Korijeni gradova

Ayvalık: grčka arhitektura, ostrva i razmjena stanovništva

Grčke kuće, crkve i fabrike uz obalu Ayvalıka povezuju njegov ostrvski položaj s privredom zasnovanom na proizvodima od maslina. Odlazak grčkog stanovništva i dolazak muslimanskih doseljenika u okviru razmjene stanovništva promijenili su zajednice koje su živjele među tim građevinama.

8 min čitanja10 izvoraObjavljeno: 4 Novembra 2026Posljednja provjera: 4 Novembra 2026
Redakcija Köküne Kadar TVNaša načela korištenja izvora
Ayvalık: grčka arhitektura, ostrva i razmjena stanovništva
Ayvalık, Turkey.jpg

Grčke kamene kuće u Ayvalıku stoje među crkvama, fabrikama maslinovog ulja, sapunarama i skladištima. Ostrva su pružala zaklon prirodnoj luci. Proizvodnja maslina doprinijela je tome da luka nakon 1880-ih postane važno trgovačko pristanište. Razmjena stanovništva kasnije je promijenila zajednice koje su živjele među tim građevinama.

Kada istražujete Ayvalık, pred vama se susreću tri historijske cjeline: ostrvska luka, arhitektura koju je podiglo grčko stanovništvo i naseljavanje muslimanskih doseljenika u okviru razmjene stanovništva. Dvije zasebne crkve nazvane Taksiyarhis čine tu historiju posebno opipljivom. Jedna je u centru grada. Druga je na ostrvu Cunda.

Gdje se nalazi Ayvalık? Ayvalık nerede

Ayvalık je općina u pokrajini Balıkesir, na sjeverozapadnoj egejskoj obali Turske. Nalazi se između zaljeva Edremit i Dikili, nasuprot grčkom ostrvu Lezbos, koje se na turskom zove Midilli. Grad i ostrvo tako leže jedno nasuprot drugom, razdvojeni morem.

U dokumentaciji koju je Turska podnijela UNESCO-u opisan je arhipelag od 22 ostrva. Cunda je najveće među njima. Unutrašnje more između Ayvalıka i Cunde čini prirodnu luku. Štite je ostrva i oblik obale. Ovdje ostrva pripadaju historiji proizvodnje i trgovine jednako kao i obalnom krajoliku.

Cunda je poznata i kao ostrvo Alibey te pod grčkim nazivom Moschonisia. Antički izvori nazivali su Ayvalık i okolna ostrva Hekatonnessos. Ti nazivi pripadaju različitim historijskim opisima ovog područja. Poistovjećivanje Ayvalıka s antičkom Kisthenom i dalje je sporno. Zato ga ne treba predstavljati kao utvrđenu priču o porijeklu grada.

Grčka arhitektura: kuće, kamen i industrijska obala

Stare kamene kuće koje je grčko stanovništvo izgradilo u Ayvalıku i na Cundi danas se zajednički nazivaju grčkim kućama. One su dio šireg arhitektonskog naslijeđa. Duž historijske obale na kojoj se odvijala proizvodnja, fabrike maslinovog ulja, sapunare, radionice i skladišta čuvaju vezu između građevina i gradske privrede.

Lokalni kamen Sarımsak korišten je za arhitektonske elemente na historijskim fasadama. Kada posmatrate ove građevine, taj materijal vam pokazuje konkretnu vezu između stambene arhitekture i mjesta u kojem je nastala. U prikazu Ayvalıka kuće treba posmatrati zajedno s industrijskim građevinama. Domovi, proizvodni pogoni i skladišta činili su dijelove historijskog grada.

Ayvalık je nakon 1880-ih postao važna trgovačka luka zahvaljujući razvoju proizvodnje maslina i njihovih prerađevina. Maslinovo ulje i sapun povezuju tu historiju sa svakodnevnim životom. Proizvodi koje možda smatrate običnom kupovinom bili su u središtu gradske proizvodnje. Fabrike i sapunare daju toj vezi opipljiv oblik.

Šta vidjeti u historijskom Ayvalıku: Ayvalık gezilecek yerler

Crkva Taksiyarhis u centru Ayvalıka ima natpis na ulazu s godinom 1844. On datira današnju bazilikalnu građevinu, koja pripada trećoj fazi gradnje crkve. Godina se, dakle, odnosi na određenu sačuvanu građevinu unutar duže historije izgradnje.

Nakon obnove koju je Ministarstvo provelo 2012. godine, ova crkva otvorena je 2013. kao Memorijalni muzej Taksiyarhis. Njena historija obuhvata i dug period korištenja kao skladišta Tekela, počevši od 1927. godine. Vjerska namjena, skladištenje i muzejska djelatnost pripadaju dokumentovanoj prošlosti iste građevine.

Na Cundi se nalazi druga crkva Taksiyarhis. Ponovo je izgrađena na starijim temeljima 1873. godine. To je pravougaona neoklasicistička građevina s jednom kupolom. Nakon obnove otvorena je kao Muzej Ayvalık Rahmi M. Koç 31. 5. 2014. Ako upoređujete ove crkve, razlikujte njihove lokacije i godine: centar Ayvalıka, 1844; Cunda, 1873.

