Kara Fatma bila je žena koja je predvodila borce milicije u Turskom ratu za nezavisnost. Poznata je i kao Fatma Seher Erden. Službu je završila u činu poručnice i dobila je Medalju nezavisnosti. Ipak, u kasnijim godinama života tražila je pomoć od države. U ovom članku možete saznati šta je dokumentovano, šta je sporno i gdje danas možete posjetiti njena spomen-obilježja.
Ko je bila Kara Fatma?
Kara Fatma bila je vojnikinja koja je u Ratu za nezavisnost služila kao komandantica milicije. Wikipedia na engleskom jeziku opisuje je pod imenom Fatma Seher Erden. Njena vojna služba bolje je dokumentovana od privatnog života.
Komandovala je odredom milicije. Najprije je dobila čin kaplarice, a služila je na Zapadnom frontu. Do kraja službe stekla je čin poručnice. Dobila je i Medalju nezavisnosti.
Za nadimak „Kara Fatma” vezuje se jedna priča. Prema tom kazivanju, dao joj ga je Mustafa Kemal, koji se divio njenoj hrabrosti.
Odakle je bila Kara Fatma?
Najčešće se navodi da je rođena u Erzurumu 1888. godine. Međutim, Wikipedia na turskom jeziku napominje da mjesto rođenja nije potvrđeno dokumentima. Taj podatak trebate posmatrati kao ustaljeni navod, a ne kao konačno utvrđenu činjenicu.
Sporno je i njeno porodično porijeklo. Prema jednom navodu, njen otac zvao se Jusuf-aga. Enciklopedija Kocaelija upućuje na tekst iz 1941. godine koji joj se pripisuje. U njemu se predstavlja kao kćerka Yahye iz porodice Mısırlıoğulları, iz sela Egemansur u Erzurumu.
Otvoreno je i pitanje njenog braka. Prema nekim navodima, udala se za Dervişa Erdena ili čovjeka po imenu Ezdeşin-beg. Enciklopedija Kocaelija prenosi da podaci dobijeni od njene porodice ukazuju na to da se nikada nije udavala.
Priča o Kara Fatmi: od Sivasa do Zapadnog fronta
Priča počinje 1919. godine. Kara Fatma se u Sivasu sastala s Mustafa Kemal-pašom i zatražila da učestvuje u oružanoj borbi.
Njen put do Sivasa zabilježen je u memoarima Necipa Günaydına. Iz Istanbula je parobrodom Gülcemal otišla u Samsun. Odatle je do Sivasa nastavila konjskom zapregom.
Nakon što je dobila ovlaštenje od Mustafe Kemala, vratila se u Istanbul. Tamo je s Topkapılı Pire Mehmetom i Laz Tahsinom okupila grupu od 15 ljudi. Iz te grupe kasnije je izrasla jedinica kojom je komandovala.
Zatim je služila kao komandantica odreda milicije na Zapadnom frontu. Na području Izmita ostala je do oslobođenja grada od okupacije 28. 6. 1921. godine.
Djelovala je na frontovima Izmit–Bursa i Izmir. Wikipedia na turskom jeziku navodi i da je učestvovala u Prvoj i Drugoj bici kod İnönüa te u bitkama kod Sakarye i Dumlupınara. Izvori se razlikuju u pojedinostima, pa je primjereno ovo predstaviti kao ustaljeni prikaz njene vojne službe.
Wikipedia na engleskom jeziku, pozivajući se na intervju u novinama Tanin, navodi da je zarobljena drugi put. Odvedena je u štab generala Nikolaosa Trikupisa, a kasnije je pobjegla.
Nakon pobjede u Velikoj ofanzivi sa svojim odredom otišla je u Bursu. Učestvovala je u oslobađanju grada od grčke okupacije.
Kolika je bila njena jedinica?
Ovdje se izvori ne slažu. Wikipedia na engleskom jeziku tvrdi da je pod njenom komandom bilo 700 muškaraca i 43 žene. Turski Crveni polumjesec opisuje jedinicu kojom je komandovala kao jedinicu od 300 ljudi.
Oba podatka su u opticaju. Nijedan se ne može provjeriti na osnovu jedinstvene evidencije koju svi prihvataju. Zato se pouzdano može reći da je predvodila brojnu jedinicu milicije.
Hronologija
- 1888: Godina rođenja koja se navodi u izvorima. Kao mjesto rođenja tradicionalno se navodi Erzurum.
- 1919: U Sivasu se sastaje s Mustafa Kemal-pašom i traži da učestvuje u borbi.
