Istočnoindijska kompanija počela je kao trgovački poduhvat s kraljevskom poveljom. Na kraju je upravljala približno dvjema trećinama Indijskog potkontinenta. Kako društvo s dioničarima i skladištima dođe do takve vlasti? Odgovor leži u spoju dokumenata, novca, vojnika i nekoliko izdaja u pravom trenutku.
U ovom članku možete pratiti taj put korak po korak. Pronaći ćete i odgovore na najčešće pretraživana pitanja: kada je kompanija osnovana, ko su bili njeni vlasnici, kada je stigla u Indiju, kako su izgledali njena zastava, logo i novac te gdje je danas.
Kada je osnovana Istočnoindijska kompanija?
Časna Istočnoindijska kompanija, obično poznata kao Britanska istočnoindijska kompanija, osnovana je 31. 12. 1600. Kraljica Elizabeta I tog joj je dana dodijelila trgovačku povelju. Povelja je bila povlastica, a ne osvajanje. Njome je grupa engleskih trgovaca dobila pravo trgovanja na Istoku.
U pretragama na hindskom ovo pitanje pojavljuje se kao „East India Company ki sthapna“. Odgovor je isti: datum osnivanja je 31. 12. 1600. Kompanija je nastala kraljevskom poveljom; nije je osnovala jedna osoba.
Ko je bio vlasnik Istočnoindijske kompanije?
Vlasnici su bili dioničari. Bila je to korporacija u osnovnom značenju te riječi. Njenu upravu u Londonu činila su 24 izabrana direktora. Oni su odgovarali dioničarima.
Taj detalj važan je za ostatak priče. Ljudi koji su odlučivali o ratovima i porezima u Indiji formalno su bili upravitelji koji rade za ulagače. Kada je kompanija zapala u finansijsku krizu, britanska vlada je intervenirala. Time je parlament dobio razlog da se umiješa.
Kako je Istočnoindijska kompanija stigla u Indiju?
Indija nije bila prvi cilj. Kompanija se najprije usmjerila na Začinska ostrva u jugoistočnoj Aziji. Zatim je u Engleskoj porasla potražnja za indijskim tkaninama. Trgovina s Indijom tako je izbila u prvi plan.
Sličan obrazac možete prepoznati u vlastitom ormaru. Sjetite se kada ste posljednji put izabrali odjevni predmet zbog njegove tkanine. Potražnja za tkaninama iz dalekih krajeva privukla je kompaniju prema Indiji, baš kao što kupci danas usmjeravaju lance snabdijevanja.
Brodovi kompanije prvi put su stigli u Indiju 1608., u luku Surat. Dolazak je bio tek pola posla. Kompaniji je trebala dozvola za trgovinu.
Dozvola Mogula
Thomas Roe, izaslanik engleskog kralja Jakova I, otišao je 1615. na dvor mogulskog cara Džahangira. Ishodio je dozvole koje su omogućile englesku trgovinu u Suratu. Kompanija je došla kao gost koji traži povlastice.
Sljedeća velika povlastica stigla je 1717. Kompanija je od mogulskog vladara dobila ferman, vladarsku naredbu. Njime je njena trgovina u Bengalu oslobođena carina. Trgovac koji ne plaća carine ima prednost nad svakim suparnikom koji ih plaća. Ta prednost pomogla je da Bengal postane uporište kompanije.
Hronologija
- 31. 12. 1600.: Kompanija je osnovana kraljevskom poveljom.
- 1608.: Brodovi kompanije stižu u Surat.
- 1615.: Thomas Roe odlazi na dvor cara Džahangira kao izaslanik.
- 1717.: Kompanija dobiva ferman o oslobađanju od carina u Bengalu.
- 1740-e: Britansko-francusko suparništvo ubrzava rast vojski kompanije.
- 23. 6. 1757.: Pobjeda kod Plasseyja učvršćuje vlast kompanije u Bengalu.
- 1764.: Kompanija pobjeđuje u bici kod Buxara.
- 1765.: Pravo prikupljanja prihoda u Bengalu, Biharu i Orissi prelazi na kompaniju.
- 1772.: Kompaniju pogađa finansijska kriza.
- 1773.: Zakonom o regulaciji uspostavlja se položaj generalnog guvernera.
- 1784.: Kontrolni odbor preuzima politički i upravni nadzor.
- 1833.: Prestaje monopol na trgovinu čajem iz Kine.
- 1856.: Awadh je anektiran.
- 1857.: Počinje veliki ustanak protiv vlasti kompanije.
- 1858.: Upravne ovlasti u Indiji prelaze na britansku krunu.
- 1. 6. 1874.: Kompanija je raspuštena.
Od skladišta do vojski
U početku su uporišta kompanije bila male trgovačke postaje. Njeni predstavnici, zvani faktori, ondje su kupovali i prodavali robu. Stražari su ih samo štitili.
