Kako je građen Anitkabir: arhitektura i Atatürkov put

Anitkabir je grobni kompleks Mustafe Kemala Atatürka. Nalazi se u ankarskoj općini Çankaya, na brdu Anıttepe. Starije ime brda bilo je Rasattepe. Priča o gradnji ujedno je i priča o kovčegu koji je petnaest godina čekao svoje konačno mjesto.

Ukratko o historiji Anitkabira

Atatürkovi posmrtni ostaci napustili su Istanbul u novembru 1938. U trajnu grobnicu položeni su 10. 11. 1953., na 15. godišnjicu njegove smrti. U međuvremenu je odabrana lokacija, održan međunarodni konkurs i izveden projekt čija je gradnja trajala oko devet godina.

Izvedeni projekt izradili su arhitekti Emin Onat i Orhan Arda. Kompleks zauzima 750.000 kvadratnih metara. Oko 120.000 pripada spomeničkom bloku. Preostalih 630.000 pripada Parku mira.

Put Atatürkovih posmrtnih ostataka 1938.

Put je bio dug i strogo organizovan. Tijelo je 19. 11. 1938. preneseno iz palače Dolmabahçe u Sarayburnu. Odatle je torpiljarkom Zafer prevezeno do bojnog broda Yavuz.

U İzmitu je kovčeg prebačen u voz. Taj voz stigao je na željezničku stanicu u Ankari 20. 11. 1938.

Na državnoj ceremoniji 21. 11. 1938. kovčeg je položen na privremeno počivalište. Bio je to Etnografski muzej u Ankari. Tu je ostao dok grobnica nije bila spremna.

Izbor lokacije: Rasattepe

Odluka je donesena na sastanku parlamentarne grupe Republikanske narodne partije (CHP) 17. 1. 1939. Grobnica će biti podignuta na Rasattepeu.

Brdo nije bilo prazan prostor. Na njemu su se nalazile frigijske grobne humke, poznate kao tumuli. Istražene su prije početka gradnje. Nalazi su predati Muzeju anatolijskih civilizacija.

Konkurs iz 1941.

Konkurs za projekt otvoren je 1. 3. 1941. Mogli su učestvovati i turski i strani arhitekti.

Iz sedam zemalja pristiglo je ukupno 49 projekata. Dva su isključena, a žiri je razmotrio preostalih 47. Pobijedio je rad Emina Onata i Orhana Arde.

Gradnja od 1944. do 1953.

Svečanost polaganja temelja održana je 9. 10. 1944. u 10.00. Premijer Şükrü Saraçoğlu zadao je prvi udarac krampom.

Gradnja je zatim tekla u četiri faze, od 1944. do 1953. Jedna tehnička izmjena uvedena je 1951. Umjesto kamenog svoda, Dvorana časti trebala je dobiti armiranobetonsku tavanicu. Time su smanjeni problemi s težinom i rizikom od zemljotresa.

I kamen je bio ispitan. Uzorci travertina i mramora podvrgnuti su 25. 4. 1947. ispitivanjima upijanja vode, pritiska i smrzavanja u laboratorijama Istanbulskog tehničkog univerziteta. Zamislite majstora koji provjerava pločice prije nego što ih postavi u vašu kuhinju. Ista logika primijenjena je i ovdje, samo u razmjerama nacionalnog spomenika.

Arhitektura: stil i materijali

Ministarstvo kulture i turizma svrstava Anitkabir u Drugi nacionalni arhitektonski pokret iz perioda 1940–1950. Taj stil naglašava simetriju i monumentalan izgled.

Prema arhitektonsko-historijskoj ocjeni prenesenoj na Wikipediji na engleskom jeziku, Onatu i Ardi uzor je bio Mauzolej u Halikarnasu. Poveznica je raspored stubova oko glavnog volumena građevine.

Konstrukcije su armiranobetonske. Vanjske površine uglavnom su obložene travertinom. U unutrašnjim dijelovima Dvorane časti upotrijebljen je mramor različitih boja.

Bijeli travertin za skulpturalne grupe, lavove i kolonade mauzoleja dopremljen je iz mjesta Kumarlı u okrugu Pınarbaşı, u Kayseriju.

Simboli koje možete prepoznati tokom šetnje

Aleja lavova. Ova prilazna aleja duga je 262,20 metara i široka 12,80 metara. Duž njene dvije strane nalaze se ukupno 24 statue lavova. Izradio ih je Hüseyin Özkan u stilu hetitske umjetnosti. U službenim materijalima opisane su kao simboli snage i spokoja.

Ceremonijalni trg. Dimenzije su mu 129 puta 84,25 metara. Popločan je travertinom u boji i sadrži 373 kompozicije s motivima tepiha.

Deset kula. Svaka ima krov u obliku piramide. Na vrhu svakog krova nalazi se bronzani vrh koplja. Ti vrhovi podsjećaju na stare turske šatore.

Park mira. Zasađen je sadnicama donesenim iz Turske i drugih zemalja. One predstavljaju Atatürkovu ideju mira u zemlji i svijetu.