- 28. 6. 1921.: Izmit, na čijem je području djelovala, oslobođen je od okupacije.
- Nakon Velike ofanzive: Učestvuje u oslobađanju Burse.
- 1933: U časopisu Yedigün izlazi intervju koji je s njom vodio Mekki Sait Esen.
- 26. 6. 1944.: Podnosi molbu za pomoć i opisuje svoje teško materijalno stanje.
- 1944: Objavljuje memoare.
- 1954: Odobreno joj je mjesečno primanje od 170 lira za zasluge za zemlju.
- 21. 6. 1955.: Dovedena je u bolnicu.
- 2. 7. 1955.: Umire u Istanbulu i sahranjena je na groblju Kulaksız.
- 2014: Turski Crveni polumjesec podiže joj spomen-grobnicu na groblju Kulaksız.
Kara Fatma i novac: priča iz svakodnevnog života
Možda i sami znate kako je čekati penziju koja ne stiže. Kara Fatma doživjela je težu verziju takvog iskustva.
Turski Crveni polumjesec potvrđuje da je toj organizaciji poklonila svoju poručničku platu. Kasnije je pomoć bila potrebna njoj.
Intervju koji je Mekki Sait Esen objavio u časopisu Yedigün 1933. godine upoznao je javnost s njenim novčanim teškoćama. Dana 26. 6. 1944. napisala je molbu za pomoć. Navela je da teško sastavlja kraj s krajem sa šestero unučadi bez roditelja.
Iste, 1944. godine, objavila je memoare. Kao razlog se navodi želja da tako zaradi za život.
Pomoć je stigla 1954. godine. Za dodjelu primanja zalagalo se dvoje parlamentarnih zastupnika: Tezer Taşkıran iz Karsa i İzzet Akçal iz Rizea. Odobreno joj je 170 lira mjesečno za zasluge za zemlju. Umrla je naredne godine.
Pojedinosti koje nećete naći u turističkim vodičima
- U matičnim evidencijama zvala se Mahi. Istraživačica İlknur Bektaş rekla je agenciji Anadolu da je u njenim matičnim evidencijama upisano ime Mahi.
- Boravak u bolnici trajao je 11 dana. Pozivajući se na evidenciju ustanove Darülaceze, Bektaş navodi da je Kara Fatma dovedena u bolnicu 21. 6. 1955. godine. Tamo se liječila 11 dana prije smrti.
- Parobrod i konjska zaprega. Zabilježeno je da je na susret s Mustafom Kemalom krenula morem, iz Istanbula do Samsuna, parobrodom Gülcemal. Zatim je do Sivasa nastavila konjskom zapregom.
- Intervju u časopisu iz 1933. godine. Tekst Mekkija Saita Esena u časopisu Yedigün upoznao je javnost s njenim poslijeratnim materijalnim teškoćama.
- Grupa od 15 ljudi. Njena prva grupa u Istanbulu bila je mala. Tek kasnije komandovala je odredom milicije na frontu.
Kara Fatma u Bursi
Ako posjetite Bursu, potražite kip Kara Fatme u naselju Konak, u općini Nilüfer. Prostor oko njega zove se Trg Kara Fatme (Kara Fatma Meydanı).
Njena veza s gradom daje spomeniku historijski smisao. Nakon Velike ofanzive učestvovala je sa svojim odredom u oslobađanju Burse od grčke okupacije.
Kada stojite na tom trgu, nalazite se u gradu u kojem je služila. Zato ovaj kip ima značaj veći od same gradske znamenitosti.
Gdje možete saznati više u Kocaeliju i Istanbulu?
U Kocaeliju Muzej Atatürka, redifa i etnografije u svojoj postavci donosi podatke o njenom djelovanju u nacionalnoj borbi. Vrijedi ga posjetiti ako želite povezati njenu priču s Izmitom, gdje je služila do 28. 6. 1921. godine.
U Istanbulu se njen grob nalazi na groblju Kulaksız u Kasımpaşi. Tamošnju spomen-grobnicu podigao je Turski Crveni polumjesec 2014. godine.
Umrla je 2. 7. 1955. u istanbulskoj ustanovi Darülaceze i sahranjena je na ovom groblju.
Šta je pouzdano, a šta nije?
Neke činjenice su čvrsto utvrđene. S Mustafom Kemalom sastala se u Sivasu 1919. godine. Predvodila je miliciju na Zapadnom frontu. Službu je završila u činu poručnice, dobila je Medalju nezavisnosti i umrla u Istanbulu 2. 7. 1955. godine.