Tokom 1740-ih to se promijenilo. Britansko-francusko suparništvo proširilo se na Indiju. Kompanija je svoje male stražarske jedinice pretvarala u sve veće vojske. Svaka od njene tri upravne oblasti, takozvana predsjedništva Bengal, Bombaj i Madras, imala je vlastitu vojsku.
Većina pripadnika tih vojski bili su Indijci. Do početka 19. vijeka snage kompanije brojale su oko 250.000 ljudi. Veliku većinu činili su indijski vojnici. Korporacija iz Londona to nije mogla postići samo s engleskim vojnicima.
Plassey, 1757.: bitka i nagodba
Snage pod komandom Roberta Clivea porazile su 23. 6. 1757. kod Plasseyja vojsku Siraj ud-Daulaha, bengalskog navaba. Ishod izgleda kao vojni trijumf. Pozadina otkriva drugačiju priču.
Prije bitke Clive i bankarska porodica Jagat Seth tajno su obećali Mir Jafaru bengalsko prijestolje. Tokom borbe Mir Jafar nije uveo svoje snage u bitku. Novac i tajni dogovori oblikovali su ishod koliko i pucnjava.
Cliveove snage brojale su oko 3.000 ljudi. Među njima je bilo 2.100 indijskih sepoja. Čak su i slavnu pobjedu jedne „britanske“ korporacije izvojevali uglavnom indijski vojnici.
Buxar i mašina za novac
Kod Buxara je 1764. oko 7.000 vojnika kompanije porazilo snage od oko 40.000 ljudi. Te brojke pokazuju koliko su napredovale obuka i organizacija kompanije.
Pravi dobitak stigao je sljedeće godine. Mogulski car dodijelio je kompaniji 1765. divani, pravo prikupljanja prihoda u Bengalu, Biharu i Orissi. Kompanija je sada imala stalan prihod. Tim je novcem finansirala daljnje vojno širenje. Rat je finansirao sam sebe.
Neposredna i posredna vlast
Kompanija nije svuda upravljala na isti način. Ponegdje je vladala neposredno. Drugdje, kao u Hyderabadu i Gwalioru, gradila je utjecaj vojnim savezima s lokalnim vladarima i trupama raspoređenim na njihovoj teritoriji. Vladar je zadržavao prijestolje, a kompanija sredstva pritiska.
Decenije su prolazile u ratovima. Kompanija je ratovala protiv Mysorea od 1767. do 1799., protiv Maratha od 1775. do 1818. i protiv Sikha od 1845. do 1849. Prema Nacionalnom vojnom muzeju, do sredine 1850-ih vladala je približno dvjema trećinama potkontinenta.
Parlament pojačava kontrolu
I kompanija koja upravlja milionima ljudi mora plaćati svoje račune. Godine 1772. pogodila ju je finansijska kriza. Britanska vlada je intervenirala, a parlament je ispitao način upravljanja kompanijom.
Zakonom o regulaciji iz 1773. uspostavljen je položaj generalnog guvernera, uz vijeće od četiri člana. Njihov zadatak bio je vršiti opću vlast nad teritorijama kompanije. Godine 1784. osnovan je Kontrolni odbor. Politički i upravni poslovi kompanije stavljeni su pod nadzor vlade. Odbor nije neposredno nadzirao njenu trgovinu.
Godine 1833. ukinut je posljednji trgovački monopol, onaj na trgovinu čajem iz Kine. Kompanija je i dalje zadržala političke i upravne dužnosti u Indiji. Postala je vlast kojoj više nije bilo dozvoljeno da se bavi trgovinom.
Ustanak 1857. i kraj vlasti
Kompanija je 1856. anektirala Awadh, navodeći lošu upravu lokalnog vladara kao razlog. Godinu kasnije, 1857., počeo je veliki ustanak protiv njene vlasti. Vojska kompanije ugušila ga je uz krajnje surovo nasilje.
Zatim je djelovao parlament. Zakonom o upravljanju Indijom iz 1858. kompaniji su oduzete upravne ovlasti. Njene teritorije i oružane snage u Indiji prešle su pod britansku krunu.
Gdje je Istočnoindijska kompanija danas?
Više ne postoji. Nakon što je parlament isplatio naknadu njenim dioničarima, kompanija je raspuštena 1. 6. 1874. Nadživjela je svoju vlast nad Indijom za 16 godina, uglavnom na papiru.
Ako vas zanima gdje je poslovala, njene trgovačke postaje, odnosno faktorije, nalazile su se i u Basri i Bender Abasu, kao i u Indiji. Sjedište uprave ostalo je u Londonu.
Zastava Istočnoindijske kompanije
Zastava kompanije ima vodoravne crvene i bijele pruge. Njihov broj varirao je od 9 do 13. Gornji ugao uz koplje prilagođavan je promjenama britanske zastave iz 1707. i 1801.
Zastava kompanije s devet pruga u Greenwichu, predmet AAA0970, kopija je izrađena oko 1911. prema nacrtu koji je dostavio William Foster. Ako želite pogledati tu zastavu, imajte na umu da je riječ o kasnijoj kopiji, a ne originalu istrošenom u bitkama.