Sarkofag. Simbolični sarkofag u Dvorani časti izrađen je od jednog bloka mramora. Dopremljen je s planina Gavur u Osmaniyeu. Težak je 40 tona.

Hronologija

1. 19. 11. 1938. Tijelo napušta Dolmabahçe i torpiljarkom Zafer te bojnim brodom Yavuz putuje prema İzmitu.
2. 20. 11. 1938. Pogrebni voz stiže u Ankaru.
3. 21. 11. 1938. Kovčeg je na državnoj ceremoniji položen u Etnografski muzej.
4. 17. 1. 1939. Rasattepe je odabran za lokaciju.
5. 1. 3. 1941. Otvoren je konkurs za projekt.
6. 9. 10. 1944. Položeni su temelji.
7. 25. 4. 1947. Građevinski kamen ispitan je na Istanbulskom tehničkom univerzitetu.
8. 1951. Razrađena je izmjena kojom Dvorana časti dobija betonsku tavanicu.
9. 1953. Završeni su glavni građevinski radovi.
10. 10. 11. 1953. Atatürkovi posmrtni ostaci preneseni su u Anitkabir.
11. 1968. Osnovano je Udruženje Anitkabir.

Detalji koje nećete naći u vodičima

• U sarkofagu nema posmrtnih ostataka. Ono što vidite u Dvorani časti ima simboličnu ulogu. Atatürk počiva u zemlji, u osmerougaonoj grobnoj komori neposredno ispod njega.
• Grobnicu okružuje zemlja iz mnogih krajeva. U mesinganim vazama oko mramornog kovčega nalazi se zemlja poslana iz svake pokrajine Turske, iz Azerbejdžana i s Kipra.
• Brdo je imalo svoju prošlost. Frigijske humke iskopane su prije nego što je postavljen prvi kamen.
• Kamen je laboratorijski ispitan. Ispitivanja iz 1947. obuhvatala su upijanje vode, pritisak i smrzavanje.
• Tavanica je bila naknadna izmjena. Kameni svod zamijenjen je armiranim betonom 1951.

Radno vrijeme Anitkabira i vrijeme zatvaranja

Objavljeno radno vrijeme jednako je svakog dana unutar navedenih perioda:

• Od 1. 2. do 14. 5.: 09.00–16.30
• Od 15. 5. do 31. 10.: 09.00–17.00
• Od 1. 11. do 31. 1.: 09.00–16.00

Vrijeme zatvaranja, dakle, zavisi od datuma vaše posjete. Planirajte dolazak znatno prije zatvaranja jer je samo Aleja lavova duža od 262 metra.

Smjena straže

Istovremeno je na dužnosti sedam počasnih stražara. Prema izvještaju agencije Anadolu od 9. 11. 2023., straža se smjenjuje nakon jednosatnih smjena. Dođite malo ranije i pogledajte primopredaju dužnosti.

Gdje je Anitkabir i kako doći do njega?

Anitkabir se nalazi u ankarskoj općini Çankaya, na Anıttepeu. Njegove koordinate su 39.92500° N, 32.83694° E, pa ih možete unijeti u bilo koju aplikaciju za karte.

Do tog dijela grada vodi metro linija ANKARAY. EGO je u objavi od 17. 4. 2021. saopćio da je stanica Anadolu preimenovana u Anadolu/Anıtkabir.

Udruženje Anitkabir

Udruženje Anitkabir osnovano je 1968. Njegovo osnivanje usmjeravao je predsjednik Cevdet Sunay. Svrha udruženja je pružanje podrške potrebama Komande Anitkabira koje državni budžet ne može pokriti.

Često postavljana pitanja

Izvori

1. Wikipedija na turskom jeziku — Anıtkabir tr.wikipedia.org
2. Wikipedija na engleskom jeziku — Anıtkabir en.wikipedia.org
3. Ministarstvo kulture i turizma — Anıtkabir dosim.ktb.gov.tr
4. Komanda Anitkabira — Konkurs za projekt anitkabir.tsk.tr
5. Komanda Anitkabira — Faze gradnje anitkabir.tsk.tr
6. Komanda Anitkabira — Arhitektonske karakteristike anitkabir.tsk.tr
7. Komanda Anitkabira — O spomeničkom bloku anitkabir.tsk.tr
8. Komanda Anitkabira — Park mira anitkabir.tsk.tr
9. Komanda Anitkabira — Vrijeme posjeta anitkabir.tsk.tr
10. Ministarstvo nacionalne odbrane — Atatürkova smrt ata.msb.gov.tr
11. Agencija Anadolu — Album Turskog historijskog društva „Oproštaj od Ate“ aa.com.tr
12. Agencija Anadolu — Posebni vojnici Anitkabira: počasni stražari aa.com.tr
13. Generalna direkcija EGO — Stanica Anadolu/Anıtkabir ego.gov.tr
14. Udruženje Anitkabir — Historijat anitkabir.com.tr

Image: Ataturk's Mausoleum (6225341313).jpg — William Neuheisel from DC, US, CC BY 2.0