Džamija Saatli još je jedan primjer promjene namjene građevine. Grčka zajednica prvobitno ju je izgradila kao crkvu. Nekadašnji zvonik kasnije je pretvoren u sahat-kulu. U Küçükköyu je crkva Hagios Athanasios preuređenjem 1928. godine postala Centralna džamija Küçükköy. Ove građevine povezuju očuvanje arhitekture s promjenama njene namjene.

Razmjena stanovništva: odlasci i dolasci

Grčka okupacija Ayvalıka počela je 29. 5. 1919., a završila 15. 9. 1922. Sporazum kojim je uređena grčko-turska razmjena stanovništva uslijedio je tokom pregovora u Lozani. Potpisan je 30. 1. 1923. Imao je 19 članova i predviđao obaveznu razmjenu koja je trebala početi 1. 5. 1923.

Sporazum je obuhvatao turske državljane grčke pravoslavne vjere u Turskoj i grčke državljane muslimanske vjere u Grčkoj. Njegove kategorije tako su povezivale vjersku pripadnost i državljanstvo. Ako se nazove samo razmjenom Grka i Turaka, mogu se zamagliti uslovi prema kojima je ovo prisilno preseljenje organizovano.

Većina grčkog stanovništva Ayvalıka već je otišla na Lezbos i u Grčku prije službenog datuma početka razmjene. Ta razlika važna je za hronologiju grada. Sporazum nije označio početak svih odlazaka. U slučaju Ayvalıka, kretanje stanovništva i službeni raspored razmjene moraju se razmatrati odvojeno.

Muslimani koji su dolazili s Krita, iz Makedonije i s Lezbosa naseljeni su u Ayvalıku u okviru razmjene iz 1923. godine. Procjena iz septembra 1924. zabilježila je 21.807 doseljenika u 4.922 domaćinstva. Ti brojevi pokazuju konkretne razmjere naseljavanja. Oni u središte historije grada, uz crkve i fabrike, stavljaju i domaćinstva.

Küçükköy dodaje još jedan sloj ovoj priči. Sažetak istraživanja arhitektice Berrin Akın Akbüber iz 2018. godine opisuje doseljenike iz Bosne koji su tamo živjeli zajedno s Grcima od 1912. godine. Nakon razmjene, Bosanci su živjeli uz doseljenike iz Sereza i s ostrva koji su stigli u okviru razmjene. Historija naseljavanja okolnog područja tako obuhvata i kretanja koja su prethodila sporazumu iz 1923. godine.

Hronologija

  • 1803: Osnovana je Akademija u Ayvalıku.
  • 1821: Veliki dio Ayvalıka uništen je tokom gušenja ustanka, a grčko stanovništvo je uklonjeno.
  • Maj 1823: Katastarski plan Francesca Casciaija dokumentovao je raspored ulica uz obalu.
  • 1844: Natpis na ulazu datira današnju bazilikalnu građevinu crkve Taksiyarhis u centru Ayvalıka, nastalu u trećoj fazi gradnje.
  • 9. 12. 1852.: Ostrva Yunda prebačena su iz sandžaka Lezbos pod upravu općine Ayvalık.
  • 1873: Ponovo je izgrađena crkva Taksiyarhis na Cundi.
  • Nakon 1880-ih: Proizvodnja zasnovana na maslinama ubrzala je razvoj Ayvalıka kao trgovačke luke.
  • 29. 5. 1919.: Počela je grčka okupacija Ayvalıka.
  • 15. 9. 1922.: Završena je grčka okupacija.
  • 30. 1. 1923.: Potpisan je sporazum o razmjeni stanovništva.
  • Septembar 1924: Procjena je u Ayvalıku zabilježila 21.807 doseljenika u 4.922 domaćinstva.
  • 1927: Crkva Taksiyarhis u centru Ayvalıka počela je služiti kao skladište Tekela.
  • 2013: U centru Ayvalıka otvoren je Memorijalni muzej Taksiyarhis.
  • 31. 5. 2014.: Crkva Taksiyarhis na Cundi otvorena je kao Muzej Rahmi M. Koç.
  • 15. 4. 2017.: Industrijski krajolik Ayvalıka uvršten je na UNESCO-ovu Privremenu listu svjetske baštine.

Detalji koje nećete pronaći u turističkim vodičima

Katastarski plan iz maja 1823. dokumentuje mrežu ulica duž obale Ayvalıka. Njegov autor bio je firentinski inženjer Francesco Casciai. Plan pruža datirani zapis rasporeda ulica uz obalu.

Ostrva Yunda administrativno su pripadala sandžaku Lezbos do 9. 12. 1852. Tog dana pripojena su upravi općine Ayvalık. Ovaj prijenos precizno podsjeća da je historijska veza između tih ostrva i Lezbosa obuhvatala administrativne granice, uz njihov položaj na suprotnim stranama mora.

