Etnografski muzej u Ankari: Atatürk i muzejske zbirke

Etnografski muzej u Ankari: šta možete vidjeti?

Etnografski muzej u Ankari (Ankara Etnografya Müzesi) povezuje tursku umjetnost, tradicionalni život u Anadoliji i Atatürkovo privremeno počivalište. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su ovamo 21. 11. 1938. godine. Tu su ostali do 10. 11. 1953., kada su premješteni u Anıtkabir. Nekadašnji grobni prostor sačuvan je u muzeju kao simbolični mauzolej.

Muzej se nalazi na brdu Namazgâh u ankarskoj gradskoj općini Altındağ, na pravcu Ulus–Kızılay. Njegove zbirke predstavljaju tursku umjetnost od seldžučkog perioda nadalje. Čuvaju i predmete povezane s odijevanjem, kućnim enterijerima, vjerskim životom i zanatstvom. Tokom posjete možete upoznati i memorijalni prostor i ove zbirke.

U službenom opisu muzeja navedeno je deset izložbenih sala. U devet su stalne postavke, a jedna služi za povremene izložbe. U istoj ustanovi čuvaju se drvena džamijska oprema, rukopisi, tepisi, porculan i tradicionalna odjeća. Atatürkov memorijalni prostor ovoj zbirci materijalne kulture dodaje još jedan historijski sloj.

Kako je muzej postao Atatürkovo privremeno počivalište?

Atatürkovi posmrtni ostaci svečano su preneseni u Etnografski muzej u Ankari 21. 11. 1938. godine. Prostor mauzoleja u ulaznoj dvorani postao je njegov privremeni grob. Tu su ostali do 10. 11. 1953. godine. Ako u Ankari pratite mjesta čuvanja sjećanja na Atatürka, ovi datumi objašnjavaju vezu muzeja s Anıtkabirom.

Premještanje u Anıtkabir obavljeno je na petnaestu godišnjicu njegove smrti. Muzej zato čuva mjesto njegovog ranijeg počivališta. U simboličnom mauzoleju nalazi se natpis na bijelom mramoru s godinama 1938–1953. Te godine možete posmatrati kao početak i kraj jednog posebnog poglavlja u historiji zgrade.

Prenamjena je promijenila i samu zgradu. Unutrašnje dvorište postalo je prostor privremenog groba. Mramorni bazen iz njegovog središta premješten je u vrt, a otvor iznad dvorišta zatvoren je krovom. Nastanak memorijalnog prostora tako je utjecao i na prostorni raspored muzeja.

Etnografski muzej u Ankari ponovo je otvoren za posjetioce 1956. godine, nakon premještanja Atatürkovih posmrtnih ostataka. Sačuvani mauzolej ostao je vidljiv trag ranije namjene tog prostora. Ponovo otvorena ustanova nastavila je djelovati i kao muzej turske umjetnosti i tradicionalne anadolske kulture.

Ko je projektovao Etnografski muzej u Ankari i kada je otvoren?

Muzej je planiran i izgrađen prema Atatürkovim uputama. Njegov arhitekt bio je Arif Hikmet Koyunoğlu. Pripreme su počele 1924. godine pod nadzorom mađarskog turkologa J. Mészárosa. Prema muzejskoj brošuri ministarstva, temelj je položen 25. 9. 1925. godine.

Nekoliko datuma važno je za nastanak muzeja. Hamit Zübeyir Koşay postao je prvi direktor 1. 6. 1927. godine. Njegovo imenovanje prihvaćeno je kao datum osnivanja muzeja. Prema službenom prikazu historije muzeja, posjeta afganistanskog kralja Amanullaha Hana 27. 5. 1928. smatra se prvim otvaranjem. Muzej je počeo primati javnost 18. 7. 1930. godine.

Ispred muzeja nalazi se bronzana konjanička statua Atatürka. Njena izrada naručena je od italijanskog kipara Pietra Canonice 1927. godine. Statua i Koyunoğluova zgrada pripadaju ranom periodu historije muzeja, prije nego što je njegov ulazni prostor postao Atatürkovo privremeno počivalište.