Drugi podaci su sporni. Među njima su mjesto rođenja, ime njenog oca, pitanje je li bila u braku i veličina njene jedinice. Kada čitate druge stranice o njoj, provjerite koje od tih tvrdnji ponavljaju bez izvora.
Često postavljana pitanja
Ko je bila Kara Fatma?
Kara Fatma, poznata kao Fatma Seher Erden, bila je komandantica milicije u Ratu za nezavisnost. Službu je završila u činu poručnice i dobila je Medalju nezavisnosti.
Odakle je bila Kara Fatma?
Najčešće se navodi Erzurum, a kao godina rođenja 1888. Wikipedia na turskom jeziku navodi da mjesto rođenja nije potvrđeno dokumentima. Enciklopedija Kocaelija poziva se na tekst iz 1941. godine koji joj se pripisuje i u kojem se spominje selo Egemansur u Erzurumu.
Gdje možete vidjeti spomen-obilježje Kara Fatmi?
U Bursi se njen kip nalazi u naselju Konak, u općini Nilüfer, na Trgu Kara Fatme. U Istanbulu se spomen-grobnica Crvenog polumjeseca nalazi na groblju Kulaksız u Kasımpaşi.
Koliko je vojnika bilo pod njenom komandom?
Izvori se ne slažu. Wikipedia na engleskom jeziku navodi 700 muškaraca i 43 žene. Turski Crveni polumjesec navodi 300 ljudi.
Je li ikada primala penziju?
Da. Godine 1954. odobreno joj je 170 lira mjesečno za zasluge za zemlju. Umrla je 1955. godine.
Izvori
- Wikipedia na engleskom jeziku — Fatma Seher Erden (Kara Fatma) en.wikipedia.org
- Wikipedia na turskom jeziku — Fatma Seher Erden tr.wikipedia.org
- Enciklopedija Kocaelija — Fatma Seher-hanuma (Savaşır) kocaeliansiklopedisi.com
- Agencija Anadolu — Junakinja nacionalne borbe: poručnica Kara Fatma aa.com.tr
- TRT Haber — Kara Fatma, jedna od junakinja nacionalne borbe trthaber.com
- Akın Aktaş — Analiza Nene Hatun i Kara Fatme u kontekstu socijalne pomoći dergipark.org.tr
- Turski Crveni polumjesec — Crveni polumjesec obilježio sjećanje na Kara Fatmu, simbol nacionalne borbe kizilay.org.tr
- Turski Crveni polumjesec — Turski Crveni polumjesec pružio podršku Kara Fatmi, junakinji nacionalne borbe kizilay.org.tr
- Turski Crveni polumjesec — Sjećanje na poručnicu Kara Fatmu obilježeno na njenom grobu kizilay.org.tr
FAQ
Ko je bila Kara Fatma?
Kara Fatma, poznata pod imenom Fatma Seher Erden, bila je žena koja je služila kao komandantica milicije u Turskom ratu za nezavisnost. Službu je završila u činu poručnice i dobila je Medalju nezavisnosti.
Odakle je bila Kara Fatma?
Izvori obično navode Erzurum kao mjesto njenog rođenja, a 1888. kao godinu rođenja. Članak na Wikipediji na turskom jeziku navodi da mjesto rođenja nije potvrđeno dokumentima. Enciklopedija Kocaelija poziva se na tekst iz 1941. godine koji joj se pripisuje i u kojem se spominje selo u Erzurumu.
Gdje možete vidjeti spomen-obilježje Kara Fatmi?
U Bursi se njen kip nalazi u naselju Konak, u općini Nilüfer, na trgu Kara Fatma Meydanı. U Istanbulu se spomen-grobnica koju je Turski Crveni polumjesec podigao 2014. godine nalazi na groblju Kulaksız u Kasımpaşi.
Koliko je vojnika bilo pod komandom Kara Fatme?
Izvori se ne slažu. Wikipedia na engleskom jeziku navodi 700 muškaraca i 43 žene. Turski Crveni polumjesec opisuje njenu jedinicu kao jedinicu od 300 ljudi.
Je li Kara Fatma primala penziju?
Da, ali kasno. Godine 1954, nakon zalaganja dvoje parlamentarnih zastupnika, odobreno joj je mjesečno primanje od 170 lira za zasluge za zemlju. Umrla je 1955. godine.
Image: Kara Fatma.jpg — Unknown authorUnknown author, Public domain
