Drugi svjetski rat: kako je Turska ostala po strani, 1939–1945

Zašto Turska nije ispalila nijedan metak u Drugom svjetskom ratu

Drugi svjetski rat počeo je 1. 9. 1939., kada je Njemačka napala Poljsku. Britanija i Francuska objavile su rat Njemačkoj dva dana kasnije. Turska je ostala bez Atatürka 10. 11. 1938. Njegov nasljednik İsmet İnönü uspio je do kraja sačuvati zemlju od učešća u borbama. Britannica taj ishod pripisuje njegovom „vještom vodstvu“.

Ako prošetate Atatürkovim bulevarom (Atatürk Bulvarı) u Ankari ili se trajektom prevezete preko Bosfora, prolazite mjestima na kojima se odvijalo to političko balansiranje. Na tom bulevaru eksplodirala je bomba 1942. Kroz taj moreuz ratnim brodovima bio je zabranjen prolaz tokom cijelog rata.

Kada je trajao Drugi svjetski rat i gdje se vodio

Rat u Evropi završio je 8. 5. 1945. bezuslovnom predajom Njemačke. Japan je prihvatio prekid vatre 14. 8. 1945., a dokument o predaji potpisao je 2. 9. 1945. Procjene broja poginulih kreću se od 70 do 85 miliona. Članak na engleskoj Wikipediji navodi 60 do 75 miliona. Većina žrtava bili su civili. Neki historičari početak rata vezuju za japanski prodor u Mandžuriju 19. 9. 1931. ili za kinesko-japanski rat započet 7. 7. 1937. Ipak, prihvaćeni datum je 1. 9. 1939.

Uobičajeni historijski pregledi uzroke rata vide u revanšizmu koji je Versajski sporazum potaknuo u Njemačkoj, ekspanzionizmu fašističke Italije i nacističke Njemačke te zapadnoj politici popuštanja. Navode i japansku okupaciju Mandžurije 1931. i njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju iz augusta 1939. Borbe su počele u Poljskoj i proširile se Evropom i Azijom. Turska se nalazila između Grčke i Bugarske pod kontrolom sila Osovine s jedne strane i sovjetskog Kavkaza s druge. Na osnovu Konvencije iz Montreuxa iz 1936. zatvorila je moreuze za ratne brodove zaraćenih država tokom cijelog rata. Brodovi sila Osovine nisu mogli ući u Crno more. Sovjetska mornarica nije mogla stići do Sredozemlja.

Dva pakta, po jedan sa svakom stranom

Turska je 1939. potpisala odbrambeni pakt s Britanijom i Francuskom. Sporazum je obuhvatao kredite za ratni materijal. Zbog ranih njemačkih pobjeda nikada nije proveden.

Njemački ambasador Franz von Papen i ministar vanjskih poslova Şükrü Saracoğlu potpisali su 18. 6. 1941. u Ankari tursko-njemački pakt o nenapadanju. Imao je tri člana i važio je deset godina. Operacija Barbarossa, njemački napad na Sovjetski Savez, počela je četiri dana kasnije. Clodiusovim sporazumom iz oktobra 1941. Turska se obavezala prodati Njemačkoj 45.000 tona hroma u periodu 1941–1942. te do 90.000 tona godišnje tokom 1943. i 1944. Njemačka je zauzvrat obećala vojnu opremu.

Prodaja hroma objema stranama

Njemačka je kasnila s ispunjavanjem svojih obaveza. Dokumenti američkog State Departmenta pokazuju da je ministar vanjskih poslova Numan Menemencioğlu 1942. izvijestio kako Njemačka prema Clodiusovom sporazumu nije isporučila nikakav ratni materijal. Ukupna vrijednost njemačkih isporuka iznosila je svega 19,8 miliona turskih lira.

Sjedinjene Američke Države i Britanija kupovale su turski hrom koji im nije bio potreban, samo da ne bi dospio u Njemačku. U paket kupovine uključeni su tursko suho voće i duhan. Cijene su se približno udvostručile. Prodaja hroma Njemačkoj obustavljena je 1944. Studija Univerziteta Bozok zaključuje da je Turska prodavala hrom po dobrim cijenama i prihod koristila za modernizaciju vojske.

1942: najopasnija godina

Njemačka je u ljeto 1942. razradila operaciju Gertrud. Njemačka, Italija, Bugarska i Grčka pod kontrolom sila Osovine trebale su napasti i podijeliti Tursku za približno pet sedmica. Plan je napušten zbog sovjetskog napredovanja na Kavkazu, savezničkog iskrcavanja na Siciliji i poraza kod El Alameina.

Ankara je tog ljeta imala i vlastite ambicije. Časopis Bozkurt objavio je u julu 1942. kartu „Velike Turske“, koja je obuhvatala sovjetske republike na Kavkazu i u srednjoj Aziji. Turski generalštab smatrao je rat sa Sovjetima gotovo neizbježnim i razmatrao Baku kao prvu metu.