Hronologija

• 1924: Počele su pripreme pod nadzorom mađarskog turkologa J. Mészárosa.
• 25. 9. 1925.: Prema brošuri ministarstva, položen je temelj muzeja.
• 1. 6. 1927.: Hamit Zübeyir Koşay imenovan je za prvog direktora. Ovaj datum prihvaćen je kao datum osnivanja ustanove.
• 27. 5. 1928.: Muzej je posjetio Amanullah Han. U službenom prikazu historije muzeja taj događaj smatra se prvim otvaranjem.
• 18. 7. 1930.: Muzej je otvoren za javnost.
• 21. 11. 1938.: Preneseni su Atatürkovi posmrtni ostaci, čime je počeo period privremenog ukopa.
• 10. 11. 1953.: Njegovi posmrtni ostaci premješteni su u Anıtkabir.
• 1956: Muzej je ponovo otvoren za posjetioce.

Šta sadrže muzejske zbirke?

U Sali predmeta od drveta izloženi su mihrab i minber iz džamije Taşkunpaşa. Tu se nalazi i drveni nadgrobni sanduk Ahi Şerafettina. Ovi predmeti daju vam konkretna djela koja možete potražiti u široj muzejskoj prezentaciji turske umjetnosti. Drveni predmeti obuhvataju i džamijsku opremu i predmete povezane s obilježavanjem sjećanja na umrle.

Sala rukopisa čuva rukopisne primjerke Kur'ana od 13. do 19. vijeka. U njoj je izloženo i perzijsko djelo Cem-i Tarih iz 16. vijeka. Zbirka tako obuhvata više vijekova. Perzijski rukopis zasebno je imenovano djelo uz izložene primjerke Kur'ana.

U Sali sufijskih predmeta nalaze se derviški predmeti iz 19. vijeka. Među njima su mütteka, nefir, keşkül i teslim taşı. Ova postavka predstavlja predmete povezane s derviškim životom u okviru anadolske kulture. Njima se vjerske zbirke proširuju izvan drvene džamijske opreme i rukopisnih tekstova.

Zbirka oružja sadrži osmanske lukove, strijele, pištolje na kremen, puške, mačeve i jatagane. Obuhvata i vatreno i hladno oružje. Kada razgledate ovaj dio zbirke, različite vrste predmeta mogu vam pomoći da preglednije pratite izloženu građu.

U Sali keramičkih pločica i porculana izložen je porculan Yıldız iz 19. vijeka. Druga postavka pripada mnogo ranijem periodu. U Sali predmeta od metala, stakla i terakote nalaze se ujgurske zidne freske od 9. do 11. vijeka. Obratite pažnju na njih ako zbirku pratite prema historijskim periodima.

Muzej čuva i djela turske umjetnosti iz različitih perioda koja je poklonio Besim Atalay, poslanik Velike narodne skupštine Turske. Stručna biblioteka obuhvata anadolsku etnografiju, folklor i historiju umjetnosti. I donacija i biblioteka dio su ustanove, uz njene izložbene sale.

Kako tekstil i odjeća prikazuju svakodnevni život?

Zbirka tepiha i ćilima obuhvata tkane predmete iz mjesta Uşak, Bergama, Kula, Milas, Ladik, Karaman, Niğde i Kırşehir. Ova imena pokazuju regionalnu raznovrsnost tekstilne zbirke. Uz razgledanje samih predmeta, pomoću njih možete pratiti i porijeklo izloženih tkanja.

Među tradicionalnom odjećom nalaze se ženske i muške čarape iz područja Sivasa. Zbirka sadrži i nanule, svadbenu odjeću za mladenke te pribor za brijanje mladoženje. Čarape i obuća neposredno su povezani sa svakodnevnim odijevanjem. Odjeća za mladenke i pribor za brijanje u istu materijalnu građu unose pripreme za vjenčanje.

Kućni enterijeri predstavljeni su u Sali ankarske kuće. Među eksponatima je izvorni središnji ukras plafona iz jedne ankarske vile iz 17. vijeka. Uz odjeću i tekstil, ovaj sačuvani arhitektonski element dočarava kućni prostor. Skreće pažnju na dio prostorije koji posjetioci lako mogu previdjeti.