U crkvi Taksiyarhis u centru Ayvalıka gornja galerija namijenjena ženama izrađena je od drveta i ima oblik slova U. Ima 16 prozora. Taj detalj unutrašnjosti pripada crkvi na kopnu. Pomaže vam da je razlikujete od pravougaone crkve Taksiyarhis s jednom kupolom na Cundi.

Zašto se UNESCO-ov upis odnosi na industrijski krajolik

Industrijski krajolik Ayvalıka uvršten je na UNESCO-ovu Privremenu listu svjetske baštine 15. 4. 2017. Zaštićena luka, fabrike maslinovog ulja, sapunare, radionice i skladišta objašnjavaju zašto industrija zauzima središnje mjesto u njegovom opisu.

Kada posjetite grad, taj okvir vam povezuje grčke kuće s obalom na kojoj se radilo i proizvodilo. Crkve dokumentuju vjersku arhitekturu i kasnije promjene namjene. Fabrike dokumentuju proizvodnju zasnovanu na maslinama. Historija razmjene stanovništva objašnjava odlaske i dolaske stanovnika. Zajedno, ove dokumentovane historijske cjeline daju sadržaj ulicama i građevinama Ayvalıka i Cunde.

Često postavljana pitanja

Gdje se nalazi Ayvalık?

Ayvalık se nalazi u pokrajini Balıkesir, na sjeverozapadnoj egejskoj obali Turske. Smješten je između zaljeva Edremit i Dikili, nasuprot Lezbosu. Cunda je najveće ostrvo u grupi od 22 ostrva opisanoj u dokumentaciji koju je Turska podnijela UNESCO-u.

Jesu li dvije crkve Taksiyarhis ista građevina?

Ne. Crkva u centru Ayvalıka ima natpis iz 1844. godine i otvorena je kao memorijalni muzej 2013. godine. Crkva na Cundi ponovo je izgrađena 1873., a otvorena je kao Muzej Ayvalık Rahmi M. Koç 2014. godine.

Ko se naselio u Ayvalıku nakon razmjene stanovništva?

Muslimanski doseljenici obuhvaćeni razmjenom dolazili su s Krita, iz Makedonije i s Lezbosa. Većina grčkog stanovništva grada otišla je prije službenog početka razmjene. U septembru 1924. u Ayvalıku je zabilježeno 21.807 doseljenika u 4.922 domaćinstva.

Je li Ayvalık na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine?

Industrijski krajolik Ayvalıka uvršten je na Privremenu listu svjetske baštine 15. 4. 2017. Njegov zabilježeni status jeste upis na Privremenu listu.

Izvori

  1. Wikipedija na turskom — Ayvalık tr.wikipedia.org
  2. Wikipedija na engleskom — Ayvalık en.wikipedia.org
  3. UNESCO-ov centar za svjetsku baštinu — Industrijski krajolik Ayvalıka whc.unesco.org
  4. Uprava područja Ayvalık — Hronologija Ayvalıka ayvalikmiras.com
  5. Ministarstvo kulture i turizma — Memorijalni muzej Taksiyarhis muze.gov.tr
  6. Enciklopedija Fondacije Vehbi Koç — Muzej Ayvalık Rahmi M. Koç encyclopedia.vkv.org.tr
  7. Pokrajinska direkcija za kulturu i turizam Balıkesira — Historijske građevine balikesir.ktb.gov.tr
  8. Uprava područja Ayvalık — Republikanski period ayvalikmiras.com
  9. Općina Ayvalık — Historija ayvalik.bel.tr
  10. UNESAK 2018 — Berrin Akın Akbüber, Sažetak istraživanja historije migracija u Küçükköyu kongre.akademikiletisim.com

FAQ

Gdje se nalazi Ayvalık?

Ayvalık je općina u pokrajini Balıkesir, na sjeverozapadnoj egejskoj obali Turske. Nalazi se između zaljeva Edremit i Dikili, nasuprot grčkom ostrvu Lezbos.

Jesu li dvije crkve Taksiyarhis ista građevina?

Ne. Crkva u centru Ayvalıka postala je Memorijalni muzej Taksiyarhis 2013. godine. Druga crkva, na ostrvu Cunda, otvorena je kao Muzej Ayvalık Rahmi M. Koç 31. 5. 2014.

Kako je razmjena stanovništva promijenila Ayvalık?

Većina grčkog stanovništva Ayvalıka otišla je prije službenog početka razmjene. U okviru razmjene iz 1923. godine u Ayvalık su naseljeni muslimanski doseljenici s Krita, iz Makedonije i s Lezbosa.

Je li Ayvalık na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine?

Industrijski krajolik Ayvalıka uvršten je na UNESCO-ovu Privremenu listu svjetske baštine 15. 4. 2017.

Image: Ayvalık, Turkey.jpg — Esther Lee, CC BY 2.0

Podijeli

Primijetili ste grešku u ovom članku? Javite nam →

Ovaj članak pripremljen je uz pomoć umjetne inteligencije. Svaka tvrdnja provjerena je prema izvorima i nijedna rečenica nije objavljena bez izvora. Ako primijetiš grešku, piši nam. Naša načela korištenja izvora · Piši nam →

Povezani članci