Dok su von Papen i njegova supruga šetali Atatürkovim bulevarom 24. 2. 1942., u njihovoj blizini eksplodirala je bomba. Aktivirala se prerano i usmrtila napadača Ömera Tokata. Supružnici Papen ostali su nepovrijeđeni. Turska policija povezala je zavjeru sa sovjetskim konzulatom u Istanbulu i izvela sovjetske državljane pred sud. Prema jednoj obavještajnoj tvrdnji iz Berlina, Himmler je organizovao napad kako bi za njega optužio Sovjete. Ta tvrdnja nikada nije potvrđena.

Churchillov željeznički vagon

Churchill se sastao s İnönüom 30–31. 1. 1943. u željezničkom vagonu na stanici Yenice kod Adane. Ponudio je oružje prema „adanskim listama“, u okviru operacije Hardihood. Tražio je i turske zračne baze za bombardovanje rumunskih naftnih polja kod Ploieştija. Upozorio je da, ako Turska odbije, neće sprečavati Sovjete da preuzmu moreuze. Čak je i mjesto sastanka bilo kompromis: Britanci su željeli Kipar, a Turci Ankaru.

Britanija je u aprilu 1943. zatražila pristup turskim aerodromima za 25 lovačkih eskadrila Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, RAF-a. Turska strana odugovlačila je kroz ono što dokumenti opisuju kao „mukotrpne pregovore bez kraja“. Kada je izgradnja aerodroma počela napredovati brže od predviđenog, İnönü je upozoren da se stvari odvijaju prebrzo.

Roosevelt, Churchill i İnönü sastali su se na Drugoj kairskoj konferenciji 4–6. 12. 1943. İnönü je podsjetio na gubitke iz ratova 1911–1922. Tražio je finansijsku i vojnu pomoć te garanciju protiv Sovjeta. Roosevelt je ulazak Turske u rat smatrao rizičnim, a mogući turski poraz „katastrofalnim“ za Saveznike. Churchill je želio otvoriti balkanski front i otišao je razočaran. Na konferenciji je dogovoreno da Turska ostane neutralna.

Život u zemlji: bonovi i porez na bogatstvo

Velika narodna skupština usvojila je 18. 1. 1940. Zakon o nacionalnoj zaštiti (Milli Korunma Kanunu). Vlada je njime dobila pravo da rekvirira robu, određuje cijene i kontroliše raspodjelu. Racioniranje hljeba počelo je u Istanbulu 14. 1. 1942., a u Ankari 17. 1. 1942. Do septembra 1942. obuhvatilo je 41 grad. Kada sljedeći put kupite hljeb u istanbulskoj pekari, zamislite da ga dobijate uz bon. Oko milion mladih muškaraca bilo je pod oružjem. Poljoprivredna proizvodnja je opala, a sve veći dio budžeta odlazio je na odbranu.

Porez na bogatstvo, Varlık Vergisi, usvojen je 11. 11. 1942. Nemuslimane je opterećivao do deset puta više nego muslimane: Armence sa 232 posto, Jevreje sa 179 posto, Grke sa 156 posto, a muslimane sa 4,94 posto. Oko 5.000 nemuslimana koji nisu mogli platiti poslano je u radni logor Aşkale. Najmanje 21 osoba tamo je umrla. Zakon je ukinut 15. 3. 1944.

Dva broda koja nikada nisu stigla

Brod Refah, koji je plovio iz Mersina prema Aleksandriji, torpedovan je kod Kipra 23. 6. 1941. Na njemu su bili turski oficiri koji su putovali u Britaniju radi preuzimanja aviona i podmornica. Poginulo je 168 ljudi, a 32 su preživjela. Parlamentarna istraga zaključila je da je podmornica Višijske Francuske greškom ispalila torpedo. Jedan italijanski oficir kasnije je tvrdio da ga je potopila italijanska mornarica. Pitanje je i dalje otvoreno.

Struma je prevozila jevrejske izbjeglice iz Constanțe. Dotegljena je u Istanbul 15. 12. 1941. Britanija je odbila primiti putnike u Palestinu. Brod je 23. 2. 1942. odtegljen u Crno more i prepušten da pluta bez kontrole. Sovjetska podmornica Shch-213 potopila ga je 24. 2. Poginuo je 781 izbjeglica i 10 članova posade. Jedini preživjeli bio je devetnaestogodišnji David Stoliar.

Objava rata bez ijedne bitke

Turska je prekinula diplomatske i trgovinske odnose s Njemačkom 2. 8. 1944. Na konferenciji na Jalti potom je određeno da Ujedinjenim nacijama mogu pristupiti samo države koje do 1. 3. 1945. objave rat Njemačkoj i Japanu. Na prijedlog premijera Saracoğlua, Skupština je na zatvorenoj sjednici 23. 2. 1945. jednoglasno objavila rat objema državama. Nijedna turska jedinica nikada nije učestvovala u borbama. Istog dana Turska je potpisala prvi sporazum o vojnoj pomoći sa Sjedinjenim Američkim Državama. Povelju UN-a potpisala je 24. 10. 1945. kao jedna od 51 članice osnivačice. Pakt s Njemačkom iz 1941. tada je poništen.