Pojedinosti koje nećete naći u vodičima

Do glavnog ulaza vodi stepenište s 28 stepenika. Uz položaj muzeja na brdu Namazgâh, to je konkretna pojedinost prilaza zgradi. Izrada bronzane konjaničke statue Atatürka ispred muzeja naručena je 1927. godine. Ona je još jedno obilježje ranog perioda muzeja koje možete uočiti prije ulaska.

Mramorni bazen iz dvorišta premješten je u vrt kada je taj prostor postao Atatürkov privremeni grob. Otvor iznad dvorišta također je zatvoren krovom. Ove promjene pokazuju zašto memorijalni prostor pripada i arhitektonskoj historiji zgrade i historiji čuvanja sjećanja na Atatürka.

Izloženi ćilim Bardız istkan je kao poklon komandantima Kavkaskog fronta. Obilježavao je oslobođenje sandžaka Kars i Batum od ruske okupacije. Namjera da bude uručen kao poklon ovom tekstilnom predmetu daje historijsku svrhu koja nadilazi njegovo mjesto u zbirci tkanja.

Brošura ministarstva prikazuje kaligrafsku ploču u obliku čamca, s bismilom ispisanom u obliku rode. Na njoj su potpis Hüsnü i hidžretska godina 1305. Oblik, natpis, potpis i datum nude nekoliko konkretnih pojedinosti koje možete razmotriti na jednom djelu.

Gdje je muzej i koje je njegovo radno vrijeme?

Službena adresa je Hacettepe Mahallesi, Türkocağı Sokak No: 4, Opera, Ankara. Muzej se nalazi u gradskoj općini Altındağ, na brdu Namazgâh, duž pravca Ulus–Kızılay. Ovu adresu možete koristiti za pronalaženje puta do zgrade.

Prema službenim informacijama o posjetama kojima je pristupljeno 25. 10. 2026., ljetno radno vrijeme je 08:30–19:00. Zimsko radno vrijeme je 09:00–17:30. Ovi sezonski rasporedi navode termine otvaranja prema kojima možete planirati posjetu memorijalnom prostoru i zbirkama.

Često postavljana pitanja

Je li Atatürk još sahranjen u muzeju?

Nije. Atatürkovi posmrtni ostaci premješteni su u Anıtkabir 10. 11. 1953. godine. Njegovo nekadašnje počivalište sačuvano je kao simbolični mauzolej s natpisom na bijelom mramoru koji označava godine 1938–1953.

Koje su glavne zbirke?

Muzej čuva predmete od drveta, rukopise, derviške predmete, osmansko oružje, porculan, tepihe, ćilime i tradicionalnu odjeću. Među imenovanim eksponatima su oprema iz džamije Taşkunpaşa i drveni nadgrobni sanduk Ahi Şerafettina.

Zašto se uz muzej veže više datuma otvaranja?

Imenovanje prvog direktora 1927. godine označava osnivanje ustanove. Posjeta Amanullaha Hana 1928. smatra se prvim otvaranjem. Muzej je počeo primati javnost 1930., a ponovo je otvoren 1956. godine.

Izvori

1. TDV Enciklopedija islama — Etnografski muzej u Ankari islamansiklopedisi.org.tr
2. Univerzitet u Ankari — Etnografski muzej u Ankari cagdasmuzebilim.ankara.edu.tr
3. Generalna direkcija za kulturnu baštinu i muzeje — Muzejska brošura na engleskom jeziku muze.gov.tr
4. Turski muzeji — Etnografski muzej u Ankari turkishmuseums.com
5. Ministarstvo kulture i turizma — Etnografski muzej u Ankari ktb.gov.tr
6. Pokrajinska direkcija za kulturu i turizam u Ankari — Etnografski muzej ankara.ktb.gov.tr
7. Vikipedi — Etnografski muzej u Ankari tr.wikipedia.org
8. Wikipedia — Etnografski muzej u Ankari en.wikipedia.org

FAQ

Image: Ethnography Museum of Ankara.jpg — Bernard Gagnon, CC BY-SA 3.0