Logo Istočnoindijske kompanije
Trgovački znak kompanije imao je oblik srca. Na vrhu se nalazio simbol nalik broju 4. Unutar srca slova EIC bila su iscrtana linijama koje se ukrštaju.
Kovanice Istočnoindijske kompanije
Kompanija je u Indiji kovala vlastiti novac. Na kovanici od 1 rupije, iskovanoj u Kalkuti 1835., nalazi se portret Vilijama IV. Vrijednost je navedena na engleskom i perzijskom, uz natpis EAST INDIA COMPANY.
Ipak, postoji začkoljica. Pogledajte rupiju s inventarnim brojem NU 46270 u Muzejima Viktorije. Na njoj piše 1835., ali nosi i oznaku F, znak upravitelja kovnice Williama Forbesa. Ta oznaka pokazuje da je kovanica iskovana između 1836. i 1840. Godina na kovanici i godina njenog nastanka mogu se razlikovati.
Detalji koje nećete naći u vodičima
- Faktorije nisu bile fabrike. U mjestima poput Basre i Bender Abasa engleski izraz „factory“ označavao je trgovačku postaju. Ondje su zastupnici zvani faktori kupovali i prodavali robu.
- Cliveovu vojsku kod Plasseyja uglavnom su činili Indijci. Od njegovih približno 3.000 ljudi, 2.100 bili su indijski sepoji.
- Logo je bio srce. Znak kompanije činilo je srce sa simbolom nalik broju 4 i slovima EIC unutar njega.
- Kovanica može zavarati svojom godinom. Rupija s godinom 1835. iz Muzeja Viktorije iskovana je između 1836. i 1840., što pokazuje oznaka F upravitelja kovnice.
- Zastava u Greenwichu je kopija. Zastava s devet pruga izrađena je oko 1911.
Često postavljana pitanja
Kada je osnovana Istočnoindijska kompanija?
Osnovana je 31. 12. 1600. poveljom kraljice Elizabete I.
Ko je bio vlasnik Istočnoindijske kompanije?
Dioničari. Njome su upravljala 24 izabrana direktora u Londonu, koji su im odgovarali.
Kada je Istočnoindijska kompanija stigla u Indiju?
Njeni brodovi prvi put su stigli u Surat 1608.
Gdje je Istočnoindijska kompanija danas?
Nigdje. Raspuštena je 1. 6. 1874.
Je li kompanija vladala cijelom Indijom?
Nije. Sredinom 1850-ih upravljala je približno dvjema trećinama potkontinenta. Na druge države utjecala je preko saveza.
Izvori
- Katarska digitalna biblioteka / Britanska biblioteka, „Kratka historija Engleske istočnoindijske kompanije“ qdl.qa
- UCLA MANAS, „Istočnoindijska kompanija“ southasia.ucla.edu
- Nacionalni vojni muzej, „Vojske Istočnoindijske kompanije“ nam.ac.uk
- Nacionalni vojni muzej, „Bitka kod Plasseyja“ nam.ac.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva, „Parlament i Istočnoindijska kompanija“ parliament.uk
- Parlament Ujedinjenog Kraljevstva, „Istočnoindijska kompanija i britanska vlast u Indiji 1785–1858“ parliament.uk
- Wikipedija na engleskom jeziku, „Istočnoindijska kompanija“ en.wikipedia.org
- Kraljevski muzeji u Greenwichu, „Pomorska zastava Časne Istočnoindijske kompanije“ rmg.co.uk
- Muzeji Viktorije, „Kovanica, 1 rupija, Istočnoindijska kompanija“ collections.museumsvictoria.com.au
- Wikipedija na turskom jeziku, „Britanska istočnoindijska kompanija“ tr.wikipedia.org
FAQ
Kada je osnovana Istočnoindijska kompanija?
Osnovana je 31. 12. 1600., kada joj je kraljica Elizabeta I dodijelila trgovačku povelju.
Ko je bio vlasnik Istočnoindijske kompanije?
Vlasnici su bili dioničari. U Londonu su njome upravljala 24 izabrana direktora, koji su odgovarali dioničarima.
Kada je Istočnoindijska kompanija stigla u Indiju?
Njeni brodovi prvi put su stigli u Indiju 1608., u luku Surat.
Gdje je Istočnoindijska kompanija danas?
Više ne postoji. Kompanija je raspuštena 1. 6. 1874., nakon što je parlament isplatio naknadu njenim dioničarima.
Je li Istočnoindijska kompanija vladala cijelom Indijom?
Nije cijelom. Prema Nacionalnom vojnom muzeju, do sredine 1850-ih upravljala je približno dvjema trećinama potkontinenta. Na druge kneževske države utjecala je preko saveza i tamo raspoređenih trupa.
Image: India 1835 2 Mohurs.jpg — National Museum of American History, Public domain