Zašto je İnönü istrajavao? Prema jednom tumačenju, bila je to politika opstanka mlade države, usmjerena prije svega na sovjetsku prijetnju. Prema drugom, vojska nije bila spremna za rat. Studija Univerziteta Bozok dodaje i ekonomski ishod: dobre cijene hroma i modernizovanu vojsku.

Hronologija

1. 1936 Konvencija iz Montreuxa.
2. 10. 11. 1938 Atatürk umire; İnönü postaje predsjednik.
3. 1. 9. 1939 Njemačka napada Poljsku; počinje Drugi svjetski rat.
4. 1939 Odbrambeni pakt s Britanijom i Francuskom, koji nikada nije primijenjen.
5. 18. 1. 1940 Usvojen Zakon o nacionalnoj zaštiti.
6. 18. 6. 1941 Tursko-njemački pakt o nenapadanju, četiri dana prije Barbarosse.
7. 23. 6. 1941 Potopljen Refah; 168 poginulih.
8. oktobar 1941 Clodiusov sporazum o hromu.
9. 14. 1. 1942 U Istanbulu počinje racioniranje hljeba.
10. 24. 2. 1942 Potopljena Struma; poginuo 781 izbjeglica i 10 članova posade. Istog dana izveden je pokušaj atentata na von Papena u Ankari.
11. Ljeto 1942 Njemačka razrađuje, a zatim napušta operaciju Gertrud.
12. 11. 11. 1942 Usvojen porez na bogatstvo.
13. 30–31. 1. 1943 Konferencija u Adani, u Yeniceu; sastanak Churchilla i İnönüa.
14. 4–6. 12. 1943 Druga kairska konferencija; Turska ostaje neutralna.
15. 15. 3. 1944 Ukinut porez na bogatstvo.
16. 2. 8. 1944 Prekinuti odnosi s Njemačkom.
17. 23. 2. 1945 Objavljen rat Njemačkoj i Japanu; potpisan sporazum o vojnoj pomoći sa SAD-om.
18. 8. 5. 1945 Njemačka se predaje.
19. 2. 9. 1945 Japan potpisuje dokument o predaji.
20. 24. 10. 1945 Turska potpisuje Povelju UN-a kao jedna od 51 članice osnivačice.

Pojedinosti koje nećete naći u turističkim vodičima

• Kada je Strumi pri isplovljavanju iz Constanțe otkazao motor, izbjeglice su popravke platile posadi rumunskog tegljača svojim vjenčanim prstenjem.
• Do 1942. Njemačka prema sporazumu o hromu Turskoj nije isporučila nikakvo oružje, nego samo robu vrijednu 19,8 miliona lira.
• Turski zvaničnici toliko su uspješno usporavali program aerodroma za RAF da je İnönü morao biti upozoren kada je izgradnja počela napredovati brže od predviđenog.
• Pakt s Njemačkom iz 1941. formalno je poništen 24. 10. 1945., istog dana kada je Turska potpisala Povelju UN-a.

Često postavljana pitanja

Izvori

1. Wikipedia (TR): Drugi svjetski rat tr.wikipedia.org
2. Wikipedia: Drugi svjetski rat en.wikipedia.org
3. Britannica: İsmet İnönü britannica.com
4. Britannica: Historija Turske britannica.com
5. Wikipedia: Njemačko-turski sporazum o prijateljstvu en.wikipedia.org
6. Ured historičara SAD-a, FRUS 1942, tom IV, dokument 864 history.state.gov
7. Ured historičara SAD-a, FRUS 1942, tom IV, poglavlje 54 history.state.gov
8. Ured historičara SAD-a, FRUS 1942, tom IV, dokument 940 history.state.gov
9. Wikipedia (TR): Tragedija broda Refah tr.wikipedia.org
10. Wikipedia: Tragedija broda Struma en.wikipedia.org
11. Wikipedia: Operacija Gertrud en.wikipedia.org
12. Wikipedia: Turska tokom Drugog svjetskog rata en.wikipedia.org
13. Univerzitet Kırıkkale, otvoreni pristup: Zakon o nacionalnoj zaštiti acikerisim.kku.edu.tr
14. Univerzitet Dicle, otvoreni pristup: Turska ekonomija u okolnostima Drugog svjetskog rata (1940–1945) acikerisim.dicle.edu.tr
15. Wikipedia: Porez na bogatstvo en.wikipedia.org
16. Wikipedia: Konferencija u Adani en.wikipedia.org
17. Wikipedia: Druga kairska konferencija en.wikipedia.org
18. SDÜ Avesis: Savezničke konferencije u Drugom svjetskom ratu i njihov značaj za Tursku avesis.sdu.edu.tr
19. Wikipedia: Turska objava rata Njemačkoj i Japanu en.wikipedia.org
20. Atatürkova enciklopedija: Tursko-američki sporazum o vojnoj pomoći (23. 2. 1945.) ataturkansiklopedisi.gov.tr
21. Univerzitet Bozok: Tursko-njemačka trgovina hromom bozok.edu.tr

Image: Roosevelt Inönü and Churchill in Cairo cph.3b15312.jpg — U.S. Army Signal Corps, Public domain