novom Zelandu?

Njegova ekspedicija podigla je nizozemsku zastavu na obali Tasmanije 3. 12. 1642. Sam Tasman nije se iskrcao na Novom Zelandu, iako su njegovi brodovi plovili duž njegove obale.

Zašto je Tasmaniju nazvao Van Diemenova zemlja?

Nazvao ju je po Anthonyju van Diemenu, generalnom guverneru Nizozemske Istočne Indije. Naziv je dao nakon što je 24. 11. 1642. ugledao zapadnu obalu Tasmanije.

Šta se dogodilo četvorici mornara u zaljevu Golden Bay?

Poginuli su tokom napada 19. 12. 1642. Napad je počeo kada je maorska waka udarila u mali nizozemski čamac koji se kretao između brodova Heemskerck i Zeehaen.

Izvori

  1. Te Ara — Rječnik novozelandskih biografija: Abel Janszoon Tasman teara.govt.nz
  2. NZ History — Abel Tasman nzhistory.govt.nz
  3. NZ History — Prvo zabilježeno evropsko viđenje Novog Zelanda nzhistory.govt.nz
  4. Te Ara — Abel Tasman teara.govt.nz
  5. Nacionalna biblioteka Australije — Rani istraživači library.gov.au
  6. Univerzitet Tasmanije — Mjesto Tasmanovog iskrcavanja eprints.utas.edu.au
  7. Kraljevsko društvo Tasmanije — G. H. Halligan, Mjesto Tasmanovog iskrcavanja eprints.utas.edu.au
  8. NZ History — Prvi poznati susret Maora i Evropljana nzhistory.govt.nz
  9. NZ History — Evropska pomorska putovanja i otkrića nzhistory.govt.nz
  10. Muzej Zapadne Australije — Susreti VOC-a collections.museum.wa.gov.au
  11. Državna biblioteka Novog Južnog Velsa — Tasmanova karta sl.nsw.gov.au
  12. Te Ara — Evropsko otkriće Novog Zelanda: Prije Tasmana teara.govt.nz
  13. Wikipedia na engleskom jeziku — Abel Tasman en.wikipedia.org

FAQ

Ko je bio Abel Tasman?

Abel Janszoon Tasman bio je nizozemski moreplovac, istraživač i trgovac, poznat po putovanjima 1642. i 1644. godine za Nizozemsku istočnoindijsku kompaniju.

Kada je Abel Tasman stigao do Tasmanije?

Tasman je ugledao zapadnu obalu Tasmanije 24. 11. 1642. Nazvao ju je Van Diemenova zemlja, po Anthonyju van Diemenu.

Je li se Abel Tasman iskrcao na Novom Zelandu?

Nije. Ugledao je Južno ostrvo 13. 12. 1642. i plovio duž obale Novog Zelanda, ali nije izlazio na kopno.

Šta se dogodilo u zaljevu Golden Bay?

Napad je počeo 19. 12. 1642., kada je maorska waka udarila u mali nizozemski čamac koji je plovio između Tasmanovih brodova. Poginula su četiri nizozemska mornara.

Šta je postignuto Tasmanovim putovanjem 1644. godine?

Njegovi brodovi Limmen, Zeemeeuw i Brak kartirali su približno 4.000 kilometara sjeverne obale Australije.

Image: Portrait of Abel Tasman, his wife and daughter (adjusted).jpg — Jacob Gerritsz. Cuyp, Public domain

Podijeli

Primijetili ste grešku u ovom članku? Javite nam →

Ovaj članak pripremljen je uz pomoć umjetne inteligencije. Svaka tvrdnja provjerena je prema izvorima i nijedna rečenica nije objavljena bez izvora. Ako primijetiš grešku, piši nam. Naša načela korištenja izvora · Piši nam →

Povezani članci